Pratite nas

Kultura

Mislila sam u tuđini pronaći ću ljepše sutra

Objavljeno

na

Jednom davno otišla sam
u svijet gdje se ljepše živi
ostavila oca, majku
rodnu kuću, kamen sivi.

Otišla sam lijepa, mlada
i ponijela pregršt snova
ljubav, čežnju i obilje
roditeljskog blagoslova.

Mislila sam u tuđini
pronaći ću ljepše sutra
ali su mi tamo bile
duge noći i surova jutra.

Sanjala sam često majku
i suze na njenom licu
dok uveče tiho moli
krunicu za svoju dicu.

Prošle mnoge su godine
dobrog oca nema više
a tuđina na mom licu
trag ostavlja, bore piše.

U mislima uvjek nosim
kuću rodnu, majku staru
a dio mi srca osta
u tom škrtom kamenjaru.

Evo skoro sam starica
moje kose sad su sjede
al sjećanja na kućicu
nikad neće da izblijede.

Sve te dane u tuđini
dala ja bih ovog trena
da se mogu tamo vratit
i otvorit vrata njena.

Da još jednom na prag sjednem
vratim se u prošle dane
pustila bih tada suzu
da niz moje lice kane.

Da isplačem bol i tugu
za godine izgubljene
da zagrlim majku staru
i obrišem suze njene….

Stihovi: LJiljana Tolj
Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Kad sklopim oči u tuđini polete mi misli Domovini

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Mateo Ivanković

KAD SKLOPIM OČI

Kad sklopim oči u tuđini
polete mi misli Domovini,
lakše, neg planinska vila,
brže, neg sokolova krila.

Ne postoje putevi ni staze,
preko najvećih planina gaze,
niz najduže plove rijeke,
ljube ih cvijetne livade meke!

Zaustavit ništa ih ne može
ni sva ta prirodna ljepota,
dok ne slete u selo malo,
na početak mog života .

Koliko radosti i smijeha,
koliko plača i dječijeg grijeha,
koliko majčine ljubavi samo
dočeka me kada sletih tamo.

Ne postoji ništa ljepše
nit na zemlji ima raja,
kao što je rodna gruda
svaki pedalj rodnog kraja!

Pa ja često sklopim oči
doma svoga kad se sjetim,
i mislima dadnem krila
kroz oblake kad poletim!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Objavljena knjiga priča Vere Primorac ‘Nebo iznad Vukovara’

Objavljeno

na

Objavio

Knjigu proznih zapisa Vere Primorac “Nebo iznad Vukovara – stranice mojih zapisa od Vukovara do Vukovara” objavio je riječki nakladnik Ready2print Rijeka.

Riječ je o, kako se navodi u predgovoru, knjizi lirsko-proznih zapisa koje je žanrovski teže odrediti jer u sebi sadrži osim emotivnih reakcija i cijeli niz suvremenijih priopćajnih diskursa.

Uz posve osebujan način motrenja stvarnosti knjigu bi se moglo nazvati misaonim žišcima kad u sebi ne bi sadržavala i elemente krhotina iz riznice vlastita i kolektivnog pamćenja hrvatskoga naroda, navodi se u predgovoru i dodaje kako bi se ovi prozni zapisi mogli najpotpunije imenovati terminom komparativne književne kronike jednoga sna i jave.

Autorica je nebo povezala s Vukovarom, koji zasjenjuje  sve njegove zvijezde, jer je je u toj riječi univerzum, napominje recenzent u pogovoru i dodaje kako Vukovar nije samo kotačić tog univerzuma. To je, smatra recenzent, civilizacijska paradigma odnosa zla i dobra i u konačnici nemoći zla.

Vukovar je autorici, ističe ocjenjivač, paradigmatska kralješnica suvremenoga nacionalnog identiteta i ona s tom paradigmom na originalan način pokriva svu svoju duhovnost, svoju impresiju zemlje i naroda.

Knjiga “Nebo iznad Vukovara – stranice mojih zapisa od Vukovara do Vukovara” (282 str.) sadrži 23 zapisa, među kojima su i “Vukovar, drugo ime za ljubav”, “Dok je srca i snova”, “Otišao je čovjek, manje ljudi”, “Nica kakvu želim pamtiti”, “Putovanje jednoga princa i princeze”, “Bio je to samo san”, “Ništa više nije isto” i “Nebo iznad Vukovara”.

Književnica Vera Primorac, uz prozu, piše i poeziju. Zastupljena je u hrvatskim i svjetskim antologijama. Jedna je od najplodnijih europskih autorica haiku pjesništva. Poezija joj je prevođena na francuski, slovenski, poljski, engleski, japanski, talijanski i rumunjski jezik. Objavila je više knjiga, među kojima i zbirku priča “Druga strana zrcala”.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati