Pratite nas

Život

Velimir Raspudić: Od nogometnih travnjaka do epske poezije

Objavljeno

na

Nogometne travnjake i poeziju malo tko može dovesti u istu rečenicu, no Velimir Raspudić, bivši igrač Zrinjskog, Osijeka, Slaven Belupa te mnogih dugih jedan je od tih rijetkih koji su to uspjeli, piše prvi.tv.

Možete li se za početak malo predstaviti našim čitateljima, tko ste, otkud ste, čime se bavite?

Rođen sam u Dobrom Selu, u općini Čitluk. Nogometom se počeo baviti poprilično kasno, sa 13 godina u NK Brotnju. Pošto su tada postojali samo juniori i seniori, a ja sam od juniora bio mlađi 2-3 godine te sam na želju pokojnog Ante Erića ostao sam i trenirao sa juniorima.

Početkom rata trenirao sam s prvom generacijom Zrinjskog u Širokom Brijegu, ali se vraćam u NK Brotnjo i prvu sezonu u prvenstvu Herceg Bosne igram za NK Brotnjo. Nakon toga se 94. godine prijavljujem u postrojbu specijalne policije kao maloljetni dragovoljac i prolazim ratište od Kupresa do Mrkonjić Grada.

Vukovar se zovem, Hrvatskog sam roda

U to vrijeme nisam igrao nogomet, ali iz redova specijalne policije nastaje ekipa Redarstvenik za koju igram i s kojom ulazim u prvu ligu HB. Nakon toga odlazim na probu u Osijek, ali u 15 min u sudaru sa protivničkim golmanom doživljavam tešku ozljedu, prelom vilice na dva mjesta i težak potres mozga.

Nakon oporavka koji je trajao nekih pola godine odlazim u Slaven Belupo s kojim ulazim u Prvu ligu Hrvatske. Nakon Belupa vraćam se ponovo u Redarstvenik i nakon samo tri utakmice u prvoj ligi HB odlazim u Belgiju gdje sam ostao do dan danas.

Možda mi je najveća mana što sam više igrao srcem a manje glavom tako da u Belgiji već u prvoj sezoni dolazi do teške ozljede, loma nožnog zgloba koji je tek sastavljen nakon treće operacije. Odigrao sam pet sezona u Belgijskoj trećoj ligi, a karijeru završavam nakon pucanja križnih ligamenata i maniskusa na istom koljenu. Slobodno mogu reći kako su mi karijeru obilježile ozljede više nego neki dobri rezultati. Ipak nekako zakrpljen odigrao sam završni turnir Mjesnih zajednica 2009 u Grudama gdje sam bio najbolji strelac turnira.

Pišete pjesme, kada ste uvidjeli da imate dar za to?

Što se tiče pjesama i stihova mislim kako tu i genetika ima svoj udio. Najviše me privlači epska poezija ali ja pišem o svemu i svačemu. U zadnje vrijeme najviše o Domovinskom ratu i nepravdi koja se nanosi braniteljima. Tako su nastale pjesme o Posavini i Vukovaru koje su i izazvale najviše pažnje i zanimanja čitatelja. Pisanje mi je za sada samo hobi, ali tko zna što budućnost može donijeti.

Par pjesama koje sam napisao otpjevao je Ivan Vidić, mladi guslar koji je nastupao u spotu sa Sinovima Hercegovine.

Trenutno živim i radim u Belgiji, otac sam četvero djece i koristim svaki mogući način da posjetim rodni kraj.

Ima još jedna zanimljivost, 2000 te godine pošto sam raskinuo ugovor u jednom belgijskom klubu nisam mogao igrati pola godine ali sam obećao treneru da ću se vratiti u klub koji je preuzeo vraćam se i pola godine sam bio u Zrinjskom. Igrao sam prvu posljeratnu utakmicu protiv Dinama, bio sam među prvih jedanaest, a i prvu utakmicu protiv Veleža koja je igrana na Koševu.

U tom kamenjaru ljepše sunce grije…

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Lifestyle

Poljubac predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović sa suprugom Jakovom oduševio navijače

Objavljeno

na

Objavio

PIXSELL

Publika u Splitu poljubac predsjednice popratila je pljeskom i skandiranjem

oljubac predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović sa suprugom Jakovom oduševio je navijače u Spaladium Areni tijekom rukometne utakmice sa Srbijom.

Naime, običaj je da se par kojega uhvati kamera mora poljubiti, a gledatelji u dvorani to vide na velikom ekranu.

Ovaj je put kamera zumirala predsjednicu i njenog supruga u loži pa Kitarovićima nije bilo druge nego prihvatiti pravila igre.

Publika u Splitu poljubac predsjednice popratila je pljeskom i skandiranjem. Još jedna potvrda odlične atmosfere na otvaranju Europskog prvenstva, komentirao je  vecernji.hr.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

Badnjak na ognjištu Ćaće moga

Objavljeno

na

Objavio

Protekla je polovica ovog burnog stoljeća
Skoro cijeli vijek mog patničkog života
Odkad sam posljednji put iz kutka gledao
Razbuktani badnjak na ognjištu Ćaće moga.

Bilo nas je mnogo – puna kuća čeljari
Čekali smo žudno Ćaću da unese glavnju.
S bukvom u naručju on bi glasno nazvao:
”Na dobro vam došao Božić i ja!”

”I s Tobom bogda”, mi bismo klicali
sklopljenih ruku okupljeni oko ognjišta.
Pobožno pjevajući: ”U sve vrime godišta”
Gledali smo netremice u njga ko u Boga.

Nakon krunice i čašice ljute kapljice
Pregršti suhi smokava i tvrdi rogača
Pošli bismo u povorci na ponoćna bdjenja
Poput pastira na doček Božjeg sina.

Konačno, evo me opet doma – na Crnišini
Sve je drugačije – ljudi, nebo i zemlja
Umro je Ćaća Mijo, ni majke Ivi više nema
Ostali smo sami- četiri brata i seja.

Ostarjela siročad – ćelavi i sijedih kosa
Umorni od vremena, teške badnjake unosimo
Na Ćaćino ognjište kod najmlađeg sina
Neka se nikada ne ugasi plamen Tomića.

Rudi Tomić/Kamenjar.com
Badnjak 1998., Radišići Bosna i Hercegovina

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Komentari