Pratite nas

Život

Velimir Raspudić: Od nogometnih travnjaka do epske poezije

Objavljeno

na

Nogometne travnjake i poeziju malo tko može dovesti u istu rečenicu, no Velimir Raspudić, bivši igrač Zrinjskog, Osijeka, Slaven Belupa te mnogih dugih jedan je od tih rijetkih koji su to uspjeli, piše prvi.tv.

Možete li se za početak malo predstaviti našim čitateljima, tko ste, otkud ste, čime se bavite?

Rođen sam u Dobrom Selu, u općini Čitluk. Nogometom se počeo baviti poprilično kasno, sa 13 godina u NK Brotnju. Pošto su tada postojali samo juniori i seniori, a ja sam od juniora bio mlađi 2-3 godine te sam na želju pokojnog Ante Erića ostao sam i trenirao sa juniorima.

Početkom rata trenirao sam s prvom generacijom Zrinjskog u Širokom Brijegu, ali se vraćam u NK Brotnjo i prvu sezonu u prvenstvu Herceg Bosne igram za NK Brotnjo. Nakon toga se 94. godine prijavljujem u postrojbu specijalne policije kao maloljetni dragovoljac i prolazim ratište od Kupresa do Mrkonjić Grada.

Vukovar se zovem, Hrvatskog sam roda

U to vrijeme nisam igrao nogomet, ali iz redova specijalne policije nastaje ekipa Redarstvenik za koju igram i s kojom ulazim u prvu ligu HB. Nakon toga odlazim na probu u Osijek, ali u 15 min u sudaru sa protivničkim golmanom doživljavam tešku ozljedu, prelom vilice na dva mjesta i težak potres mozga.

Nakon oporavka koji je trajao nekih pola godine odlazim u Slaven Belupo s kojim ulazim u Prvu ligu Hrvatske. Nakon Belupa vraćam se ponovo u Redarstvenik i nakon samo tri utakmice u prvoj ligi HB odlazim u Belgiju gdje sam ostao do dan danas.

Možda mi je najveća mana što sam više igrao srcem a manje glavom tako da u Belgiji već u prvoj sezoni dolazi do teške ozljede, loma nožnog zgloba koji je tek sastavljen nakon treće operacije. Odigrao sam pet sezona u Belgijskoj trećoj ligi, a karijeru završavam nakon pucanja križnih ligamenata i maniskusa na istom koljenu. Slobodno mogu reći kako su mi karijeru obilježile ozljede više nego neki dobri rezultati. Ipak nekako zakrpljen odigrao sam završni turnir Mjesnih zajednica 2009 u Grudama gdje sam bio najbolji strelac turnira.

Pišete pjesme, kada ste uvidjeli da imate dar za to?

Što se tiče pjesama i stihova mislim kako tu i genetika ima svoj udio. Najviše me privlači epska poezija ali ja pišem o svemu i svačemu. U zadnje vrijeme najviše o Domovinskom ratu i nepravdi koja se nanosi braniteljima. Tako su nastale pjesme o Posavini i Vukovaru koje su i izazvale najviše pažnje i zanimanja čitatelja. Pisanje mi je za sada samo hobi, ali tko zna što budućnost može donijeti.

Par pjesama koje sam napisao otpjevao je Ivan Vidić, mladi guslar koji je nastupao u spotu sa Sinovima Hercegovine.

Trenutno živim i radim u Belgiji, otac sam četvero djece i koristim svaki mogući način da posjetim rodni kraj.

Ima još jedna zanimljivost, 2000 te godine pošto sam raskinuo ugovor u jednom belgijskom klubu nisam mogao igrati pola godine ali sam obećao treneru da ću se vratiti u klub koji je preuzeo vraćam se i pola godine sam bio u Zrinjskom. Igrao sam prvu posljeratnu utakmicu protiv Dinama, bio sam među prvih jedanaest, a i prvu utakmicu protiv Veleža koja je igrana na Koševu.

U tom kamenjaru ljepše sunce grije…

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Život

Mlada Martina iz Busovače najbolja je trenerica bikova u BiH: Trčimo dva sata svaki dan (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Mlada Martina Batista iz Busovače najbolja je kondicijska trenerica bikova u BiH, koja na svakom treningu sa svojim bikom Peranom trči najmanje dva sata kako bi ga pripremila za arenu. Njenu priču prenosi bh. videonovinar i youtuber Srećko Stipović.

Kako u njegovom videu priča Martina, s bikovima je počela raditi jer joj je bilo žao gledati da se njezin otac sam brine o životinjama. “Ne bojim se. Treniram Perana svaki dan. Trčimo dva sata, umorim se, ali moramo trenirati da Peran pobijedi. Kad pobijedi, skačem od radosti, navijam za njega, poljubim ga, plačem od dragosti. Drago mi je kad mi ljudi čestitaju”, priča Batista, prenosi Klix.ba

Ona govori kako nitko od njezinih prijatelja ne voli ono čime se ona bavi, ali kako je podržavaju rođaci iz Europe. “Tko voli moje životinje, volim i ja njega”, jasna je Martina. Bik Peran ima desetak pobjeda iza sebe, a svakodnevno trenira na obližnjim brdima i planinama. Martina je ljubav prema životinjama naslijedila od oca Pere koji ističe kako je jako ponosan na svoju kćerku.

“Imam šestero djece, a ona najviše voli ovo. Ne branim joj i učinit ću sve što treba da ima ono što joj je zadovoljstvo. Ona to voli, da ne voli, ne bi ni trčala. Bez nje korida ne može završiti”, kaže Pero.

Peran je veliki mezimac u obitelji Batista. On se sprema za novu borbu u Visokom 15. rujna, a iza njega je borba na Rostovu. Do nove borbe Martina će vrijedno raditi s njim, a kako kaže, žito, voda i trening su najvažnije stvari koje su mu potrebne.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Običaji

Vojvoda Boško Ramljak: Mi smo prolazni, a Alka je vječna!

Objavljeno

na

Objavio

Prve nedjelje kolovoza, Boško Ramljak, po drugi će put, kao alkarski vojvoda, predvoditi sinjske alkare na ovogodišnjoj 304. Sinjskoj alci.

Ramljak iza sebe ima karijeru alkarskog momka, osam godina bio je harambaša, 12 godina bio je član Upravnog odbora VAD-a, a bio je i barjaktar. Ove godine, kao alkarski vojvoda, po drugi će puta predvoditi sinjske alkare.

Tim povodom, s ovim iskusnim članom VAD-a, koji Alku živi 365 dana u godini, i prekaljenim hrvatskim ratnikikom, dva puta ranjavanim i više puta odlikovanim, razgovarali smo ovih dana u Sinju.

Pred nama je 304. Sinjska alka. Vojvodo, je li sve spremno za početak prve trke, ovogodišnje, 304. Sinjske alke?

-Alkari i alkarski momci po prastarim običajima svojih pradjedova uvježbavaju se za 304.alkarska nadmetanja 4.kolovoza, i sve je spremno da otpočnu Bara,Čoja i Alka.

– Što je, što se same utrke tiče, novo u odnosu na prošlu godinu?

-Alka je nepromjenjiva i sve je strogo propisano statutom alke. Novo je samo nekoliko sudionika debitanata alkara i alkarski pratitelja.

Sinj i Cetinska krajina za Alku ne žive samo tih nekoliko dana početkom kolovoza, nego kroz čitavu kalenarsku godinu. Što je tijekom posljednjih 365 dana bilo ključno, a prošlo je ispod radara javnosti?

-Ključni su bili uzgoj konja u alkarskoj ergeli i veliki broj pomlatka u našoj konjušnici.

Za alkarskog vojvodu izabrani ste tijesnom većinom. Međutim, potpisnik ovih redova je po završetku 303. Sinjske alke bio nazočan kada vam je vaš prethodnik, Ante Vučić, čestitao riječima: “Ovo je bilo podizanje Alke za jedno koplje iznad”. Je li to ujedno bio i znak da su određena ranija mimoilaženja znak prošlosti?

-Kao na svakim izborima utrka je nemilosrdna a na kraju se vojvoda nikada u pobjedi ne uzvisi nego svi zajedno radimo na dobrobiti naše alke. Mi smo prolazni, a alka je vječna. Jednako viteški je pobjediti i izgubiti.

Na dan prošlogodišnje Alke u Sinju su se mogle čuti spekulacije kako će vaš govor uoči Alke bit vrlo kritizerski po određene dužnosnike, ali i neke procese koji se događaju u državi. Međutim, za većinu koja ga je čula, govor je bio čista suprotnost tim spekulacijama i svojevrsna politička platforma i poziv za zbijanje nacionalnih redova. Je li to smjer kojim se ide i dalje?

-Uloga alkarskog vojvode nije da nikog kritizira niti da iznosi svoje privatne političke stavove već sasvim suprotno.Vojvoda je domaćin i treba učiniti sve da se svi pa tako i političari osjećaju ugodno, i pritom se dotaknuti aktualnosti, a 2018 godina je bila prepuna predivnih događaja koji su ujedinili naciju i samim time “pljuvati” političare na sam dan pobjede koji je i za mene osobno veliki dan nije imalo nikakav smisao.

Dalmacija ima dva istaknuta brenda. Turizam i Alku. Kako ih ujediniti?

-Tu imamo veliki problema, i ja jako želim da ne nužno ne na samu alku ali svakako kroz alkarske pripreme turističke zajednice surađuju i afirmiraju alku jer sam siguran da bi smo u svakom trenutku nekoliko autobusa turista mogli ugostiti u našem gradu na obostrano zadovoljstvo i u tome vidim višestruku korist.

Tko je Boško Ramljak privatno?

Samozatajan čovjek koji najradije vrijeme provodi sa obitelji, bilo u vožnji biciklom ili na kavi sa dragim ljudima.

Na koncu, Vaša poruka našim čitateljima…

-Dođite na alku jer tko je jednom vidi poželi se vratiti.

R. Horvat/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari