Pratite nas

Život

Velimir Raspudić: Od nogometnih travnjaka do epske poezije

Objavljeno

na

Nogometne travnjake i poeziju malo tko može dovesti u istu rečenicu, no Velimir Raspudić, bivši igrač Zrinjskog, Osijeka, Slaven Belupa te mnogih dugih jedan je od tih rijetkih koji su to uspjeli, piše prvi.tv.

Možete li se za početak malo predstaviti našim čitateljima, tko ste, otkud ste, čime se bavite?

Rođen sam u Dobrom Selu, u općini Čitluk. Nogometom se počeo baviti poprilično kasno, sa 13 godina u NK Brotnju. Pošto su tada postojali samo juniori i seniori, a ja sam od juniora bio mlađi 2-3 godine te sam na želju pokojnog Ante Erića ostao sam i trenirao sa juniorima.

Početkom rata trenirao sam s prvom generacijom Zrinjskog u Širokom Brijegu, ali se vraćam u NK Brotnjo i prvu sezonu u prvenstvu Herceg Bosne igram za NK Brotnjo. Nakon toga se 94. godine prijavljujem u postrojbu specijalne policije kao maloljetni dragovoljac i prolazim ratište od Kupresa do Mrkonjić Grada.

Vukovar se zovem, Hrvatskog sam roda

U to vrijeme nisam igrao nogomet, ali iz redova specijalne policije nastaje ekipa Redarstvenik za koju igram i s kojom ulazim u prvu ligu HB. Nakon toga odlazim na probu u Osijek, ali u 15 min u sudaru sa protivničkim golmanom doživljavam tešku ozljedu, prelom vilice na dva mjesta i težak potres mozga.

Nakon oporavka koji je trajao nekih pola godine odlazim u Slaven Belupo s kojim ulazim u Prvu ligu Hrvatske. Nakon Belupa vraćam se ponovo u Redarstvenik i nakon samo tri utakmice u prvoj ligi HB odlazim u Belgiju gdje sam ostao do dan danas.

Možda mi je najveća mana što sam više igrao srcem a manje glavom tako da u Belgiji već u prvoj sezoni dolazi do teške ozljede, loma nožnog zgloba koji je tek sastavljen nakon treće operacije. Odigrao sam pet sezona u Belgijskoj trećoj ligi, a karijeru završavam nakon pucanja križnih ligamenata i maniskusa na istom koljenu. Slobodno mogu reći kako su mi karijeru obilježile ozljede više nego neki dobri rezultati. Ipak nekako zakrpljen odigrao sam završni turnir Mjesnih zajednica 2009 u Grudama gdje sam bio najbolji strelac turnira.

Pišete pjesme, kada ste uvidjeli da imate dar za to?

Što se tiče pjesama i stihova mislim kako tu i genetika ima svoj udio. Najviše me privlači epska poezija ali ja pišem o svemu i svačemu. U zadnje vrijeme najviše o Domovinskom ratu i nepravdi koja se nanosi braniteljima. Tako su nastale pjesme o Posavini i Vukovaru koje su i izazvale najviše pažnje i zanimanja čitatelja. Pisanje mi je za sada samo hobi, ali tko zna što budućnost može donijeti.

Par pjesama koje sam napisao otpjevao je Ivan Vidić, mladi guslar koji je nastupao u spotu sa Sinovima Hercegovine.

Trenutno živim i radim u Belgiji, otac sam četvero djece i koristim svaki mogući način da posjetim rodni kraj.

Ima još jedna zanimljivost, 2000 te godine pošto sam raskinuo ugovor u jednom belgijskom klubu nisam mogao igrati pola godine ali sam obećao treneru da ću se vratiti u klub koji je preuzeo vraćam se i pola godine sam bio u Zrinjskom. Igrao sam prvu posljeratnu utakmicu protiv Dinama, bio sam među prvih jedanaest, a i prvu utakmicu protiv Veleža koja je igrana na Koševu.

U tom kamenjaru ljepše sunce grije…

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Život

Priča o skromnoj i vrijednoj djevojci kakva se u današnje vrijeme rijetko viđa (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Jednostavno neopisiva. Skromna i vrijedna djevojka kakva se u današnje vrijeme rijetko viđa.

Mirsada Hadžić učenica je prvog razredna srednje škole. Od svoje desete godine bila je primorana da nauči sve poljoprivredne poslove. Otac joj se razbolio, a ona je zajedno sa majkom i sestrom, još kao dijete, imala samo jedan cilj – olakšati ocu njegovu nimalo laku svakodnevicu

– Tada mi je bio period kad sam najviše radila. Uzorala sam cijelu zemlju, 100 duluma. Oni koji će znati za dulume, znaju koliko je to – priča Mirsada za dnevnick.com

Za ovu hrabru i izuzetno vrijednu djevojku mnogi u Bosanskoj Dubici imaju samo riječi hvale. Ona sama tanjira, ore, sije, vozi traktor, kreči kuće, brine za svu stoku.

Poslove radim preko dana a navečer prije spavanja uzmem i pročitam par lekcija da ne dobijem jedinicu. Omladina danas gleda kako bi išla u kafanu, pila, provodila se – navodi Mirsada.

Njezini vršnjaci, koji uglavnom slobodno vrijeme provode na drugačiji način, ne razumiju baš najbolje Mirsadine navike.

Najgore mi je i to mi je najžalije što se drugi ismijavaju na moj račun, malo mi smeta ono, ali onako, pustim ih neka rade šta hoće. Njima na dušu. Ja da sam na njihovom mjestu, mene bi bilo sramota. Neki mi kažu što ne izlaziš u grad, ja kažem ne mogu. Prije bih pomogla ocu nego trošila pare okolo – kroz suze će Mirsada.

Zbog mnogo posla kojeg ima svaki dan Mirsada ne stiže da se maksimalno posveti ni školi, ali ni svom privatnom životu.

– Na more nikad nisam otišla. Nisam osjetila taj miris mora, taj pijesak koji su svi u mom društvu osjetili i ušli u to more, a ja zavisi da li bih otišla na more, pošto imam sve više i više poslova u poljoprivredi – iskrena je Mirsada.

– Pomozite roditeljima dok ih imate, kad ih ne budete imali, žaliti će te – zaključuje ova srednjoškolka, koja svojim primjerom mnogima održala lekciju o tome kako bi trebalo da se djeca odnose prema svojim roditeljima i životu uopće.

Nakon objave videa dobri ljudi su pokrenuli akciju pomoći ovoj djevojci i njenoj obitelji i ona je otišla na more…

Ajoj, ono, wow! – u te tri riječi nam je opisala svoj prvi susret s morem vrijedna djevojka iz Kozarske Dubice, 16-godišnja Mirsada Hadžić koja je u nedjelju stigla u Makarsku sa majkom Hamidom i godinu dana mlađom sestrom Dženetom.

– Nisam se nadala da će moja priča pokrenuti takvu lavinu, mislila sam da će ljudi samo odmahnuti rukom. Na more smo krenule oko 2.30 sati, a stigli smo sedam sati kasnije. Pamtim onaj prvi pogled na more, na to beskonačno plavetnilo koje se pojavilo na obzoru dok smo se spuštali prema Makarskoj. Došli smo u apartman i odmah otišli na plažu. Cijeli dan smo bili, i u nedjelju i ponedjeljak. Izgorjela sam na suncu pa sad idemo samo poslijepodne, kad sunce malo padne – priča Mirsada za 24sata.hr dodajući kako je ljudi prepoznaju na plaži.

(dnevnick.com/24sata.hr)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

E zato je ljudi vole!

Objavljeno

na

Objavio

Petnaestak godina nakon prve ideje o osnivanju Muzeja Domovinskog rata na području Turnja, danas se otvara Muzej Domovinskog rata Karlovac–Turanj, u sklopu Gradskog muzeja Karlovac.

Na otvaranju su se našli brojni visoki dužnosnici i državnici: Predsjednica RH Kolinda Grabar – Kitarović, ministar branitelja Tomo Medved, ministrica Nada Murganić, savjetnik za branitelje Ante Deur, ministrica Nina Obuljen Koržinek te ministar Tomislav Ćorić, piše Dnevno.hr

Prvi dio protokola odvija se na otvorenom, a posebno se u neformalnom dijelu istaknula predsjednica Grabar Kitarović, koja je oduševila sve prisutne. Naime, Kolinda je na otvaranju Muzeja izgrlila stranog dragovoljca, inače njemačkog državljanina. Nakon što joj je on ispričao svoj ratni put, dala mu je “peticu”, čestitala mu i bila oduševljena jer je on ovdje pronašao ljubav svog života.

Predsjednica je ovim činom, koji pokazuje njezinu ljudsku stranu koju, rijetko koji državni dužnosnik pokaže, pokazala kako bi doslovno zauvijek mogla biti šefica Hrvatske, piše Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari