Pratite nas

Povijesnice

14. kolovoza 1992. – Razmijenjeni vukovarski logoraši (VIDEO)

Objavljeno

na

Nakon devet mjeseci zatočeništva u neljudskim uvjetima 14. kolovoza 1992. oslobođena je najveća skupina vukovarskih branitelja, zarobljenih u studenom ’91. nakon pada grada.

Tjedan dana prije razmjenu su u Budimpešti dogovorili hrvatski premijer Franjo Gregorić i jugoslavenski predsjednik Milan Panić. Razmjena je obavljena na takozvanoj ničijoj zemlji između Nemetina i Sarvaša, nedaleko od Osijeka.

Jugoslavenska je strana pustila ukupno 726 zarobljenika, od kojih je oslobađanje odbilo svega četvero ljudi. Hrvatska strana je na razmjenu dovela 406 zarobljenika, ali je njih 156 odbilo otići u Jugoslaviju.

Nakon povratka na slobodu vukovarski su branitelji srdačno dočekani na osječkom Trgu Ante Starčevića, zatim su svi odvezeni u Zagreb na liječnički pregled, a onda i svojim obiteljima.

Kalvarija vukovarskih branitelja počela je u studenome 1991. kada su nakon tri mjeseca nadljudskih borbi i napora, u potpunom okruženju, prestali pružati otpor višestruko jačoj jugovojsci. Mnogi branitelji krenuli su kroz minska polja u proboj. Oni koji su ostali nadali su se humanom tretmanu i potpori promatrača Europske zajednice, koji su nadgledali evakuaciju grada.

Nažalost, 18. studenoga nije bio kraj. Bio je to dan kada je za većinu branitelja i civila tek počelo pravo mučenje. Jugovojska i njezini četnički pomagači počinili su mnoge zločine. Velik broj branitelja i ranjenika iz vukovarske bolnice odveden je u nepoznatom smjeru i mučki ubijen.

Tek će se godinama poslije, nakon mirne reintegracije i iskapanja na Novom vukovarskom groblju, Ovčari i ostalim masovnim grobnicama, saznati njihova tragična sudbina.

Većina muškaraca otpremljena je u Srbiju, gdje su sljedećih devet mjeseci proveli u srpskim logorima. Zbog batina i maltretiranja mnogi nisu dočekali razmjenu i oslobođenje. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

31.3.1991. – ‘Krvavi Uskrs’ na Plitvicama

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan, prije 29 godina, srbočetnički pobunjenici na Plitvicama su ubili policajca Josipa Jovića, prvu žrtvu Domovinskog rata. Taj će događaj u hrvatskoj povijesti ostati upamćen kao “Krvavi Uskrs”.

Josip Jović je hrvatski dragovoljac koji je 5. kolovoza 1990. pristupio u postrojbe MUP-a u čijem sastavu prije odlaska na Plitvice sudjeluje na terenima u Pakracu i Petrinji.

Događaju na Plitvicama prethodila su burna politička previranja, mitinzi o navodnoj srpskoj ugroženosti, balvani na cestama, eksplozije u dvorištima i kućama Hrvata, kao i prijetnje koje su postale sastavni dio hrvatske svakodnevice početkom 1991. godine.

Jedine oružane formacije koje je Hrvatska tada imala bile su postrojbe MUP-a, čije su specijalne postrojbe predstavljale jezgru buduće Hrvatske vojske.

Spomenuti događaji i pokušaj samoproglašene srpske milicije da se na Plitvicama otcjepe od ostatka Hrvatske tražili su žurnu intervenciju državnog vrha. U svrhu uspostave nadzora i mira put Plitvica noć uoči Uskrsa upućene su hrvatske redarstvene snage (pripadnici specijalnih postrojbi MUP-a Rakitje, Kumrovec te antiterorističke jedinice Lučko)

U ranim jutarnjim satima 31. ožujka 1991., na glavnom pravcu kretanja, kolona vozila s hrvatskim specijalcima napadnuta je iz zasjede na glavnoj prometnici, nedaleko od plitvičkih hotela i pratećih objekata. Na kolonu je iz okolne šume izvršen napad iz različitih vatrenih oružja, a u autobus pun hrvatskih redarstvenika uletjela je tromblonska mina koja, na sreću, nije eksplodirala jer iz iste nije bio izvučen osigurač.

Hrvatski specijalci su munjevito izišli iz vozila i zalijegali uz cestu, otvorili vatru u pravcu iz kojeg je pucano, te brzo napredovali po dubokom snijegu koji je tog Uskrsa okovao Plitvice. Josip Jović bio je najistureniji u napadu, pucao je u smjeru pošte gdje su se nalazili srpski pobunjenici. Iako je na sebi imao pancirku, metak srpskih terorista pogodio ga je u nezaštićeni dio tijela.

Sukob je potrajao nekoliko sati tog prijepodneva, nakon čega su srpski pobunjenici bili prisiljeni na povlačenje. Prema policijskim izvješćima uhićeno je devet pobunjenika, među kojima je bio i Goran Hadžić, član Glavnog odbora SDS-a, te Borivoje Savić, tajnik Izvršnog odbora SDS-a Vukovara.

Iako je akcija u potpunosti uspjela i na Plitvicama je uspostavljen red, ostat će upamćena po prvom poginulom branitelju iz Domovinskom ratu, policajcu Josipu Joviću iz Aržana, te devet ranjenih pripadnika specijalne policije.

Prisjećajući se danas žrtve Josipa Jovića, trebamo se prisjetiti i svih hrvatskih branitelja poginulih i stradalih za Hrvatsku, koji su vodili pravedan obrambeni i oslobodilački rat protiv velikosrpskog agresora.

Njima i svim hrvatskim domoljubima, koji su kroz dugu, tešku i krvavu povijest na bilo koji način stradali, trpjeli i podnosili žrtvu za naš narod i domovinu Hrvatsku, izrazimo svoju zahvalnost i iskreno poštovanje. Bez njihove hrabrosti, domoljublja, odricanja i žrtve danas ne bi bilo niti slobodne i neovisne Republike Hrvatske, komentirao je Petar Škorić

Premijera dokumentarnog filma ‘Krvavi Uskrs’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

25. obljetnica stradavanja hrvatskih vojnika na Vran planini

Objavljeno

na

Objavio

Svake godine planinarsko društvo ‘Orlova stina’ organizira pohod do spomen obilježja na Prokosu, gdje su prije 25 godina uslijed snježne mećave kao pratnja generalu Hrvatske vojske Janku Bobetku stradala petorica pripadnika HV I HVO-a.

Nažalost ove godine pohod je otkazan, al` naši branitelji nisu zaboravljeni.

Govor (iz 2019.) generala zbora Stanka Sopte

Poštovani prijatelji!

Tog 30. ožujka 1995. godine planina je Vran na svojim padinama okrenutim Tomislavgradu, na proplanku  zvanom Prokos, pokazala svoje surovo lice. Kraj ožujka, kad je proljeće zagazilo pupovima biljaka i pjevom ptica i trebalo pričati o novom životu, iznenada se stvorila snježna oluja  i zamela je kolonu generala Janka Bobetka s pratnjom. Temperatura je živu spustila na -18 stupnjeva Celzijusa. Vjetar brzine 120 km/h napravio je strašnu mećavu.

Kolona nije mogla dalje,  zaustavila se i čekala pomoć 36 sati koju joj nitko nije pružio.

U ovom ratu toliko naših prijatelja žrtvovaše svoje živote za život svog naroda i sve su one osobite, sve su one nenadoknadive, svakoj smo se dužni pokloniti,  i svake se s tugom i ponosom sjećamo, jer su bile junačke i pune ljubavi.

Jasno danas recimo, dali su živote obavljajući odgovorno svoju dužnost!, a u današnje vrijeme, gdje je odgovornost, gdje je zadaća, što činimo danas?

U toj mećavi, štiteći svog ratnog zapovjednika, što im bijaše zadaća, živote dadoše:

Ivica Begić (1962., Posušje), VP HVO

Mladen Jakovljević (1968., Novska), ATJ-Lučko

Robert Krizmanić (1970., Ljubljana) ), ATJ-Lučko

Krešo Supina (1970., Zagreb), VP HV

Davor Zbiljski (1968., Zagreb) ), ATJ-Lučko

Zamrznuo se sustav grijanja u vozilu, te je u njega ulazio ugljen monoksid na kojeg ljuska osjetila ne reagiraju, i on bijaše njihov tihi ubojica, koji ih uguši.

Sjećajući se te obljetnice, želimo im zahvaliti za njihovu žrtvu. Na mjestu gdje su dali svoje živote spomen je znak s njihovim imenima. Sjeća se zima koje polako padaju na ovaj događaj, snjegova i magla koje nam ga neće oteti iz duše. I danas, na obljetnicu želimo im odati počast. Sjetiti se njihove žrtve, izraziti sućut i zahvalnost njihovim obiteljima.

Umro je i zapovjednik Bobetko. Mnogi su njihovi suborci još živi i ovaj događaj, ova žrtva je u našim srcima. Neka dragi Bog njihovu žrtvu pretvori u naše dobro, u dobro našem narodu i našoj zemlji. Počivali u miru Božjem. Neka im je laka zemlja planine Vrana na kojoj su za svoju Hrvatsku dali svoj život.

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari