Pratite nas

Povijesnice

14. svibnja 1948. – Izrael proglašen državom

Objavljeno

na

„Izrael“ znači Onaj tko se hrvao s Bogom ili Božji kraljević.

Kada su britanska vojska i posljednji visoki komesar za Palestinu sir Alan Cunninghem napustili Jeruzalem, Ben Gurion je u ime Židovskog narodnog vijeća i Sveopćeg cionističkog savjeta u Tel Avivu 14. svibnja 1948. proglasio rođenje države Izrael.

Židovski kolonisti postali su izraelski državljani i slavili dan koji su čekali gotovo dvije tisuće godina. Još tijekom rata cionistički pokret u Sjedinjenim Državama aktivno je lobirao u prilog naseljavanja Židova u Palestinu.

Kako bi izvršili pritisak, Irgun, židovska desničarska teroristička organizacija digla je u zrak hotel King David, sjedište britanske uprave u Jeruzalemu, te se organizira useljavanje Židova.

Britanske mandatne vlasti pokušavaju obuzdati terorizam no moraju popustiti pred valom ilegalne imigracije. Često prikazivane slike dramatičnog egzodusa Židova u srpnju 1947. pridonijele su buđenju zapadnog javnog mnijenja.

Opća skupština Ujedinjenih naroda u studenom 1947., usprkos protivljenju arapskih zemalja udruženih u Arapsku ligu, izglasala je podjelu Palestine. I dok se gerilski rat nastavlja, britanska vlada najavljuje povlačenje svojih snaga iz Palestine.

Nakon proglašenja Izraela arapske vojske, odvojene jedna od druge, kreću u rat za koji su slabo pripremljene i suočavaju se s visokim moralom, odlučnošću i organiziranošću Izraelaca.

Kako bi zaustavili borbe, Ujedinjeni narodi šalju posredničku misiju na čelu s predsjednikom Crvenoga križa grofom Bernadottom. Misija je okončana njegovim ubojstvom u Jeruzalemu. Arapski je otpor bio uzaludan i Izrael odnosi pobjedu.

Iduće godine Izrael je primljen u Ujedinjene narode a predstavnici arapskih zemalja u znak prosvjeda napustili su dvoranu. Okružen neprijateljski raspoloženim arapskim susjedima Izrael je u još nekoliko navrata ratovao.

No problem palestinskih izbjeglica koje su Izraelci protjerali nije nikada riješen i naraštaji izbjegličkih kampova dat će mnoge borce. Pitanje Palestinaca ostat će trajnim svjetskim problemom sve do današnjih dana. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

26. svibnja 1992. – Deblokada Dubrovnika

Objavljeno

na

Objavio

Nakon osmomjesečne opsade i bombaških napada 26. svibnja 1992. deblokiran je grad Dubrovnik.

Poslije oslobađanja Slanog, pod silovitim udarom Hrvatske vojske predvođene 1. gardijskom brigadom Tigrovima, jugo-vojska se povukla iz dubrovačkog predgrađa Mokošice.

Odmah nakon toga podignuta je hrvatska zastava na zgradi Opskrbnog centra u kojem je bilo sjedište štaba Civilne zaštite. Spontana trubačka izvedba Lijepe naše postala je jednom od antologijskih scena iz Domovinskoga rata.

Još u rujnu 1991. Dubrovnik i jug Hrvatske napadnuti su iz smjera Crne Gore i Hercegovine. U brzom naletu nadmoćnija jugovojska je okupirala prostor od Prevlake do Stona, a blokirani Dubrovnik našao se pod divljačkim topovskim udarima. Sarajevsko primirje početkom 1992. donijelo je zatišje, ali se rat prenio u susjednu Bosnu i Hercegovinu.

Ondje su jugoslavenska armija i srpski teroristi željeli izbiti na Neretvu čime bi jug Hrvatske ostao potpuno odsječen. U takvim okolnostima u travnju 1992. ustrojeno je zapovjedništvo Južnog bojišta, s generalom Jankom Bobetkom na čelu, koji je odmah učvrstio obranu i poveo dvije usporedne napadne operacije.

Operacijom „Čagalj“ usmjerenom prema Mostaru, neprijatelj je odbačen od doline Neretve, a operacijom „Tigar“ deblokiran je grad Dubrovnik. Ipak, nevolje njegovih stanovnika prestale su tek u listopadu 1992. poslije oslobađanja Cavtata i Konavala. (HRT)

 

DUBROVNIK: NIKADA NEĆEMO ZABORAVITI: ODRED NAORUŽANIH BRODOVA

 

Dubrovnik 6.12.1991. – MEMENTO

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

23.svibnja 1946 – Ubijeno petero nevine Kuljića djece

Objavljeno

na

Objavio

Jedan od najstravičnijih komunističkih zločina u širokobriješkom kraju dogodio se 23.svibnja 1946.godine na Kuljića brigu, gdje je ubijeno petero nevine djece Sliškovića-Kuljića.

Pod optužbom da su surađivali sa škriparima komunistički zlikovci predvođeni Mirkom Praljkom, Antom Primorcem i Markom Knezovićem, strijeljali su četiri djevojke i dječaka. Sve se to dogodilo pred njihovim kućnim pragom na očigled uplakanih roditelja i rodbine.

Na oči majke na kućnom pragu partizani prosuše krv nevine djece, pet malih nevinih duša u krvi skončaše, o kakva bol majke zaurla ka nebu, toliko jaka bi da još odzvanja tim krajem.

U jednom, samo jednom trenutku majčina topla duša kamenom postade, sve je umrlo u njoj, nema više ničeg.

1. Ana Slišković ( 20 god.)
2. Iva Slišković ( 20god. )
3. Mila Slišković ( 19 god. )
4. Zora Slišković ( 17 god. )
5. Ivan Slišković ( 17 god. )

Njihova sestra i rodica Ruža, koja je također bila određena za strijeljanje uspjela je pobjeći. Obitelj je bila izložena maltretiranju i mučenju, iako su i sami zlikovci znali da oni ne znaju gdje je Ruža. Nakon nekog vremena i ona je uhvaćena i osuđena na višegodišnju robiju.

Danas, 72 godina iza ubojstva Kuljića djece, za taj zločin nitko nije odgovarao iako se znaju njegovi nalogodavci i počinitelji. Roditelji, braća i sestre podigli su im 1972. nadgrobni spomenik. Spomen ploča za 50-tu obljetnicu podignuta je na mjestu ubojstva tek 1996.

U jesen 1947.god pripadnici UDBE počinili su stravičan zločin u selu Oklaji pokraj Širokog Brijega. Optuživši ih da surađuju sa neprijateljima narodne vlasti, škriparima, strijeljali su djevojke Ivu Soldo iz Dobrkovića i Šimu Topić iz Oklaja.

Rodbini su zabranili da ih zakopaju u groblje, te su zakopane ispod jednog drijena. Ovaj zločin počinili su udbaši Lovre Kovačević i Marko Primorac, a pod izravnim zapovjedništvom šefa OZNE, Mirka Praljka.

(komunistickizlocini.net)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari

No Recent Comments Found