Pratite nas

Povijesnice

15. rujna 1972. – Hrvatski emigranti oteli švedski zrakoplov

Objavljeno

na

Prošlo je točno 46 godina otkad su hrvatski politički emigranti oteli švedski putnički avion.

Imali su samo jedan cilj – osloboditi Miru Barešića i ostale zatvorene emigrante

Tog 15. rujna 1972. sve švedske radiopostaje i televizijske kuće javile su alarmantnu vijest. Otet je putnički zrakoplov Scandinavian Airlines Systema sa 96 putnika koji je letio u pravcu Göteborg – Stockholm.

Letio je iz Torslande (kod Göteborga), a otet je u toj zračnoj luci.

To je bila prva otmica u povijesti Švedske i vlasti ni pod koju cijenu nisu željele ugroziti živote putnika. Nisu imale drugu mogućnost nego udovoljiti otmičarima. Odlučili su pristati na sve njihove uvjete. A otmičari Tomislav Rebrina, Nikola Lisac, Rudolf Prskalo su htjeli samo jedno.

Nakon što su čuli da švedske vlasti namjeravaju Miru Barešića (22) i ostale istaknute hrvatske emigrante koji su ležali u zatvoru izručiti Jugoslaviji odlučili su napraviti sve kako bi sedmoricu prijatelja i istomišljenika izvukli iz zatvora.

Otmica zrakoplova činila se kao dobra ideja. I nisu pogriješili jer je njihov zahtjev da vlasti puste iz zatvora Miru Barešića i ostale emigrante te da sve zajedno avionom prebace u u Španjolsku bio je udovoljen. A kako i ne bi kad su zaprijetili da će eksplozivom raznijeti avion.

Sve je zapravo bio jedan veliki blef, ali u tom trenutku opasnost je izgledala itekako stvarno. Naime, oni nisu imali nikakav eksploziv. Umjesto eksploziva u torbi su držali smotane stare hlače.

Pregovori sa švedskom vladom trajali su 16 sati. Svi iz emigrantske skupine dali su izjavu u kojoj jamče svojim životima da se niti jednom putniku neće ništa dogoditi. Obećanje su održali.

I zaista, nije bilo žrtava, a policija je Miru i njegove suborce pustila u Španjolsku. Dovela ih je vojnim helikopterima u zračnu luku i razmijenila za putnike iz otetog zrakoplova. Španjolska je bila odredište jer je general Francisco Franco koji je tad bio na vlasti bio blagonaklon prema hrvatskim nacionalistima i veliki protivnik komunističke Jugoslavije.

Otimačima zrakoplova u Madridu se sudilo i osuđeni su na 12 godina. Jedno vrijeme bili su u zatvoru, ali ih je Franco pomilovao nakon dvije i pol godine, piše 24sata.hr

Autorica Mirjana Jurić napisala je ‘Let za Hrvatsku’, knjigu koja je rekonstrukcija događaja iz te 1972. godine kada su hrvatski emigranti s ciljem da spriječe izručenje sedmorice Hrvata Jugoslaviji otela zrakoplov. – Zbog velikog novca i velikog posla koji su bili u toj igri, njihovo izručenje i smrtna kazna bili su samo pitanje dana.

Na otmicu zrakoplova odlučili su se kada su iscrpili sve druge mogućnosti. U otmici koja je bila rezultat nepodnošljivih tortura koje su vladale u tadašnjoj Jugoslaviji, nitko nije stradao – kazala je autorica prije nekoliko godina na predstavljanju knjige.

Ova akcija je cijelu švedsku javnost zainteresirala za položaj Hrvata u Jugoslaviji. Nakon toga se pojavio Franjo Tuđman, a Vlado Gotovac je na švedskoj televiziji govorio o položaju Hrvata te su zbog tih izjava obojica suđeni u Hrvatskoj – istaknula je tada autorica.

 

MIRO BAREŠIĆ — NEUKROTIVI BUNTOVNIK I BORAC PROTIV NEPRAVDE

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

18. ožujka 1990. Benkovac – Atentat na dr. Franju Tuđmana (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Ovaj pokušaj atentata dogodio se uoči prvih parlamentarnih izbora kada je dr. Franjo Tuđman već prepoznat kao vođa hrvatskog naroda protiv pristalica komunističke Jugoslavije i velikosrpskog imperijalizma.

Nakon Stjepana Radića i dr. Andrije Hebranga Starijeg ne bi bilo prvi puta da Srbi ubijaju onoga koji je stao na čelo borbe hrvatskog naroda.

Na današnji dan 18. ožujka 1990. u Benkovcu je došlo do incidenta tijekom govora dr. Franje Tuđmana na osnivačkom skupu lokalnog ogranka HDZ-a.

Skup su ometali srpski nacionalisti upadicama, bacanjem kamenja i rafalima iz automatskog oružja. U jednom trenutku iskočio je iz gomile Srbin Boško Čubrilović s pištoljem u namjeri da puca na Tuđmana.

Srećom, Čubrilović je savladan od strane Željka Kučića, a pištolj mu je oduzet. Svi koji su imali priliku držati pištolj toga dana tvrdili su da je pravi, no komunistička milicija je kasnije tvrdila da je bila riječ o plinskom pištolju.

Prema tvrdnjama Željka Kučića pištolj je bio je pravi:“ Prvo sam instinktivno čučnuo na pod, no u času kad je taj stari prolazio kraj mene, podigao sam se i skočio na njega, oborio ga na pod i zabio mu koljeno u leđa.

Prilikom pada uhvatio sam ga za desnu ruku u kojoj je držao pištolj i to tako čvrsto da sam mu ga jedva uspio istrgnuti iz ruke…svi su gledali i jasno utvrdili da nije riječ o plinskom pištolju, nakon čega je Petar Šale izašao na pozornicu i pred okupljenima, visoko u ruci držeći pištolj uzviknuo:’Evo tog pištolja kojim je trebao biti ubijen dr. Franjo Tuđman’“.

Zanimljivo je da je pištolj kao dokazni materijal kasnije nestao iz policije. HDZ je u svibnju te godine pobijedio na izborima u Hrvatskoj što je značilo početak agresije na Hrvatsku.

 

Srpski atentat na dr. Franju Tuđmana, ili atentat na – Hrvatsku!?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Srpski atentat na dr. Franju Tuđmana, ili atentat na – Hrvatsku!?

Objavljeno

na

Srbi su željeli ubiti dr. Franju Tuđmana još 1990. godine, ali srećom u tome nisu uspjeli.

Te godine, 18. ožujka, za vrijeme održavanja osnivačke skupštine Hrvatske demokratske zajednice, za koju je prije toga Ivica Račan javno govorio da je „stranka opasnih namjera“, pred hotelom „Asseria“ u Benkovcu jedan je Srbin za kojeg se kasnije utvrdilo da je umirovljenik Boško Ćubrilović, a koji je živio u tom kraju, (selu Ceranji), pokušao se s pištoljem u ruci probiti do tribine s namjerom da iz neposredne blizine puca u dr. Franju Tuđmana, ali je u tom spriječen.

Na tom skupu okupilo se oko 7.000 članova i simpatizera stranke i to dva sata prije njenog održavanja. Osim iz Benkovca, došli su ljudi gotovo iz cijele Hrvatske, a poglavito Zadra, Šibenika, Biograda i drugih gradova i mjesta.
Ali, nedaleko njih, okupio se i relativno veliki broj nezadovoljnih Srba, noseći fotografije balkanskog krvnika Slobodana Miloševića i srpske zastave.

Vikali su: „Nećete klati kao 1941.“, „Ustaše, ustaše“, „Ovo je Srbija“, „Dolje Tuđman i Artuković“, „Slobo, slobodo“,“Ustali ste da nas koljete“, „Ubit ćemo Tuđmana“, „Jača Srbija, jača Jugoslavija“, „Benkovac je Srbija“ te pjevali: „Ko to kaže, ko to laže, Srbija je mala“, „Oj, vojvodo Sinđeliću“ i druge četničke pjesme.

Kad je krenuo prema bini, nazočni su atentatora savladali, uzeli mu pištolj, i predali ga dr. Tuđmanu. Utvrđeno je da je bio plinski.

Tamošnji Srbi su poludjeli kad je Tuđman govorio. Počeli su prema njemu i gostima bacati sve i sva, od upaljača, boca, jaja do kamenja.
– „Mi pričamo o suradnji i ljubavi među narodima i ljudima, a evo vidite što nam se događa. Mi u svom programu jamčimo punu ravnopravnost svim narodima, pa i Srbima u Hrvatskoj, jednako onakvu kakvu mi imamo, ali nećemo dopustiti da se od Hrvatske stvori velika Srbija“ te nastavio: „Hrvatski narod želi, a to je želja iz dalje prošlosti, da dobije svoju suverenu državu, u kojoj će ravnopravno živjeti s ostalim narodima, jamčeći im onolika prava koja ne idu na štetu hrvatskog naroda. Hrvatski se narod opredijelio za partizanski pokret, ne zato što je želio komunizam, nego zato što je kroz taj pokret nazirao obrise svoje slobode…“.

Kad su nakon tih riječi okupljeni Srbi ponovno počeli sa svim i svačim gađati Tuđmana, on im je odgovorio: „Ne bojte se braćo., ako hoće neka nas i ubiju. Tužan sam što se ovo događa. Mi Srbima jamčimo sva prava kao i sebi, ali nećemo dopustiti da nama vladaju.“
Na kraju ovog skupa, koji ga je mogao doći i glave, tadašnji predsjednik HDZ-a je istaknuo:

– „Još ranije su me upozoravali da ne idem u Benkovac, jer mi prijete smrću, prijetili su mi smrću i na Petrovoj gori“. Nisam poslušao savjet, jer je nenormalno da se u jednoj civiliziranoj i suverenoj zemlji čovjek mora sklanjati i ne ići tamo kamo ga zovu. Došao sam u Benkovac, odazvao se inicijatorima za osnivanje ogranka HDZ-a i izbjegao ono najgore.“
I kasnije je Tuđman Srbima upućivao riječi prijateljstva i ljubavi, kao primjerice da je u Hrvatsku „svatko dobro došao ako su mu namjere časne i ako domovinu Hrvatsku- njenu povijest, sadašnjost i demokratsku budućnost – osjeća kao svoju“.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari