Pratite nas

Religija i Vjera

15. rujna Gospa Žalosna

Objavljeno

na

Pobožnost prema Gospinim žalostima ima svoj biblijski temelj u proroštvu starca Šimuna Mariji: “A tebi ce samoj mač probosti dušu” (Lk 2,35).

Te riječi s kontekstom navještavaju Kristovu muku.

A budući da nitko nije s Isusom tako usko povezan kao Njegova Majka, nikoga kao Nju neće pogoditi tako da će Isus biti “znak kojemu ce se protiviti” (Lk 2,34), nikoga kao Nju neće potresti Njegova muka.

Vlastito predslovlje današnjega blagdana u njemačkom izdanju Rimskoga misala kaže ovako: “Kad je Marija stajala pod križem, ispunila se riječ starca Šimuna: mač je probo njezinu dušu kod muke i smrti njezina Sina.”

Počevši tamo od srednjeg vijeka kršćanska je pobožnost nabrojila sedam događaja koji su bili uzrokom Marijinih žalosti, pa se ona slavi i kao Gospa od sedam žalosti. Te žalosti su ove:

  1. Šimunovo naviještenje Marijine žalosti
  2. Bijeg u Egipat
  3. Isus se kao dvanaestogodišnji dječak na hodočašću u Jeruzalem, bez znanja roditelja, zadržao u hramu
  4. Marijin susret s Isusom na križnom putu
  5. Marijine boli dok su Isusa pribijali na Križ
  6. Skidanje Isusa s Križa
  7. Isusov pogreb.

Budući da se u svemu tome radi o nečemu veoma stvarnome što je sposobno djelovati na ljudsko srce, kršćanski je puk, vođen onim svojim osjećajem vjere o pobožnosti, odmah shvatio o čemu se radi i prihvatio pobožnost prema Gospinim žalostima. Možemo reći, da su Sedam Marijinih žalosti, sedam naročitih događaja, odabranih između tolikih drugih, kojih je bio pun Njezin život. U njima se kao u središtu usredotočuju sve Marijine boli. One očituju istovjetnost s Isusovim bolima i mukama, jer se rađaju iz istog počela i jer su upravljene prema istom cilju, otkupljenju čovječanstva.

Danas ćemo se poslužiti duhovnim iskustvom velikog Isusova i Marijina ljubitelja, serafskog naučitelja sv. Bonaventure, koji u svom djelu Sedam darova Duha Svetoga, ovako govori o Marijinim žalostima:
Kad je Krist, da bi nas očistio, oprao i otkupio, trpio na križu, bila je prisutna i Djevica Marija. Ona je svim svojim Srcem prihvatila volju Božju, te pristala da za nas bude prikazana na križu otkupnina sto je proizašla iz Njezina krila. Ona je platila tu otkupninu kao jaka žena, puna ljubavi i poštovanja prema Bogu“. (narod.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Spomendan sv. pape Ivana Pavla II.

Objavljeno

na

Objavio

22. listopada – Spomendan sv. pape Ivana Pavla II.

Spomendan sv. pape Ivana Pavla II. slavi se 22. listopada, na datum kad je održao prvu svetu misu kao papa 1978. godine.

Papa Benedikt XVI. proglasio je 1. svibnja 2011. svoga prethodnika Ivana Pavla II. blaženim te odredio da se blagdan blaženog pape slavi svake godine na taj datum, dok je papa Franjo 27. travnja 2014. proglasio Ivana Pavla II. svetim zajedno s papom Ivanom XXIII.

Kardinal Karol Józef Wojtyła izabran je 16. listopada 1978. godine za 264. poglavara Svete Stolice i postao papa Ivan Pavao II.

Poljskog Papu mnogi će nositi u svojim srcima, osobito Hrvati, jer je u ratna vremena upravo on donio mladoj Hrvatskoj poruku mira, a nakon rata joj pružio podršku.

Nezaboravna su bila njegova tri posjeta Hrvatskoj 1994., 1998. i 2003.

Sv. Ivan Pavao II. zalagao se za kulturu života te međureligijski dijalog i mir među narodima.

Osobito je bio popularan kod mladih. Ustanovio je 1984. godine Svjetski dan mladih, na kojem se redovito okupljalo mnoštvo mladih, a ti su se Susreti nastavili održavati te okupljaju sve veći broj mladih.

Znakovita su i njegova putovanja. U 26 godina svoga pontifikata, posjetio je 129 država. Proputovao je 1,2 milijuna kilometara. Obišao je Zemaljsku kuglu oko 30 puta.

Posjetio je oko 850 gradova. Prvi je papa koji je posjetio gradove Azije, Afrike i Južne Amerike.

Po mnogim je stvarima bio poznat i ostaje u srcima kao izuzetan čovjek, papa i blaženik.

Biografija:

papa-2Karol Józef Wojtyła rođen je u poljskim Wadowicama, gradu 50-ak kilometara udaljenom od Krakowa, 18. svibnja 1920. Nakon završetka studija na višoj školi “Marcin Wadowita” u Wadowicama 1938. upisuje se na sveučilište Jagiellonian u Krakowu.

Kad su nacisti zatvorili sveučilište godine  1939., mladi je Karol (od 1940. do 1944.) radio u kamenolomu, a potom u kemijskoj tvornici “Solvay” kako bi mogao zaraditi za život te izbjegao deportaciju u Njemačku.

Osjetivši poziv na svećeništvo od 1942. pohađa u tajnosti predavanja na Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian kao bogoslov Krakowske nadbiskupije. Istodobno, jedan je od promicatelja “Rapsodijskog kazališta” koje je također djelovalo u tajnosti.

Nakon rata nastavlja studij na krakowskoj bogosloviji, koja je ponovno otvorena, i Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian sve do svoga svećeničkog ređenja u Krakowu 1. studenoga 1946. Poznavajući Wojtyłine iznimne sposobnosti i darovitost, tadašnji krakowski nadbiskup kardinal Adam Stefan Sapieha Wojtyłu šalje na daljnji studij u Rim, gdje postiže doktorat iz teologije (1948.) s tezom o nauku vjere u djelima sv. Ivana od Križa.

Godine 1948. vraća se u Poljsku gdje obavlja službu kapelana u Niegowiću, a potom studentskog kapelana u župi Sv. Florijana u Krakowu. Kasnije postaje profesorom iz moralne i etičke teologije na krakowskoj bogosloviji i Teološkom fakultetu u Lublinu.

U 38. godini života, 4. srpnja 1958., Wojtyła postaje najmlađi poljski biskup. Za biskupa je zaređen 28. rujna 1958. u katedrali u Krakowu po rukama nadbiskupa Eugeniusza Baziaka. Šest godina kasnije, tijekom održavanja Drugog vatikanskog koncila, 13. siječnja 1964. papa Pavao VI. imenuje ga krakowskim nadbiskupom.

Pavao VI. kreira ga i kardinalom 26. lipnja 1967. Kao nadbiskup sudjelovao je na Drugome vatikanskom koncilu (1962.-1965.) pruživši važni prinos u izradi konstitucije “Gaudium et spes”. Kardinal Wojtyła sudjelovao je također na pet skupština Biskupskih sinoda prije svoje papinske službe.

Papa Pavao VI. umire u papinskom ljetnikovcu u Castel Gandolfu 6. kolovoza 1978. Nasljeđuje ga, ali samo na 33 dana, kardinal Albino Luciani koji uzima ime Ivan Pavao I., no on umire u noći s 28. na 29. rujna 1978. i već 14. listopada otvara se nova konklava. Dva dana kasnije, 16. listopada, Karol Wojtyła izabran je za Papu.

Nakon punih 455 godina izbor je pao na ne-Talijana, prvoga slavenskog papu u povijesti. Karol Wojtyła uzeo je ime dvojice svojih prethodnika – Ivan Pavao II.

Među mnogobrojnim glavnim dokumentima posebno mjesto zauzima 14 enciklika, 13 apostolskih pobudnica, 11 apostolskih konstitucija i 41 apostolsko pismo.

Tomu treba pribrojiti i Papine knjige “Prijeći prag nade” iz 1994., “Dar i otajstvo: uz pedesetu obljetnicu mog svećeništva” iz 1996. i “Rimski triptih” iz 2003.

Papa je u tijeku svoje papinske službe proglasio 1282 blaženika i 456 svetaca. Održao je 8 konzistorija na kojima je imenovao 201 kardinala.

Nijedan se papa nije susreo s tolikim brojem ljudi: na više od tisuću općih audijencija sudjelovalo je više do 16 milijuna hodočasnika. Pored toga Papa se susreo s milijunima ljudi tijekom svojih putovanja diljem cijeloga svijeta. Brojni su također ljudi iz vlasti koje je Papa primio u audijenciju.

Papa Wojtyła je utemeljio institut “Ivan Pavao II.” te institut “Populorum progressio” za domorodačke narode Južne Amerike. Pored toga utemeljio je Papinsku akademiju za život i Papinsku akademiju za društvene znanosti. Ustanovio je Svjetski dan bolesnika (koji se svake godine slavi 11. veljače) te Svjetski dan mladih.

Vječni Bog pozvao ga je u svoj dom u subotu 2. travnja 2005, u 21.37 sati. U trenutku smrti Ivana Pavla II., koji je umro u privatnim vatikanskim odajama, uz njega su u duhu i molitvi bili vjernici širom svijeta, osobito stotinu tisuća njih na Trgu sv. Petra, a Papin odlazak intenzivno je posredstvom medija pratio čitav svijet.

Papa Benedikt XVI. proglasio je 1. svibnja 2011. godine svoga prethodnika Ivana Pavla II. blaženim, a njegovim blagdanom datum kada je Ivan Pavao II. održao prvu sv. misu kao papa, 22. listopada. Papa Franjo proglasio je Ivana Pavla II. svetim 27. travnja 2014. godine, zajedno s papom Ivanom XXIII.

 

Na današnji dan papa Ivan Pavao II. i Ivan XXIII. proglašeni svetima

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

18. Molitveni dan za Domovinu na Bobovcu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Danas, 20. listopada 2018. godine organiziran je Osamnaesti Molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i Petnaesto Hodočašće na Bobovac katolika pripadnika Ministarstva obrane, Oružanih snaga BiH i redarstvenih snaga.

Molitveni pohod na Bobovac organizira se kao spomendan posljednje bosanske kraljice Katarine, koja je umrla u Rimu, 25. listopada 1478. godine, a ove godine Bobovac je pohodio najveći broj vjernika do sad, prenosi radiobobovac.com

Bili su tu vjernici iz raznih župa u BiH, članovi udruga i pokreta, bogoslovi sjemeništarci i časne sestre zajedno sa svojim svećenicima na čelu s gvardijanom i župnikom iz Kraljeve Sutjeske, potom predstavnici civilnih vlasti na čelu s predsjednikom Federacije BiH Marinkom Čavarom i načelnikom općine Vareš Zdravkom Maroševićem, brojni pripadnici OS BiH predvođeni ministricom obrane BiH Marinom Pendeš i hrvatskim generalima, pripadnici snaga reda i sigurnosnih službi različitih razina i predstavnici povijesnih postrojbi.

Na Bobovac su ove godine stigli i gosti iz drugih država – delegacija i počasna postrojba OS RH koje je predvodio načelnik Glavnog stožera HV-a general zbora Mirko Šundov i svećenici vojnog ordinarijata iz Zagreba, vojni vikar Matej Jakopič iz Slovenije, trojica vojnih atašea pri Veleposlanstvima svojih država u BiH – vojni izaslanici Republike Hrvatske, Republike Slovenije i po prvi puta vojni izaslanik SAD-a.

Program molitvenog pohoda započeo je okupljanjem u mjestu Luke pored rijeke Bukovice u podnožju grada Bobovca, odakle su hodočasnici, predvođeni svećenicima i vojnicima u svečanim odorama sa stijegovima na čelu procesije, uz molitvu krunice u procesiji išli prema Bobovcu.

Misno slavlje na kraljevskom gradu Bobovcu, koje je predvodio nadbiskup metropolit Vrhbosanske nadbiskupije kardinal Vinko Puljić, započelo je u 11 sati, a propovijed je održao vojni biskup ordinarij u Bosni i Hercegovini Tomo Vukšić.

Misno slavlje pjesmom je uveličao Zbor bogoslova Franjevačke bogoslovije iz Sarajeva. “Zahvaljujem svima koji ste došli da zajedno molimo ovdje na našim povijesnim korjenima za mir i prosperitet ove zemlje i svih naroda u njoj, a to su sloga, suradnja i razumijevanje. Mira nema bez istine i pravde i jednakopravnosti. Na tu nakanu posebno i molimo.

Također molimo za sve one koji na svoj način žele nam oprati pamet iskrivljujući povijest. Neka im Bog udijeli istinu i ljubav prema istini, da istinski poštujemo korijenje na kojem smo iznikli i na kojem želimo opstati. Također i sve one koji iskrivljuju naše stavove da ne volimo ovu zemlju molim neka nam je ne ogade. Mi je volimo i želimo ovdje opstati i biti ono što jesmo sa svim drugim ljudima”, poručio je kardinal Puljić na početku misnog slavlja.

U izjavi za radio Bobovac kardinal Puljić je istaknuo:”Zaista smo bogu zahvalni za ovaj divan dan, a i za brojne vjernike, posebno vojsku i policiju, čuvare reda koji su se danas okupili na ovaj kraljevski grad da obilježimo – vojska i policija 15. puta, a mi kao Vrhbosanska nadbiskupija 18. puta. To je jedan lijepi događaj i drago mi je da to nastavljamo dalje.

Na poseban način me raduje da je vojni biskup Tomo Vukšić tako lijepo progovorio i snažnu poruku dao utemeljenu na evanđelju i na današnjem trenutku. Onaj tko iskreno voli ovu domovinu i njezine ljude taj će poštivati korijenje iz kojeg smo nikli. I zato smo mi došli tu da na korijenima obnovimo ono povijesno pamćenje, jer jadan narod koji izgubi pamćenje, a i jadna država koja ne voli svoj narod. zato želim d aovo na neki način probudi svaku vlast da zna služiti narodu, a ne crpiti narod. Mi smo graditelji vremena služeći Bogu i ljudima”.

Predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara je putem valova radio Bobovca poručio:” Presretan sam da sam danas ponovno ovdje na oltaru domovine, da smo u ovako prelijepom ambijentu i uz veliku nazočnost oružanih snaga i policije i svih nadbiskupa i biskupa molili za našu domovinu, onakvu kakvu bi svi željeli da bude – zemlja za sretne narode i zaposlene stanovnike ove države i vjerujem da će i ovo biti poticaj svima onima koji žele BiH da bude ugodna domovina za sve na djela”.

Ministrica obrane BiH Marina Pendeš za naš radio je rekla:”Meni je drago da zajedno sa svim ljudima dobre volje smo sudjelovali na svetoj misi koju je predvodio naš uzoriti kardinal Vinko Puljić i mislim da poruke koje su odaslane s ove mise su poruke ljubavi, zajedništva, ali isto tako i poruke upozorenja da morate voditi računa o svakom čovjeku, da se mora voditi računa o dostojanstvu čovjeka i mislim da je vojni ordinarij don Tomo Vulšić izvrsno kazao sve ono što je svakom čovjeku ili ono što bi svakom čovjeku trebalo biti bitno, a to je – ne čini drugom što ne želiš da tebi učini, čini drugom ono što želiš da ti učini.

Vjerujem da ova poruka koju su poslali naši svećenici i kardinali i mi katolici s ovog mjesta gdje su stolovali posljednji bosanski kraljevi je poruka mira i zajedništva i poruka da je ovo naša domovina”.

Nakon procesije i misnog slavlja upriličeno je prigodno druženje uz nezabilazni vojnički grah koji su pripremili pripadnici OS BiH.

 

Kardinal Puljić: Nema mira bez pravde i jednakopravnosti

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari