Pratite nas

Religija i Vjera

15. siječanj međunarodni Dan vjerskih sloboda

Objavljeno

na

Na današnji dan 15. siječnja obilježava se međunarodni Dan vjerskih sloboda koji se poziva na Opću deklaraciju o ljudskim pravima UN-a usvojenu još daleke 1948. Kršenje ovih općeljudskih prava događa se na svim kontinentima.

[ad id=”68099″]

Vjerska skupina koja najviše trpi kršenje ovih općeljudskih prava su – kršćani. Oni čine gotovo 80 posto stanovništva u svijetu koje je progonjeno zbog vjeroispovijedi!

Svake tri minute u svijetu umire jedan kršćanin zbog pripadnosti kršćanskoj vjeri i to najviše na Bliskom istoku od pripadnika islama, ali i na svim drugim kontinentima. Više od 200 000 000 kršćana nema osnovna ljudska prava.

Iako se Međunarodni dan vjerskih sloboda u različitim zemljama i zajednicama obilježava u različito vrijeme, današnji je datum općeprihvaćen u većini zemalja svijeta.

Cilj obilježavanja dana vjerskih sloboda je isticanje prava vjerskih zajednica i vjernika pojedinaca, bez obzira na konfesionalnost i religiju, na slobodno ispovijedanje svoje vjere, na nesmetano sudjelovanje u vjerskim obredima, kao i na sve druge oblike kojima mogu javno očitovati svoja uvjerenja, a koja su im zajamčena raznim konvencijama i deklaracijama.

Kršćani – najprogonjenija vjerska skupina na svijetu

Više od 200 000 000 kršćana u preko 80 zemalja nemaju osnovna ljudska prava samo zbog svoje kršćanske vjere, dok u 20 država uopće ne postoji nikakva sloboda ispovijedanja vjere za njih.

Od tih 20 država 14 je s muslimanskom većinom. Žalosna je činjenica da je početkom 20. stoljeća broj progonjenih kršćana iznosio svega oko 35 000, a porast progona u svijetu je eksponencijalan. Čitajući ili gledajući mainstream medije zvuči paradoksalno, ali ovi podatci jasno govore da je današnji „napredni, sekularizirani i globalizirani“ svijet ustvari postao puno teže mjesto življenja za one koji žele slobodno ispovijedati svoju vjeru.

“Niti u jednom dosadašnjem povijesnom razdoblju kršćani nisu bili toliko proganjani kao danas. Upravo se ostvaruje stoljetni proces uništavanja kršćana u islamskim zemljama. Ako se ovaj opasni trend dalje nastavi, onda će još u ovom stoljeću biti istrijebljeni svi kršćani u zemljama kojima je kročio i učio Isus Krist, i gdje se nalazi kolijevka kršćanstva.” – izjavila je nedavno Marta Petrosillo, glasnogovornica Zaklade Pomoć Crkvi u nevolji.

Prema nekim podatcima u prosjeku 20 kršćana ubiju zbog vjere svakih sat vremena, odnosno svake 3 minute jednog!

Znanstvenici koji proučavaju religijske progone govore da 75-80 posto svih progonjenih čine kršćani. Najveći progoni i ubijanja kršćana su u sljedećim zemljama: Eritreja, Pakistan, Iran, Sjeverna Koreja, Somalija, Indija, Irak, Vijetnam, Nigerija, Kina, Egipat i Sirija.

Izvješće Zaklade zabrinuto govori o nastojanjima Zapada da se vjerska sloboda ograniči na privatni život. U porastu su i slučajevi antisemitizma u Europi, a osobito na Bliskom istoku, kao i progoni muslimana od samih muslimana.

Članci Opće deklaracije o ljudskim pravima UN-a koji garantiraju slobodu vjeroispovijedi:

Članak 18.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi; to pravo uključuje slobodu promjene vjeroispovijedi ili uvjerenja i slobodu da pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoju vjeroispovijed ili uvjerenje poučavanjem, bogoslužjem, praktičnim vršenjem i obredima.

Članak 30.
Ništa se u ovoj Deklaraciji ne može tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje države, grupe ili osobe da poduzmu bilo koju aktivnost ili izvrše bilo koji čin usmjeren na uništenje ovdje utvrđenog bilo kojeg prava i sloboda.

Na fotografiji koja ilustrira članak prikazan je Ihtis, IXΘΥΣ, isklesan u mramoru pronađen u ruševinama Efezu.
Riječ Ihtis na grčkome jeziku znači riba. Ujedno je i akronim koji u sebi krije početna slova izraza “Ἰησοῦς, Χριστός, Θεοῦ Υἱός, Σωτήρ” (Iēsoûs, Christós, Theoû, Hyiós, Sōtḗr) što se na hrvatski prevodi kao Isus Krist, Božji Sin, Spasitelj.

U vrijeme progona kršćana u Rimskom Carstvu znak je korišten kao kršćanski znak raspoznavanja.

Narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović; Koja je bolja ili koja je u pravu: Marta ili Marija?

Objavljeno

na

Objavio

Gubitak smisla za male stvari ugušen je planetarnim željama „spašavanja“ svijeta i upravljanja svime. Zato nam nešto i poručuje zgoda susreta Marte i Marije s Isusom.

Članovi mnogih duhovnih pokreta, kako onih redovničkih – monaških, tako i laičkih, u osmišljavanju puta nasljedovanja Isusa Krista pokušavali su naći suglasje između kontemplacije i akcije, rada i molitve.

Uspostaviti ravnotežu između apostolata i pustinjačkoga stila života nije lak put. Stoga, mnogi duhovni oci navode kako je u životu teže prepoznati Božju volju nego je izvršiti.

U susretu Isusa s Martom i Marijom (Lk 10 38-42) otkriva nam se, u najvećoj mjeri, redoslijed onoga što treba činiti, što je važnije i bolje. Često ćemo biti dionicima prijepora i rasprava tko je u pravu u odnosu na izbor postupanja Marta ili Marija? No, očito je kako nije važno utvrditi činjeničnu ili nečiju krivicu.

Sporedno je što Marta hoće reći kako je njezina sestra lijena i ne mari za gosta, kao što nije presudno važno ustvrditi da je Martina predanost oko posluživanja uzaludna i promašena. Isus ne želi reći Marti kako je besmislen njezin trud, njezina zauzetost, gostoprimljivost.

On je samo htio naglasiti kako je Marija izabrala bolji dio, to znači da ni Martin nije loš, nego je Marijin bolji od njezina. To je pedagogija ljubavi koju Isusu postavlja kao standard postupanja. Nije važno drugomu reći da ima krivo, nego je važno istaknuti što je bolje, plemenitije, važnije i pozvati ga da čini tako.

Marta potpuno ocrtava sliku svoga, ali i našega vremena u kojem živimo, pa i onoga unutar Crkve. Puno je prezauzetosti, rada, nadmetanja, užurbanosti. Na mnogim područjima, pa i na duhovnome, nedostatci se pokušavaju nadomjestiti i kompenzirati prenaglašenim aktivizmom.

Čovjek kao da biva zaposjednut mišlju kako mora sve učiniti i stići, kako bez njega ne može ništa i tako živi u ozračju pomisli da je nezamjenjiv. Isusu reče: “Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno.

Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.” (Lk 10, 41-42). Dakle, radi se o klasifikaciji ljestvice vrednota i onoga što je najvažnije.

Drugim riječima kazano: Boga treba staviti na prvo mjesto ito, ne radi Njega, nego radi nas. Čovjek je tek vrijedan ukoliko je svjestan svojih granica i malenosti, te ukoliko shvaća da njegovo djelovanje ima izvor u Bogu – Riječi koja postaje u djelima vidljivom.

Marta, vođena logikom zemaljskoga, bijaše pripravna pogostiti tijelo. No, Marija sjeda do Isusovih nogu i časti svoju nutrinu, srce i dušu slušanjem riječi Gospodinovih, jer, kako Isusu reče: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.” (Mt 4,4).

U kontekstu ove biblijske poruke jasno je da na prvo mjesto mora doći molitva i kontemplacija, a tek potom, kao izvorište iz toga akcija i rad. Briga za mnogo čovjeka umara do te mjere da su odnosi i ljestvice prioriteta pobrkane.

Gubitak smisla za male stvari ugušen je planetarnim željama „spašavanja“ svijeta i upravljanja svime.

Poruke raznih „proroka“ pršte na sve strane. Prepoznati pravu poruku traži čistoću srca, ispravnost nakana i otklon od mentaliteta stalnoga materijalnoga interesa.

Marija prepoznaje svoj kairos – milosni tenutak kad sve postaje nevažno u usporedbi sa šansom čuti što Isusu poručuj. Zato se Marijin dio smatra najboljim jer je to put koji će onda i preko služenja drugima, apostolata ljubavi, polučiti plodove nadahnuća i svjedočanstva vjere.

Fra Mario Knezović/fratar.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Sveti Ilija Prorok

Objavljeno

na

Objavio

Zaštitnik je Bosne i Hercegovine. Mnoge crkve, kapelice i groblja su mu posvećene, kao i tolika imena u našem hrvatskom katoličkom puku.

Ilija je kralju Ahabu prenio poruku da će se zatvoriti nebo i da neće kiša padati dok ponovno Ilija ne zamoli Boga, jer se Ahab odrekao Jahvea i sa svojom Izabelom, ženom pogankom, se priklonio poganskom bogu Baalu. Ilija ide u potok Kerit nasuprot Jordanu i tu će mu gavran donositi kruh, a iz potoka će piti vodu.
Ilija je bio i prorok i čudotvorac. Udovici u Sarfati sidonskoj je uskrisio sina jedinca.

Ahab je tražio Iliju i pošao mu u susret, ali ne da prizna svoj grijeh nego da napadne Iliju kako upropaštava Izraela sušom.

Na brdu Karmenu su prinosili žrtvu Ilija i 450 Baalovih svećenika. Najprije su trebali oni upaliti vatru s neba i pokazati da je njihov bog pravi, a onda je trebao Ilija. Oni su vazdan vikali i zaklinjali, a uz to i Ilija im se rugao da viču jače, jer im je, možda, bog zaspao pa ne čuje. Kada su lipsali, Ilija je naredio da žrtve i žrtvenik obliju vodom, da im izgleda još nemogućnije. Potom je zazvao Gospoda i žeravnjak je sišao s neba i zapalio žrtvu. Tada je Ilija stupio na scenu i pobio svih 450 Balovih proroka i to još zapovijedajući: „Deder da nijedan ne pobjegne“(I Kralj 17,40.). Sve ih ubacio u potok Kišon.

Poslije toga se osjetio samim i napuštenim i pobjegao je od kraljice Izabele, koja mu je zaprijetila da će njemu biti sutra ono što je on uradio njenim svećenicima danas.
Gospod ga čudesno ohrabruje i daje mu hranu na putu prema Božjoj gori Horebu. Bacio je plašt na Elizeja i u plamenim kočijama je uzdignut na nebo.

Knjige Kraljeva ovo sve lijepo o njemu opisuju. Nadimak mu je gromovnik što je bio oštar i vjeran u čuvanju čistoće vjere. Isus će upravo s njim i sa Mojsijem razgovarati na Brdu Preobraženja. Njegovo štovanje je posebno izraženo u nas Hrvata, a još malo naglašenije u Bosni i Hercegovini gdje imamo desetke njegovih župnih crkava, a da ne spominjemo kapelice, groblja i druga pobožna zavjetna mjesta i kote još iz vremena Turaka.
Usput budi rečeno da ga slave i da ga se boje i da ga psuju jednako kao i mi; i Muslimani i Pravoslavci. Sve su od nas preuzeli; i ono bolje i ono gore.

Razmišljanje

Samo ime Ilija na hebrejskom znači – moj Bog je Jahve. Ilija je zacijelo jedna od najjačih figura u Starome Zavjetu. Njegov zanos za Gospodina je neusporediv, kao i žestina gnjeva koji je iskazivao na protivnike Jahveove. Djelovao je za vrijeme kralja Ahaza i kraljice Izabele (874-853) Izabela dolazi od hebrejskoga – moj bog je Baal. Već na samome početku opominje nepravednike i prijeti Božjom kaznom, ne samo takvima koji tuđe otimlju već i njihovom potomstvu.

Ahaz je bio u borbi sa Damaskom i duga suša je umanjila vojnu sposobnost vojnika, pa je tako i kraljeva mržnja prema Iliji rasla. On se skrivao u potoku Keritu gdje mu je gavran donosio kruh(17,3) i kod jedne udovice kojoj je umnožio kruh i ulje u Zarepti, pošto joj je uskrisio sina jedinca.

Poznat je događaj sa brda Karmela kada su prinosili Baalovi svećenici žrtvu, a on ih je izrugivao. Pošto je on prinio žrtvu i Gospod je na njegovu molbu zapalio, pobio je sve Baalove svećenike i ubacio ih u potok Kišon. Čak je prijetio i vikao “pazite da nijedan ne pobjegne”. Poslije ovoga ga uzima kraljica Izabela na zub i progoni ga. On poslije toga bježi i tuži se Gospodu u spilji na brdu Horebu da mu je dosta svega i da želi umrijeti, ali Gospodnji putovi su inčiji. Gospod mu se javlja u tihom lahoru čak na Sinaju i kazuje mu svoje naume.

Ilija se sudario sa kraljevskom kućom poradi Gospoda. Htio im je dokazati da je Jahve izveo narod iz Egipta i svojom čudesnom rukom ih branio i da ih jednako danas brani i čuva. To Ilija dokazuje i svojim čudesnim činima: “U ovim godinama neće biti ni rose ni kiše, dok ja ne kažem” (1Kr 17,1). Tako je bilo i na Karmelu sa poganskim svećenicima, i za Nabota koji je oteo vinograd, a nije isplatio. Ali je znao Ilija da je čovjek i da je slabašan koliko izgledao jak i oštar. U pustinji je Gospodu zavapio da ga uzme sebi pošto se umorio, ali više i obeshrabrio. On je vojevao za Gospoda i pobio tolike poganske svećenika, a da je poslije toga morao bježati i nitko ga nije zaštitio. Međutim, ovo ga povezuje sa Mojsijem na istome brdu Sinaju gdje Mojsije razgovara s Bogom u jednom teškom tonu i nevjerici prema sebi i svojim snagama.

Tako Ilija postaje preteča budućim prorocima. Poistovjetiti će ga sa Krstiteljem (Mk 1,2-3) i da će sudjelovati povratku Isusa na zemlju (Mt 17,3). Uznesen je na nebo u ognjenim kolima koje su vukli ognjeni konji. Otuda mu i ime Gromovnik.

Na Gori preobraženja Isus razgovara sa Mojsijem i Ilijom. Zašto baš njih dvojica?! Oni imaju mnogo zajedničkih osobina u revnosti za Gospoda i u borbi sa ljudima.

Zaštitnik je Bosne i Hercegovine. Mnoge crkve, kapelice i groblja su mu posvećene, kao i tolika imena u našem hrvatskom katoličkom puku.

Posebno se kod svih cijeni njegova odlučnost u obrani vjere i istine. On je uistinu vojevao i revnovao za Gospodina. Uza sve nedaće i nevolje je bio Gospodinov. Nije se izvlačio niti za sebe tražio lažne razloge već je išao zacrtanim putem kako mu je Gospod rekao. Zato mu je kao takvomu povjerovala i ona siromašna udovica u skrajnje sirotnim uvjetima, ali su njegovu snagu okusili i Jahveovi protivnici. Znao je biti miran i dostojanstven kao ovaj slijedeći crni gospodin student iz primjera, ali je znao biti oganj i mač.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari