Pratite nas

Povijesnice

15. veljače 1573. pogubljen Matija Gubec

Objavljeno

na

15. veljače 1573. na Markovu Trgu u Zagrebu su navodno pogubljeni Matija Ambroz Gubec, Ilija Gregorić i Ivan Pasanec, trojica glavnih vođa Velike seljačke bune u Hrvatskom Zagorju. Pobuna, koja je izbila kao spontani revolt hrvatskih i dijela slovenskih kmetova protiv strahovlade Tahyja i drugih plemića, razvila se tokom kraja siječnja i početka veljače 1573. u pravu revoluciju, koja je imala za cilj osvojiti Zagreb i okolne utvrde i uspostaviti nezavisnu hrvatsku državu bez staleške podjele. Ipak, vojno iskusni hrvatski plemići opremljeni daleko naprednijim oružjem i konjicom ubrzo su kmetove potisnuli u okolicu Stubice.

Poslije završne bitke kmetova i banske vojske i pobjede plemića kod Stubice 9. veljače 1573. trojica vođa pobune su utamničeni u jednoj od kula pokraj zagrebačke katedrale. Iako je izvorno Gubec kao glavni vođa bune bio osuđen samo na desetogodišnji kućni pritvor, na intervenciju zloglasnog mađarskog velikaša iz Slavonije Morenza Bahiczyja našega je junaka snašla strašna sudbina. Narodno predanje, kroz legendu, maštovito opisuje krunidbu užarenom krunom – najvjerojatnije košara spletena od žice koja se stavljala na gubicu kravama i volovima. Nakon toga, Gregorić i Pasanec su navodno obješeni u današnjoj Ćirilometodskoj ulici naočigled Gupcu, dok je on bio strašno izmrcvaren užarenim kliještima i raščetvoren uz pomoć konja.

Prema novijim povijesnim izvorima, doduše, Gubec je preživio slom bune u veljači 1573. i tako romantičarsko predanje o pogubljenju Matije Gupca i krunidbi usijanom krunom ne bi bilo potvrđeno. Ipak je seljačka buna 1573., u trajanju od samo dvanaest dana, ostavila neizbrisiv trag u hrvatskoj povijesti, ali i povijesti slovenskoga naroda. Tema seljačke bune Matije Gupca bila je inspirativna mnogim književnicima, pjesnicima, slikarima, kiparima, skladateljima, filmskim redateljima te je jedna od najslavnijih epizoda u hrvatskoj povijesti uopće, simbol vječne borbe malog hrvatskog čovjeka protiv korumpiranih vladajućih struktura i stranaca koji ih podržavaju.

[ad id=”40551″]

Autor: Juraj Njegovan pl. Bälën

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1992. nakon kratke ali žestoke bitke pao je Kupres

Objavljeno

na

Objavio

Prije točno 28 godina nakon kratke ali žestoke bitke pao je Kupres. Snage teritorijalne obrane Tomislavgrada 03.04 1992. pojačane vodom riječke SP osvajaju sela Donji i Gornji Malovan i otvaraju prometnicu prema Kupresu.

Slijedećih dana traje bitka za sami gradić u čijem se jednom dijelu ukopala četa srpskih teritorijalaca. Nakon mnogih pokušaja Kupres ipak nije u cijelosti zauzet. Za to vrijeme iz pravca Šipova gomilaju se srpske snage povučene sa ratišta u Hrvatskoj. Srpskom vojskom komandira jedan od njeznih najboljih manevarskih časnika Slavko Lisica.

Hrvatska obrana na sjeverozapadnim prilazima Kupresu ne izdržava ofenzivu srpske vojske. Zadnji pokušaj a ujedno i najtragičniji odigrao se na kupreškom polju gdje su hrvatske snage pokušale organizirati odsudnu obranu. Zbog sniježnog nevremena i oluje obrana je postala još teža.

Toga dana je poginulo preko stotinu hrvatskih vojnika a među njima i vukovarski junaci, Robert Zadro i Andrija Marić. Hrvatska obrana se raspala a pojedine grupe kao npr studentska bojna je lutala bespućima i djelom nastradala u Glamočkom polju.

U čišćenju srpskih uporišta sjeveroistočno od grada ranjen je i zapovjednik duvanjske brigade” Kralj Tomislav” legendarni zapovjednik Željko Glasnović.

Hrvatske snage su imale 160 poginulih branitelja, srpske 85 poginulih i 154 zarobljenih. Srpska vojska je zaustavljena na prilazima selu Šujica na pola puta između Kupresa i Tomislavgrada.

Slava poginulim braniteljima!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

10. travnja 1941. godine uspostavljena ‘Nezavisna Država Hrvatska’

Objavljeno

na

Objavio

10. travnja 1941. godine u ime Poglavnika Ustaškog pokreta, dr. Ante Pavelića, jedan od vođa domovinskih organizacija Pokreta pukovnik Slavko Kvaternik preko radija u Zagrebu proglasio je uspostavu Nezavisne Države Hrvatske.

Tim činom, u tom momentu, prekinuta je svaka veza s versailleskom Velikom Srbijom zvanom Jugoslavija i ta anglo-francuska umjetna tvorevina de-facto je prestala postojati i izbrisana je sa zemljovida kao država.

Proglašenju NDH prethodila je predaja vojske Jugoslavije i glavnog grada Beograda bez borbe u njemačke ruke nakon samo nekoliko dana rata. Time je došlo i do raspada prve Jugoslavije na čijem su teritoriju nastale države koje su bile dio te tvorevine, a jedna od njih je bila i Nezavisna Država Hrvatska.

Pukovnik Slavko Kvaternik izvršio je 10. travnja 1941. uspostavu NDH preko Radio Zagreba u 16 sati, a njemačke čete započele su ulaziti u Grad Zagreb sat vremena kasnije. Hrvatski je narod oduševljeno dočekao stvaranje vlastite države, smatrajući da ne samo da je dobio državu, već da će izbjeći i veliki rat koji je već gotovo dvije godine bjesnio u Europi.

U toj objavi na 10. travnja 1941., hrvatski narod je najprije pozvan da se na miran način organizira i pristupi na težak, ali častan, posao na sređivanju i zaštiti svoje nove države. Hrvatski narod se na taj poziv masovno odazvao i s velikim veseljem, žarom i elanom pristupio na taj posao.

“Hrvatski narode!

Božja providnost i volja našeg saveznika, te mukotrpna višestoljetna borba hrvatskog naroda i velika požrtvovnost našeg poglavnika dr. Ante Pavelića, te ustaškog pokreta u zemlji i inozemstvu, odredili su da danas pred dan uskrsnuća Božjeg sina uskrsne i naša Nezavisna Država Hrvatska.

Pozivam sve Hrvate, u kojem god mjestu oni bili, a naročito sve časnike, podčasnike i momčad cjelokupne oružane snage i javne sigurnosti, da drže najveći red i da svi smjesta prijave zapovjedništvu oružane snage u Zagrebu mjesto gdje se nalaze, te da cijela oružana snaga smjesta položi zakletvu vjernosti Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i njenom poglavniku. Cjelokupnu vlast i zapovjedništvo cjelokupne oružane snage preuzeo sam danas kao opunomoćenik poglavnika. Bog i Hrvati! Za dom spremni!”

Međutim, vrlo brzo dolazi do prvih razočaranja. U skladu sa ratnim prilikama u Europi i svijetu, sloma fašističke Italije i gubitaka Hitlerove Njemačke, dolazi i do propadanja NDH. Povlačeći se s njemačkom vojskom, vojne postrojbe NDH ali i civili napuštaju glavni grad Hrvatske Zagreb u koji 8. svibnja 1945. ulaze partizanske postrojbe. Time je prestala postojati Nezavisna Država Hrvatska, a državu su napustili uz vojsku i stotine tisuća civila: staraca, žena, djece i muškaraca. Hrvatski narod nakon toga je doživio egzodus, a nad njim su komunističke snage pod Titovim vodstvom počinile brojne zločine. Ubijen je cvijet mladosti i društvena elita tako da se hrvatski narod ni do dana današnjega nije oporavio.

NDH – kako je uspostavljena i kakav je bio međunarodni položaj?

A kako je tekla uspostava NH? Pukovnik Slavko Kvaternik zamolio je dr. Vladka Mačeka da proglasi uspostavu NDH, kao zakoniti vođa hrvatskog naroda na temelju izborne pobjede 1938. Maček je odgovorio: „Pukovniče, moja politička koncepcija je doživjela slom. Proglasi Ti Hrvatsku Državu“. Nakon toga, Maček je na zamolbu pukovnika Kvaternika pročitao proglas preko Radio Zagreba, a koji je zatim bio tiskan u izvanrednom izdanju dnevnika „Hrvatski narod“ 10. travnja 1941.

U NDH su imenovane tri vlade: prva na čelu s dr. Antom Pavelićem 17. travnja 1941., druga također pod njegovim predsjedništvom 10. listopada 1942., a treća na čelu s dr. Nikolom Mandićem 11. listopada 1943. NDH je od 1941.-1945. bila priznata od 17 suverenih i nezavisnih država (tada ih je bilo svega šezdesetak u svijetu). Bile su to: Kraljevina Madžarska, Njemački Reich, Kraljevina Italija, Slovačka Republika, Carevina Bugarska, Kraljevina Rumunjska, Carevina Japan, Španjolska, Finska Republika, Kraljevina Danska, Carevina Mandžurija, Kraljevina Tailand, Nacionalna Kina, Država Burma, Talijanska Socijalna Republika, Filipinska Republika i Slobodna Indija. Iako nikada nisu priznale NDH, konzulat u Zagrebu i diplomatske odnose imale su: Švicarska, Francuska, Argentina, Portugal, dok je Švedska priznavala putovnice.

NDH je imala konzulat u Beogradu, glavnom gradu Srbije.

Zanimljivo je da je NDH bila primljena u Međunarodni crveni križ, Međunarodnu poštansku uniju (UPU) te da je pristupila Ženevskim konvencijama o poboljšanju postupka s ratnim zarobljenicima i ranjenicima na bojnom polju. Sudjelovala je i kao ravnopravni član u Savezu europskih književnika, pravnika, novinara, mladeži, filma, željeznica itd., a u tim savezima su sudjelovale i nezaraćene europske države. Sudjelovala je i u raznim trgovinskim međunarodnim ugovorima, zajedno s neutralnim državama…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari