Pratite nas

Povijesnice

16. obljetnica smrti Gojka Šuška, ratnog ministra obrane Republike Hrvatske

Objavljeno

na

gojko šušak2Gojko Šušak, rođen 13. ožujka 1945,. godine u Širokom Brijegu, bio je ministar obrane Republike Hrvatske od 1991. do svoje smrti 1998. i jedan od najbližih suradnika predsjednika Franje Tuđmana. Studirao je matematiku i fiziku u Rijeci, te menadžerstvo, informatiku i komunikacije na Sveučilištu u Ottawi u Kanadi, gdje je živio od 1969. Kao hrvatski rodoljub i emigrant djelovao je kao gospodarstvenik, ali i kao politički i društveno angažirani čovjek, pa je obnašao razne dužnosti, između ostaloga predsjednika hrvatsko-kanadske kulturne federacije, predsjednika Zaklade za hrvatske studije, a potom ravnatelja Hrvatske škole u Ottawi.
 Kada su u Hrvatskoj zapuhali novi demokratski vjetrovi 1989./1990., vraća se nakon 21 godina emigracije, a u povodu održavanja 1. Općeg Sabora Hrvatske demokratske zajednice. Nakon pobjede HDZ-a na prvim slobodnim višestranačkim izborima 1990., Gojko Šušak je bio imenovan ministrom iseljeništva, pa zamjenikom ministra obrane i konačno u rujnu 1991. ministrom obrane. Svoj posao ministra iseljeništva shvatio je vrlo ozbiljno i radio je vrlo predano sastajući se s hrvatskim ljudima na raznim dijelovima svijeta, a prije svega u Njemačkoj. Šušak je duboko i potpuno bio svjestan da se treba pripremati i za najgoru varijantu u raspletu tzv. jugoslavenske krize. Govoreći o tome bio je vrlo uvjerljiv i teško je bilo ne složiti se s njim. Bio je čovjek koji je razumio i podupirao potrebu prikupljanja dokumenata i objavljivanje knjiga o Domovinskom ratu.

U hrvatsku povijest ulazi kao uspješan ratni ministar obrane. Šuškova velika zasluga je i pravovremena priprema obrane hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Bio je jako popularan u braniteljskoj populaciji. Kao ratni ministar dao je nemjerljiv doprinos u ustrojavanju, jačanju i ratnim operacijama Hrvatske vojske a njegovo kratko izvješće “Gospodine Predsjedniče, zadatak je izvršen!” postala je sinonimom za sve pobjedničke operacije Hrvatske vojske i Hrvatskih snaga vođene tijekom Domovinskog rata.

Gojko Šušak bio je nakon 1. Općeg Sabora HDZ-a (1990.) u samoj vrhu stranke i nakon 2. Općeg sabora HDZ-a održanom u listopadu 1993. izabran je za potpredsjednika HDZ-a. Nakon istupanja Josipa Manolića i Stjepana Mesića iz HDZ-a 1994. smatran je “broj 2” odmah iza predsjednika Franje Tuđmana.

 Njegov zadnji javni govor održao je na 4. Općem saboru HDZ-a u veljači 1998. Tada je govorio o potrebi poštivanja prava zaštite hrvatske manjine u drugim državama ističući posebice Bosnu i Hercegovinu tvrdeći: “Bez toga nema mira, stabilnosti i međusobnog povjerenja.”
Umro je 3. svibnja 1998., a pokopan je 7. svibnja 1998. godine na zagrebačkom groblju Mirogoj u Aleji hrvatskih branitelja.
Brotnjo.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

23.svibnja 1946 – Ubijeno petero nevine Kuljića djece

Objavljeno

na

Objavio

Jedan od najstravičnijih komunističkih zločina u širokobriješkom kraju dogodio se 23.svibnja 1946.godine na Kuljića brigu, gdje je ubijeno petero nevine djece Sliškovića-Kuljića.

Pod optužbom da su surađivali sa škriparima komunistički zlikovci predvođeni Mirkom Praljkom, Antom Primorcem i Markom Knezovićem, strijeljali su četiri djevojke i dječaka. Sve se to dogodilo pred njihovim kućnim pragom na očigled uplakanih roditelja i rodbine.

Na oči majke na kućnom pragu partizani prosuše krv nevine djece, pet malih nevinih duša u krvi skončaše, o kakva bol majke zaurla ka nebu, toliko jaka bi da još odzvanja tim krajem.

U jednom, samo jednom trenutku majčina topla duša kamenom postade, sve je umrlo u njoj, nema više ničeg.

1. Ana Slišković ( 20 god.)
2. Iva Slišković ( 20god. )
3. Mila Slišković ( 19 god. )
4. Zora Slišković ( 17 god. )
5. Ivan Slišković ( 17 god. )

Njihova sestra i rodica Ruža, koja je također bila određena za strijeljanje uspjela je pobjeći. Obitelj je bila izložena maltretiranju i mučenju, iako su i sami zlikovci znali da oni ne znaju gdje je Ruža. Nakon nekog vremena i ona je uhvaćena i osuđena na višegodišnju robiju.

Danas, 72 godina iza ubojstva Kuljića djece, za taj zločin nitko nije odgovarao iako se znaju njegovi nalogodavci i počinitelji. Roditelji, braća i sestre podigli su im 1972. nadgrobni spomenik. Spomen ploča za 50-tu obljetnicu podignuta je na mjestu ubojstva tek 1996.

U jesen 1947.god pripadnici UDBE počinili su stravičan zločin u selu Oklaji pokraj Širokog Brijega. Optuživši ih da surađuju sa neprijateljima narodne vlasti, škriparima, strijeljali su djevojke Ivu Soldo iz Dobrkovića i Šimu Topić iz Oklaja.

Rodbini su zabranili da ih zakopaju u groblje, te su zakopane ispod jednog drijena. Ovaj zločin počinili su udbaši Lovre Kovačević i Marko Primorac, a pod izravnim zapovjedništvom šefa OZNE, Mirka Praljka.

(komunistickizlocini.net)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

23. svibnja 1823. rođen Ante Starčević Otac Domovine

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 23. svibnja 1823. godine rođen je Ante Starčević, hrvatski političar, publicist i književnik. Starčević se rodio u ličkom naselju Žitniku pokraj Gospića. Ondje danas postoji i „Spomen dom dr. Ante Starčevića.“

Starčevićev otac bio je Hrvat i katolik, dok mu je majka bila Srpkinja pravoslavne vjere koja je udajom prihvatila katoličku vjeru, piše narod.hr

Lik i djelo Ante Starčevića obilježava borba za hrvatsku samobitnost

Ante Starčević je bio hrvatski političar, književnik i publicist, poznat po tomu što je zajedno s Eugenom Kvaternikom utemeljio Hrvatsku stranku prava, tj. pravno-politički je obrazložio hrvatsku nacionalnu ideologiju i državnost koja se potom naziva pravaštvo ili starčevićanstvo.

U Hrvatskom saboru je bio najvatreniji zagovornik hrvatske neovisnosti odlučno se protiveći bilo kakvim upravnim i državnim vezama Hrvatske s Austrijom i Mađarskom, gradeći tako temelje za osnivanje Stranke prava, koju je 1861. osnovao s Eugenom Kvaternikom. Najvećim neprijateljima hrvatskog naroda Starčević je smatrao Habsburšku dinastiju.

Zbog te borbe nekoliko puta je utamničen, a posebno nakon Rakovičkog ustanka u Lici pod vodstvom pravaša Eugena Kvaternika.

Žestoki antiklerikalac

Bio je žestoki antiklerikalac i protivnik Katoličke crkve u Hrvata u skladu s „modernim trendovima“ svog vremena koji su kršćanstvo i Crkvu smatrali glavom zaprekom (velikih) nacionalnih država , kao i zaprekom modernizacije i napretka čovjeka 19 stoljeća.

Povijest je pokazala da je bio u krivu jer se upravo Crkva u Hrvata u slijedećih 100 i više godina pokazala glavnom i gotovo jedinom nositeljicom i čuvateljicom nacionalne svijesti hrvatskog naroda.

Starčević i ekavica

Jedna od zanimljivosti vezanih uz djela Ante Starčevića jest da je on svoje knjige pisao na ekavici. Iako je bio Ličanin i izvorno ikavac, Starčević je bio za ekavicu, zato jer se je Vuk Karadžić zalagao za jekavicu kao zajednički standard Hrvata i Srba, koji u BiH i Hrvatskoj govore jekavski, a među Srbe je, uostalom, ubrajao i Crnogorce.

Starčević je htio tomu usprotiviti se i uvesti u hrvatski jezik ekavicu, što je govor Hrvata kajkavaca i istarskih čakavaca kako bi se hrvatski jezik razlikovao od srpskoga, za koji se u tom trenutku činilo da će u potpunosti preuzeti jekavicu.

Grob Ante Starčevića – posljednja želja velikana

Ante Starčević umro je u 73. godini života u Zagrebu, a prema vlastitoj je želji pokopan na groblju u Šestinama, pokraj crkve sv. Mirka. Htio je biti pokopan među „malim hrvatskim ljudima sa sela“, a Šestine su tada još bile tipično prigorsko selo podno Medvednice. Danas su sjeverni dio grada Zagreba. Na istom su groblju sahranjeni i njegovi nećaci, David i Mile, no njihov je grob nekoliko desetaka metara dalje od Antinog.

Svojim djelima i političkim radom Starčević je položio osnove moderne nacionalne države i svojim je dosljednim zauzimanjem za narodna prava još za života stekao veliki ugled među Hrvatima.

Samostalna hrvatska država, koju je priželjkivao u složenim političkim odnosima onog vremena, ideal je koji isključuje ikakvu drugu hrvatsku državnost – bilo u okviru Habsburške monarhije, bilo u zajednici s drugim južnoslavenskim narodima. (narod.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari

No Recent Comments Found