Pratite nas

Povijesnice

16. obljetnica smrti Gojka Šuška, ratnog ministra obrane Republike Hrvatske

Objavljeno

na

gojko šušak2Gojko Šušak, rođen 13. ožujka 1945,. godine u Širokom Brijegu, bio je ministar obrane Republike Hrvatske od 1991. do svoje smrti 1998. i jedan od najbližih suradnika predsjednika Franje Tuđmana. Studirao je matematiku i fiziku u Rijeci, te menadžerstvo, informatiku i komunikacije na Sveučilištu u Ottawi u Kanadi, gdje je živio od 1969. Kao hrvatski rodoljub i emigrant djelovao je kao gospodarstvenik, ali i kao politički i društveno angažirani čovjek, pa je obnašao razne dužnosti, između ostaloga predsjednika hrvatsko-kanadske kulturne federacije, predsjednika Zaklade za hrvatske studije, a potom ravnatelja Hrvatske škole u Ottawi.
 Kada su u Hrvatskoj zapuhali novi demokratski vjetrovi 1989./1990., vraća se nakon 21 godina emigracije, a u povodu održavanja 1. Općeg Sabora Hrvatske demokratske zajednice. Nakon pobjede HDZ-a na prvim slobodnim višestranačkim izborima 1990., Gojko Šušak je bio imenovan ministrom iseljeništva, pa zamjenikom ministra obrane i konačno u rujnu 1991. ministrom obrane. Svoj posao ministra iseljeništva shvatio je vrlo ozbiljno i radio je vrlo predano sastajući se s hrvatskim ljudima na raznim dijelovima svijeta, a prije svega u Njemačkoj. Šušak je duboko i potpuno bio svjestan da se treba pripremati i za najgoru varijantu u raspletu tzv. jugoslavenske krize. Govoreći o tome bio je vrlo uvjerljiv i teško je bilo ne složiti se s njim. Bio je čovjek koji je razumio i podupirao potrebu prikupljanja dokumenata i objavljivanje knjiga o Domovinskom ratu.

U hrvatsku povijest ulazi kao uspješan ratni ministar obrane. Šuškova velika zasluga je i pravovremena priprema obrane hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Bio je jako popularan u braniteljskoj populaciji. Kao ratni ministar dao je nemjerljiv doprinos u ustrojavanju, jačanju i ratnim operacijama Hrvatske vojske a njegovo kratko izvješće “Gospodine Predsjedniče, zadatak je izvršen!” postala je sinonimom za sve pobjedničke operacije Hrvatske vojske i Hrvatskih snaga vođene tijekom Domovinskog rata.

Gojko Šušak bio je nakon 1. Općeg Sabora HDZ-a (1990.) u samoj vrhu stranke i nakon 2. Općeg sabora HDZ-a održanom u listopadu 1993. izabran je za potpredsjednika HDZ-a. Nakon istupanja Josipa Manolića i Stjepana Mesića iz HDZ-a 1994. smatran je “broj 2” odmah iza predsjednika Franje Tuđmana.

 Njegov zadnji javni govor održao je na 4. Općem saboru HDZ-a u veljači 1998. Tada je govorio o potrebi poštivanja prava zaštite hrvatske manjine u drugim državama ističući posebice Bosnu i Hercegovinu tvrdeći: “Bez toga nema mira, stabilnosti i međusobnog povjerenja.”
Umro je 3. svibnja 1998., a pokopan je 7. svibnja 1998. godine na zagrebačkom groblju Mirogoj u Aleji hrvatskih branitelja.
Brotnjo.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

23. svibnja 1990. – Razoružana teritorijalna obrana Hrvatske (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Svibanj 1990. bio je najburniji mjesec s mnogo društveno političkih promjena. Nakon prvih slobodnih demokratskih izbora i pobjede nacionalno orijentiranog HDZ-a, svijet su obišle slike neviđenog nasilja između milicije, navijača Dinama i Crvene zvezde.

No od nacionalizmom prožetog obračuna na Maksimiru, za budućnost Hrvatske mnogo važniji bio je potez vladajućih jugoslavenskih struktura koje su je potpuno nelegalno razoružale.

Naime, 23. svibnja 1990. samo osam dana prije sazivanja novoga Hrvatskog sabora s većinom koju je osvojila stranka HDZ, hrvatska javnost putem priopćenja Predsjedništva SR Hrvatske saznala je kako je prema odluci Saveznog sekretarijata za narodnu obranu praktički oduzeto sve oružje Teritorijalne obrane Hrvatske, piše HRT

Riječ je o približno 260 tisuća lakog i srednjeg streljačkog i topničkog naoružanja. Bio je to potez bez presedana jer ustroj Teritorijalne obrane bio je utemeljen na odredbi članka 239. tadašnjeg Ustava prema kojem su republike upravljale i financirale Teritorijalnu obranu. Na njihovu čelu bio je zapovjednik kojega je imenovalo i razrješavalo tadašnje jugoslavensko Predsjedništvo na prijedlog Predsjedništva tadašnje SR Hrvatske; a tu dužnost tada je obnašao premijer Ivica Račan.

Iako je i slovenska TO trebala na isti način biti razoružana, njihova policija i službe sigurnosti bile su mnogo pripremljenije za velikosrpske pretenzije te su Slovenci ranije većinu skladišta s opremom i naoružanjem stavili pod nadzor. Iako je hitno održana sjednica Predsjedništva SR Hrvatske, za povratak ilegalno zaplijenjenog oružja bilo je prekasno. Predstavnici JNA tvrdili su pak kako oružje nije oduzeto nego premješteno u sigurnija skladišta.

Nova hrvatska vlast, na čelu s Franjom Tuđmanom, nije se zavaravala lažima oficira JNA, već je učinila jedini logičan potez: počela je s ilegalnom nabavom oružja iz inozemstva. Propust čelnih ljudi stranke SKH-SDP, koja je bila na odlasku s vlasti, itekako je utjecao na početni razvoj, možda i tijek rata. Hrvatska ne samo što je bila razoružana nego je i dio zaplijenjenog oružja podijeljen Srbima koji su aktivno pripremali pobunu.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan 23. svibnja 1823. godine rođen Ante Starčević

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 23. svibnja 1823. godine rođen je Ante Starčević, hrvatski političar, publicist i književnik. Starčević se rodio u ličkom naselju Žitniku pokraj Gospića. Ondje danas postoji i „Spomen dom dr. Ante Starčevića.“

Starčevićev otac bio je Hrvat i katolik, dok mu je majka bila Srpkinja pravoslavne vjere koja je udajom prihvatila katoličku vjeru, piše narod.hr

Lik i djelo Ante Starčevića obilježava borba za hrvatsku samobitnost

Ante Starčević je bio hrvatski političar, književnik i publicist, poznat po tomu što je zajedno s Eugenom Kvaternikom utemeljio Hrvatsku stranku prava, tj. pravno-politički je obrazložio hrvatsku nacionalnu ideologiju i državnost koja se potom naziva pravaštvo ili starčevićanstvo.

U Hrvatskom saboru je bio najvatreniji zagovornik hrvatske neovisnosti odlučno se protiveći bilo kakvim upravnim i državnim vezama Hrvatske s Austrijom i Mađarskom, gradeći tako temelje za osnivanje Stranke prava, koju je 1861. osnovao s Eugenom Kvaternikom. Najvećim neprijateljima hrvatskog naroda Starčević je smatrao Habsburšku dinastiju.

Zbog te borbe nekoliko puta je utamničen, a posebno nakon Rakovičkog ustanka u Lici pod vodstvom pravaša Eugena Kvaternika.

Žestoki antiklerikalac

Bio je žestoki antiklerikalac i protivnik Katoličke crkve u Hrvata u skladu s „modernim trendovima“ svog vremena koji su kršćanstvo i Crkvu smatrali glavom zaprekom (velikih) nacionalnih država , kao i zaprekom modernizacije i napretka čovjeka 19 stoljeća.

Povijest je pokazala da je bio u krivu jer se upravo Crkva u Hrvata u slijedećih 100 i više godina pokazala glavnom i gotovo jedinom nositeljicom i čuvateljicom nacionalne svijesti hrvatskog naroda.

Starčević i ekavica

Jedna od zanimljivosti vezanih uz djela Ante Starčevića jest da je on svoje knjige pisao na ekavici. Iako je bio Ličanin i izvorno ikavac, Starčević je bio za ekavicu, zato jer se je Vuk Karadžić zalagao za jekavicu kao zajednički standard Hrvata i Srba, koji u BiH i Hrvatskoj govore jekavski, a među Srbe je, uostalom, ubrajao i Crnogorce.

Starčević je htio tomu usprotiviti se i uvesti u hrvatski jezik ekavicu, što je govor Hrvata kajkavaca i istarskih čakavaca kako bi se hrvatski jezik razlikovao od srpskoga, za koji se u tom trenutku činilo da će u potpunosti preuzeti jekavicu.

Grob Ante Starčevića – posljednja želja velikana

Ante Starčević umro je u 73. godini života u Zagrebu, a prema vlastitoj je želji pokopan na groblju u Šestinama, pokraj crkve sv. Mirka. Htio je biti pokopan među „malim hrvatskim ljudima sa sela“, a Šestine su tada još bile tipično prigorsko selo podno Medvednice. Danas su sjeverni dio grada Zagreba. Na istom su groblju sahranjeni i njegovi nećaci, David i Mile, no njihov je grob nekoliko desetaka metara dalje od Antinog.

Svojim djelima i političkim radom Starčević je položio osnove moderne nacionalne države i svojim je dosljednim zauzimanjem za narodna prava još za života stekao veliki ugled među Hrvatima.

Samostalna hrvatska država, koju je priželjkivao u složenim političkim odnosima onog vremena, ideal je koji isključuje ikakvu drugu hrvatsku državnost – bilo u okviru Habsburške monarhije, bilo u zajednici s drugim južnoslavenskim narodima. (narod.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari