Pratite nas

Povijesnice

16. rujan – Dan daruvarskih branitelja

Objavljeno

na

Rat u Daruvaru počeo je 19. srpnja kada su četnici kod Sirača u sačekuši podmuklo i bez najave ubili dvojicu, a teže ranili petoricu pripadnika bjelovarske Specijalne policije Omege. Samo dan kasnije slijedio je novi zločin u kojemu su u terorističkoj akciji život izgubila trojica daruvarskih policajaca.

– Teror se nastavljao i sljedećih dana da bi u koordiniranoj akciji, policajci srpske nacionalnosti u noći na 19. kolovoza pokušali preuzeti kontrolu na postajom u Daruvaru, ali istovremeno su napadnute sve policijske postaje između Save i Drave kako bi se Hrvatska presjekla – govori nam Ivo Gjaić (49), predsjednik Udruge hrvatske policije branitelja Daruvar ’91, pišu 24sata.hr.

Uz daruvarsku policiju napadi su iste noći izvršeni na policijske postaje u Novoj i Staroj Gradiški, Novskoj, Pakracu i Grubišnom Polju. Na svoje dojučerašnje kolege s oružjem su krenuli policajci Srbi, ali su svi ti napade odbijeni i policijske postaje su ostale pod kontrolom djelatnika odanih hrvatskim vlastima.

– U povijesti Daruvara 16. rujan 1943. godine upamćen je po zvjerstvima koja su počinili takozvani partizani kada su ušli u Grad i ubili mnoge nedužne ljude. Zapovjednik lokalnih četnika nam je najavio da će 16. rujna 1991. godine na bijelom konju ujahati u Daruvar i da zapamti taj dan koji će biti gori od onog prije gotovo pola stoljeća – priča nam Ivo Gjaić.

Prijelomna ratna akcija

Iz tri kilometra udaljene vojarne Polom, u prigradskom naselju Doljani, odmetnuti Srbi i pripadnici JNA dijelili su oružje  te se znalo da od tamo kreću svi napadi na Daruvar i okolicu, od topničkih do minobacačkih. Daruvarčani su se stoga organizirali i  odlučili blokirati vojarnu.

– Našim dragovoljcima i policajcima iz Daruvara priključili su se kolege iz Bjelovara, Kutine i Garešnice i mi smo 16. rujna u ranim jutarnjim satima krenuli u osvajanje vojarne. Oni su odgovorili minobacačkom vatrom po nedužnim građanima Daruvara. Naišli smo na snažan otpor i poslijepodne se utvrdili na novim položajima. Izgubili smo petoricu naših ljudi, a gotovo 20-tak je ranjeno. Idućeg jutra, 17. rujna, oko 4,30 sati, krenuli smo na sve ili ništa, ali smo naišli na slab otpor, jer su se srbočetničke formacije tijekom noći povukle i u vojarni Polom ostalo jr nešto ročnih vojnika, koji su se predali – govori nam Nenad Pišta Peter (49), aktivni sudionik te i ostalih akcija.

Oružjem su naoružani branitelji i okolnih mjesta

Ubrzo nakon osvajanja vojarne u Doljanima u kojoj su zatekli golema skladišta puna vojne opreme i naoružanja, avioni takozvane JNA su raketirali vojarnu i pogodili dva skladišta, ali nisu nanijeli neke velike štete.

Ta je akcija imala nekoliko presudnih značaja za obranu Hrvatske, jer je neprijatelj zaustavljen kao i njegova namjera da presječe Hrvatsku na zamišljenu liniju „Velike Srbije“ Virovitica – Pakrac – Okučani. Uz to je osvojeno i golemo skladište vojne opreme koje je po značaju i tehnici koja se tamo nalazila među najvećim vojarnama na području koje je bilo pod kontrolom tadašnje JNA.

Tim su oružjem naoružani branitelji Pakraca, Daruvara, Kutine, Garešnice i Grubišnog Polja, te su formirane jedinice Zbora narodne garde, koje su se sve uspješnije nosile s do tada daleko bolje opremljenim snagama domaćih izdajnika i okupatora. Stoga se 16. rujan slavi kao dan daruvarskih branitelja. (24sata.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

22. rujna 1991. – Oslobođen Varaždin

Objavljeno

na

Objavio

Nova hrvatska vlast od samoga je početka Domovinskoga rata bila svjesna strateškog značenja Varaždina u kojem je bio smješten cijeli korpus Jugoslavenske narodne armije. Ondje su se nalazile goleme količine ratne tehnike, streljiva i goriva, kao i oteto oružje hrvatske Teritorijalne obrane.

Stoga je zauzimanje varaždinskog garnizona 22. rujna 1991. značilo stratešku prekretnicu jer je Hrvatska nakon toga dobila 7 puta više oružja nego što ga je imala.

Pripadnici varaždinskoga garnizona slomljeni su u devet dana, upornim pregovorima i vještim psihološkim potezima hrvatske strane. Putem razglasa vojnici su cijelo vrijeme pozivani na predaju. Taj pritisak trajao je neprekidno i stalno se povećavao. Ipak najtvrđi među jugooficirima nasumce su pucali po gradu, ali zbog malobrojnosti nisu mogli upotrijebiti sav arsenal kojim su raspolagali. Važnu su ulogu odigrali varaždinski radio-amateri navodeći ih da gađaju vlastite položaje u vojarni „Jalkovečke žrve“ koja se uskoro predala. Iz ostalih vojarni i karaula u kojima su počeli i međusobni sukobi počeli su bježati vojnici.

U bezizlaznoj situaciji i bez pomoći izvana objekti JNA su se počeli predavati jedan za drugim. Naposljetku je glavni dio garnizona smješten u Komandi korpusa i vojarni „Kalnički partizani“ autobusima napustio Varaždin pod nadzorom Hrvatske vojske. Predalo se više od tisuću oficira i vojnika JNA, a u borbama za Varaždin bilo je šest mrtvih i 37 ranjenih.

Koliku je važnost Varaždin imao za vojni vrh pokazuje proces protiv zapovjednika Vladimira Trifunovića, koji je zajedno s još četvoricom oficira u Beogradu osuđen zbog podrivanja vojne i obrambene moći Jugoslavije. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan 1991. godine pala je Petrinja

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1991. godine pala je Petrinja. Najveći grad koji je u ratu bio okupiran od strane agresora nakon Vukovara.

U okupiranoj Petrinji i okolnim selima pobunjeni Srbi, pripadnici srpskih paravojnih formacija i milicije, činili su brojne zločine nad hrvatskim civilima koji nisu željeli napustiti svoje domove, ali i dijelom srpskih civila, koji se nisu slagali s takvom politikom.

Najveći broj počinjenih ubojstava nad preostalim hrvatskim civilima na ovome području zabilježen je u periodu od rujna do prosinca 1991., pa čak sve do lipnja 1992. godine.

Najžešći napad odvio se 21. rujna koji je izvela JNA s teritorijalnom obranom i drugim paravojnim formacijama te s potporom zračnih snaga.

Tenkovi JNA s položaja iznad Češkog sela otvorili su vatru na braniteljske položaje u Mošćenici i Petrinji kada su poginuli pripadnici ZNG-a Ivica Kunert, Đuro Marković i Milan Klarić.

U predvečernjim satima vođene su žestoke borbe oko Kupskog mosta prema Brestu, a branitelji su bili prisiljeni prijeći most i organizirati obranu na lijevoj strani Kupe, čime je Petrinja okupirana.

Dana 26. rujna otvorena je topnička vatra na mjesto Grabovac, pri čemu su smrtno stradali Dubravka Špoljarić (18), Josip Špoljarić (17) i Ivana Špoljarić (dvomjesečna beba), a ranjeno je pet civila.

Na suđenju u odsustvu, zapovjedniku Petrinjskih združenih snaga JNA i teritorijalne obrane Slobodanu Tarbuku, 1992. okružni sud u Sisku osudio ga je na kaznu zatvora od 20 godina. Jedan od svjedoka na suđenju bio je i novinar HRT-a (tada HTV-a) Denis Latin, koji je svjedočio zlokobnoj najavi Tarabuka u radio razgovoru s general-pukovnikom Andrijom Rašetom iz pete vojne oblasti JNA kada je kazao: “Sravnit ću Petrinju sa zemljom, majku im ustašku”.

Prema podacima iznesenim u osuđujućoj presudi Tarbuku, mrtve je JNA skupljala 5 – 6 dana nakon pada Petrinje. Većina ubijenih bili su civili srednje dobi koji su ubijeni iz vatrenog oružja, no neki su ubijeni sjekirama ili nakon toga iznakaženi. Na sudu je utvrđeno kako je ubijeno preko stotinu građana Petrinje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari