Pratite nas

Povijesnice

18. ožujka 1990. – Pokušaj atentata na dr. Franju Tuđmana

Objavljeno

na

Nakon nereda u Kninu i demonstracija u Karlovcu, i miting istine održan na Petrovoj gori bio je jasna najava da velikosrpska hegemonistička politika neće prezati od oružanog obračuna u korist ostvarivanja svojih ciljeva.

Među ostalim na Petrovoj gori prijetilo se uhićivanjem i atentatom na čelnika Hrvatske demokratske zajednice, dr. Franju Tuđmana. Ta najava već za dva tjedna pokazala se točnom.

Dana 18. ožujka 1990. u Benkovcu je pred oko 7000 ljudi na osnivačkoj skupštini lokalnog ogranka održan predizborni skup HDZ-a.

Pristaše te stranke uložili su goleme napore da osiguraju skup, no atmosfera je od početka bila krajnje dramatična; milicija je inertno obavljala zadaće, a skupine nezadovoljnih Srba cijelo vrijeme su provokacijama i fizičkim prijetnjama pokušale napraviti kaos, piše HRT

Na govornike su neprestano bacali kamenje, jaja i boce, a povremeno su se čuli i pucnjevi iz vatrenog oružja. Glavna meta bačenih predmeta bio je dr. Franjo Tuđman kojega su suradnici i ljudi iz osiguranja čuvali tijelima, odnosno svime što im se našlo pod rukom.

Unatoč uvjeravanju da je zbog osobne sigurnosti bolje da odustane od nastupa, budući hrvatski predsjednik sabrano je pokušao dovršiti svoj govor.

U jednom trenutku iz mase je prema bini iskočio čovjek s pištoljem u ruci, no ljudi iz osiguranja brzo su ga savladali. Uskoro je Petar Šale okupljenima pokazao pištolj kojime je Srbin Boško Čubrilović kanio počiniti nedjelo.

Nije bilo uvjeta za daljnje održavanje skupa te je zbog opće sigurnosti prekinut. Oko pištolja kojima je Čubrilović prijetio postoje prijepori jer je naknadno tijekom istrage nestao.

U službenom izvješću milicije tvrdilo se kako je to bio plinski pištolj, doduše s olovnim streljivom. No Šale i ljudi koji su pištolj držali u ruci tvrde da je nedvojbeno bio pravi. Kako god bilo, uhićenika je Općinski sud osudio vrlo blago, uvjetnom kaznom na pet mjeseci, te je uskoro napustio Jugoslaviju.

Čubrilovićev atentat ostao je u sjeni kasnije oružane pobune i velikosrpske agresije na Hrvatsku. Ipak, ni taj opasan događaj, kao ni sve jače prijetnje oružjem, nisu pokolebale HDZ i Franju Tuđmana da ostvare veliku pobjedu na parlamentarnim izborima koji su se održali u svibnju.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1946 – Ubijeno petero nevine Kuljića djece

Objavljeno

na

Objavio

Jedan od najstravičnijih komunističkih zločina u širokobriješkom kraju dogodio se 23.svibnja 1946.godine na Kuljića brigu, gdje je ubijeno petero nevine djece Sliškovića-Kuljića.

Pod optužbom da su surađivali sa škriparima komunistički zlikovci predvođeni Mirkom Praljkom, Antom Primorcem i Markom Knezovićem, strijeljali su četiri djevojke i dječaka. Sve se to dogodilo pred njihovim kućnim pragom na očigled uplakanih roditelja i rodbine.

Na oči majke na kućnom pragu partizani prosuše krv nevine djece, pet malih nevinih duša u krvi skončaše, o kakva bol majke zaurla ka nebu, toliko jaka bi da još odzvanja tim krajem.

U jednom, samo jednom trenutku majčina topla duša kamenom postade, sve je umrlo u njoj, nema više ničeg.

1. Ana Slišković ( 20 god.)
2. Iva Slišković ( 20god. )
3. Mila Slišković ( 19 god. )
4. Zora Slišković ( 17 god. )
5. Ivan Slišković ( 17 god. )

Njihova sestra i rodica Ruža, koja je također bila određena za strijeljanje uspjela je pobjeći. Obitelj je bila izložena maltretiranju i mučenju, iako su i sami zlikovci znali da oni ne znaju gdje je Ruža. Nakon nekog vremena i ona je uhvaćena i osuđena na višegodišnju robiju.

Danas, 73 godina iza ubojstva Kuljića djece, za taj zločin nitko nije odgovarao iako se znaju njegovi nalogodavci i počinitelji. Roditelji, braća i sestre podigli su im 1972. nadgrobni spomenik.

Spomen ploča za 50-tu obljetnicu podignuta je na mjestu ubojstva tek 1996.

U jesen 1947.god pripadnici UDBE počinili su stravičan zločin u selu Oklaji pokraj Širokog Brijega. Optuživši ih da surađuju sa neprijateljima narodne vlasti, škriparima, strijeljali su djevojke Ivu Soldo iz Dobrkovića i Šimu Topić iz Oklaja.

Rodbini su zabranili da ih zakopaju u groblje, te su zakopane ispod jednog drijena. Ovaj zločin počinili su udbaši Lovre Kovačević i Marko Primorac, a pod izravnim zapovjedništvom šefa OZNE, Mirka Praljka.

(komunistickizlocini.net)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan 1823. – Rođen Ante Starčević

Objavljeno

na

Objavio

Ante Starčević rođen je 23. svibnja 1823. u Žitniku kraj Gospića. Gimnaziju je Starčević završio u Zagrebu, a teologiju, povijest i filozofiju studira u Pešti, gdje stječe i doktorat filozofije.

Revolucionarne 1848. vraća se u domovinu, nastavlja teološke nauke u Senju, ali kada se trebao zarediti, odlazi u odvjetničku kancelariju Ladislava Šrama u Zagrebu.

Tu se Starčević oduševljava ilirskim idejama, povezao se s Kvaternikom, a u Gajevoj Danici objavljuje poeziju i prozna djela. Sredinom stoljeća piše filozofske kozerije, aforizme, te četiri drame od kojih je sačuvan Selski prorok.

U to doba Starčević se buni protiv Vuka Karadžića i njegovih sljedbenika te se zauzima za očuvanje hrvatskih narječja i optužuje Vuka što je pod nazivom srpskih narodnih pjesama obradio hrvatsku kulturnu baštinu. U to doba prvi put izriče misao da ilirizam nije postigao svoju svrhu, te da će teško biti postići slogu među južnim Slavenima.

Sloge nije bilo ni među Hrvatima, koji lome politička koplja oslanjajući se na Beč, Peštu ili na slavenske, odnosno južnoslavenske narode. Tijekom Bachova apsolutizma prigušena je svaka politička djelatnost, ali odmah nakon sloma tog režima Starčević u Rijeci 1861. ističe svoja glasovita načela koja će postati temelj pravaštva u Hrvatskoj, i koja će mu donijeti naziv Oca Domovine.

On je odlučan u ideji da Hrvatska treba prekinuti veze i s Bečom i s Peštom i oslanjajući se samo na sebe obnoviti vlastitu državu koja ima svoj legalitet još u srednjovjekovnom razdoblju.

Bog i Hrvati – sukus je Starčevićeve političke ideje. On ističe kako suverenitet proizlazi iz nacije, naroda, a ne iz vladarske veličine postavljene tobože milošću i voljom Božjom.

Potičući emancipaciju hrvatske samosvijesti, Starčević veliča hrvatsku povijest i kulturu, smatrajući Hrvate jednim od odabranih naroda s važnom povijesnom misijom, koja je u proteklom razdoblju dovršena obranom Europe od Turaka. Bosanske muslimane naziva najčistijom hrvatskom braćom. Svom žestinom obara se na monarhiju kao izvor sveg zla toga vremena, a na saborskim raspravama napada sve pristaše sporazuma s Bečom i Peštom.

Zbog svoje žestine izgubio je službu, bio je osuđen na mjesec dana tamnice, a nakon gušenja bune, koju je vodio njegov najbliži suradnik Eugen Kvaternik, dva je mjeseca zatvoren, iako s bunom nije bio povezan.

Potkraj života Starčević se miri sa Strossmayerom i razmatra ponovno neke panslavenske ideje. Nastanjuje se u Starčevićevu domu, koji mu je 1895. izgradio hrvatski narod. Umro je 28. veljače 1896. u Zagrebu. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati