Pratite nas

BiH

18. rujna 1991. datum je početka Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini

Objavljeno

na

Priopćenje za javnost povodom dvadeset treće obljetnice 18. rujna 1991.

 18. rujna 1991. datum je početka Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini te ujedno i dan kada su hrvatski organizatori otpora, dragovoljci Domovinskog rata, te aktivni i pričuvni pripadnici policije izborili zakonsko pravo i priznanje kao najzaslužnijim domoljubima za stvaranje Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, sukladno Članku 2. Zakona o pravima razvojačenih branitelja i članova njihovih obitelji Vlade Federacije BiH, kojeg navodimo:

1_HVO “Razvojačenim braniteljem, u smislu ovoga zakona, smatra se pripadnik Hrvatskoga vijeća obrane, Armije Republike Bosne i Hercegovine i policije nadležnoga organa unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Oružane snage), koji je sudjelovao u obrani Bosne i Hercegovine (početak agresije na općinu Ravno) od 18.09.1991. do 23.12.1996. godine, odnosno do prestanka izravne ratne opasnosti i koji je razvojačen rješenjem nadležnoga vojnog tijela kao i osoba koja je sudjelovala u pripremi za obranu i u obrani Bosne i Hercegovine u vrijeme prije 18.09.1991. godine, a koja je angažirana od nadležnih tijela.

Pod sudjelovanjem u obrani Bosne i Hercegovine, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se sudjelovanje u oružanome otporu i djelovanje koje je u izravnoj svezi s pružanjem otpora.”

 18. rujna 1991. dan je i kada je uslijedila izravna okupacija doline Neretve, od strane Jugoslavenske narodne armije i srpsko-crnogorskih dobrovoljaca, proizišla iz dogovora Muhameda Filipovića i Radovana Karadžića, nazvanog Historijskim sporazumom, kojeg prenosimo u cijelosti:

Srpsko-muslimanski «Historijski sporazum»: Muhamed Filipović – Radovan Karadžić ( 2. 8. 1991.)*

“Suočeni sa razvojem događaja koji u sebi nose sve veću opasnost konfrontacije naša dva naroda, čiji se interesi historijski ne sukobljavaju i koji nikada nisu imali sukob takve vrste, svjesni svoje odgovornosti pred narodima koje zastupamo i svim narodima Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, odlučili smo da u cilju buduće suradnje i mira uspostavimo i potpišemo sljedeći politički Sporazum:

1. Svjesni teškoća koje su naslijeđene i onih do kojih je doveo dosadašnji politički život poslije izbora, odlučili smo da se u duhu otvorenosti i uzajamnog poštovanja, založimo za ostvarenje istorijskih i političkih interesa naša dva naroda. Pri tome, ovo nije sporazum ni protiv koga, već za sve i kao takav biće otvoren svima koji podržavaju načelo zajedničkog života u slobodi i punoj ravnopravnosti.

2. Smatramo da osnovu takvog života čini međusobno priznavanje suverenosti pojedinih naroda i osiguranje punog teritorijalnog integriteta i političkog subjektiviteta naše Republike Bosne i Hercegovine i njenog istovjetnog ustavno-pravnog položaja s ostalim republikama u zajedničkoj državi Jugoslaviji.

3. Po našem mišljenju Jugoslavija ima puno istorijsko opravdanje kao zajednička država potpuno ravnopravnih republika i naroda, te ćemo se zalagati za održanje i razvoj takve zajendice.

4. Saglasni smo da Bosna i Hercegovina treba da bude pravno-politički jedinstvena i demokratski uređena federalna jedinica, sa pravnim ingerencijama na svakom dijelu svoje teritorije, pod uslovom da su savezni ustav i zakonodavstvo osnov pravnog sistema zemlje i garant ravnopravnosti građana, naroda i republika.

5. Izražavamo svoj interes da Hrvati u Bosni i Hercegovini žive sa nama u punoj ravnopravnosti te ih pozivamo da pristupe ovom sporazumu. Bez obzira na položaj Republike Hrvatske u ili izvan Jugoslavije, Hrvati u BiH su potpuno ravnopravan narod.

6. Međusobni odnosi građana, naroda i republika u Jugoslaviji biće uređeni u zajedničkom ustavu, uz korišćenje evropskih standarda.

7. Svjesni smo da ovaj Sporazum predstavlja tek političku i historijski osnovu za naš trajan i miran zajednički život. Međutim, ovakav politički dogovor otvara prostor za nalaženje najkonstruktivnijih i najracionalnijih rješenja na planu funkcionisanja saveznih odnosno zajedničkih organa: monetarnog sistema, jedinstvenog tržišta, jedinstvenih oružanih snaga, kao i spoljnih poslova.

8. Isto tako, smatramo da je optimalna jugoslovenska zajednica ona koja obuhvata svih šest republika i sve narode koji inicijalno konstituišu takvu zajednicu. Svako istupanje iz takve zajednice, onih naroda i republika koje to žele, podrazumijeva postizanje sporazuma o tome i pružanje garancije za realne interese svake od članica u odnosu na druge.”

 Isto tako, okupaciji doline Neretve i grada Mostara prethodio je dogovor Predsjednika Predsjedništva RBiH, Alije Izetbegovića i glavnog štaba JNA, na čelu s generalom Blagojem Adžićem, o nemiješanju Bošnjaka Muslimana u sukob Republike Hrvatske i tadašnje JNA koja je s prostora BiH izvodila vojne operacije na Republiku Hrvatsku.

Historijski sporazum je ozbiljno doveo u pitanje odnose između hrvatskog i bošnjačko- muslimanskog naroda u BiH, nakon čega su predstavnici hrvatskog naroda u BiH izravno tražili da se predstavnici bošnjačkog naroda očituju jesu li za ostanak BiH u krnjoj Jugoslaviji ili ipak žele da BiH krene putem neovisnosti poput Slovenije i Hrvatske.

Nakon prvog ratnog zločina nad hrvatskim civilima u mjestu Ravno i sramne izjave Predsjednika Predsjedništva BiH, Alije Izetbegovića, kako zločin u Ravnom nije njegov rat, pale su sve maske. Tada je postalo jasno kako predsjednik Predsjedništva RBiH, Alija Izetbegović, na čelu R Bosne i Hercegovine želi štititi samo interese bošnjačkog muslimanskog naroda, što je i potkrijepio svojom izjavom kako između interesa države Bosne i Hercegovine i interesa bošnjačko muslimanskog naroda, bira interese svog naroda.

18. rujna 1991. godine hrvatski predstavnici hrvatskog naroda u BiH uvidjeli su kako moraju početi s organiziranjem svojih oružanih snaga koje će biti sastavljene od redova dragovoljaca Domovinskog rata, i koji će nakon utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne (18. studenog 1991.), Referenduma o neovisnosti BiH (1. ožujka 1992.) i priznanja Bosne i Hercegovine (06. travnja 1992.), 08. travnja 1992. početi djelovati kroz Hrvatsko vijeće obrane, kao jedinu organiziranu političku i vojnu snagu u BiH.

Danas, dvadeset tri godine nakon početka organiziranja oružanih snaga Hrvatskog vijeća obrane, događa se falsificiranje povijesti, dragovoljci Domovinskog rata se masovno izvode iz stečenih prava, a istina o Domovinskom ratu u potpunosti se iskrivljuje. U isto vrijeme, kao organizatori obrane i dragovoljci Domovinskog rata, masovno se i nezakonito u prava uvode pripadnici Armije BiH, članovi Stranke demokratske akcije, o čijem organiziranom djelovanju ne postoji nikakva evidencija prije 08. travnja 1992. kada su se bošnjački pripadnici Jugoslavenske narodne armije počeli masovno uključivati u teritorijalnu obranu BiH, gdje su sve svoje vojne i političke sposobnosti pokazali 1993. godine kada su masovno napali Hrvatsko vijeće obrane, želeći Bošnjacima u BiH priskrbiti novi životni prostor kao kompenzaciju za teritorije koje su izgubili od srpske vojske 1992. godine.

Hrvatski organizatori otpora i dragovoljci Domovinskog rata najzaslužniji su za gašenje stoljetnog sna o Velikoj Srbiji koja je trebala obuhvaćati zapadne granice Karlovac-Virovitica-Karlobag, snose ogromne zasluge za obranu Republike Hrvatske, najzaslužniji su za nestanak Jugoslavenske narodne armije, bez njih ne bi bilo obrane i opstojnosti hrvatskog naroda u BiH, niti teritorijalnog opstanka Bosne i Hercegovine u međunarodno priznatim granicama, stoga nam nije jasno na temelju kojih povijesnih činjenica je utvrđeno izjednačavanje prava hrvatskih i bošnjačkih branitelja u obrani BiH počevši od 18. rujna 1991. godine, kada su i Alija Izetbegović i njegova Stranka demokratske akcije svojim političkim djelovanjem čvrsto pokazali kako su, sve do referenduma za neovisnost BiH, 01. ožujka 1992., bili za ostanak BiH u krnjoj Jugoslaviji.

A kako se bošnjačka politička elita u Sarajevu, samo nekoliko tjedana prije dolaska srpsko-crnogorskih rezervista u dolinu Neretve i Mostar pripremala za obranu i neovisnost Bosne i Hercegovine, pogledajte na linku snimke sarajevskog Koncerta za mir od 28. srpnja 1991.

[mom_video type=”youtube” id=”sx2Hl0xeliI “]

 Povodom dvadeset treće obljetnice početka organiziranja obrane od velikosrpske agresije u Bosni i Hercegovini, svim hrvatskim dragovoljcima Domovinskog rata, organizatorima otpora, pripadnicima aktivne i pričuvne policije Herceg-Bosne, obiteljima poginulih hrvatskih branitelja, želimo iskazati zahvalnost i poštovanje za svu žrtvu i patnje koje su podnijeli za opstojnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.

 KOORDINACIJA UDRUGA PROIZIŠLIH

IZ DOMOVINSKOG RATA

braniteljski-portal.hr

kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

HRS prijavio Federalnu TV RAK-u zbog emisije ‘Mreža’ od 14.01.2019.

Objavljeno

na

Objavio

HRS je danas uputio prijavu RAK-u u kojoj traži od ove agencije postupanje u skladu sa svojim ovlastima i određivanje odgovarajućih kazni Federalnoj TV zbog pristranog izvješćivanja i podsticanja na mržnju u emisiji „Mreža“ emitiranoj 14.01.2019.

Više je deplasirano i govoriti o tome kako je FTV kao dio javnog RTV servisa u biti propagandistički instrument u rukama bošnjačke političke oligarhije. Međutim, uvijek nas dodatno neugodno iznenadi razina neprofesionalizma i pristranosti urednika i autora te tv kuće.

Emisija „Mreža“ Federalne televizije emitirana 14.01.2019. pokazuje da tom neprofesionalizmu jednostavno nema kraja.

Emisija je posvećena u potpunosti ratnohuškačkom ocrnjivanju hrvatske i srpske politike kao destabilizirajućim faktorima i prikazivanju bošnjačke politike kao jedine ultimativno pravedne i valjane, i to utjelovljene u Šefiku Džaferoviću i efendiji Mustafi Ceriću kao moralnim vertikalama.

„Sporazum Čović – Dodik kao nastavak politike 90ih i sporazuma Milošević – Tuđman“, „teritorijalni apetiti susjeda ne jenjavaju“, „ratni planovi se planiraju realizirati u miru“, itd. su samo dio uredničkih stavova koji se mimo svih profesionalnih kodeksa proturaju kao činjenice. Sve to uz zvuke dramatične glazbe i fotografije Miloševića/Tuđmana, Karadžića/Bobana.

Nakon emisije kod gledatelja koji nema pojma o povijesti i odnosima u BiH stvara se dojam kako su Srbi separatistička krvoločna stvorenja, a Hrvati izdajnici koji ne prežu od protjerivanja i ubijanja svog naroda samo da ostvare svoje političke vizije o entitetu.

Po urednicima FTV-a sve što se danas događa u BiH je nastavak razgovora Milošević – Tuđman, a zaboraviše razgovore Zulfikarpašić/Filipović – Karadžić/Koljević iz lipnja 1991. ili Izetbegović/Krajišnik iz rujna 1993. Deklaracija Izetbegovića i Krajišnika iz 1993. je jedini dokument kojeg je otac bošnjačke domovine uistinu poštovao i prvi put pristao na srpsku emancipaciju u BiH.

Vrh licemjerstva i laži FTV-a je stav po kojem je 200 000 Hrvata iz RS-a protjerano, a da su se Hrvati iz Središnje Bosne i drugih krajeva sami potjerali sa svojih ognjišta i da je za to odgovorna genocidna UZP politika. Hrvati se etnički samo-očistili, a Bošnjaci kao najmnogobrojniji narod su, po autorima Mreže, najveće žrtve i jednih i drugih. Što kaže Agencija za statistiku?

Statistika naselja koja su promijenila nacionalnu strukturu, u odnosu na 1991., po entitetima izgleda ovako: u Federaciji 252 srpskih, a 93 hrvatska naselja je postalo bošnjačkim, dok je 30 bošnjačkih, a 33 srpska postala hrvatskim, dok niti jedno naselje nije postalo srpsko; u RS-u 182 bošnjačkih, a 61 hrvatska naselja su postala srpskim, dok je 7 srpskih i 5 hrvatskih postalo bošnjačkim naseljima.

Ovi podaci dokazuju drugačiju sliku od one koju FTV promovira, a to je da 357 naselja u BiH ratnim djelovanjem, što u ratu, što u miru, postalo je većinski bošnjačkom, 243 srpskom, a 63 hrvatskom sredinom.

Dakle, krvoločni Srbi i genocidni Hrvati svojim ratnim djelovanjem nisu zajedno „etnički očistili“ naselja kao njihovi federalni i državni partneri.

Zašto ovo iznosimo? Urednici i novinari FTV-a, ukoliko žele objektivno i profesionalno raditi svoj posao, onda svoje tvrdnje moraju potkrijepiti, a ne arbitrarne stavove nuditi pod činjenicama, otvoreno se stavljajući na stranu bošnjačke političke elite.

Koliko to patološki daleko ide ponajbolje je pokazao prilog o pravoslavnoj crkvi kao utjelovljenju i glavnim nositeljima zločinačko separatističke politike, na koju jedino islamska zajednica može i mora dati valjan odgovor u cilju zaštite BiH kao države.

Smatramo kako je RAK, na čelu sa Vijećem agencije moralo po dužnosti djelovati ne samo u ovom slučaju, nego i ranije, budući da je pristranost i neprofesionalizam Federalne TV postao pravilom.

Budući da je reakcija izostala, uputili smo prijavu. Uz to, na kraju pozivamo HDZ BiH da prije nego što optuže sarajevske medije za širenje mržnje, priupitaju svoje ljude po institucijama, poput Zorana Tomića i Nine Ćorića koji sjede u Vijeću RAK-a, što su uradili po tom pitanju. Upravna vijeća su i obveze, nisu samo novčane naknade za (ne)rad.

HRS

 

 

NEĆE BITI KALIFATA DOK JE SRBA I HRVATA!

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Bivši ISIL-ovac Munib Ahmetspahić optužen za terorizam

Objavljeno

na

Objavio

Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine podignulo je optužnicu protiv državljanina te zemlje Muniba Ahmetspahića kojega tereti za kazneno djelo terorizma, potvrđeno je u ponedjeljak iz sjedišta tog tužiteljstva u Sarajevu.

Ahmetspahić je uhićen u studenome prošle godine u sarajevskoj zračnoj luci po povratku iz Sirije i Iraka, a sigurnosne službe ranije su utvrdile kako se on tamo borio u redovima islamističkih terorističkih organizacija.

U priopćenju Tužiteljstva BiH se navodi kako je Ahmetspahić (28) osumnjičen za kazneno djelo organiziranja terorističke skupine.

“Optuženog se tereti da je u dva navrata, s ciljem pridruživanja terorističkim organizacijama, u razdoblju između 2013. i 2018. godine boravio na području Sirije i Iraka, gdje se pridružio paravojnim formacijama ISIL, Jabhet al-Nusra, Al-Nusrah Front, koje je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda proglasilo terorističkim organizacijama”, naveli su iz bosanskohercegovačkog državnog tužiteljstva.

U optužnici se navodi i činjenica da je Ahmetspahić teško ranjen kada je ratovao u Siriji. Istraga protiv njega vođena je u okviru predmeta kodnog naziva “Damask”, koju Tužiteljstvo BiH, u suradnji s policijskim i sigurnosnim agencijama, provodi u toj zemlji, ali i inozemstvu.

Uz optužnicu Sudu BiH proslijeđen je i prijedlog da se Ahmetspahiću produži protvor u kojemu se nalazi od uhićenja prije tri mjeseca.

Ahmetspahić je ranije bio pripadnik zajednice radikalnih islamista-selefija, čije je sjedište bilo u Gornjoj Maoči kod Brčkog.

Istraga ga je povezivala i s napadom na veleposlanstvo SAD u Sarajevu, kojega je 2011. godine počinio Mevlid Jašarević, koji je zbog toga osuđen na petnaest godina zatvora, no Ahmetspahić je oslobođen optužbi da mu je u tome pomagao, a on je to iskoristio kako bi se naknadno pridružio teroristima u Siriji i Iraku.

Ahmetspahić je nakon uhićenja u studenome 2018. godine tvrdio kako se u BiH vratio dragovoljno, a njegov odvjetnik na tome je temeljio zahtjev da mu se ne određuje pritvor nego da mu se eventualno izreknu mjere ograničenja kretanja.

Tužiteljstvo BiH je pak inzistiralo na pritvoru, uz konstataciju kako je nejasno zbog čega je Ahmetspahić zapravo došao u BiH te da on i dalje predstavlja sigurnosnu prijetnju, što je sud i uvažio.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari