Pratite nas

Povijesnice

18. rujna 1991. Poginuo Ludvig Pavlović, domoljub i posljednji preživjeli iz skupine ‘bugojanaca’

Objavljeno

na

LUDVIG PAVLOVIĆ 10.04.1951-18.09.1991.

Poginuo pod nerazjašnjenim okolnostima u sukobu s kolonom JNA u Studenim Vrilima kod Posušja pred rat u Bosni i Hercegovini.

Na današnji dan 18. rujna 1991. ‘poginuo’ je Ludvig Pavlović, domoljub i posljednji preživjeli iz skupine „bugojanaca“, hrvatskih ustanika koji su oružanom pobunom 1972. htjeli srušiti totalitarni komunistički režim. Bio je najmlađi pripadnik Bugojanske skupine koja je organizirana s ciljem da sruši komunistički režim nakon sloma Hrvatskog proljeća.

Skupinu je činilo 19 pripadnika hrvatskog iseljeništva. Pavlović se zajedno s ostatkom skupine pripremao za to u Austriji, a u Jugoslaviju su zajedno ušli 20. lipnja 1972. preko Dravograda. Ubrzo su otkriveni i došlo je do borbe sa pripadnicima JNA, TO i milicije, te se skupina razbila na manje dijelove.

Pri prijelazu prometnice za Grahovo upali su u zasjedu pričuvnog sastava milicije u kojoj je poginuo Miletić, a Pavlović ranjen zajedno s dvojicom milicajaca. U toj akciji je i uhićen. U borbama je poginulo ukupno 15 pripadnika Bugojanske skupine, a ostala četvorica, zajedno s Pavlovićem, su zarobljena.

ludvig-pavlovic2Vojni sud u Sarajevu ga je nakon uhićenja, zajedno s drugim pripadnicima skupine, Mirkom Vlasnovićem, Đurom Horvatom i Vejsilom Keškićem, osudio na smrt 21. prosinca 1972. Zbog njegove malodobnosti, Josip Broz Tito mu je smanjio kaznu na osam godina samice i 12 godina strogog zatvora. Ostala trojica pripadnika skupine su strijeljana nakon izricanja presude.

Pavlovićeva obitelj je bila sustavno maltretirana od komunističkih represivnih vlasti. Niz godina bili su uvjereni da je im je sin Ludvig mrtav. Kada su doznali da je u zatvoru bilo im je zapriječeno posjetiti ga. Otac je više puta pretučen u zgradi Službe državne sigurnosti u Mostaru zbog čega je umro 1980., a bratu Iki koji je jednom prilikom htio zaštititi oca od batina milicajac kundakom razbio glasnice. Iko je tada imao samo 16 godina, a zbog stalnog maltretiranja i batina pobjegao je u Njemačku.

Pavlović je sedam i pol godina samice odslužio u Zenici, nakon čega je premješten u Sremsku Mitrovicu, gdje je ponovno bio u samici osam mjeseci zbog tučnjave sa zloglasnim kriminalcem i UDB-inim ubojicom Željkom Ražnjatovićem Arkanom, kasnijim časnikom srpske vojske.

Ludvig Pavlović posmrtno je odlikovan tri puta: Redom Kneza Domagoja, Redom Nikole Šubiča Zrinskog i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. Po njemu je nazvana HVO-a POSTROJBA ZA POSEBNE NAMJENE LUDVIG PAVLOVIĆ .

Želja Šakota

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1995. – Potpisan Daytonski mirovni sporazum

Objavljeno

na

Objavio

Daytonskim mirovnim sporazumom koji su 21. studenog 1995. parafirali tadašnji predsjednici BiH Alija Izetbegović, Hrvatske Franjo Tuđman i Srbije Slobodan Milošević službeno je okončan troipogodišnji rat u Bosni i Hercegovini.

Nakon gotovo mjesec dana pregovora, u Parizu je 14. prosinca 1995. svečano potpisan „Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini“, poznatiji kao „Daytonski sporazum“.

Time je završen strahovit oružani sukob u Bosni i Hercegovini, tijekom kojeg je poginulo oko 105 tisuća ljudi, dok je dva milijuna raseljeno.

Mirovni sporazum u Elizejskoj palači potpisali su predsjednici Hrvatske Franjo Tuđman, Srbije Slobodan Milošević i Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović.

Uz njih su bili i šestorica svjedoka: premijer Španjolske, koji je predsjedao Europskom Unijom, Filipe Gonzales, predsjednik SAD Bill Clinton, predsjednik Francuske Jacques Chirac, njemački kancelar Helmuth Kohl, premijer Velike Britanije John Major i premijer Rusije Viktor Černomidin, kao i drugi najvažniji svjetski i europski dužnosnici.

Nakon što su združenim udarima hrvatske snage i one Armije BiH u oslobodilačkim operacijama nanijele velike poraze bosanskim Srbima, srpska strana bila je prisiljena napokon pristupiti mirovnim pregovorima. Inicijativom službenog Washingtona Mirovna konferencija održana je u zrakoplovnoj bazi White-Patterson u Daytonu.

U nimalo lakim pregovorima, postignut je sporazum kojim zaraćene strane priznaju BiH kao suverenu državu sastavljenu od dva, u velikoj mjeri, autonomna entiteta: muslimansko-hrvatske federacije BiH i Republike Srpske.

Hrvatskoj je pak donio garanciju da će se okupirano područje istočne Slavonije, Baranje i zapadnoga Srijema vratiti u sklopu procesa mirne reintegracije.

Zanimljivo, u vrijeme potpisivanja mirovnog sporazuma o BiH Srbi su s položaja u okupiranome naselju Grbavica ispalili četiri tromblonske mine prema hotelu „Holliday Inn“ u središtu Sarajeva.

To je na neki način simbolično najavilo da će mirovni dokument potpisan na Pariškoj konferenciji, kojim je završen rat u BiH, u stvarnosti zbog brojnih nedostataka biti vrlo teško provediv bez daljnjih napetosti između tri naroda te države.

 

Od ratnih pobjednika do političkih gubitnika – U Daytonu je počela pacifikacija Hrvata u BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Ratni put 2. gardijske brigade HVO-a

Objavljeno

na

Objavio

Hercegovina nikada nije mirovala kada je u pitanju bitka za Hrvatsku. Stala je, u prvome trenutku, u Pologu pred tenkove. Na tisuće mladića s potvrdom o krštenju ide u Zbor Narodne Garde  i brani Domovinu od Vukovara do Dubrovnika. Hrvatski čovjek, tvrd i čvrst kao hercegovački kamen, znao je obraniti svoje ognjište i svoju obitelj.

Na Zapovijedi Predsjednika HR Herceg-Bosne , mr. Mate Bobana, 29.prosinca 1993. godine utemeljena je 2.gardijska brigada, a temelj njenog ustroja čine postrojbe  „Kažnjenička bojna“, bojna „Jure i Boban“, da bi koncem 1995. god. u njen sastav ušle i postrojbe 60. gardijska bojna „Ludvig Pavlović“ i postrojba  „Gavran-2“.  Brigada je smještena u vojarni „Stanislav Baja Kraljević“-Heliodrom, nadomak Mostara.

Postrojavanje i prisegu pripadnici  2. gardijske brigade položili su u vojarni „Božan Šimović“ u Čapljini.

Utemeljena od već iskusnih bojovnika 2 .gardijska brigada odmah pristupa provođenju bojnih djelovanja na najugroženijim prostorima HR Herceg- Bosne.

– operaciji  TVIGI-94  Uskopaljsko-Ramska bojišnica.  2. gardijska brigada, veže snage neprijatelja, zauzima nekoliko dominantnih objekata prema planini Vranici, te na taj način rasterećuje postrojbe HVO-a i otupljuje oštricu neprijateljskih snaga u srednjoj Bosni. Istovremeno dio postrojbi  2.gbr provodi bojna djelovanja na Stolačkoj bojišnici.

-operacija CINCAR kupreška bojišnica. 2.gbr provodi napadna djelovanja na  pravcu Karagin vrh – Runjavi vrh – Ivazovi vrhovi,  zauzima dominantne objekte Jaram – Tikva – Ristića vrh kao i vrhove Osječenica i Kurljaj, omogućivši brz prodor snagama na smjeru napada Šuica – Malovan – Kupres.

-operacija ZIMA-94 Livanjsko-Glamočka bojišnica. 2.gbr zauzima planinski objekt Male Golije, koji dominira u odnosu na grad Glamoč, ostvaruje vizuelni nadzor nad većim dijelom Glamočkog polja  stvarajući povoljne preduvjete za oslobađanje grada Glamoča.

-operacije „VRILO-95 “, „SKOK-1“ i „SKOK-2 Livanjsko-Glamočka bojišnica. 2.gbr  izvodi aktivnu obranu u zoni odgovornosti s.Šegrti – Mali vrh  Velike Golije u dužini 30 kilometara.

-operacija LJETO-95“, Glamočko-Grahovska bojišnica. 2.gbr  presijeca  prijevoj Korićina, izbija na Glamočko polje, ulazi u grad Glamoč, nastavlja napadna djelovanja, ovladava dominantnim objektima  Kurozeb – Paripovac – Čemernica.

-operacija OLUJA , Glamočka bojišnica. 2.gbr veže snage neprijatelja, provodi taktički manevar improvizirajući napad prema planinskom masivu Vitorog, zauzima nekoliko dominantnih objekata što olakšava Hrvatskim  snagama da izbiju na granicu Republike Hrvatske.

-operacija MAESTRAL , Jajačka bojišnica, 2.gbr provodi napadna djelovanja na glavnom pravcu napada, udara u bok i leđa neprijatelja i u prvoj etapi napada izbija na rijeku Vrbas. U nastavku operacije Zapovjednik Hrvatski snaga,  general Ante Gotovina, formira operativni pravac , zapovjednikom snaga na tom pravcu imenuje brigadira Stanka Soptu, a zamjenika brigadira Zlatana Miju Jelića. Snage na operativnom pravcu čine 2.gbr, Specijalna policija MUP-a HR HB, 81.gb HV,  bojna Jajce i Gavran-2. Težište napada usmjereno je prema gradu Jajce i nakon dano-noćnih neprekidnih borbi  u ranim jutarnjim satima 13.rujna postrojbe 2.gbr ulaze i sa ostalim postrojbama oslobađaju  hrvatski kraljevski grad Jajce. Paralelno  na lijevom boku napadna djelovanja provodi 1.gbr „Ante Bruno Bušić“, 60.gb „Ludvig Pavlović“, 22.diverzantski odred, sts GS HV i 12.rujna u večernjim satima  oslobađaju grad Šipovo, te nastavljaju napadna djelovanja prema selima Trnovo i Majdan. U nastavku bojnih djelovanja postrojbe 2.grb izbijaju na rijeku Ugar i rijeku Riku i s.Vinac zauzimaju hidroelektrane Jajce-1 i Jajce-2, Barevo, Mile i zaposjedaju dominantne objekte u odnosu na neprijatelja.

operacija JUŽNI POTEZ“, Mrkonjićkogradska i Banjolučka bojišnica. 2.grb forsira pravac kanjonom rijeke Vrbas, izbija u širi rajon Manjače, posjeda hidroelektranu Bočac, forsira rijeku Vrbas, osvaja dominantne objekte na smjeru prema Banja Luci i prema planini Čemernica, zauzima širi rajon s. Baljvina i prelazi u aktivnu obranu na dostignutim crtama.

Tijekom studenog 1995. godine pripadnici 2.gbr aktivno sudjeluju u pripremama za oslobađanje istočne Slavonije/Vukovara.

Nakon toga, postrojbe 2. gbr razmještene su na Južnom bojištu, Stolac – Ravno – Ivanjica – Dubrovačko zaleđe,   gdje ostaju do zvaničnog završetka rata, lipanj 1996. god.

Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari