Pratite nas

Povijesnice

18. rujna 1991. Poginuo Ludvig Pavlović, domoljub i posljednji preživjeli iz skupine ‘bugojanaca’

Objavljeno

na

LUDVIG PAVLOVIĆ 10.04.1951-18.09.1991.

Poginuo pod nerazjašnjenim okolnostima u sukobu s kolonom JNA u Studenim Vrilima kod Posušja pred rat u Bosni i Hercegovini.

Na današnji dan 18. rujna 1991. ‘poginuo’ je Ludvig Pavlović, domoljub i posljednji preživjeli iz skupine „bugojanaca“, hrvatskih ustanika koji su oružanom pobunom 1972. htjeli srušiti totalitarni komunistički režim. Bio je najmlađi pripadnik Bugojanske skupine koja je organizirana s ciljem da sruši komunistički režim nakon sloma Hrvatskog proljeća.

Skupinu je činilo 19 pripadnika hrvatskog iseljeništva. Pavlović se zajedno s ostatkom skupine pripremao za to u Austriji, a u Jugoslaviju su zajedno ušli 20. lipnja 1972. preko Dravograda. Ubrzo su otkriveni i došlo je do borbe sa pripadnicima JNA, TO i milicije, te se skupina razbila na manje dijelove.

Pri prijelazu prometnice za Grahovo upali su u zasjedu pričuvnog sastava milicije u kojoj je poginuo Miletić, a Pavlović ranjen zajedno s dvojicom milicajaca. U toj akciji je i uhićen. U borbama je poginulo ukupno 15 pripadnika Bugojanske skupine, a ostala četvorica, zajedno s Pavlovićem, su zarobljena.

ludvig-pavlovic2Vojni sud u Sarajevu ga je nakon uhićenja, zajedno s drugim pripadnicima skupine, Mirkom Vlasnovićem, Đurom Horvatom i Vejsilom Keškićem, osudio na smrt 21. prosinca 1972. Zbog njegove malodobnosti, Josip Broz Tito mu je smanjio kaznu na osam godina samice i 12 godina strogog zatvora. Ostala trojica pripadnika skupine su strijeljana nakon izricanja presude.

Pavlovićeva obitelj je bila sustavno maltretirana od komunističkih represivnih vlasti. Niz godina bili su uvjereni da je im je sin Ludvig mrtav. Kada su doznali da je u zatvoru bilo im je zapriječeno posjetiti ga. Otac je više puta pretučen u zgradi Službe državne sigurnosti u Mostaru zbog čega je umro 1980., a bratu Iki koji je jednom prilikom htio zaštititi oca od batina milicajac kundakom razbio glasnice. Iko je tada imao samo 16 godina, a zbog stalnog maltretiranja i batina pobjegao je u Njemačku.

Pavlović je sedam i pol godina samice odslužio u Zenici, nakon čega je premješten u Sremsku Mitrovicu, gdje je ponovno bio u samici osam mjeseci zbog tučnjave sa zloglasnim kriminalcem i UDB-inim ubojicom Željkom Ražnjatovićem Arkanom, kasnijim časnikom srpske vojske.

Ludvig Pavlović posmrtno je odlikovan tri puta: Redom Kneza Domagoja, Redom Nikole Šubiča Zrinskog i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. Po njemu je nazvana HVO-a POSTROJBA ZA POSEBNE NAMJENE LUDVIG PAVLOVIĆ .

Želja Šakota

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1991. Vukovar – pad Sajmišta i početak kraja grada heroja

Objavljeno

na

Objavio

Jedna od ključnih točaka obrane Vukovara uz Trpinjsku cestu – Sajmište – palo je u ruke neprijatelja 17. studenog 1991. Pad Sajmišta bio je početak kraja obrane grada heroja i početak agonije njegovih branitelja i stanovnika.

Bio je to početak ‘krvavog pira’ JNA, četnika i paravojnim postrojbi lokalnih istočnoslavonskih Srba nad stanovnicima Vukovara.

Od početka studenoga, neprijatelj je osvajao ulicu po ulicu Sajmišta, uz herojski i nadljudski otpor branitelja. Ulične borbe za svaku kuću, svaki podrum ili vrt vodile su se u Sajmištu još od početka rata za Vukovar, a u studenome su intenzivirane do krajnjih granica.

Sajmište su, uz „domaće“, branili i branitelji iz raznih dijelova Hrvatske, kao i postrojba HOS-a. Jedan od zapovjednika HOS-a u Sajmištu, Zvone Ćurković, kaže da je Sajmište u njihovim postrojbama branilo i jedan broj Srba, Crnogoraca, Francuza, Bošnjaka.

Sama ta činjenica skida HOS-u „etiketu ustaške postrojbe“ koju su joj pokušali nalijepiti pojedini političari uglavnom iz kruga bivšeg predsjednika Mesića, a od kojih su neki i danas u vlastima Republike Hrvatske.

Nadalje, Ćurković govori da su ratovanje na Sajmištu obilježile neprekidne ulične borbe za svaku četvrt, za svaku ulicu, za svaku kuću, podrum ili vrt, odnosno akcije „čišćenja“ neprijatelja kad bi se njegovo pješaštvo uvuklo u pojedini dio naselja, što se drži jednim od najtežih oblika borbe. U akcije čišćenja kretalo se u manjim skupinama, koje su kao vodiči vodili domaći ljudi.

Tu nije bilo klasične crte bojišnice, ratovalo se po obrambenim točkama i u bliskoj borbi s neprijateljem, kako se kaže – „prsa u prsa“ – na razmaku od 15 metara udaljenosti. Katkad su branitelji i četnici stajali „oči uoči“, gledajući se nekoliko trenutaka prije nego što će reagirati. Brži i snalažljiviji su preživjeli.

Neprijateljska vojska je osvajajući kuću po kuću, načinila brojna zvjerstva nad zatečenim civilima još od rujna 1991.

Za razliku od njih, Hrvatska vojska je u obrani Vukovara pokazala dosljednost moralne čistoće, hrabrosti i karaktera, što braniteljima i dan danas daje poseban dignitet i čast u prljavom ratu vođenom za fašističku ideju Velike Srbije, piše narod.hr

Proboj iz Sajmišta i razbijanje obrane na tri izolirana dijela grada

Dana 17. studenog, na dan pada Sajmišta, veća skupina branitelja i civila krenula je u proboj preko neprijateljskih linija i minskih polja ne želeći se predati zločincima u ruke.

Sa Sajmišta je krenula kolona oko 190 ljudi koja se razbila u manje skupine, među kojima je bilo i civila, odnosno žena i djece. Na čelu kolone bio je posljednji zapovjednik Sajmišta Josip Tomašić – Osa, a na kraju kolone njegov zamjenik Nikica Burić Samoborac.

Tako je Vukovar polako razbijen na tri mala odsječena dijela, tri zasebna okruženja: Mitnicu, Borovo Naselje i centar grada.

Neprijatelj je prodirao u sam centar grada i grad je bio na izdisaju. Mogao je početi ‘krvavi pir’ i osveta za nedostatak vojničke i ljudske hrabrosti koju je velika vojna sila JNA zajedno sa četnicima imala u tri mjeseca opsade nad hrvatskim braniteljima – herojima Vukovara.

 

Gdje je nestala velikosrpska agresija u hrvatskim zakonima, medijskom i javnom prostoru?

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

17. studenog 1991. – Papa Ivan Pavao II moli za prestanak rata i mir u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

“Kako ostati nijem pred činjenicom trajanja takvog rata, koji sije tolike smrti po dragoj hrvatskoj zemlji. Moja misao ide sada onima koji najviše pate zbog tog sukoba” rekao je papa Ivan Pavao II., na Trgu svetog Petra u Rimu, 17. studenoga 1991. u molitvi za prestanak rata i mir u Hrvatskoj.

Papa je naglasio kako je Sveta stolica preklinjala da se ne započne oružano nasilje te da se problemi rješavaju mirnim putem, a međunarodnu zajednicu da ne gleda strahote prekriženih ruku. Tog dana za mir u Hrvatskoj molilo se u svim župama rimske biskupije na tri posebne molitvene nakane.

Prvo, da se prevladaju neprijateljstva i nađe put do mira i međusobnog oprosta. Nadalje, da se europske vlade angažiraju protiv rata i priznaju zakonita prava hrvatskog i slovenskog naroda te naposljetku za solidarnost cjelokupnoga kršćanskog svijeta sa žrtvama rata.

Istog dana snažnu kritiku Vatikan je svijetu uputio i putem novina L’Osservatore Romano: Ako je Europa zajednička kuća narodima, nedopustivo je da dio stanara te kuće ravnodušno sluša kako se u jednom od stanova puca i masakrira. Osim toga krajnji je čas da se Organizacija Ujedinjenih naroda suoči s ratom u Hrvatskoj, te da usklikne: Dosta! – stoji u uvodnom članku vatikanskog dnevnika.

Apeli svetog Ivana Pavla II. odigrali su važnu ulogu u međunarodnom priznanju voljene mu Hrvatske, čiji je križni put neprestano pratio svojim molitvama te porukama mira i nade. (HRT)

 

Gdje je nestala velikosrpska agresija u hrvatskim zakonima, medijskom i javnom prostoru?

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari