Pratite nas

Vijesti

Mladen Pavković: 1940 obitelji već više od dva desetljeća traga za najmilijima!

Objavljeno

na

Mladen Pavković: Srbi znaju gdje su ‘nestale’ masovne grobnice, a mi ih se sjetimo tek od prigode do prigode

O sudbini nestalih osoba, poglavito iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata godinama se šuti. Na taj veliki problem većina hrvatskih medija skrenula je pozornost tek na Međunarodni dan nestalih osoba (30. kolovoza). Tada je istaknuto da 1940 obitelji već više od dva desetljeća tragaju za sinovima, muževima, braćom i sestrama koji su nestali u vihoru proteklog rata. Srbi, koji su među ostalima bili agresori na Republiku Hrvatsku, i koji sigurno znaju ključ rješenja ove krize, šute, ne žele otkriti podatke, iako se od njih često može čuti kako su spremni pomoći.

To je prigodom službenog posjeta Hrvatskoj (veljača o.g.) izjavio i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Tada je velikodušno donio podatke i o tri nestale osobe u Domovinskom ratu. Vrlo brzo se pokazalo da nas je opet prevario (izigrao), jer su se te informacije  odnosile na osobe koje su već pronađene! Nitko se, nažalost, tada nije zapitao: zbog čega prvi čovjek Srbije pravi „budalu“ od ljudi koji se godinama pitaju – gdje su naši najmiliji? Vučić je morao znati da nam donosi lažne podatke, ili pozvati na odgovornost one koji su mu „servirali“ ovakvu „glupost“, a hrvatski državni vrh na čelu s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović trebao je uputiti oštru diplomatsku notu za besramno marginaliziranje ovako važne i bolne teme. Od toga se ništa nije dogodilo.

Nakon ovog i ovakvog čina, predsjednik Srbije, umjesto da se pokrije po glavi, još jednom izigrava one koji žele znati za svoje nestale članove obitelji. Poziva u Beograd predstavnike udruga iz hrvatskog Domovinskoga rata. Sastanak je bio na najvišoj državnoj razini. Čak su mu bili nazočni i neki generali Vojske Republike Srbije, među kojima i direktor Vojno sigurnosne agencije general major Petar Cvetković. Nakon sastanka, Vučić izjavljuje da će kao vrhovni zapovjednik srbijanske vojske utjecati da vojska preda podatke o hrvatskim braniteljima  nestalim 1991. te da će o tome prvi rezultati biti vidljivi već za tjedan dana!

Prošli su tjedni, ali i mjeseci, a pomaka nema.

Predsjednik Srbije još je izjavio kako „nema  ni jednog osobnog razloga da se ne uključi u rješavanje  problema nestalih, i da ga apsolutno ne zanima zaštita onih koji su  devedesetih bili u lancu odgovornosti, a utjecaj možda imaju i danas“. Kazao je također da će se  njegov ured „tjedno baviti pitanjem nestalih“, te da će obitelji  nestalih biti  obaviještene o napretku.

I što se i nakon toga dogodilo? Ništa!

Činjenica je da Aleksandar Vučić to ne će i ne može riješiti, tim prije jer je i sam sudjelovao u ratu, ali na strani – agresora. Osim toga, to mu ne će dozvoliti njegov „ratni“ prijatelj i suradnik Vojislav Šešelj, koji sa svojim radikalima, neprestano širi mržnju, poglavito prema Hrvatima.

Zanimljivo je i gotovo neobjašnjivo koliko Hrvati imaju strpljenja. Srbi nas neprestano vode „žedne preko Save i Drave“, a mi uglavnom samo klimamo glavom i čekamo da ispune svoja obećanja. Jedan dan im prijetimo da ne će ući u Europsku uniju dok se ne riješi i pitanje nestalih, dok se već drugi  može  čuti da ćemo im pomoći i u tome!

Tu i tamo Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske uputi im (reda radi) neku prosvjednu notu, ali je oni ne žele niti primiti. Čak nam se i smiju kad im nešto takvoga uputimo.

Srbi koji žive u Hrvatskoj sigurno znaju gdje su „nestale“ masovne grobnice iz Domovinskoga rata. Vjerujemo da to znaju i Milorad Pupovac i Vojislav Stanimirović, ali i Veljko Džakula (logor Bučje). Nu, umjesto da s njima hrvatska država prekine svaku suradnju, ona to ne čine, već ih štiti, nagrađuje i daje im priliku da svako malo bez ikakvih sankcija  pljuju i bljuju po Hrvatima i Domovinskome ratu.

Pupovac, primjerice, nikada nije priznao da je Srbija, uz JNA, Crnu Goru i domaće izdajice, bila agresor na Republiku Hrvatsku, niti se založio da se pronađu nestali. Ne ponaša li se tako i Vojislav Šešelj u srbijanskom parlamentu?

Hrvatski branitelji i stradalnici iz Domovinskoga rata sve teže podnose laži i obmane koje nam svakodnevno serviraju iz srbijanskog državnog vrha. Neki kažu da se ne trebamo osvrtati što Srbi govore i pišu. To nije istina. Svaku njihovu laž treba oštro demantirati, ali ne na način rekla-kazala. Naime, Srbi kad lažu, kao primjerice o početku Domovinskoga rata, blaženom Alojzije Stepincu, ustaškom logoru Jasenovac ili pak o nestalim i zatočenim Hrvatima to ponavljaju kao „gramofonska ploča“, pa mnogi u svijetu steknu dojam kako oni a ne mi govore istinu, jer naših odgovora –nema!

Obitelji nestalih s pravom očekuju brže rješavanje problema.

Bojimo se nažalost da od toga ne će biti ništa, tim prije jer se to pitanje „ozbiljno“ postavlja samo na Svjetski dan nestalih osoba, što drugim riječima znači da će Hrvati još dugo postavljati pitanje – gdje su im najmiliji?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Što je s Danom zajedništva, ponosa i sreće?

Objavljeno

na

Objavio

Kada je u povodu prve obljetnice hrvatskoga viceprvaštva na Svjetskom prvenstvu u nogometu održanom u Rusiji izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić, koji zajedno s Organizatorima bez granica stoji iza inicijative prvoga »Dana zajedništva, ponosa i sreće«, dao intervju za Sportske novosti, riječi kojima se osvrnuo na nogometni uspjeh lako bi se mogle primijeniti i na sve druge hrvatske uspjehe izborene otkad je proglašena njezina samostalnost. Više je nego znakovito da je posebna proslava te obljetnice u utorak 9. srpnja održana u Vukovaru pa bi se načelo koje je istaknuo u razgovoru moglo pogotovo ticati pitanja Domovinskoga rata i nedavne odluke Ustavnoga suda povezane s »ćirilicom u Vukovaru«. Hrvatska je, naime, u ratu pobijedila srpskoga agresora i agresiju Jugoslavenske narodne armije, a unatoč tomu na mnogim područjima planirano se njeguje mentalitet gubitnika.

Njemu suprotan, mentalitet pobjednika nije u tome da se oholo slave obljetnice radi njih samih, nego da se novi naraštaji naklone žrtvi pobjednika te u ime te podnesene žrtve donose nove plodove, nove pobjede. Evo znakovitih izbornikovih riječi: »Emocije me još tresu, mislim da je tako većini. Ali Hrvatska nema ništa konkretno od toga jer nije iskoristila taj fantastičan trenutak, to je moj stav danas. (…) Žao mi je zbog toga, nismo uspjeli zabiti, a imali smo sjajnu šansu, nogometnim rječnikom. Na euforiji i onom osjećaju koji smo imali, mogli smo napraviti puno, ali nismo i žao mi je zbog toga, iskreno i duboko. Hrvatska nije iskoristila titulu viceprvaka svijeta…« rekao je među ostalim izbornik Dalić. Na Dalićevu inicijativu, dakle, ne bi se trebalo gledati kao na doprinos inflaciji proslava raznih godišnjica i obljetnica, nego je potrebno svaku časnu pobjedu shvatiti kao paradigmu za djelovanje u budućnosti, i to na svim društvenim područjima.

Nacionalni prioriteti

Pitanje odluke Ustavnoga suda da se naprave preduvjeti da se provede uvođenje dvojezičnih natpisa u Vukovaru tiče se pitanja nacionalnih prioriteta, koji su po svemu sudeći izgubili redoslijed. Vukovarski je gradonačelnik, reagirajući na odluku Ustavnoga suda, u tom smislu rekao: »Bez trenutka dvojeći i ne želeći bilo kome uskratiti bilo kakvo pravo, moram se pozvati na temeljne odredbe Ustava, Božje, ljudske zakone i zdrav razum. Oni govore o tome da se prvo rješavaju ta temeljna pitanja (žrtava Domovinskoga rata, op. a.), da je prvo na redu ’91. a tek onda neka druga prava koja nisu temeljna koja se potražuju od 2016. godine.« Vukovar je mjesto neizmjerne boli koju s Vukovarcima dijeli čitav hrvatski narod gdje god da njegovi pripadnici žive. Ta bol nije, međutim, neka puka nostalgija, nego ona zacijelo ima svoj korijen i u temeljnoj civilizacijskoj gesti koja je izostala kod vukovarskih i drugih hrvatskih žrtava: mrtve pokopati. »Samo kada dostojno pokopamo smrtne ostatke naših pokojnika koji su bačeni u jame ili usputne jarke na križnim putovima, bez obzira kojoj su političkoj opciji pripadali, jer svi su naši, samo tada će završiti Drugi svjetski rat u nas. To isto vrijedi i za Domovinski rat«, rekao je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodeći ovogodišnju misu za domovinu.

Ako se prema podatcima Ministarstva hrvatskih branitelja još uvijek traga za 1481 osobom te ako je nepoznato mjesto ukopa posmrtnih ostataka 411 smrtno stradalih osoba iz Domovinskoga rata, a da do dana današnjega nema naznaka da će se za njihove grobove i mjesta i okolnosti mučenja ikad doznati, može li se uvođenje ćirilice kao nacionalnoga prioriteta u Vukovaru ikako drukčije shvatiti nego kao donošenje odluke preko mrtvih tijela! Uopće razmišljati o uvođenju dvojezičnoga pisma u Vukovaru a da prethodno nisu dostojanstveno pokopane sve žrtve koje su se svojim životima ugradile u vrijednost hrvatske krvlju izborene samostalnosti i neovisnosti jednostavno se opire zdravorazumskomu poretku, jer tko još u civiliziranom svijetu trguje vrijednostima pokojnika a da se prethodno nije održala ostavinska rasprava?

Goleme žrtve

Hrvatska je država izgrađena na golemoj žrtvi hrvatskih branitelja i naroda, i ako je dojam da se dosad i sudski i državnički više zauzimalo za ćirilične natpise nego za istinu o nestalima, onda to jasno govori da su prioriteti opasno pobrkani. Ako država, politika i sudstvo nisu razvili okvire za rješavanja sudbonosnih pitanja – a mrtvi, nestali, silovani i zatočeni za svako društvo svakako pripadaju toj kategoriji – s pravom se može sumnjati i u kvalitetu rješavanja pitanja suživota. Jer ćirilični natpisi ne će pronaći ni jednu mučenu, ubijenu i zakopanu žrtvu, no pronalazak istine o tim žrtvama itekako bi mogao biti preduvjet kvalitetnoga suživota. To bi bio državnički potez.

Svaka je hrvatska pobjeda vrijednost, a jedino istinskim vrijednostima s vremenom cijena ne opada, nego samo raste. No ne raste ako ih se samo povremeno izlaže na proslavama obljetnica, nego ako se iz njih izvlače nove vrijednosti. Muzeji i dokumentacijski centri Domovinskoga rata jesu potrebni, no preko njih vrijednosti ne postaju većima. Hrvatskoj su potrebni instituti Domovinskoga rata, studijski smjerovi, knjižnice, centri, biblioteke, škole, seminari i projekti koji bi pobjedu u Domovinskom ratu kao vrijednost izdignuli, neprestano je oplemenjivali i šireći istinu o njoj donosili nove plodove. Zato, na primjer, ne ulazeći u ocjenu umjetničke kvalitete filma o ratnom putu generala Gotovine, nedavno premijerno prikazanom na Pulskom filmskom festivalu, u fokusu ne bi trebalo biti koliko je projekcija zbog manifestacije otvorenja »kasnila«, nego je pitanje zašto o hrvatskim generalima postoji dosad samo jedan atirmativan film; zašto postoji teški deficit igranih filmova o prvom hrvatskom predsjedniku, o znamenitim velikanima iz bilo kojega područja novije i starije hrvatske povijesti, uključujući i crkvene velikane… Vrijeme je, dakle, da zavlada mentalitet pobjednika.

Branimir Stanić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Ukop žrtava Drugog svjetskog rata izvađenih iz Propadne jame kod Broda na Kupi

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Riječki nadbiskup Ivan Devčić predvodio je u subotu misu u župnoj crkvi sv. Marije Magdalene u Brodu na Kupi, molitvu odrješenja za pokojne i ukop za ukupno šest žrtava Drugog svjetskog rata s područja te župe, koje su prošle godine izvađene iz Propadne jame na Drgomlju iznad Broda na Kupi.

Posmtni ostaci šest žrtava lani su izvađeni iz Propadne jame na Drgomlju iznad Broda na Kupi, a dvije žrtve identificirane su DNA metodom. Prema izjavama osoba upoznatih s lokacijom i osobnim predmetima, kao i dobi, pretpostavlja da je jedna žrtva vlč. Ante Zvonimir Milinović, župnik Podstena, a kada se pronađu živi srodnici bit će izvršena DNA analiza i ostalih žrtava.

Svih šestero su civilne žrtve, a kako je jedan o njih svećenik, dok su ostali neidentificirani, župni ured Broda na Kupi i crkveni odbor odlučili su da je najbolja lokacija pogreba posmrtnih ostataka župna crkva, odnosno kripta koja se nalazi u crkvi, dok će posmrtne ostatke dviju identificiranih žrtava preuzeti obitelj.  Do otvaranja i uređenja kripte, posmrtni ostaci bit će privremeno položeni u pokrajnji oltar sv. Josipa.

Pročišćenje memorije

Velečasni Josip Tomić rekao je da su prije oko godine dana, kada je preuzeo župu Brod na Kupi, neki stariji ljudi dali izjave i željeli si olakšati dušu, kazivajući da su na području te župe postoje jame gdje su bacani ljudi, odnosno ubijani za vrijeme Drugog svjetskog rata od strane partizana i da bi željeli da se to istraži.

Kontaktirali smo i provjerili koji bi to ljudi mogli biti i nakon nekog vremena saznali moguću lokaciju, kazao je Tomić i nastavio da je potom u dogovoru s Crkvenim odborom napravljena prijava Ministarstvu hrvatskih branitelja i policiji, a oni su odmah reagirali i pokrenuli akciju.

Nakon iskapanja, željeli smo utvrditi činjenice i indicije, pa smo kontaktirali i tada pretpostavljene obitelji žrtava, ispričao je velečasni Tomić kazavši da je riječ o civilima, dvije žrtve su identificirane, a pretpostavlja se da je među ubijenima svećenik, no to još nije potvrđeno.

“Mi kao župa želimo postići pročišćenje naše memorije, nije sada tu bitno tko je ubio, nego je bitno da žrtve nađu dostojno mjesto sahrane, svoj grob, ime i prezime, a obitelj utjehu, a Bog neka oprosti onima koji su te zločine počinili,” rekao je.

Lani na širem području Zagreba ekshumirano više od 300 posmrtnih ostataka

Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved rekao je da je sudbina nestalih osoba važno i prvorazredno pitanje, da Ministarstvo na tom tragu nastavlja aktivnosti te da je danas stoga posljednji ispraćaj šest mještana Broda na Kupi, ekshumiranih iz Propadne jame na osnovi informacija župnika i mještana. “U međuresornoj suradnji i suradnjom s Državnim odvjetništvom, proveden je postupak ekshumacije i identificirali smo dva mještana, čiji su potomci bili dostupni.”

Medved je kazao da sredstva za takve postupke nikada nisu bila upitna. Nastavljamo s tim postupcima, rekao je dodao da je lani na širem području Zagreba ekshumirano više od 300 posmrtnih ostataka te da se i sada provodi ekshumacija, odnosno pregled terena školskog dvorišta u Savskoj ulici. Intenzivno se, kaže,  radi u suradnji sa svim drugim tijelima, ugrađuju se nove metode pretrage terena i razmjenjuju i obrađuju sva saznanja.

Naglasio je da je apsolutni prioritet pronalazak, ekshumacija i identifikacija osoba nestalih u Domovinskom ratu te da se istodobno povodi pregled terena i probna iskapanja na području Vukovarsko-srijemske županije, s ciljem pronalaska posmrtnih ostataka nestalih osoba iz Domovinskog rata, kao i žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja.

Na novinarsko pitanje kontaktira li u vezi s time s kolegama iz Srbije, ministar je rekao da su naša tijela i nadležne službe su u stalnom kontaktu sa Srbijom, poglavito kada se govori o žrtvama Domovinskog rata.

“Nismo zadovoljni s doprinosom Srbije,  kontinuirano je naše traženje kvalitetnih informacija koje su nam važne za pronalazak, odnosno za saznanja o sudbini naših nestalih osoba. Republika Hrvatska i Ministarstvo hrvatskih branitelja kao nositelj tog procesa su apsolutno spremni za suradnju,” rekao je Medved.

Naglasio je da je prošlog tjedna učinjen snažan iskorak u normativnom pogledu, jer je donesen zakon o osobama nestalima u Domovinskom ratu, pravni okvir, koji prvi put jasno definira nadležnost nad građanima Hrvatske na teritoriju Hrvatske.

Vukovar je žrtva i zaslužuje posebnu pozornost i razmatranje stanja

Na pitanje o gradonačelniku Vukovara Penavi i njegovu odnosu prema odluci Ustavnog suda o unaprjeđenju prava srpske nacionalne manjine u Vukovaru, Medved je rekao da smatra da je Penava vrlo jasno dao svoj stav glede poštivanja stava Ustavnog suda. Dodao je da je i predsjednik Vlade jučer i prekjučer dao svoj stav glede odnosa i postupanja prema mišljenjima koje je dao Ustavni sud te da ne bi dalje komentirao.

Na pitanje o vlastitu stavu, ministar je odgovorio je da je Vukovar žrtva, da zaslužuje posebnu pozornost i razmatranje stanja te da je u tom pogledu važeća odredba iz statuta Grada Vukovara, na koju se Ustavni sud nije refereirao, da Gradsko vijeće Vukovara u listopadu svake godine analizira stanje i donosi zaključke i mjere. “Mislim da je to najbolje rješenje, jer vijećnici Vukovara najbolje znaju kakvo je stanje u gradu i u skladu s time donose mjere i zaključke.”

Na upit kakvo je stanje odnosa između hrvatskog i srpskog naroda u Vukovaru, Medved je odgovorio da je gradonačelnik Penava to nabolje opisao.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari