Pratite nas

Povijesnice

20. lipnja 1990. – Podignut hrvatski barjak pred Hrvatskim saborom!

Objavljeno

na

20. lipnja 1990. Hrvatski sabor promijenio je službeni naziv Socijalistička Republika Hrvatska u Republika Hrvatska. Ispred zgrade Hrvatskog sabora skinuta je zastava sa zvijezdom petokrakom i podignut hrvatski barjak crven-bijeli-plavi sa povijesnim hrvatskim grbom.

Hrvatska televizija, tada zaista hrvatska, prenosila je direktno ovaj događaj. Milijuni Hrvata u domovini i svijetu su sa radošću i suzama u očima dočekali ovaj povijesni trenutak, a suza u oku potekla je i predsjedniku Tuđmanu. S desne strane predsjedniku Tuđmanu stajao je njegov tada najbliži suradnik Stjepan Mesić.

Hrvatski barjak konačno ispred Sabora!

Gromoglasni pljesak okupljenih prolomio se Markovim trgom kada je policajac u hrvatskoj odori skinuo zastavu sa petokrakom i svečano podignuo prekrasnu hrvatsku zastavu sa povijesnim hrvatskim grbom.

Srca Hrvata posvuda diljem svijeta bila su puna neopisive radosti jer je ovo bio trenutak koji su generacije čekale. Mnogi Hrvati su, naime, 45 godina trpjeli teške progone robije i progone zbog držanja hrvatskog grba ili izlaganja istog na javnim mjestima ili vjenčanjima.

Stari povijesni hrvatski grb postao je sastavni dio službene trobojnice, a naziv “Izvršno vijeće Socijalističke Republike Hrvatske” zamijenjeno je nazivom Vlada Republike Hrvatske.

Nametnuto pitanje – bijelo ili crveno polje?

podizanjehrvatskogstijegaum

Zanimljivo je da je tadašnji grb na zastavi Republike Hrvatske počinjao sa bijelim poljem.

Živa potvrda tome nije bila daleko: hrvatski povijesni grb na krovu crkve Svetog Marka star preko 150 godina počinje istim bijelim poljem!

Stoga, nitko nije tada postavljao pitanje ‘korektnosti’ hrvatskog grba jer je zdrav razum i pogled na krov Markove Crkve svjedočio da su u hrvatskoj povijesti i jedan i drugi grb (sa početnim bijelim i crvenim poljem) bili u javnoj uporabi još davno prije II. svjetskog rata i navodne „ustašoidnosti“ povijesnog hrvatskog grba sa početnim bijelim poljem.

Potvrda tome jest povijesni kontinuitet hrvatske zastave: službena zastava Trojedine Kraljevine u periodu od 1868-1918( 50 godina!), po kojoj je i napravljen spomenuti krov na crkvi svetog Marka, ima grb sa početnim bijelim poljem.

Zastava Banovine Hrvatske (1939-1941.) imala je inačicu sa i bez hrvatskog grba (zbog pritisaka velikosrpskog režima). Inačica sa hrvatskim grbom imala je početno bijelo polje i kao takva se isticala na javnim zgradama u Zagrebu.

NDH je koristila verziju sa bijelim početnim grbom, iako u Zakonskoj odredbi o državnom grbu to nije striktno odredila. Istim zakonom je određeno da se u samoj zastavi u lijevom kutu crvenog vodoravnog polja nalazi troplet sa slovom U, te se stoga samo ta inačica zastave može smatrati službenom zastavom NDH ili tzv. „ustaškom zastavom“.

Od 1945. hrvatski grb na zastavi je zabranjen i njegova uporaba je kažnjavana teškim robijama i mučenjima, a na njegovom mjestu nalazio se zloglasni totalitaristički simbol – crvena petokraka. Ona je maknuta na današnji dan 1990., a 21. prosinca 1990. Zakonom o grbu, zastavi i himni određeno je crveno polje na grbu kao početno polje SLUŽBENE zastave Republike Hrvatske.

Među Hrvatima u dijaspori i domovini koristi se i danas povijesna inačica sa početnim bijelim poljem bez ikakve primisli prema periodu II. svjetskog rata, već kao narodno sjećanje na borbu Hrvata za svoju zastavu.

Naime, zastava jest simbol povijesti jednog naroda, te ima dublju društvenu, kulturnu i narodnu dimenziju unutar jednog naroda. To se pravo ne može i ne smije oduzeti hrvatskom narodu.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1997. – Alojzije Stepinac proglašen kršćanskim mučenikom vjere

Objavljeno

na

Objavio

Dana 11. studenoga 1997. Kongregacija za proglašenje svetaca proglasila je zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca mučenikom kršćanske vjere.

Nakon saslušanja 86 svjedoka, katolika i nekatolika, prikazanih ozdravljenja i uslišanja zagovornih molitava, uvezani su dokumenti u 114 svezaka na 38.000 stranica.

Ti prerađeni i pročišćeni dokumenti su proslijeđeni Kongregaciji za proglašenje svetaca na 6000 stranica temeljem kojega su teolozi konzultori 11. studenog 1997. donijeli jednoglasnu odluku kako se život i smrt kardinala Stepinca na temelju patnji zadobivenih i proživljenih u zatvoru proglašuju mučeništvom.

Njegov progonitelj bio je komunistički režim koji je htio iskorijeniti Crkvu i kršćanstvo. Na tom putu, upravo u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj naišao je na snažan otpor, a posebice u njezinom pastiru nadbiskupu Stepincu.

Budući da nije htio Katoličku Crkvu odvojiti od sveopće crkve i stvoriti nacionalnu hrvatsku crkvu, doživio je progone, blaćenja i nepravednu osudu komunističkog režima, a na kraju i trovanje i fizičko ubojstvo. Svojim držanjem i vjerom nasljedovao je Kristov put do smrti.

Lik kršćanskog mučenika sadrži u sebi spremnost na mučeništvo, zatim prihvaćanje mučeništva iz ljubavi prema vjeri, Crkvi i Kristu, te napokon opraštanje i ljubav prema svojim neprijateljima, u ovom slučaju komunistima. Alojzije Stepinac je uistinu sve te sastavnice posjedovao i stoga je mučenik vjere i Katoličke Crkve.

Papa Ivan Pavao II., proglašujući ga blaženikom u Mariji Bistrici 3. listopada 1998., istaknuo je kako se u njemu spaja „cjelokupna tragedija koja je pogodila hrvatsko pučanstvo i Europu tijekom ovoga stoljeća obilježena trima velikim zlima: fašizmom, nacizmom i komunizmom.

On (Stepinac) sada je u nebeskoj slavi okružen svima onima koji su, kao i on, dobar boj bili, kaleći svoju vjeru u kušnjama i nevoljama. Zato u njega danas s pouzdanjem upiremo svoj pogled ištući njegov zagovor.“

 

Alojzije Stepinac-pravednik među narodima

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

10. studenoga 1991. Bogdanovci – pad štita Vukovara značio je početak kraja

Objavljeno

na

Objavio

Bogdanovci su svakako jedno od mjesta u Hrvatskoj koje je najviše dalo za stvaranje neovisne i slobodne Hrvatske. Bili su štit grada Vukovara. Dovoljno je reći da je iz ovoga sela ubijeno ili se i danas vode kao nestali 89 mještana. 

Dana 10. studenoga 1991. u ruke JNA potpomognutim fašističkim četničkim milicijama pada herojsko selo pored Vukovara – Bogdanovci.

Bogdanovci su bili selo-simbol otpora neprijatelju. Zbog izuzetne hrabrosti branitelja i junačke obrane Bogdanovci su postali poznati širom Hrvatske kao zadnji štit obrane Vukovara.

Tuga i plač su tih dana bili u mnogim domovima Hrvata jer se predosjećala velika katastrofa u Vukovaru. Prethodni događaji, razaranja i ubojstva civila širom Hrvatske nagoviještala su tragediju u hrvatskom gradu na Dunavu.
U Domovinskom ratu tijekom opsade Vukovara, jedina veza Vukovara sa svijetom bio je “kukuruzni put” prema Vinkovcima ,  preko Bogdanovaca, Marinaca i Nuštra.

Padom Marinaca u listopadu 1991., Bogdanovci su ostali jedina oaza u vukovarskoj općini koja je (uz Vukovar) pružala otpor osvajaču.

Od 19. listopada 1991. bila je posve presječena veza između Bogdanovaca i Vukovara. Satnija 204. brigade Zbora narodne garde, koja se nalazila u opkoljenim Bogdanovcima, potom sasvim samostalno uz pomoć lokalnih domoljuba odolijeva napadima srpske vojske.

Unatoč višemjesečnoj hrabroj obrani u kojoj su sudjelovali mještani, pripadnici policije, Zbora narodne garde, te HOS-a, Bogdanovci, mjesto od nekoliko stotina stanovnika, bilo je prisiljeno predati se pred agresorskom vojskom i četničkim parapostrojbama koji su iz više smjerova s više od tisuću i pol ljudi ušli u ovo gotovo 100-postotno hrvatsko mjesto.

Bogdanovci su svakako jedno od mjesta u Hrvatskoj koje je najviše dalo za stvaranje neovisne i slobodne Hrvatske.  Dovoljno je reći da je iz ovoga sela ubijeno ili se i danas vode kao nestali 89 mještana. Uz 89 stradalih Bogdanovčana ovdje je život izgubilo i 40 junaka iz cijele Hrvatske koji su im tih najtežih dana došli pomoći u obrani.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari