Pratite nas

Život

20. ožujka, Međunarodni dan sreće!

Objavljeno

na

Međunarodni dan sreće slavi se diljem svijeta 20. ožujka. Uspostavila ga je Opća skupština Ujedinjenih naroda 28. lipnja 2012. godine.

[ad id=”93788″]

Opća skupština, (…) svjesna da je potraga za srećom temeljni čovjekov cilj, (…) prepoznajući također potrebu za inkluzivnijim, pravednijim i uravnoteženijim pristupom gospodarskom rastu koji promiče održivi razvoj, iskorjenjivanje siromaštva, sreću i blagostanje svih naroda, (…) odlučuje proglasiti 20. ožujka Međunarodnim danom sreće, (…) poziva sve države članice, organizacije sustava Ujedinjenih naroda i ostale međunarodne i regionalne organizacije, kao i civilno društvo, uključujući nevladine udruge i pojedince, da obilježe Međunarodni dan sreće na prikladan način te obrazovnim i drugim aktivnostima utječu na povećanje javne svijesti (…).

— Opća skupština Ujedinjenih naroda, rezolucija usvojena na Glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda 28. lipnja 2012.

Inače, zamisao o Međunarodnom danu sreće potekla je od UN-ovih predstavnika Kraljevine Butan. Tamo su, u vrletima planine Himalaje, koja je svojevrsna kolijevka mnogih kvalitetnih globalnih duhovnih pokreta, sedamdesetih godina prošlog stoljeća uveli novu mjeru nacionalnog blagostanja koja se nije mjerila u materijalnim bogatstvima nego u osjećaju sreće u narodu, poznata kao “bruto nacionalna sreća”.

Stoga, želimo vam predivan ovaj nedjeljni Međunarodni dan sreće da ga provedete u društvu svojih najmilijih!

“Nikada ne dozvoli da sretneš nekoga, ko nakon susreta s tobom neće biti sretniji.” Majka Tereza

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Život

Širokobriježanin Joško Sopta prodajom crteža pomaže dječaku iz Mostara

Objavljeno

na

Objavio

Foto Jabuka.tv

Josip Sopta prije gotovo 12 godina imao je teški moždani udar i otada živi kao 100-postotni invalid. Iako ruku može micati svega nekoliko centimetara, prije godinu dana utjehu je pronašao u crtanju, a u sljedećem tjednu organizira humanitarnu izložbu kako bi pomogao teško bolesnom dječaku iz Mostara.

Usudi se koliko možeš, kaže jedna krilatica koja na najbolji način sažima životnu borbu rođenoga Širokobriježanina koji je nakon moždanog udara prije nešto manje od 12 godina postao 100-postotni invalid. Često se heroji i uzori pronalaze u imenima i osobama koje svijet ponudi ili nametne, ali ljudi koji mogu inspirirati i koji zaslužuju divljenje žive i u našem neposrednom okruženju

Josip Sopta, poznat pod nadimkom Joško, doživio je jedan od najtežih tipova moždanog udara točno na 38. rođendan, 23. studenoga 2006. godine. Moždani udar doživio je u Zagrebu, gdje uglavnom živi otkako je tamo otišao studirati 1988. godine, piše jabuka.tv

Težak oporavak i velika depresija

Iako je imao nesreću da ga “pogodi” jedan od najtežih oblika moždanih udara, Joško i sam navodi da se može smatrati sretnikom.

Jedan od milijun moždanih udara je kao što je bio moj i samo ga 2 posto onih koji ga dobiju preživi. Ja sam jedan od 20 ljudi u svijetu koji su preživjeli tu vrstu udara, govori za portal Jabuka.tv Joško, koji je nakon udara 19 dana bio u šok-sobi.

Kako svjedoči Širokobriježanin sa zagrebačkom adresom, oporavak od moždanog udara bio je težak i spor. Za to vrijeme svako 15 minuta roditelji, supruga i djeca te ostali bližnji ulazili su i opraštali se od njega jer su šanse da preživi bile minimalne. Međutim, organizam je bio snažan i izdržao je.

U Krapinskim Toplicama “u komadu” je boravio tri godine i osam mjeseci, a paralelno s fizičkim oporavkom organizma javili su se psihički problemi zbog nove stvarnosti u kojoj se našao.

Upao sam u veliku i tešku depresiju, koju mi je teško riječima opisati. Dugo sam se borio s depresijom, sigurno pet-šest godina. Pomalo sam počeo dolaziti u Široki Brijeg i išao sam u Međugorje. Započeo sam se družiti i s ljudima iz Zajednice Cenacolo. Oni su me zamolili da me iznesu na Brdo ukazanja i, nakon što su me iznijeli, na vrhu sam doživio katarzu, navodi Joško.

Umjetnost kao terapija

Već nakon četvrte godine Joško se počeo pomalo otvarati prema ljudima i više se družiti. Njegov rođak Franjo Kraljević pomogao mu je jedno od svjetala pronaći u vjeri, a 11 godina nakon nesreće Joško je započeo stvarati umjetnost.

Iako ruku može micati svega nekoliko centimetara, Joško je počeo crtati i umjetnički prikazivati uglavnom vjerske motive.

Prošle godine u šestom mjesecu počeo sam se baviti crtanjem. Jednostavno mi je došlo, zamolio sam za olovku i papir i počeo crtati. Prve boje koje sam koristio bile su olovke za usne, najviše sam crtao olovkom i ugljenom, a i danas najviše koristim olovku i suhi pastel, navodi samouki umjetnik za portal Jabuka.tv, ističući da ima sve više ciljeve što se dulje bavi ovom umjetnošću.

Iako ruku može micati svega nekoliko centimetara, stvorio je mnoštvo crteža koji će se moći vidjeti na izložbi u Širokom Brijegu

Crtanje uz glazbu u pozadini ga opušta i najčešće provede najmanje šest sati dnevno stvarajući. Često zaboravi i jesti i piti, ali bližnji vode brigu i o tome. Kako objašnjava, crteže stvara “iz glave”, prema sjećanju na neki oblik.

Još uvijek me strah slikati nekoga ili nešto što stoji ispred mene. Sve prikazujem prema sjećanju, ali razvio sam solidnu vještinu da pogodim portret osobe koja je prije toga sjedila sa mnom, tumači Joško.

Humanitarnom izložbom pomaže dječaku iz Mostara

Likovna umjetnost oplemenila je dane ovoga Širokobriježanina i dodatno ga približila vjeri. Križ i Gospa neki su od najčešćih motiva na Joškovim crtežima, a koje će svi Širokobriježani i drugi zainteresirani imati prigodu vidjeti na humanitarnoj izložbi u ponedjeljak 13. kolovoza u kafiću “Mak”, preko puta Doma zdravlja u Širokom Brijegu.

Prošle godine dogovorili smo se da napravimo humanitarnu izložbu, a ja sam želio da prva bude u Širokom Brijegu i – evo – napokon smo došli do toga. Ponio sam sve radove iz Zagreba i sve ćemo izložiti, najavio je za portal Jabuka.tv Joško, koji još uvijek nije ravnodušan zbog odlaska iz Širokog Brijega.

Joško se za usmjeravanje prikupljenog novca obratio skupini Širokobriješke mame – mame širokoga srca. Budući da trenutno nije bilo Širokobriježana koji su im se obratili za pomoć, odlučeno je da se sredstva usmjere mladom dječaku iz Mostara Andiju Milasu, koji boluje od teške bolesti.

Vjerski motivi najčešći su na Joškovim crtežima

Izložba u Širokom Brijegu trajat će samo jednu večer. Djela će se davati za onoliko koliko netko ponudi, a ako bude više zainteresiranih onda će biti “tko dadne više”.


Valja se nadati da će Širokobriježani i Hercegovina prepoznati napor i trud koji je gotovo nepokretni Joško, jedan od 20 ljudi u svijetu koji su preživjeli jedan od najtežih oblika moždanog udara, uložio u svoje crteže. Tako bi njegovom “terapijom” bila osigurana sredstva za lijekove mladiću iz Mostara i priča bi bila zaokružena na najljepši način, u skladu s njegovim omiljenim citatom: “Ne možemo pomoći svima, ali svatko može pomoći nekome.” (Ronald Reagan).

***“Širokobriješke mame – mame širokoga srca” i ovim putem pozivaju potrebite građane da im se jave ako trebaju pomoć  jer – kako kažu –  “bolest i traženje pomoći nije sramota nego stvarnost naše sadašnjice.

(www.jabuka.tv)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

Kako tuđem čoviku objasniti zašto i kopno i otoci i more i nebo plaču zbog jednog pjevača?

Objavljeno

na

Objavio

Dalmacija je komplicirana. Surova. Tvrda. Glasna. Zatvorena.

Kako tuđem čoviku objasniti zašto i kopno i otoci i more i nebo plaču zbog jednog pjevača? Kako mu objasniti zašto cijeli grad slavi Wimbledon kao da je njegov? Kako mu objasniti sve te sportaše, pjevače, književnike, glumce, umjetnike? Kako mu objasniti morske orgulje, klape, dubrovačke zidine, Dražena, Jugoplastiku? Kako mu objasniti Hajduka? Piše Bernard Jurišić

Kako mu objasniti tu ludu glavu koja će izazvati na dvoboj svaki zid koji vidi ispred sebe? Nevažno koliko visok. Taj mentalni sklop kojemu nikad ne smiješ reći da je nešto nemoguće? Jer će ti dokazati da nije. Kako mu objasniti da tu nema sredine? Da ili daješ sve što imaš ili ne daješ uopće. Kako mu objasniti da je srce tu uvijek jače od razuma? Čak i na vlastitu štetu.

Kako tuđem čoviku objasniti fjaku, dišpet ili južinu? Kako mu objasniti zašto se tu emocije ne skrivaju, niti ih se srame? Kako mu, kojim riječima i kojim jezikom, objasniti što to veže dalmatinske ljude?

Kako mu objasniti Olivera? Mišu? Arsena? Cocu? Smoju? Tomislava Ivčića? Tomislava Ivića? Tonija Kukoča? Ivana Balića? Stipu Božića? TBF? Daleku obalu? Borisa i Dina? Gendu i Višnjića? Blanku i Gorana? I tisuće i tisuće drugih. Velikih. Veličanstvenih.

Dalmacija je jednostavna. Nježna. Mekana. Tiha. Otvorena.

I kad god mu ne budete znali objasniti, pokažite mu ovu sliku. Ili neku drugu.

Šaka suza vrića smija.

Iskrena i čista emocija.

To je Dalmacija.

Bernard Jurišić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari