Pratite nas

Herceg Bosna

21. obljetnica operacije “Cincar 94“

Objavljeno

na

Velik je uspjeh operacije bio i uspješna koordinacija Armije BiH i HVO-a, na koju je muslimansko vodstvo R BiH pristalo tek pod pritiskom SAD-a. Pokazalo se da bi daljnja suradnja tih dviju vojski pridonijela promijeni strateške situacije u ratu u BiH, uz omogućeno združeno djelovanje HV-a i HVO-a na području BiH, koje je u operacijama koje su slijedile ostvarilo vojno-strateški preokret na terenu.

[ad id=”68099″]

Akcija je trajala tri dana, od 1. do 3. studenog 1994. godine, a uvod je u hrvatske oslobodilačke operacije koje su slijedile: Zima ’94., Skok 1, Skok 2, Ljeto ’95., Oluja, Maestral i Južni potez, o kojima ćemo pisati u sljedećim nastavcima. Operacija je dobila ime po planini Cincar koja dijeli Kupreško i Glamočko polje i njenom istoimenom vrhu.

Područje Kupresa bilo je okupirano od strane JNA i bosanskih Srba još od 1991. godine te je vojska Republike srpske držala u svojim rukama strateški važne prijevoje Malovan i Kupreška vrata.

Oslobađanje ovog područja bilo je i strateški važno i Hrvatima i Muslimanima-Bošnjacima. Hrvatima kako bi oslobodili okupirani Kupres i omogućili povratak protjeranog stanovništva, što bi ujedno otklonilo mogućnost srpskog napada prema Šujici i drugim dijelovima Herceg-Bosne, Livnu i Tomislavgradu. S druge strane, Bošnjacima bi oslobađanje ceste Bugojno – Livno bitno popravilo opskrbne rute iz Dalmacije prema dijelovima središnje Bosne koje su držali.

Napad HVO-a bio je vođen od strane Zapovjednog područja Split i izveden od strane 2. gardijske brigade HVO-a, a s muslimanske strane bio je u odgovornosti 7. korpusa Armije BiH.

Cilj operacije bio je zaposjesti šire područje grada Kupresa i otkloniti stalnu prijetnju neprijatelja da napadom na područje Šujice ugrozi šire područje Tomislavgrada i Livna te otvoriti prometnicu Bugojno – Livno.

Zatim osiguranje i stabilizacija šireg prostora na pravcu Livno – Sinj i sprečavanje neprijatelja da u eventualnom pokušaju dvostrukog obuhvata ugrozi Hrvatske snage i ovlada tim područjem.

Također akcija je poslužila i za slabljenje i zaustavljanje neprijateljske ofenzive na Bihać koja je bila u tijeku.

Ova akcija provedena je nakon 2,5 godina ratovanja. Oslobođeno je oko 600 četvornih kilometara Kupreškog polja, zajedno sa samim gradom Kupresom u kojeg je HVO ušao 3. studenog. Zajedničkom akcijom Armije BIH i HVO-a označena je prekretnica ratovanja na prostoru BIH.

Uspjehom u ovoj zajedničkoj akciji snage Armije BIH i HVO-a označile su početak rješavanja problema rata u BIH i Hrvatskoj vojnim mjerama, ali dajući pri tome uvijek prednost pregovorima i mirnom rješavanju sukoba.

Velik je uspjeh operacije bio i uspješna koordinacija Armije BiH i HVO-a, na koju je muslimansko vodstvo R BiH pristalo tek pod pritiskom SAD-a. Pokazalo se da bi daljnja suradnja tih dviju vojski pridonijela promijeni strateške situacije u ratu u BiH, uz omogućeno združeno djelovanje HV-a i HVO-a na području BiH, koje je u operacijama koje su slijedile ostvarilo vojno-strateški preokret na terenu.

Washingtonski sporazum
Washingtonski sporazum je sporazum potpisan između bosanskohercegovačkih Hrvata (predstavljenih od strane Republike Hrvatske) i Bošnjaka odnosno Republike Bosne i Hercegovine (u vladi su tada dominirali Bošnjaci) 18. ožujka 1994. godine u Washingtonu. Dogovoreno je primirje između Hrvatskog vijeća obrane i Armije Republike Bosne i Hercegovine. Unutarnji ustroj teritorija sa bošnjačkim i hrvatskim pučanstvom u Republici Bosni i Hercegovini, preoblikovan je u Federaciju Bosne i Hercegovine, koja se sastoji od federalnih jedinica, županija, koje imaju jednaka prava i odgovornosti. Županijski sustav je predstavljao svojevrsnu obranu kako bi se spriječila dominacija jednog naroda nad drugim.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Obilježena žrtva Vukovara u BiH i 26. obljetnica Herceg Bosne

Objavljeno

na

Objavio

U središtima većinskih hrvatskih općina u Bosni i Hercegovini u petak su upaljenje svijeće i služene mise za Vukovar i druge hrvatske žrtve u BiH i Hrvatskoj, te je istaknuto kako je uspostavom Hrvatske zajednice Herceg Bosne istoga dana kada je i pao hrvatski grad heroj osigurana opstojnost Hrvata u toj zemlji.

U mostarskoj Vukovarskoj ulici, te na prozorima brojnih stanova i kuća u petak su zapaljene svijeće, a vjernici su se nakon misa u tome gradu okupili na prigodnoj molitvi pred spomen obilježjem. I u drugim općinama zapaljene su svijeće složene u obliku slova grada Vukovara.

Zamjenik predsjednika Doma naroda Parlamenta Bosne i Hercegovine Bariša Čolak je govoreći povodom 26. godišnjice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne istaknuo kako su tu odluku 18. studenog 1991. Hrvati u BiH donijeli poučeni padom Vukovara.

Rekao je kako Hrvati u BiH očekuju da drugostupanjska presuda šestorici dužnosnika Herceg Bosne bude oslobađajuća budući su se u ratu branili od agresije.

“Mi smo uvjereni da će ta presuda biti bitno drukčija u odnosu na prvostupanjsku. Naravno da mi očekujemo oslobađajuću presudu jer nije bilo nikakvog udruženog zločinačkog pothvata niti smo mi sudjelovali u takvom nečemu”, rekao je Čolak. Dodao je kako Haški sud nije utemeljen kako bi sudio narodima i državama, nego da bi sudio pojedincima koji su počinili ratne zločine.

U Grudama su 18. studenog 1991. predstavnici 30 općina u kojima su Hrvati činili većinu ili znatan broj utemeljili Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu kako bi se obranili pred predstojećom srpskom agresijom na BiH.

U kolovozu 1993. je utemeljena Hrvatska republika HercegBosna kao hrvatska federalna jedinica kao pokušaj rješavanja hrvatskoga pitanja u BiH. Herceg-Bosna je prestala postojati u veljači 1994. nakon što je potpisan Washingtonski sporazum kojim je uspostavljena hrvatsko-bošnjačka Federacija BiH.

Zbog promjena toga sporazuma na štetu Hrvata, njihove političke stranke stalno inzistiraju na izmjenama ustava i izbornog zakona kako bi Hrvati u BiH ostvarili jednakopravnost sa Srbima i Bošnjacima.

(Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Odgovor na lutanja Bakira Izetbegovića

Objavljeno

na

Objavio

Da živimo u normalnom društvu, veći bi skandal i diplomatski incident trebale izazvati izjave Bakira Izetbegovića o hrvatskom narodu i Hrvatskoj, nego one o Kosovu i ratu. Nema reakcija ni iz Hrvatske, ni iz BiH. Ne čudi, kada se zna da hrvatsku politiku u Hrvatskoj vode bruxelleski pijuni, pa nemaju svoga stava, a u BiH etnobusinessmani, pa im je stav uvjetovan osobnim interesima. No, nismo svi isti.

Apsolutno nema ništa sporno u izjavama koje je Bakir Izetbegović izrekao vezano za eventualni rat i stav oko Kosova. One su plod subjektivnih i nametljivih pitanja koje su mu postavili novinari. Kad novinar, unatoč molbama samog Izetbegovića da se „ne etabliraju takve teme i pitanja“, inzistira na pitanju „ali u slučaju rata, jeste li spremni na rat?“, očekuje li netko možda da će Izetbegović reći kako nije spreman za tu opciju? Znajući kako se radi o Deutche Welleu, koji je sinonim za novinarski neobjektivan i plaćenički senzacionalizam, nimalo ne iznenađuje ni neprofesionalizam njihovih novinara, niti reakcije nakon intervjua. U potpunosti je zanemareno ono što je u cijelom intervjuu uistinu skandalozno, a to su izjave princa Izetbegovića vezano za stavove o hrvatskom pitanju u BiH i Hrvatima općenito.

Kaže tako vezir Izetbegović „Hrvati su lutali u politici, malo su uz BiH, pa malo protiv, malo uz Bošnjake i ABiH, pa malo protiv Bošnjaka i protiv i ABiH, protiv… Nitko nije nikada ni tražio Treći entitet, neće ga ni tražiti jer Hrvati znaju da ga neće dobiti“. Na pitanje o Pelješkom mostu Bakir odgovara kako „je Hrvatska zavarala i slagala EU da postoji dogovor o mostu. BiH ima pravo na slobodan prilaz moru za plovila, avione itd.“ Pa krenimo redom.

Hrvatska „lutanja“

Samoprozvani nasljednik , kako sam reče „zaštitnika Bosne Alije Izetbegovića“, morao bi znati da Hrvati nikada nisu lutali u politici prema BiH. Hrvatska politika u BiH je jednaka od dana osnivanja HZHB 18.11.1991., preko 29.02. i 01.03.1992. godine kada se dogodio referendum o neovisnosti BiH, pa sve do danas, a to je: „polazeći od neotuđivog prava hrvatskog naroda u BiH kao konstitutivnog naroda, u težnji da s ostalim narodima demokratski i mirnim putem uredi sva pitanja zajedničkog života, sukladno odlukama legitimnih predstavnika političke volje hrvatskoga naroda, poštovati demokratski izabranu vlast BiH“ kako stoji u utemeljiteljskim dokumentima o uspostavi HZHB, jednako kao što stoji danas u temeljnim dokumentima HNS-a.  Ako je netko bio sinonim za „lutanja“ u politici, to nikada nisu bili Hrvati, nego bošnjačka politika, na čijem čelu je bio Alija Izetbegović, a danas su oni koji se nazivaju njegovim prirodnim nasljednicima u „vlasništvu nad Bosnom“. Nebrojeni su dokazi za ovo.

Tako Bakirov otac govorio prvo kako „to nije njegov rat“, budući da je s Karadžićem dana 02.08.1991. preko Muhameda Filipovića potpisao „akt o nenapadanju“, da bi nakon što je rat krenuo govorio kako je „rat u BiH obrana tolerancije i multietničnosti“, da bi u 1995. pisao kako „je laž da su naši vojnici ginuli za zajednički život. Ne možemo našemu narodu lagati, naš vojnik gore koji se muči u blatu ne gine da bi zajednički živio“.

Lutao je oko prihvaćanja Wance-Owenovog plana 1993., oko prihvaćanja Owen-Stoltenbergovog plana, ali nije lutao kada je potpisivao sporazum sa Momčilom Krajišnikom 16.09.1993. kojim bi Srbima omogućio referendum o izdvajanju od BiH, niti je lutao kada je 12.01.1994. Tuđmanu nudio da Hrvatska omogući uvoz naoružanja, bez uplitanja vojske, da on porazi Srbe (s kojima je potpisao sporazum) kako bi kasnije dopustio pripajanje Zapadne Hercegovine Hrvatskoj. O Alijinim lutanjima, mogli bi do u nedogled.

Ako se kojim slučajem Bakir referirao na lutanja hrvatske politike koja u jednom trenutku organizira proslavu obljetnice HZHB, a u drugome glasuje za izvješće Tužiteljstva BiH, u Parlamentu brani diskriminatorski pravno postupanje prema pripadnicima HVO-a, odbijaju uputiti apelacije Ustavnom sudu po pitanju tretmana branitelja i sl., onda, ruku na srce, vezir od Bosne ima donekle pravo. Ima pravo i kada govori kako nitko nikada nije artikulirao što bi to „Traći entitet“ bio, jer aktualnom političkom vodstvu Hrvata u BiH je sve u prvom planu, samo ne funkcionalno i održivo administrativno teritorijalno preuređenje BiH, jer dogodine su izbori, a s nečim se mora izići pred narod.

„Malo bi uz Armiju, pa malo protiv Armije“

Kaže Bakir kako su „Hrvati malo bili uz ABiH, pa malo nisu“. Zanemarujući broj žrtava tijekom rata i borbenih djelovanja, ta ista ABiH je nakon potpisanih mirovnih sporazuma, primirja i prestanka borbenih djelovanja ubila 1051 civila, od čega 121 dijete i ubila 644 zarobljenika HVO-a. Ta ista Armija BiH je protjerala preko 170000 Hrvata sa svojih ognjišta. Ta ista ABiH je, unatoč potpisanom sporazumu o međusobnoj suradnji sa Hrvatskom 22.08.1992., sustavno planirala napade na hrvatske obrambene snage i područja, što je potvrdio sam Sefer Halilović u svojoj „Direktivi za odbranu suvereniteta BiH“. Je li se pitao Bakir jesu li Hrvati uz ABiH kada je za svoga savjetnika stavio Šerifa Patkovića, zapovjednika 7. muslimanske brigade, odgovornog za ritualna ubojstva i zločine u Dusini?

Istina je da je Bakir pravi nasljednik svoga oca, jer kontinuitet „lutanja“ je nastavljen i danas. Odbijanje svakog hrvatskog prijedloga od strane aktualne političke vlasti Bošnjaka, podsjeća na priznanje Alije Izetbegovića iz 1998.: „najteži posao u životu mi je bilo pregovarati, jer pregovarati znači odlučivati. Zato je moja pregovaračka strategija  i inicijativa bila „njet“ stav. Odbijamo sve“.

Kontinuitet misli Izetbegović mlađi potvrđuje i kada u intervjuu opravdava svoga prijatelja Erdogana i njegove čistke i zarobljavanja na stotine tisuća „ljudi koji su htjeli ubiti njega i njegovu obitelj“, jer je današnja „Turska kolijevka suvremenog islama“. Naime, u knjizi Alije Izetbegovića „Islam između istoka i zapada“ govori o Islamu kao religiji koja je „superiorna u odnosu na sve ostale ne samo religijske, nego i filozofske, etičke i političke alternative“. Nema nikakvog problema u širenju „istine“ čak i nasilnim sredstvima u vidu čistki neistomišljenika u Turskoj, jer ionako, kako Izetbegović stariji piše „štogod napreduje u povijesti, napreduje u smjeru širenja islama“.

Pelješki most i glavno pitanje

Potrebno se osvrnuti malo na tezu „prevare oko Pelješkog mosta“. Godine 2006. godine Vijeće ministara je dobilo od strane Vlade RH na uvid projektnu dokumentaciju za most. Tadašnji bh ministar prometa Branislav Dokić predvodio je stručno povjerenstvo BiH koje je tadašnjem hrvatskom ministru Božidaru Kalmeti prenijelo kako BiH ima jedini zahtjev da visina mosta u najvećem luku mora biti 55m, a ne 47 m koliko je hrvatska strana zahtijevala. Nakon što je Hrvatska na to pristala, dobila je formalno odobrenje za nastavak projekta, zbog čega je kasnije odobren od strane Europske Komisije, budući da su pristali na financiranje. Je li to ta prevara ili laž?

Glavno pitanje koje u zaključku se mora postaviti jeste sljedeće: u svrhu čega se kontaminira bh javnost pričama o ratu i međunacionalnoj netrpeljivosti? Odgovor može dati jedna sitna koincidencija. Dok je Bakir govorio o ratu, lutanjima i prevarama, u Cazinu je zbog primanja 25000 KM mita uhićen direktor onog Agrokomerca u kojem je Bakir umotavao „tristomilioniti“ Tops, njegov premijer u Kantonu Sarajevo je pravdao milijune nestale od komunalija i branio na televiziji prijatelje sa kriminalnim dosjeima, na televiziji su defilirali visoki dužnosnici njegove stranke koji su primali mito za upošljavanje u Elektroprivredu, itd. Pričom o ratu učinio je uslugu ne samo sebi, nego i svojim koalicijskim partnerima iz HDZ-a BiH, pa nitko glasnije ne raspravlja o socijalno ugroženim ministrima, netransparentno utrošenim kolektorskim milijunima u Mostaru, nenamjenski potrošenim milijunima Civilne zaštite i sl. Govori se o ratu i Kosovu, umjesto da se govori o korupciji, kriminalu i licemjerstvu političkih elita. To je odgovor, čemu u ovom trenutku priče o ratu i Kosovu.

Na kraju, mora se ustvrditi kako Bakir griješi u najosnovnijoj stvari, a to je što hrvatsku politiku identificira sa tim svojim lako ucjenjivim i licemjernim koalicijskim partnerima. Greška je to, i to velika, nismo svi isti. Niti ćemo ikada biti.

Predsjednik Hrvatske republikanske stranke
Slaven Raguž

Izetbegović: “Spreman sam i na rat!?”

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari