Pratite nas

Herceg Bosna

23. obljetnica utemeljenja 2. gardijske brigade HVO-a

Objavljeno

na

Jedna od elitnih postrojbi HVO-a sudjelovala je u desecima pobjedničkih operacija oslobađanja

Ciganske livade, Korićina, Glamoč, Čemernica, Jajce, Ugar…, neka su od brojnih mjesta koja su tijekom Domovinskog rata uspješno oslobodili pripadnici II. gardijske brigade Hrvatskoga vijeća obrane pri čemu su poginula njezina 163 pripadnika.

2. gardijska brigada je bila gardijska mehanizirana brigada Hrvatskog vijeća obrane tijekom rata i poslijeraća u Bosni i Hercegovini.

Brigada je utemeljena 13. prosinca 1993. godine odlukom Glavnog stožera HVO-a, a kroz nju je prošlo 5.000 gardista.

Na temelju zapovijedi pokojnog predsjednika Herceg Bosne Mate Bobana, u prosincu 1993. godine osnovana je II. gardijska brigada HVO-a u čiji sastav su ušle Širokobriješka Kažnjenička bojna, Lakojurišna bojna, Hrvatska legija časti, 60. gardijsko-desantna bojna “Ludvig Pavlović”, a nešto kasnije i Postrojba za posebne namjene Gavran 2. Od tada do kraja rata prošli su, kao jedna od najelitnijih postrojba sva teška ratišta.

Sjedište brigade je bilo u vojarni Stanislav Baja Kraljević u Rodoču, južnom prigradskom naselju grada Mostara

Brigada je prošla mnoge bojišnice do južnog, dubrovačkog bojišta do Manjače, pritom oslobodivši mnoge gradove (Kupres, Glamoč, Mrkonjić Grad, Jajce, Šipovo …) i kao takva slovila je za jednu od najslavnijih i najboljih postrojbi Hrvatskog vijeća obrane, a svoje živote za domovinu i slobodu dala su čak 163 pripadnika ove brigade.
Kapelica sv. Ivana Krstitelja, zaštitnika brigade, koja se nalazi unutar spomenute vojarne ujedno je i spomenik palim braniteljima, na zidovima su ploče s imenima i slikama poginulih gardista.

Nakon rata zadaće brigade su bile da unutar HVO-a, koji je zajedno sa Armijom BiH činio Vojsku Federacije Bosne i Hercegovine, štiti bošnjačko-hrvatski entitet u BiH od rata, poplava, požara i sl. Brigada je tijekom1998. godine bila na obuci u Turskoj, u sklopu NATO-a.

Tijekom 2001. godine, 2. gardijska brigada zajedno sa ostalim postrojbama hrvatske komponente Vojske FBiH daje potporu Hrvatskoj samoupravi.

Hrvatski narodni sabor je pozvao časnike i vojnike hrvatske komponente Vojske Federacije BiH na samoraspuštanje. Većina časnika i vojnika, samovoljno, ovaj je poziv ispoštovala, te su vojarne HVO-a ostale prazne.

Jedine posljedice samoraspuštanja, na kraju, su bile nekoliko izgubljenih plaća za vojnike i časnike HVO-a, kao i gubitak položaja u vojnoj hirerahiji za one osobe koje su se najgorljivije založile da se raspuštanje provede.

Reformom obrane u BiH 2005. godine Vojska Federacije BiH zajedno sa Vojskom Republike Srpske je integrirana u sastav Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.

Danas se Oružane snage Bosne i Hercegovine sastoje od tri pukovnije, a 1. pješačka (gardijska) pukovnija je nasljednica Hrvatskog vijeća obrane.

Kamenjar.com

 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Obilježena 24. obljetnice utemeljenja 3. gardijske brigade HVO-a ‘Jastrebovi’

Objavljeno

na

Objavio

U organizaciji 1. pješadijske (gardijske) pukovnije Oružanih snaga BiH danas je u vojarni “Mato Lučić Maturica” u Kiseljaku upriličena svečanost obilježavanja 24. obljetnice utemeljenja 3. gardijske brigade HVO-a, “Jastrebovi”.

Predvodeći brojno izaslanstvo hrvatskih dužnosnika sa svih razina vlasti obljetnici koja je započela polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća za sve poginule hrvatske branitelje, nazočio je i predsjedatelj Predsjedništva BiH i predsjednik HNS-a dr. Dragan Čović.

Nastala u vrlo teškim okolnostima, dok se hrvatski narod u Središnjoj Bosni borio za goli opstanak, u siječnju 1994. godine 3. gardijska brigada “Jastrebovi” okupila je najbolje hrvatske sinove Lašvanske i Lepeničke doline.

Ratnog puta ove Brigade čiji je prvi zapovjednik bio Ilija Nakić, prisjetili su se i govornici na svečanoj akademiji te istaknuli kako je ona bila jamstvo opstojnosti Hrvata u Središnjoj Bosni ali i Žepačkom kraju te Usori.

“Ova Brigada je bila okosnica Zbornog područja HVO-a Vitez i naša trajna zadaća je baštiniti njen doprinos kako žrtve ne bi pale u zaborav” kazao je pukovnik Josip Slišković, zapovjednik 2. pješačke bojne 5. pješačke brigade Oružanih snaga BiH te dodao da ono se ono što se krvlju brani, ne pušta lako odnosno nikada.

Brigadir Slaven Galić, zapovjednik 1. pješačke gardijske pukovnije OS BiH podsjetio je kako su Hrvati Središnje Bosne bili napadani od strane čak pet korpusa Armije BiH odnosno daleko brojnijeg neprijatelja te da su u potpunom okruženju bili podijeljeni u nekoliko enklava.

Nazočnima se na svečanoj akademiji obratila i ministrica obrane BiH Marina Pendeš istaknuvši doprinos dijela članova Brigade u današnjim Oružanim snagama BiH. “Osim uvažavanja našeg, hrvatskog doprinosa u izgradnju zajedničke države, moramo poštovati žrtve koje su u ovu borbu utkale ono najvrijednije, svoje živote”, kazala je ministrica Pendeš.

Svetu misu je predvodio vojni biskup, mons. Tomo Vukšić koji je u nadahnutoj propovijedi podsjetio na pravo na slobodu koje su poginuli pripadnici HVO-a branili u trenutku njene ugroze, te na ovaj način izborili i svoju vječnu slobodu.

Nazočne vjernike je pozvao da svi, u svojim zvanjima i djelovanjima osim u govori i u djelima odnosno svjedočenju budu ustrajni zagovornici Kristove slave i Božje riječi.

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

NA DANAŠNJI DAN: BUHINE KUĆE – Još jedan od zločina nepoznatih tužiteljstvu BIH

Objavljeno

na

Objavio

Nakon krvavog Badnjaka 1993. u Križančevom selu gdje je masakrirano i ritualno ubijeno 64 ljudi (većinom civila), da današnji dan, 09.01.1993. dogodio se još jedan monstruozni zločin nad hrvatskim civilima i zarobljenicima, onaj u Buhinim kućama gdje je na još monstruozniji način ubijeno 27 ljudi.

Najmlađi među žrtvama bio je Danijel Grbavac koji nije dočekao svoj 2. rođendan (rođen 16.02.1992.). Njegovu majku Ankicu su prvo pokušali ubiti ubacivši bombu u kuću, da bi je potom ubili na kućnom pragu rafalnom paljbom. Njeno tijelo, jednako kao i tijela drugih ubijenih civila, toliko su unakažena bila da su liječnici odbijali uraditi ili prekidali u pola procesa, obdukcije ubijenih.

Ne smije se zaboraviti i uloga međunarodnih tzv. mirovnih snaga, posebice britanskih i belgijskih pripadnika UNPROFOR-a koji su ignorirali zločine i odbili pomoći civilima, tvrdeći i tada, a i kasnije, kako se „nije radilo o masakru“. Prema njima, dakle, primjerice svirepo ubojstvo Marka Buhića koji je ubijen tako što mu je tijelo prerezano motornom pilom, pa mu je gornji dio tijela nađen i pokopan mjesec dana prije donjeg dijela, nije dio masakra.

Ono što je najmonstruoznije u svemu jeste činjenica kako su i Križančevo selo, kao i Buhine kuće, mjesto monstruoznih zločina za koje nitko nije nikada odgovarao, iako se znaju i direktni počinitelji i nalogodavci, kao i politički pokrovitelji iz Sarajeva. Još monstruoznija je činjenica kako niti 25 godina nakon zločina, Tužiteljstvo BiH ne smatra shodnim pokrenuti istrage i procese protiv istih.

Vjerojatno i za ove zločine, kao primjerice za zločin u Grabovici, Tužiteljstvo smatra kako „ne postoji dovoljno dokaza kako bi se zaključilo počinjenje kaznenog djela zločina protiv civilnog stanovništva“.

Ovim putem našim legitimnim predstavnicima u tijelima vlasti ponavljamo više puta postavljeno pitanje na sjednicama Predsjedništva HNS-a: „Znajući da po vertikali Hrvati se nalaze na čelu pravosuđa od razine države, pa do lokalnih razina, što se učinilo konkretno na rasvjetljavanju i pravednom procesuiranju ovih zločina, osim što se izdajnički u Domu Naroda podržao (ili suzdržao) ovakav rad ovog i ovakvog Tužiteljstva BiH?“

Hrvatska republikanska stranka

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Komentari