Pratite nas

Povijesnice

23. siječanj 1946. rođen Zvonko Bušić – jedinstveni borac za slobodu Hrvata

Objavljeno

na

Na današnji dan 23. siječnja 1946. rođen je u Gorici (Hercegovina) Zvonko Bušić, najpoznatiji hrvatski politički emigrant i borac za slobodu hrvatskog naroda u vrijeme strahovlade komunističkog terora od 1945-1990. Zvonko Bušić smatrao je Jugoslaviju državom koja drži Hrvate u dvostrukim lancima smrti – komunizma i velikosrpstva. Njegova jedinstvena sudbina neustrašivog idealističkog borca za slobodu hrvatskog naroda oslikava svu tragiku hrvatskog čovjeka 20. stoljeća.

[ad id=”93788″]

Otmica zrakoplova – glavni cilj izvijestiti svijet o strašnom položaju Hrvata u Jugoslaviji

Dana 10. rujna 1976. skupina hrvatskih domoljuba koju su sačinjavali Zvonko i Julienne Bušić, Petar Matanić, Frane Pešut i Slobodan Vlašić, otela je putnički zrakoplov Boeing 727. Namjera skupine Hrvata disidenata bila je da iz aviona izbace letke nad Londonom i Parizom. Letci su bili naslovljeni sa “Poziv na borbu protiv srpske hegemonije“ . Svijet je morao biti upoznat sa strahotama koje su se događala u Jugoslaviji već preko 30 godina!

U avionu nisu imali nikakvo oružje, a jedna bomba ostavljena je u pretincu podzemne željeznice u New Yorku zajedno sa informativnim materijalom koji je opisivao užasno stanje ljudskih i narodnih prava Hrvata u Jugoslaviji, kao i progone i brojna ubojstva političkih i drugih protivnika jugoslavenskog režima. Svrha toga je bilo da ove vijesti izađu na naslovnicama najvećih svjetskih medija. Uistinu to se i dogodilo, pa su napokon svijetu otkrivena brojna ubojstva, mučenja, praćenja i progoni svake hrvatske ili antikomunističke misli ili svijesti u zlokobnoj tamnici naroda – Jugoslaviji.

No, prigodom pokušaja deaktiviranja te bombe poginuo je američki policajac specijaliziran za demintiranje eksploziva Brian Murray.

U presudi sudac naglašava: Bušić nije terorist i kriminalac

Pri izricanju presude Zvonku Bušiću sudac je izjavio u zapisnik kako gospodin Bušić “nije terorist i kriminalac” i da su njegove akcije, iako pogrešno vođene, bile motivirane plemenitim idealima. Sudac je tom prigodom izjavio da je povreda drugih osoba bila potpuno nenamjerna, te zatražio da se gospodin Bušić pusti na uvjetnu slobodu nakon izdržane kazne u trajanju od deset godina.

Pritisci jugoslavenske diplomacije uočili su se na suđenju kada je okružni sudac John Bartels u New Yorku izrekao kaznu doživotnog zatvora za Zvonka i Julienne Bušić i višegodišnje kazne zatvora ostalima iz skupine.

Prema izjavama tadašnjih djelatnika Bijele kuće, jugoslavenska je vlada vršila snažan i uspješan pritisak na Državni ured SAD da oštro postupi sa Zvonkom Bušićem i njegovom skupinom.

Međutim, supruga poginulog policajca smatrala je da je istina drugačija. Pokrenula je sudski postupak protiv nadležnih policijskih tijela zbog velikog nemara koji su pokazali te osudila njihovu spremnost da svu krivnju prebace na Bušića, a njezinog supruga prikazuju kao žrtvu “terorista”.

Hrvatska država godinama tražila puštanje Zvonka Bušića

Još od proglašenja neovisnosti 1991. Republika Hrvatska je, uz plebiscitarnu podršku hrvatskog naroda, pokušavala ishoditi oslobođenje svog najpoznatijeg borca za slobodu i prebaciti ga u domovinu. Naša država je ispunjavala sve pravne zahtjeve koje je američka strana tražila, ali do transfera Bušića u Hrvatsku nije dolazilo, pa se očigledno radilo i o političkom problemu. Dokaz tome je da je nakon 30 godina tamnice stari politički domoljub i idealist Zvonko Bušić ostao u zatvoru kao jedini nemuslimanski zatvorenik uz još jednog Kolumbijca!

Nakon niza pritisaka hrvatskih vlasti i protesta hrvatske javnosti pred američkim veleposlanstvom, na sjednici 13. prosinca 2002. Hrvatski sabor donio je Rezoluciju o transferu Zvonka Bušića u Hrvatsku koja je potom predana Vijeću Europe.
Zvonko Bušić se u Hrvatsku vratio 24. srpnja 2008., a u Zračnoj Luci Zagreb je dočekan kao junak i borac za slobodu. Bušiću su u zračnoj luci dobrodošlicu došli poželjeti političari Dražen Budiša i Anto Kovačević, pjevač Marko Perković Thompson te nekoliko stotina građana. Nekoliko dana kasnije, Bušiću je priređen i veliki doček u Imotskom i rodnoj Gorici u susjednoj Hercegovini.

Od povratka u Hrvatsku živio je u selu Rovanjska, u općini Jasenice.

Potresan tekst nad grobu domoljuba

Dana 1. rujna 2013. Bušić je izvršio samoubojstvo hitcem iz pištolja. Hrvatskom narodu, kojeg je volio iz najdubljih dubina svog plemenitog i čvrstog hercegovačkog srca, ostavio je dva oproštajna pisma u kojima navodi da „nije više mogao živjeti u Platonovoj pećini” i da mu je „lakše bilo sanjati slobodnu Hrvatsku nego izdržavati hrvatsku zbilju”.

Za one koji su pali u borbi za domovinu nikada ne reci da su mrtvi. Oni su heroji i oni će za nas uvijek biti živi. U budućnosti, kada vi budete uživali blagodati i ljepote Hrvatske domovine i slobode, malo tko će se sjetiti koliko znoja, suza i krvi je proliveno za tu vašu slobodu. Zato…, zastani, sjeti se i izmoli kratku molitvu za one vrle domoljube koji su patili i ginuli da bi Hrvatska živjela. Moja osobna sudbina bijaše takva da sam ostvarivanje mojih snova o slobodi morao doživjeti na robiji. Zbogom prijatelji,… čuvajte našu domovinu Hrvatsku. – piše na nadgrobnom spomeniku velikanu hrvatske borbe za slobodu Zvonku Bušiću.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

18. lipnja 1991. – Započelo povijesno zasjedanje Hrvatskog sabora

Objavljeno

na

Objavio

Dana 18. lipnja 1991. započelo je povijesno zasjedanje Hrvatskog sabora koje je neprekinuto trajalo osam dana.

Naime, nakon referenduma o samostalnosti u svibnju, Vlada je pripremila više od 60 prijedloga zakona, a predsjednik Sabora Žarko Domljan sazvao je zasjedanje s obzirom na to da je Predsjedništvo Jugoslavije odbilo pregovore o razdruživanju.

Potrebu dugotrajnog zasjedanja Domljan je također objasnio činjenicom da tako važan korak nije dovoljno samo načelno deklarirati, nego je potrebno donijeti cijeli niz zakona i odluka kojima bi Hrvatska uistinu postala samostalna država.

Zanimljivo, 24. lipnja na skupnoj sjednici zastupnicima se obratio premijer Ante Marković koji se zauzimao za ostanak Hrvatske u Jugoslaviji, uvjeravajući kako međunarodna zajednica neće prihvatiti osamostaljivanje jugoslavenskih republika.

Kao odgovor na njegovo izlaganje došao je protuzahtjev zastupnika da se pokrene postupak utvrđivanja odgovornosti ministra vanjskih poslova Budimira Lončara koji je nekoliko dana prije toga u Berlinu, na sjednici Konferencije za europsku sigurnost i suradnju, uvjeravao međunarodne diplomate kako će u slučaju osamostaljivanja nove države uvesti totalitarizam.

Ipak, unatoč raspravama, hrvatski zastupnici postigli su opći konsenzus, te su donijeli cijeli niz državno-pravnih akata i važnih zakona.

Među stotinjak točaka odlučivalo se o zakonima o hrvatskom državljanstvu, prebivalištu i boravištu građana, osobnim i putnim ispravama, carinskim službama, međunarodnim i mnogim drugim obvezama koje mora ispuniti suverena država.

Najvažniji dio zasjedanja bila je svečana sjednica održana 25. lipnja na kojoj su proglašeni državno-pravni akti kojima je Hrvatska konstituirana kao samostalna i suverena država.

(HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan 1989. osnovana Hrvatska demokratska zajednica

Objavljeno

na

Objavio

U subotu 17. lipnja 1989. u Zagrebu je održana osnivačka skupština HDZ – Hrvatska demokratska zajednica.

Sljedećih 28 godina članovi HDZ-a predvodili su borbu za neovisnost, teritorijalnu cjelovitost, međunarodno priznanje i afirmaciju Hrvatske, a i danas HDZ ostaje središnja politička snaga daljnjeg razvoja zemlje.

Na današnji dan, 17. lipnja 1989. osnovana je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) u prostorijama nogometnog kluba “Borac” nedaleko od Jaruna (kasnije preimenovanog u NK Jarun). Osnivačkoj skupštini, koja je bila održana u tajnosti zbog straha od komunističke milicije, prisustvovalo je samo 48 ljudi.

Dr. Franjo Tuđman je u uvodnom govoru naglasio da ako milicija upadne, stranka će se smatrati osnovanom. Branimir Glavaš navodno je predložio Tuđmana za predsjednika stranke, što su svi prisutni na glasovanju podržali. Potpredsjednicima su postali Vladimir Šeks, Dalibor Brozović i Krešimir Balenović. Za počasne predsjednike imenovani su Petar Šegedin i Šime Balen, a Milivoj Slaviček postao je predsjednik Središnjeg odbora stranke, piše narod.hr.

Među prisutnima bili su još i Josip Manolić, Ivan Bobetko i Neven Jurica.

HDZ je službeno upisan u registar političkih stranaka tek sljedeće godine, 5. veljače 1990., nakon što je okupljanje u stranke zakonski dozvoljeno od strane tadašnjeg Račanovog vodstva KPH.

Projugoslavenski i prosrpski dio SKH htio je spriječiti na svaki način upisivanje HDZ-a u registar stranaka smatrajući je „ustaškom strankom koja želi raspad Jugoslavije“.

Na čelu sa dr. Franjo Tuđmanom HDZ je postao pokret pod kojim je hrvatski narod organizirao obranu protiv velikosrpske ideje.

Zbog toga je HDZ od samog početka bio pod namjerom unutrašnje i vanjske diskreditacije i pokušaja uništenja.

Osobiti udar na HDZ i dr. Franju Tuđmana izvršen je 1994. od strane grupe utjecajnih i vodećih članova okupljenih oko Stjepana Mesića i Josipa Manolića koji, na sreću, nije uspio.

Kasnije je isti dvojac predvodio u javnosti proces tzv. detuđmanizacije koji je praktički bio pritisak na odricanje HDZ-a i hrvatske politike od uloge i ideja koje je simbolizirala osoba dr. Franje Tuđmana.

Nažalost, to je bilo prihvaćeno čak i od dijela vodstva HDZ-a, pa je tek zahvaljujući pojedincima u HDZ-u, braniteljima i hrvatskim domoljubima općenito taj perfidini projekt rastakanja Hrvatske doživio propast.

 

Svečanom akademijom HDZ u ponedjeljak obilježava 30. obljetnicu osnutka

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari