Pratite nas

Povijesnice

23. svibanj – 70-a obljetnica ubojstva Kuljića djece

Objavljeno

na

Na koncu Drugoga svjetskog rata i u poraću stradao je velik broj hrvatskoga naroda. Partizani su najveći broj zarobljenih vojnika NDH (domobrana i ustaša) i članova njihovih obitelji poubijali pri zarobljavanju ili predaji.

[ad id=”93788″]

Malobrojni, koji su slučajno preživjeli sve te strahote, sustavno su progonjeni i likvidirani pod različitim optužbama. Oni koji se nisu htjeli predati novoj vlasti, a nekako su uspjeli preživjeti Bleiburg i Križni put zvali su se križarima. U Hercegovini su zvani škriparima, jer su se skrivali u brdima u kamenom škripu – ljuti.

Ne samo da su križari svirepo ubijani, u poratne žrtve ubrajamo i članove njihovih obitelji, sumještane i prijatelje koji su mučeni i ubijani ako je samo postojala sumnja da se s njima viđaju. Jedan takav stravičan zločin dogodio se 23. svibnja 1946. u selu Mokro (Široki Brijeg), u zaseoku Kuljića brig, gdje je Udba na kućnom pragu, pred očima njihovih roditelja, svirepo ubila petero Kuljića djece, optužujući ih za suradnju s križarima. Ubijeni su: Ivan (17), Mila (19) i Ana (20) djeca Marije i Marka, Zora (17) kći Slavke i Nikole, Iva (20) kći Anice i Ferde.

Jure Zovko u knjizi Križni put i dvadeset godina robije o ovim ubojstvima napisao je sljedeće: Dana 23. svibnja 1946. godine ubijeni su pred svojim kućama na Trnu (Široki Brijeg), na očigled roditelja, djeca trojice braće Slišković: Marka, Ferde i Nikole. Glavni akter u tome zločinu bio je Ante Primorac iz Bijače, Oznin službenik.

O ovome događaju opširno su svjedočile za časopis “Vitko” br. 14 ( Nakladnik OMH Široki Brijeg) Mara Lasić, rođena Slišković (sestra ubijene Zore, kći Slavke i Nikole) koja je u doba ubojstva Kuljića dice imala 14,5 godina i Ruža Zovko rođena Slišković (sestra ubijenih Ivana, Mile i Ane, kći Marije i Marka)koja je toga dana 1946. spasila život pobjegavši u šumu.

Danas, 70 godina iza ubojstva Kuljića djece, za taj zločin nitko nije odgovarao iako se znaju njegovi nalogodavci i počinitelji. Roditelji, braća i sestre podigli su im 1972. nadgrobni spomenik. Spomen ploča za 50-tu obljetnicu podignuta je na mjestu ubojstva tek 1996.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

19. rujna 1991. obranjen je Gospić, drugi najrazoreniji grad u Domovinskom ratu

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan, 19. rujna 1991. osvajanjem oružja i predajom snaga JNA u Gospiću, razbijena je napadačka organizacija u Lici, jednom od najvažnijih strateških ciljeva agresora.

Siloviti napad na Gospić započeo je početkom rujna, a grad su branili malobrojne skupine branitelja. Nakon što je u Gospić stiglo pojačanje iz Zagreba predvođeno Mirkom Norcem, prvi korak prema oslobođenju je postignut 14. rujna osvajanjem skladišta oružja u Kaniži.

Nakon što su zarobljenim oružjem branitelji zauzeli vojarnu Stanko Opsenica, počeli su se predavati i ostali vojni objekti. Zbog toga su zrakoplovi JNA raketirali cijelo područje, a iz Banjaluke je na Gospić poslana velika oklopna kolona.

Branitelji su uspješno odbili napade, no Gospić je platio visoku cijenu i uz Vukovar postao drugi najrazoreniji grad u Domovinskom ratu.

Pogledajte prilog TV kalendara!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Prešućena, krvava akcija ‘UNA’: Tko je krivac za smrt 49 vrhunskih specijalaca, mjesec i pol nakon ‘Oluje’?

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska vojska 18. rujna 1995. pokrenula je operaciju Una u kojoj je nasilnim prijelazom rijeka Une i Save pokušala ovladati područjem Bosanskog Novog, Bosanske Dubice i Bosanske Kostajnice te planinom Prosara i spojiti se s 5. korpusom Armije BiH.

Za napad su angažirane snage zbornih područja Zagreb i Bjelovar, 1. i 2. gardijske brigade te Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i mornarica.

Operacija je počela u 9 sati i unatoč brojnim teškoćama pripadnici 1. i 2. brigade uspjeli su na prostoru Bosanske Dubice i Bosanskog Novog napraviti mostobran.

Na ostalim mjestima prijelaz nije uspio, a neprijatelj je brzo konsolidirao i ojačao snage te uz pomoć avijacije počeo potiskivati hrvatske snage nanoseći im velike gubitke pa je operacija prekinuta. Hrvatski vojnici uz jaku paljbu, u gustoj magli i po nabujaloj rijeci vraćali su se na hrvatsku stranu uz nove gubitke.

Zbog neuspjeha, koji je brzo zataškan, kažnjen je jedino general Vinko Vrbanc. On je potpisao zapovijed za napad u ime Načelnika Glavnog stožera, Zvonimira Červenka koji se nije slagao s brzim pokretanjem operacije.

Naime, od izdavanja direktive do početka napada proteklo je samo 16 sati, što je bilo prekratko vrijeme za pripremu i mobilizaciju ljudstva koje je dijelom bilo na godišnjim odmorima. Pogibeljnim se pokazalo i podcjenjivanje suparnika, a bilo je još uzroka neuspjeha.

Za prijelaz Une, koji se odvijao pri velikoj brzini rijeke zbog čega je dio čamaca bio neupotrebljiv dok ih se nekoliko prevrnulo, nisu izabrana odgovarajuća mjesta, a osim toga čitava je operacija u brojnim segmentima kasnila pa je izgubljen faktor iznenađenja.

Nakon tragedije na Kupi 1991., Hrvatska vojska još jednom je platila visoku cijenu zbog pokušaja najtežeg oblika napada, nasilnim prelaskom rijeke.

Više od 40 poginulih i nestalih, od čega je čak 26 poginulih pripadnika 2. gardijske brigade, te više od 100 ranjenih bili su preveliki gubici za pobjedničku vojsku nakon briljantno izvedene operacije Oluja.

Uz to, srpska strana pretrpjela je veliku materijalnu štetu, a zbog brojnih poginulih civila hrvatska strana optužuje se za ratni zločin, iako nije jasno zašto iz područja borbenih djelovanja civili nisu evakuirani?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari