Pratite nas

Herceg Bosna

23. travnja 1992. – konačni slom srpske ofenzive prema Neretvi

Objavljeno

na

Dana 23. travnja 1992. srpska ofenziva prema Neretvi doživjela je konačni slom.

Cilj srpskog napada bio je ovladati Livnom i spojiti se sa snagama u dolini Neretve, istodobno izbiti na Vaganj i pod topničko-raketnu kontrolu staviti Split, Makarsku i Sinjsku krajinu. Narod.hr donosi izuzetno zanimljiv opis te bitke iz pera sudionika hrvatskog vojnika iz čuvene ratne postrojbe Crne mamabe.

[ad id=”93788″]

Posebna pomoć obrani Livna i prodora srpske vojske prema Neretvi bio je dolazak 200-ak pripadnika 2. brigade – čuvenih Crnih mambi. Intenziviranjem borbi u BiH, unutar postrojbe sve više pripadnika koji porijeklo vuku iz tih krajeva željelo je što prije krenuti u pomoć, braniti domove. U nekoliko dana formirana je Taktička grupa od dragovoljaca iz Prve bojne kojoj se pridružilo i 40-ak momaka iz Treće bojne i 20-ak pripadnika PZO-a iz Podsuseda.

Jako dobro naoružani, kompletirani opremom, tehnikom, prekaljeni i s iskustvom nekoliko briljantno dobivenih bitaka iza sebe, Taktička grupa od 222 dragovoljca krenula je za Livno. Snagu mambi i pridruženih dragovoljaca možda najbolje dočaravaju riječi Borisa Jacovića, zapovjednika skupine: ”Da se prema mojem terenu približavala ovakva utrenirana skupina, izvrsno opremljena, neizmjernog iskustva, puna motiva i odlučnosti, moram priznati da bih razmišljao da je zaustavim svim dopuštenim i nedopuštenim sredstvima da ne prijeđe državnu granicu!”.

Prvotni je plan bio krenuti napadnutom Kupresu u pomoć, no kako je Kupres 10. 4. pao, 16. 4. kolona od 56 vozila iz Dugoselske vojarne (gdje je bila smještena 2. brigada) krenula je put Livna i u ranojutarnjim satima 17. 4. ušla u Livno. Obranom grada u samom početku zapovijedaju ljudi bez ratnog iskustva, a nakon pada Kupresa obrani Livna stavljaju se na raspolaganje generali Rosso i Gotovina.

U samom početku svog djelovanja Taktička grupa dragovoljaca 2.A brigade ZNG-a sudjeluje u neutraliziranju dizanja srpske pobune unutar samog Livna u Zastinju i Guberu gdje su pronađene velike količine naoružanja bunkeri i ratna bolnica. Da su Srbi uspjeli u svom naumu zauzeli bi glavne prometne komunikacije i u Livno niti bi se moglo ući niti bi se iz njega moglo izaći.

Napad na Rujane I Čelebiće – slom Srba

Tog 23. travnja 1992. uslijedio je napad na Rujane i Čelebić i započela je odlučujuća bitka na livanjskoj bojišnici. Srpske su snage udarile iz pravca Bosanskog Grahova, i to istodobno na Donje Rujane na jugu i na Čelebić, na sjeveru. U rano jutro započeo je vatreni udar po livanjskom polju haubicama 152, 130 i 122 mm. Bila je to strašna vatrena kanonada i u artiljerijskoj pripremi napada Livanjsko je polje doslovno preorano. Stotine granata padale su izravno po prvoj crti obrane, ali i po okolnim hrvatskim selima. Nije se moglo podići glavu, a nije se imalo čime ni uzvratiti. Mnogi su momci prvi put osjetili blizinu daha smrti našavši se u gotovo bezizlaznoj situaciji.

Strah i panika uvukli su se u kosti slabo naoružanih branitelja pogotovo kada se pojaviše tenkovi, a za njima oko 1200 pješaka. Nešto iza 10 sati Jurić iz zapovjedništva livanjske obrane dolazi Jacoviću u Zastinje s viješću da je nekoliko tenkova probilo prvu crtu obrane na Glavici. Zapovijed je da Donji Rujani ne smiju pasti četnicima u ruke ni po koju cijenu. Iako se još oko podne činilo da je bitka izgubljena i da je na redu još samo konačna egzekucija, do kraja dana neprijatelj je natjeran na povlačenje i gonjen sve do iza Čaprazlija. Zbog noći i nepreglednosti terena da bi izbjegli moguće eventualne gubitke Jacović povlači mambe u Rujane na fortifikacijski uređenu liniju. Tijekom sljedećeg dana linija je predana domaćim snagama, a mambe odlaze na zasluženi odmor.

S uzvisine iznad sela Provo, kojih pet kilometara od Rujana, general Mladić i pukovnik Lisica promatrali su taj slom svoje vojske.

Jedinstvena taktička hrvatska i bosanko-hercegovačka bojišnica

Treba jasno naglasiti da je okršaj bio krajnje neizvjestan, ali mambe su uz pomoć domaćih ljudi, i kasnije pridošlih boraca, polučile veličanstvenu pobjedu zbog koje će ih se Livnjaci zapamtiti zauvijek! Uloga livanjske bojišnice u proljeće 1992. bila je od strateškog značaja jer su na tom području hrvatske snage uspjele zaustaviti snažan napad velikosrpskih snaga te obraniti Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

Jednako tako, događaji na Livanjskoj bojišnici, uz ostala bojišta, pokazali su da se rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini mora promatrati kao jedinstveno i neodvojivo ratište te da se samo suradnjom i zajedništvom Hrvata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine moglo oduprijeti tada daleko nadmoćnijem neprijatelju.

Ukupno 325 hrvatskih vitezova svoje živote je položilo u obrani Livna od 1992. do konačnih oslobađajućih operacija pokrenutih na livanjskoj bojišnici. Sve sljedeće oslobađajuće operacije HV-a i HVO-a nazvane: Cincar, Južni potez, Maestral, Zima 94, Skok 1 i 2, Ljeto 95 i Oluja, pokrenute su upravo s Livanjskog polja. To su operacije koje su išle s livanjskih bojišnica, a rezultat su obrane Livna 1992. S pravom možemo reći, kad se gledaju povijesna događanja da je zapravo Oluja započela u Livnu. Livanjska bojišnica bila je zadnja linija obrane hrvatske i prva linija oslobađajućih operacija.

Memoari Slavka Lisice – „naši (Srbi) stoje goli kao od majke rođeni bez ponosa, bez gaća“

Slavko Lisica, pisanjem autobiografskog romana ”Komandant po potrebi” ostavio je hvalevrijedne podatke o ovom napadu. Na Kupresu je polučio uspjeh, kod Livna je polomio zube. Lisica smatra kako su bili ”samo jedan korak do cilja”, ali se pojavom mambi i pomagača sve raspalo: ”Zbog pojave straha, zavladala je panika”. ”Jedna tenkovska jedinica” pobjegla je iz borbe ”ne zaustavljajući se […] Štaviše, čuda Božjeg, oni se nisu zaustavili ni u Glamoču, prosto su protutnjali kroz grad”, što je rezultiralo ”haosom” Glamočana koji se počeše pripremati za ”veliku bježaniju”. S bojišta se vratio kako bi prijetnjama zaustavio paniku, ali je zbog iste pojave morao pohitati natrag na bojište. Tamo je prijetio uhićenjima, prijekim sudom, vješanjima. Jednom je ”krnji bataljun” (!) izbjeglih livanjskih Srba zamalo kaznio skidanjem do gola: ”O, Bože, rezervisti počeše da se skidaju!” i tjeranjem s bojišta, a drugi put je to doista i učinio! U nadi kako će ponižavanjem motivirati (!?) cijelu minobacačku postrojbu koja je pobjegla, zapovjedio je skidanje ”časne uniforme”. Na njegov šok, ”oni počeše istog momenta da skidaju pantalone i bluze”, a kad je pomislio da će ih naredba za skidanjem gaća zaustaviti, Lisica se opet gorko razočarao: ”stoje onako goli kao od majke rođeni […] bez ponosa, bez gaća”, samo jedan se pobunio, ostali su brže-bolje goli pošli kućama.

Tako je neslavno propao srpski san o izlasku na Neretvu i srednji Jadran.

Narod.hr/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

DŽEBA ODGOVORIO ORUČEVIĆU: Na nasilno utjerivanje Bosne, Mostar će ti pokazati pravi hercegovački šipak!

Objavljeno

na

Objavio

-Pitanje je što znači “pravi bosanski grad’!? Znači li to, u slučaju Mostara, da naš rođeni Mostarac i Hercegovac, Safa, želi otjerati Hercegovinu iz Mostara i utjerati nam Bosnu? Na ovakvo nasilno nametanje bosanske šljive Mostar će mu pokazati otpor i pravi hercegovački šipak!.

Tim je riječima, predsjednik Gradskog odbora HDZ BiH Mostara Damir Džeba za Hrvatski Medijski Servis komentirao izjavu bivšeg (do)gradonačelnika Mostara Safeta Oručevića kako će Mostar biti pravi bosanski grad.

-Mostar će sigurno imati Gradsko vijeće i gradonačelnika i bit će bosanski grad. Velika prijestolnica, pravi bosanski grad, kazao je Oručević za N1 televiziju.

Džeba kaže kako reći u godini 2019. da će Mostar biti „pravi bosanski grad“ je “geografski, povijesno pa, ako hoćete, i mostarski vrlo nepismeno i zlonamjerno”. Napominje kako Oručevića osobno ne poznaje ali se kao “dijete grada” raspitao o njemu, držeći se one narodne „nije važno što govori nego tko govori“.

Sarajlije bi rekle – pomozite čo’eku

-Starije kolege, prijatelji bez obzira na naciju, ili kako se voli istaknuti “stara mostarska raja”, kažu da je u ono lijepo prijeratno vrijeme Safa bio poznat po poslovima vezanim za goblene. O čemu je riječ točno, ne znam, ali kažu da o tomu priča cijeli grad i da ta priča ne zastarijeva isto kao i zločini, ratni i gospodarski. Također ističu da je Safa prije rata rekao negdje u gradu, recimo Mahali, Luci, Balinovcu, Rudniku, Zaliku, Starom Gradu, Centru 2, Balinovcu, Carini ili Aveniji, da je on Bosanac ili da je Mostar ‘bosanski grad’ ne bi se baš lijepo proveo, kaže Džeba.

Veli kako je teško staroj mostarskoj raji razumjeti, da jedno dijete grada Mostara, srca Hercegovine, javno govori kako Mostar jest ili će biti “pravi bosanski grad”.

-Na jednak način bi Sarajlije blijedo gledale nekoga da u sred Sarajeva “odvali” kako je Sarajevo hercegovački grad ili će biti “pravi hercegovački grad”. Pokušali bi pomoći čo’eku, a naravno da bi se gledalo tko govori takve budalaštine i za kakve potrebe, ističe Džeba za HMS.

Stariji Mostarci, onako na prvu, dodaje, pokušavaju ovakvo stanje ‘liskalukom’ razumjeti i usporediti spominjući prijeratnu emisiju Opstanak ili za mlađu populaciju emisije „Animal Planeta“ – kada se jedinka jedne vrste  pridruži grupi druge vrste, ona poprima ponašanje i glasanje grupe kojoj se pridružila. Pa objašnjavaju da je vjerojatno dug boravak u Bosni i s političkim Bosancima našeg Safu, od rođenog Mostarca i Hercegovca, pretvorio u geografskog i političkog Bosanca.

Uzoran pripadnik HVO-a

-Ljudi na ulici, raja, također, mi pričaju kako je na početku rata, Safa, bio uzoran pripadnik Hrvatskog vijeća obrane. Postoje slike i video zapisi na kojim se vidi Safet u odori HVO s dužnošću djelatnika za sigurnost pri uredu zapovjednika Općinskog stožera HVO-a Mostar. Herceg Bosna mu nije smetala kada ju je iskoristio da dobije toliko “mrsku i zlokobnu” Domovnicu i Putovnicu Republike Hrvatske, kaže predsjednik mostarskog HDZ-a.

Naglašava kako je to onaj isti HVO koji Oručević proziva za sve i svašta a bio mu je, veli, uzorni pripadnik, pa čak i u vremenu kada su se vodile rasprave o promjeni ulica u Mostaru i koje su danas sporne.

-To je dio njegove ostavštine te je vrlo pohvalno da želi riješiti problem u čijem vremenu i nastao. Za ovakvo djelovanje dobra je policijska kvalifikacija „povratak na mjesto zločina“, a možda je u pitanju i grižnja savjesti, kaže Džeba.

Komentirajući Oručevićeve optužbe kako HDZ ne želi promjenu aziva mostarskih ulica koje nose imena po ustaškim dužnosnicim,a Džeba kaže kako je ta stranka jedini istinski zagovaratelj promjena spornih naziva ulica u Mostaru.

-Gradonačelnik Ljubo Bešlić je imao tu namjeru te je nekoliko puta u Gradskom vijeću Mostara službeno predlagao da se imena tri spomenute ulice, koje su svoje ime dobile u ratu, promijene i da se tim ulicama daju imena po poznatim mostarskim i bh. pjesnicima, kaže Džeba.

I “ulica” ima mišljenje o ulicama

Dodaje kako o promjeni imena ulica u gradu, i “ulica” ima svoje mišljenje.

-Ono što “ulica” u Mostaru kaže jeste da bi voljela imati, pored imena po mostarskim i bh. pjesnicima, i imena po cvijeću, pa onako, mostarski, u šali kaže da bi naš Safa trebao otvoriti i živjeti u Ulici Suncokreta, kaže predsjednik mostarskog odbora HDZ-a.

Dodaje kako izjave Safeta Oručevića ne treba uzimati ozbiljno, već ih treba smjestiti u prostor nesimpatičnih loših viceva, šala i šega.

-S ovakvim izjavama Safa ulazi zasigurno u ekipu vicmahera i konvertita prijeteći ugroziti prvake u ovom poslu poput Stjepana Mesića ili Željka Komšića.

Ističe kako je njima dozvoljeno da, u slučaju Mesića, može veličati ustaške ideje i ciljeve ( ili u slučaju Komšić, držati u uredu sliku na zidu osobe koja je otvoreno podržavala ustaški pokret, željela Hrvatsku do Drine i osnivača logora Dretelj, a danas su i Komšić i Mesić prvaci antifašističke riječi. No, mediji Sarajeva to uredno i namjerno zataškavaju, kriju od javnosti, ali su ti činjenični dokazi, video i pisani, na sreću istine i pravde neizbrisivi, kaže Džeba.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Bitka za Zavrtaljku jedna od najbrilijantnijih bitaka Domovinskog rata

Objavljeno

na

Objavio

Brojno izaslanstvo dužnosnika HDZ BiH na svim razinim vlasti odalo je danas 27. siječnja 2019. godine počast hrvatskim braniteljima koji su poginuli u Bitci za Zavrtaljku.

Izaslanstvo je predvodila Lidija Bradara, članica Predsjedništva HDZ BiH i predsjedateljica Doma naroda Parlamenta Federacije BiH.

Zajedno s obiteljima poginulih braniteljima te članovima Udruga proizašlih iz Domovinskog rata, dužnosnici HDZ BiH položili su vijenas pred Spomen obilježjem u Brestovskom, a potom su nazočili misi zadušnici u župnoj crkvi u Brestovskom koje je predvodio mjesni župni fra Ilija Jurić.

Pred oltarom su ovom prigodom bile izložene fotografije poginulih hrvatskih branitelja Kiseljaka.

Inače, Bitka za Zavrtaljku dogodila se 29. siječnja 1994. godine. Tog je dana hrvatskim braniteljima, uspkos snježnom nevremenu uspjelo zauzetu inače nepristupačnu kotu na planini Zahor koja dominira Brestovskom i Bilalovcem, selima pretežno nastanjenim hrvatskim stanovništvom, smještenim na rubnim područjima općine Kiseljak prema Busovači.

Kontrolirati Zavrtaljku značilo je rasterećenje Lašvanske doline koja se nalazila u izuzetno teškom položaju, ali i spječavanje daljnjih zločina tzv. Armije BiH.

Bitci za Zavrtaljku prethodio je zločin nad hrvatskim stanovništvom Medovaca i drugih sela koja gravitiraju Brestovsku i Bilalovcu.

Poseban doprinos u Bitki za Zavrtaljku dali su pripadnici Postrojbi posebnih namjena čijom zaslugom je postrojbama HVO-a bez ikakvih topničkih priprema uspjelo zauzeti ovu strateški važnu kotu.

Pored počasti poginulim hrvatskim braniteljima, s obilježavanja Bitke za Zavrtaljku poslana je i poruka kako bitka za punu jednakopravnost hrvatskog naroda u BiH još uvijek traje.

„Naši su hrvatski branitelji ginuli braneći svoj dom i obitelj i to nikad ne smijemo zaboraviti. Danas kada nam se pokušava osporiti pravo na jednakopravnos s druga dva naroda u BiH, moramo biti svjesni naše bitke za istinsku jednakopravnost i dalje traju. Mi od njih nećemo nikad odustati jer ni naši branitelji nikad nisu odustajali, ni kad se činilo nemogućim zauzeti kote poput Zavrtaljke koja je bez sumnje jedna od najbrilijatnijih Bitaka u Domovinskom ratu“, kazala je ovom prilikom Lidija Bradara,članica Predsjedništva HDZ BiH i predsjedateljica Doma naroda Parlamenta Federacije BiH.

 

KRVAVI SIJEČANJ 1993.; Dusina – Masakr kojim je Armija BiH započela rat protiv Hrvata

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari