Pratite nas

Kultura

23. veljače 1922. Kata Šoljić – Znaš li sine tko je Šoljić Kata

Objavljeno

na

Znaš li sine, tko je Šoljić Kata,
svaka njena suza, bila je od zlata,
svaka sijeda u njezinoj kosi
jednu tužnu priču sobom nosi.

Znaš li sine gdje je Posavina,
tu je bila njena djedovina,
tu se rodi poslije prvog rata
od poštenog roda, od loze Hrvata.

Imala je sine, ona četri brata,
odnese ih vihor, drugog svjetskog rata
i nikad ne vidi ih više,
od tad tuga njezin život piše.

Pobjedila bi tuga, da ponosa nije
a ponos zlatne suze krije,
znaš li sine da je Šoljić Kata,
sestra i majka, ponos svih Hrvata!

Rodila je četri sina, da otjera tugu,
kao sunce poslije kiše, kad potjera dugu,
ali tuga često do srca joj svrati,
opet su nekom smetali Hrvati.

Opet krenuše te paklene sile
kao da dugo nisu, hrvatsku krv pile
i podiže Kata svoja četri sina,
pođite djeco, zove domovina!

Pođite djeco, pomozite rodu,
ne žalite život dati za slobodu,
jer ovaj život živit bez slobode
kao korito rijeke u kojem nema vode.

I padoše oni za našu slobodu
pokloniše život hrvatskome rodu,
četri svoja sina za nas je dala
pognimo glavu i recimo joj hvala!

Pognimo glavu i recimo hvala
sve što je imala, nama je dala,
za nju nekad zapalimo svijeću
u zagrljaju sinova našla je sreću.

Našla je mir i spokoj kod Boga
najveća majka naroda moga,
zapamti ovo moj hrvatski rode,
zaboraviš li nju, nisi dostojan slobode!

Sada znaš i ti sine
tko je bila Šoljić Kata,
uvijek je se rado sjeti
jer je ponos nas Hrvata!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Kata Šoljić (Vukšić Donji kod Brčkog 23. veljače 1922. – Zagreb, 8. srpnja 2008.), majka je četvorice poginulih branitelja Vukovara i junakinja Domovinskog rata. Ona je simbol patnje i hrabrosti hrvatske majke u Domovinskom ratu. U Domovinskom je ratu izgubila četvoricu sinova: Niku, Ivu, Miju i Matu.

Kata Šoljić izgubila je i četiri brata u pokoljima komunista nakon II. svjetskog rata.

Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman odlikovao ju je redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za osobite zasluge u promicanju moralnih društvenih vrijednosti.
Godine 2004. godine primila je nagradu Junakinja hrvatskog Domovinskog rata koju je dodijelila Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Otvorena retrospektivna izložba Antuna Masle u dubrovačkoj Umjetničkoj galeriji

Objavljeno

na

Objavio

foto HINA

Velika izložba „Antun Masle (1919.-1967.) retrospektivna izložba o 100. obljetnici slikarova rođenja“ otvorena je u subotu navečer u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, a donosi 261 djelo iz svih faza jednog od najznačajnijih dubrovačkih i hrvatskih slikara.

Autor izložbe Igor Zidić rekao je kako je cilj bio pokazati što veći izbor što boljih djela Antuna Masle.

“Procjenjujem da je za Maslom ostalo preko tisuću djela, što je jako puno s obzirom da je živio svega 48 godina, a pola je radnog dana potrošio u školama. Zahvaljujući opsesivnim temama koje su htjele izaći na vidjelo, Masle je bio vrlo plodan. Lako je stvarao i nije se popravljao i vraćao. Bio je brz u radu, na što su ga tjerali temperament i mašta koja je stalno producirala”, istaknuo je Zidić.

Dodao da je Masle u dubrovačkom krugu istaknut kao osoba izrazitog senzibiliteta i velike mašte.

“Sanjajući je prošao kroz život i o svemu ostavio tragove. Učinio je sebe različitim. Dugo je bio u ‘drugom planu’ i odjednom je postao sve zanimljiviji, zbog zaliha drugog u sadržaju. Na Maslu će se svaki povjesničar umjetnosti morati navraćati u idućim desetljećima i pronalaziti nešto novo, možda i što mi nismo vidjeli”, izjavio je Zidić.

Ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik Tonko Smokvina rekao je kako je izložba dokaz da Dubrovnik misli i živi Maslu, iako je trebalo 50 godina da se ona opet ostvari.

“Najveća je i najobuhvatnija, a za nas i najznačajnija retrospektivna izložba jer ima cilj pozicionirati Maslu kao vrhunskog umjetnika u nacionalne i europske okvire. Mnogi su umjetnici majstori interijera, eksterijera, portreta i mrtve prirode, a Masle je bio sve u jednom”, izjavio je Smokvina.

Kći Brigita Masle rekla je kako nikad ranije na jednom mjestu nije predstavljen toliki broj djela Antuna Masle, od akademskih godina do kraja života.

foto: Hina

“Ovo je velik likovni događaj. Umjetnička galerija Dubrovnik i Igor Zidić zaista su se odužili Masli i na dostojan način obilježili sto godina rođenja. Monografija na 488 stranica će biti predstavljena u siječnju 2020. godine. Nakon ove izložbe vidi se koliko je Masle prešao granice Hrvatske”, ocijenila je Brigita Masle.

Dubrovački gradonačelnik Mato Franković izjavio je otvarajući izložbu kako je najteže dokazati u svom kraju, a brojnost publike dokaz je Maslina značaja.

“Veseli me da ćemo izložbu pokazati na većim razinama, u Zagrebu, a vjerujem i u Bruxellesu, jer to je Masle zaslužio”, rekao je Franković.

Izložba se prostire na dva kata s umjetnikovim djelima iz svih njegovih faza stvaralaštva, a posuđenih iz brojnih institucija i privatnih kolekcija. Ostaje otvorena do 1. ožujka 2020. godine.

Antun Masle rodio se 1. rujna 1919. godine u Orašcu. Godine 1936. dolazi Kosti Strajniću, od kojeg prima slikarske poduke. Već iduće godine izlaže na izložbi “Najmlađi” održanoj u salonu Galić u Splitu, a 1938. upisao se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Slikarstvo uči kod profesora Marina Tartaglie i Vladimira Becića, a 1942. godine je diplomirao i produžio studij još godinu dana u specijalki Vladimira Becića.

Po završetku II. svjetskog rata vraća se u Dubrovnik i počinje raditi kao nastavnik crtanja na dubrovačkoj gimnaziji i u školama. Prvu samostalnu izložbu priređuje 1952. godine u salonu LIKUM-a u Dubrovniku, a 1955. prvi put izlaže s Đurom Pulitikom. Kontinuirano zajednički izlažu sve do 1964. godine. Umro je 1967. godine. Postumno mu je iste godine dodijeljena Nagrada grada Dubrovnika. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

TAMO OSTALO JE SRCE

Objavljeno

na

Objavio

Polako tonem u san
i mijenjam ovu noć za dan,
vraćam se tamo gdje je dom,
svojoj kući, rodnom kraju svom.

Tamo gdje ostalo je srce,
gdje uvijek moje misli lete,
u one dane kad sam bio mali,
u one dane kad sam bio dijete.

Vidim majku,na vratima stoji
i svoje ruke prema meni pruža,
osjetim miris što zrakom se širi,
opojan miris tek ubranih ruža.

Vidim oca, tu za stolom sjedi,
ispod kape viri kosa sijeda,
tužan pogled, oči pune suza,
al ponos nijednoj poteći ne da!

Vidim baka s krunicom u ruci,
težak joj život ispisan na licu,
kad u naručje uzima me svoje
u oku joj vidim suzu radosnicu.

Čujem cvrčka na zvizdanu cvrči,
a i vrabac po krovovima skače,
ispred kuće Garov je na lancu,
ispod stola skupilo se mače.

Čujem vrisku razigrane djece,
neko pjeva, a neko i plače,
pa osjetim ja nemir u duši,
a srce mi zaigra još jače!

Svakom to najljepši su dani,
juče djeca, a već danas ljudi,
kad poželim da djetinjstvo traje
iz sna zvuk me budilice budi.

Probudim se daleko od doma,
srce moje ovde sa mnom nije,
ostalo je u tom kamenjaru
gdje ga neko ljepše sunce grije!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari