Pratite nas

Povijesnice

24. prosinca 1994. završena Zima ’94 – veličanstvena pobjeda i panika četnika u Kninu!

Objavljeno

na

Na današnji dan 24. prosinca 1994. završena je veličanstvena vojna operacija Hrvatske vojske Zima ’94 koja je stvorila pretpostavke za napad na Knin i osvajanje zloglasnog četničkog uporišta, a time i pad fašističke tvorevine tzv. „SAO Krajina“ nastale na istrebljenju i etničkom čišćenju Hrvata.

Tom prilikom ranjen je i legendarni zapovjednik 4. brigade Damir Krstičević, a mnogi hrvatski mladići i junaci su poginuli ili izgubili ekstremitete amputacijom zbog smrzavanja i ratovanja u gotovo nemogućim uvjetima, piše Kamenjar.com

Operacija Zima ’94 odvijala se u razdoblju od 29. studenog do 24. prosinca 1994. na području Livanjskog polja i planine Dinare. Oslobođeno je područje širine 10 km i dubine 20 km: ukupno 200 četvornih kilometara. Srbi su poraženi na Dinari i veći dio Livanjskog polja našao se pod nadzorom HV-a i HVO-a, a posredno je smanjen veliki pritisak na Bihaćku enklavu koja je definitivno oslobođena akcijom Oluja ’95.

Uspjeh operacije Zima ’94 izazvao je veliku paniku u Kninu, središtu fašističke politike i pobune protiv hrvatske države. Naime, ovi uspjesi Hrvatske vojske, kao i nemoć srpske vojske pred prodorima HV-a i HVO-a izazvala je veliku neugodu među Srbima jer se situacija počela razvijati u za njih neželjenom smjeru.

S obzirom na vojnu premoć kninski četnici očekivali su brzu pobjedu nad golorukim Hrvatima. Hranjeni mitovima o „nepobjedivosti srpske vojske“ bili su neugodno iznenađeni uspjesima Hrvata od samog početka rata, a osobito od akcije Maslenica 1993. Akcija Zima ’94 im je dala naslutiti kraj njihove fašističke i rasističke politike istrebljenja.

Osobito ih je šokirao poraz koji je dan ranije 23. prosinca legendarna splitska 4. brigada nanijela elitnim srpskim postrojbama pod vodstvom generala Mladića, a koje su pomagale probrane četničke postrojbe srpskih dobrovoljaca iz „Belih orlova“. Tog dana hrabri Dalmatinci su kod mjesta Sajkovići potpuno razbili srpske vojnike borbama prsa u prsa i natjerale ih u panični bijeg.

Tom prilikom ranjen je i legendarni zapovjednik 4. brigade Damir Krstičević. Njega i još 11 junaka i ratnih zapovjednika Hrvatske vojske nasilno je umirovio bivši predsjednik države Stjepan Mesić, vjerojatno kao zaslugu za njihove nemjerljiv doprinos slobodi Hrvatske i Hrvata.

Zbog neprekidnog boravka i borbenog djelovanja u teškim zimskim vremenskim uvjetima mnogi su hrvatski vojnici u ovoj operaciji pretrpjeli smrzavanje pojedinih ekstremiteta, ruku i nogu, koji su im morali biti amputirani. Zbog toga je operacija Zima ’94 u povijest Domovinskog rata ušla kao primjer iznimnih fizičkih i moralnih napora kroz koje su prolazili hrvatski branitelji u obrani od agresije i oslobađanju okupiranog teritorija.

Pročitajte opširnije o operaciji: KAKO SMO PROMIJENILI TIJEK RATA: Operacija “ZIMA ’94”

Kamenjar.com

Uredništvo portala Kamenjar.com pozdravlja sve čitatelje uz riječi generala Bobetka:

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1997. – Alojzije Stepinac proglašen kršćanskim mučenikom vjere

Objavljeno

na

Objavio

Dana 11. studenoga 1997. Kongregacija za proglašenje svetaca proglasila je zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca mučenikom kršćanske vjere.

Nakon saslušanja 86 svjedoka, katolika i nekatolika, prikazanih ozdravljenja i uslišanja zagovornih molitava, uvezani su dokumenti u 114 svezaka na 38.000 stranica.

Ti prerađeni i pročišćeni dokumenti su proslijeđeni Kongregaciji za proglašenje svetaca na 6000 stranica temeljem kojega su teolozi konzultori 11. studenog 1997. donijeli jednoglasnu odluku kako se život i smrt kardinala Stepinca na temelju patnji zadobivenih i proživljenih u zatvoru proglašuju mučeništvom.

Njegov progonitelj bio je komunistički režim koji je htio iskorijeniti Crkvu i kršćanstvo. Na tom putu, upravo u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj naišao je na snažan otpor, a posebice u njezinom pastiru nadbiskupu Stepincu.

Budući da nije htio Katoličku Crkvu odvojiti od sveopće crkve i stvoriti nacionalnu hrvatsku crkvu, doživio je progone, blaćenja i nepravednu osudu komunističkog režima, a na kraju i trovanje i fizičko ubojstvo. Svojim držanjem i vjerom nasljedovao je Kristov put do smrti.

Lik kršćanskog mučenika sadrži u sebi spremnost na mučeništvo, zatim prihvaćanje mučeništva iz ljubavi prema vjeri, Crkvi i Kristu, te napokon opraštanje i ljubav prema svojim neprijateljima, u ovom slučaju komunistima. Alojzije Stepinac je uistinu sve te sastavnice posjedovao i stoga je mučenik vjere i Katoličke Crkve.

Papa Ivan Pavao II., proglašujući ga blaženikom u Mariji Bistrici 3. listopada 1998., istaknuo je kako se u njemu spaja „cjelokupna tragedija koja je pogodila hrvatsko pučanstvo i Europu tijekom ovoga stoljeća obilježena trima velikim zlima: fašizmom, nacizmom i komunizmom.

On (Stepinac) sada je u nebeskoj slavi okružen svima onima koji su, kao i on, dobar boj bili, kaleći svoju vjeru u kušnjama i nevoljama. Zato u njega danas s pouzdanjem upiremo svoj pogled ištući njegov zagovor.“

 

Alojzije Stepinac-pravednik među narodima

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

10. studenoga 1991. Bogdanovci – pad štita Vukovara značio je početak kraja

Objavljeno

na

Objavio

Bogdanovci su svakako jedno od mjesta u Hrvatskoj koje je najviše dalo za stvaranje neovisne i slobodne Hrvatske. Bili su štit grada Vukovara. Dovoljno je reći da je iz ovoga sela ubijeno ili se i danas vode kao nestali 89 mještana. 

Dana 10. studenoga 1991. u ruke JNA potpomognutim fašističkim četničkim milicijama pada herojsko selo pored Vukovara – Bogdanovci.

Bogdanovci su bili selo-simbol otpora neprijatelju. Zbog izuzetne hrabrosti branitelja i junačke obrane Bogdanovci su postali poznati širom Hrvatske kao zadnji štit obrane Vukovara.

Tuga i plač su tih dana bili u mnogim domovima Hrvata jer se predosjećala velika katastrofa u Vukovaru. Prethodni događaji, razaranja i ubojstva civila širom Hrvatske nagoviještala su tragediju u hrvatskom gradu na Dunavu.
U Domovinskom ratu tijekom opsade Vukovara, jedina veza Vukovara sa svijetom bio je “kukuruzni put” prema Vinkovcima ,  preko Bogdanovaca, Marinaca i Nuštra.

Padom Marinaca u listopadu 1991., Bogdanovci su ostali jedina oaza u vukovarskoj općini koja je (uz Vukovar) pružala otpor osvajaču.

Od 19. listopada 1991. bila je posve presječena veza između Bogdanovaca i Vukovara. Satnija 204. brigade Zbora narodne garde, koja se nalazila u opkoljenim Bogdanovcima, potom sasvim samostalno uz pomoć lokalnih domoljuba odolijeva napadima srpske vojske.

Unatoč višemjesečnoj hrabroj obrani u kojoj su sudjelovali mještani, pripadnici policije, Zbora narodne garde, te HOS-a, Bogdanovci, mjesto od nekoliko stotina stanovnika, bilo je prisiljeno predati se pred agresorskom vojskom i četničkim parapostrojbama koji su iz više smjerova s više od tisuću i pol ljudi ušli u ovo gotovo 100-postotno hrvatsko mjesto.

Bogdanovci su svakako jedno od mjesta u Hrvatskoj koje je najviše dalo za stvaranje neovisne i slobodne Hrvatske.  Dovoljno je reći da je iz ovoga sela ubijeno ili se i danas vode kao nestali 89 mještana. Uz 89 stradalih Bogdanovčana ovdje je život izgubilo i 40 junaka iz cijele Hrvatske koji su im tih najtežih dana došli pomoći u obrani.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari