Connect with us

U potrazi za Istinom

25 godišnjica od nastanka ove zapovjedi Rasima Delića

Objavljeno

-

Danas je pak 25 godišnjica od nastanka ove zapovjedi, ili kako oni to kažu “naređenja”, ovaj put “Komandanta glavnog štaba” Rasima Delića. U načelu, zapovjed je ista kao Halilovićeva dva dana prije (a ovaj obrazac će se ponavljati u ovoj priči, ne jednom) s tim da ovaj također spominje nepostojeći “napad HVO-a i HV-a” ali onda ipak otkriva prave namjere i rabi riječ “napad” dva puta u prvoj i jednom u drugoj točki ove zapovjedi za svoju vojsku, odnosno jedine, prave, zbiljske napadače u ovoj priči.

Možda je to zato jer on u vojnom smislu predstavlja politiku islamske republike podržanu direktno od Irana, a ovaj drugi politiku unitarne BiH, a unitaristi su poznati po tome da nikad izravno ne govore o svojim namjerama, nego uvijek nešto izokola, zaobilazno, a prava istina je da su oni gori od najradikalnijih fundamentalista. Pogotovo s naše točke gledišta.

Zanimljiv je i ovaj obrazac, po kojem Halilović izdaje zapovjedi, ali on navodno nema ovlasti za to, pa onda par dana kasnije Delić, koji je ovom tobože suprostavljen, izdaje iste takve zapovjedi. Da mi je bilo dati po jednu kunu za svaki put kad sam od udbašije, soroščadi, savoštrbčadi i fundamenatalista čuo pojam “dvostruka linija zapovjedanja” u svezi Hrvata, a ponavlja se od viteško-busovačke enklave sve do medačkog džepa, ja bih imao više kuna nego svo udbaško podzemlje zajedno. Naravno, i ta teza predstavlja običnu izmišljotinu. A što li bi tek rekli da smo imali ovako nešto? Dakle, istina je da su Muslimani ti koji su vodili dvostruku politiku i da su Muslimani ti koji su imali dvostruku liniju zapovjedanja koje je iz ovog više nego razvidna.
Sve to su činili da zamute vodu oko odgovornosti za zločine koji će tek biti počinjeni.

Inače, kronologija događaja u dolini Neretve je opet duga i komplicirana, ali u najkraćim crtama, Muslimani su prvo počeli napadati Hrvate na području Konjica, to je bilo krajem ožujka 1993. i tu počinjeni stravični zločini nad Hrvatima, poglavito selima Orlište i Buščak:

Nakon ovoga, HVO u kontra-udara iz drugog pravca zauzima sela Soviće i Doljane, pri čemu se navodno krši ratno pravo. To je bilo sredinom travnja 1993. na isti dan kad su Muslimani poklali 22 Hrvata u Trusini. Halilović je za taj pokolj znao isti dan kad se dogodio:

Ovdje valja povući jednu paralelu koja bi mogla dobro oslikati različite kriterije haškog suda. Dakle, Halilović je 16. travnja 1993. znao za zločin u Trusini kao i to da su taj zločin počinili prpiadnici odreda “Zulfikar” kojeg su vodili Zulfikar Ališpago (inače Halilovićev zemljak iz Sandžaka) i Nihad Bojadžić. Halilović koji je tad bio Komandant generalštaba nije učinio ništa da se oni kazne i da više ne ponove slična zlodjela. Halilović je smjenjen 8, lipnja 1993. dakle 53 dana nakon zločina u Trusini.

Generala Praljka se povezivalo s navodnim zločinom HVO-a u selu Stupni Do na području Vareša koji se navodno dogodio 23. listopada 1993. iako realno, general Praljak iz stožera u Grudama nikako nije mogao utjecati na događaje u kojima se djelovi postrojbi “Apostoli” i “Maturice” izvlače iz jedne enklave koja je s tri strane okružena Muslimanima i s četvrte strane Srbima, dakle iz Kiseljaka u isto tako okruženu enklavu, dakle Vareš i čine taj navodni zločin.

General Praljak je optuživan da nije poduzeo mjere protiv Ivice Rajića koji je bio “gospodar rata” u Kiseljaku, iako Praljak realno nije ni mogao znati kolika je Rajićeva odgovornost i ima li je uopće. Činjenica j da je general Praljak predao dužnost Zapovjednika Glavnog stožera HVO-a generalu Rosi dana 7. studenog 1993. a prije toga je tri dana trajala primopredaja, i da je praktički general Praljak imao svega 13 dana a eventualne poteze prema eventualnim zločincima iz navodnog zločina u Stupnom Dolu, a to je vrijeme u kojem ne stignete ni odraditi pripremu ozbiljnog tipa koji bi trebao voditi ozbiljnu istragu, i sve to na terenu koji više nije dostupan već je posve okupiran od strane Muslimana koji su u međuvremenu zauzeli Vareš i cijelu Varešku enklavu.

I ne samo to, nego su pripadnici odreda “Zulfikar” bili ti koji su osiguravali spomenuto IKM u Jablanici (istureno komandno mjesto ili po hrvatski: izdvojeno zapovjedno mjesto) odakle je Halilović vodio operaciju “Neretva”.

S druge strane, Praljka se optuživalo da je srušio stari most koji je srušen 8, studenog 1993. iako je on i Mostara otišao dan ranije i uopće fizički nije bio nazočan tamo. Na kraju se pokazalo da su most srušili Muslimani s ciljem ratne propagande, a sve su zataškali suci žalbenog vijeća koji su odlučili da rušenje tog mosta uopće ne predstavlja ratni zločin.

Kronologija napada na Mostar vam je slijedeća:

9. svibnja 1993. Muslimani prvi put napadaju Mostar.
18. svibnja primirjem iz Međugorja borbe prestaju.

Nakon ovoga, Izetbegović čeka najpovoljniji trenutak za napad na Travnik i Kakanj i to čini početkom lipnja 1993. kad predsjednik Tuđman ide u službeni posjet Kini. U međuvremenu, dok Alijini mudžahedini progone i ubijaju Hrvate po Travniku i Kaknju Alija posjećuje Vatikan i slika se s Papom. Nakon toga, napadi se nastavljaju na području Konjica, i Mostar se ponovo napada krajem lipnja 1993. Muslimani osvajaju vojarnu Tihomir Mišić i nakon toga istočni Mostar više nije blokiran.

Otada traju kontinuirani napadi Muslimana na zapadni Mostar, HVO je u obrani, a operacija Neretva zapravo nije klasična opercija nego samo podizanje intenziteta već postojećih muslimanskih napada s pojačanjima iz 6, korpusa Armije BiH kojem je na čelu bio Salko Gušić. Isti taj Salko Gušić u svom svjedočenju u predmetu Halillović dana 7. veljače 2005. rekao kako su pravci napada navedeni u ovoj gore Delićevoj zapovjedi na koncu i realizirani u operaciji “Neretva” (a za koju je pak sudsko vijeće ustvrdilo da nema dokaza da je uopće postojala).
Izvor na Gušićevu izjavu je, transkript, stranica 43. red. 11-15
http://www.icty.org/x/cases/halilovic/trans/en/050207IT.htm

Dakle, pravac napada je uvijek prema selu Vrdi. Tu je prijevoj, dakle strateški ultra-bitno selo. I to je selo u kojem je konačno obranjena ne samo Herceg-Bosna nego i Republika Hrvatska, iako bi se kladio da 99,99% Hrvata u RH uopće nije čulo za ovo selo.

Polako ima vremena, idemo dan po dan, kronološki, onako kako se odvijalo, sve dok ne dođemo do trenutka u kojem će svakom tko nije glup ili se ne pravi glup biti jasno kolika je u datom trenutku bila veličina veleizdaje nekih koji bi se danas prodali pod velike desničare, domoljube, magove suverenizma, a neke od najistaknutijih ikona veleizdaje bi prodavali pod uzore (kao što je to izvjesni Jurasić jučer pokušao s oličenjem niskosti, mržnje i veleizdaje, Vladom Gotovcem)…

Predrag Nebihi

25 godina otkako je Sefer Halilović uputio ovu zapovjed

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari