Connect with us

Hrvatska

25. lipnja 1991. – Dan kad je Hrvatski sabor proglasio Republiku Hrvatsku suverenom i samostalnom državom

Objavljeno

-

Dvadesetpeti je lipnja, i šesnaesta je godina kako se taj dan slavi kao Dan državnosti.

Do 2000. taj se dan obilježavao kako i odgovara povijesnim činjenicama, kao Dan neovisnosti, budući da je 25. lipnja 1991. Hrvatski sabor (tada Hrvatski državni sabor) donio dvije odluke, Ustavnu odluku kojom se Republika Hrvatska proglašava suverenom i samostalnom državom, te Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske. Provođenje Ustavne odluke bilo je odgođeno tromjesečnim moratorijem nametnutim od strane u velikoj mjeri nesklone nam međunarodne zajednice, tako da je ta odluka provedena 8. listopada 1991., kada su za nju glasovali i oni koji nisu željeli glasovati 25. lipnja, 19 (od 20) članova SDP-a.

[ad id=”68099″]

Tada je već trajala velikosrpska agresija na Hrvatsku koja je zaustavljena krvlju i znojem Hrvata, prvenstveno hrvatskih branitelja, a nakon četiri teške i slavne godine i pobijeđena. Stvorili smo Hrvatsku, stvarali smo Državu. Tada su 2000. došli na vlast oni čijih 95% zastupnika nije željelo glasovati tog 25. lipnja 1991., vladaju Hrvatskom i danas. Između njih vladali su oni koji su se nazivali nasljednicima onih iz devedesetih godina, a prema tome što su za Hrvatsku učinili, bili su poput onih koje su naslijedili na vlasti.

I gdje smo dovedeni danas? Ne ćemo spominjati „sitnice“, spomenimo samo najveću katastrofu, a to je masovno iseljavanje Hrvata iz Domovine, mladih, školovanih, radno sposobnih, onih koji će većinom tek zasnovati obitelji i rađati nove Hrvate izvan Hrvatske.

Povijest

Drama u bivšoj Jugoslaviji dosegla je vrhunac u proljeće 1991. Hrvatska i Slovenija još su godinu dana prije toga izglasale svoju suverenost i održale prve slobodne parlamentarne izbore. Međutim u to doba riječi suverenost i nezavisnost nisu se poistovjećivale

>>Akademik Davorin Rudolf – Dan državnosti 25. lipnja treba slaviti kao Dan neovisnosti

Zagreb i Ljubljana tražili su miran način za razdruživanje od Jugoslavije, pa je zato politički prostor za eventualnu konfederaciju suverenih republika ostao otvoren. Bila su to pravila igre koja su nametale i svjetske sile. Međutim, Srbiju i Crnu Goru zanimala je jedino hegemonija pod maskom nove moderne federativne Jugoslavije, pa su pregovori blokirani. U isto vrijeme u dijelu Hrvatske traje pobuna Srba u Hrvatskoj, a ostaci savezne vlasti bivše Jugoslavije potpuno su paralizirani. U takvim okolnostima Hrvatska je 19. svibnja izašla na referendum, na koji se odazvalo 83,5 posto biračkog tijela. Od toga broja čak 93,2 posto zaokružilo je listić DA za hrvatsku suverenost.

Predsjednik Hrvatskoga sabora Žarko Domljan nakon jednoglasnog izglasavanja samostalnosti je rekao: “Rođena je država Hrvatska! Neka joj je dug i sretan život.”

Uslijedio je jedan od najznačajnijih hrvatskih povijesnih događaja. Dana 25. lipnja 1991. sastao se Hrvatski sabor i jednoglasno izglasao Deklaraciju o samostalnosti Hrvatske. U okruženju velikosrpskih prijetnji i inertnosti svjetske diplomacije, Hrvatski sabor je proglasio Republiku Hrvatsku, do tad u sastavu socijalističke Jugoslavije, suverenom i samostalnom državom. Tim činom, Hrvatska je pokrenula postupak razdruživanja od drugih jugoslavenskih republika i zatražila međunarodno priznanje.

U svom govoru, predsjednik Republike Franjo Tuđman je istaknuo:

“Mi ne možemo više podržavati život u zajedničkoj državi, u kojoj postoji neprekidna, pritajena i javna agresija, patološka mržnja i zloća prema svemu izvornome hrvatskom. U državnoj zajednici, u kojoj smo suočeni s uzastopnim prijetnjama upotrebe sile, kako one zajedničke, tako i ilegalne u obliku buntovništva i terorizma. Proglašujući samostalnost Hrvatske, mi činimo isto ono što i svi narodi svijeta na putu postizanja svoje neovisnosti i to iz istih, prirodnih i vrhonaravnih razloga.”

Prigodom usvajanja Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, Tuđman je rekao:

“S neskrivenim zadovoljstvom i ponosom obznanjujemo svim republikama i saveznim tijelima SFRJ, objavljujemo cijelom svijetu suverenu volju hrvatskog naroda i svih građana Republike da se današnjim danom Republika Hrvatska proglašuje samostalnom i suverenom državom te pozivamo sve vlade i parlamente svih država da prihvate i priznaju čin slobodne odluke hrvatskoga naroda, čin slobode kojim još jedan narod hoće postati punopravnim članom međunarodne zajednice slobodnog svijeta.”

 Slavlje građana ispred Sabora nakon jednoglasnog izglasavanja hrvatske samostalnosti, 25. lipnja 1991. godine.

Jednoglasno izglasavanje Deklaracije o samostalnosti je bilo ponešto narušeno činjenicom da su se reformirani komunisti, tada pod nazivom Stranka demokratskih promjena, izjasnili protiv Ustavne odluke i zakona. Klub zastupnika SDP-a na čelu s Ivicom Račanom tražio je da se istodobno s razdruživanjem pokrene postupak udruživanja s drugim jugoslavenskim republikama. Taj je prijedlog odbijen pa se saborska većina u kojoj je prevladavala Hrvatska demokratska zajednica odlučila za punu hrvatsku nezavisnost bez ikakvih uvjeta.

Nekoliko sati kasnije identičnu je odluku donijela i Skupština Slovenije. Šesteročlana federalna jugoslavenska zajednica tada je i pravno prestala postojati. Međunarodna zajednica nije odmah prihvatila raspad Jugoslavije, te je cijeloj bivšoj Jugoslavniji nametnula embargo na uvoz oružja, a s obzirom na vojnu premoć tadašnje JNA, to je značilo prepuštanje Hrvatske i Slovenije na milost i nemilost velikosrpskoj agresiji. Neposredno nakon toga jugoslavenska vojska napala je Sloveniju, a 3. srpnja jugoslavenski tenkovi ulaze u Baranju. Počela je okrutna agresija na Hrvatsku u kojoj će pasti tisuće žrtava, a deseci tisuća ljudi napustit će svoja ognjišta. Međutim, Hrvatska se uspjela obraniti, a za 4 godine i vojno povratiti izgubljeni teritorij, uz kasniju mirnu reintegraciju istočne slavnije i Baranje 1998. godine.

Europa i svijet nisu s oduševljenjem dočekali odluku Hrvatskog sabora i Skupštine Slovenije, jer svijet je još uvijek predlagao nekakvu novu Jugoslaviju, u koju povratak nije bio moguć. Pokazala je i to krvava ratna zbilja, napadi na Vukovar, Dubrovnik, genocidna agresija okupatora i herojska borba Hrvata. U prosincu 1991. Njemačka je samostalno priznala Hrvatsku, a novu političku stvarnost u siječnju 1992. priznala je cijela Europa, a potom i cijeli svijet.

>>Akademik Davorin Rudolf – Dan državnosti 25. lipnja treba slaviti kao Dan neovisnosti

Molitva

Danas molimo za sve nositelje vlasti, za sve političare, za sve one kojima je povjerena briga za hrvatsku domovinu. Molimo za političare bez obzira na stranku, na svjetonazor, na životni put… Molimo da oni kojima je povjerena tolika odgovornost mudro i pošteno vrše svoju dužnost, da slušaju i poštuju glas svoje savjesti – svoje najdublje nutrine i svoga srca. Molimo za tako potrebne promjene u svakom političaru… Molimo da nositelji vlasti budu slobodni i hrabri u borbi za opće dobro, za napredak sviju. Molimo da se otvore milosti i nadahnuću odozgo…

Molimo također za sve one koji nisu u politici, a imaju afiniteta i sposobnosti za upravljanje i služenje općem dobru, da budu dovoljno hrabri i mudri u odabiru i provedbi životnog puta, uključujući i političko-društveni angažman. Molimo da nitko od nas ne bude ravnodušan prema oplemenjivanju i izgradnji svoje domovine. Molimo za tako potrebnu vjeru, poniznost i otvorenost za prisutnost Božju u našem društvu i domovini.

Pjesma

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari