Pratite nas

Analiza

25. ožujka 1991. Karađorđevo – razbijen mit iz haškog svjedočenja Mesića o dogovoru Tuđman-Milošević

Objavljeno

na

Nebrojeno je dokaza o lažima koje su godinama, još za vrijeme rata dok je Hrvatska bila ubijana, paljena i mučena, plasirane hrvatskom narodu. Prodaja Knina Srbiji, prodaja Vukovara, Vukovar je zamijenjen za Knin, Hrvati stavili bombe na Mirogoj, pred židovsku općinu, Hrvati ubijali djecu u Vukovaru (BBC), a najveća je o dogovoru Tuđman-Milošević o podjeli Jugoslavije, napose Bosne i Hercegovine. Taj navodni dogovor je bio prije početka rata koji je odnio desetine tisuća života i strahovitih razaranja i samo to je više nego dovoljan argument za besmislicu te teze.

Narod.hr donosi osvrt dr. Miroslava Tuđmana o ovoj sustavno promicanoj laži koja je imala svoje mjesto i u Mesićevom svjedočenju u Hagu.

Zahvaljujući Mesićevu svjedočenju, Haaški je sud utvrdio pogrešan datum susreta predsjednika Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu, krive razloge i motive za održavanje toga susreta te je usvojio kao činjenicu Mesićev iskaz o tome da su predsjednici Tuđman i Milošević vodili “povjerljivi razgovor o podjeli Bosne i Hercegovine” bez Muslimana, te se, sukladno tome, dogovarali na račun Muslimana. Svjedok Stjepan Mesić zaslužan je za sljedeći zaključak Suda:

  1. Uostalom, te su se težnje za podjelom očitovale u povjerljivim razgovorima o podjeli Bosne i Hercegovine, koje su Franjo Tuđman i Slobodan Milošević vodili 30. ožujka 1991. u Karađorđevu. Nijedan predstavnik Muslimana nije nazočio tim bilateralnim razgovorima između Srba i Hrvata.[1]

Činjenica je da su 12. lipnja 1991. u Splitu, u Vili “Dalmacija”, razgovarali predsjednici Tuđman, Izetbegović i Milošević, da su razgovarali i o ustavnom ustrojstvu Bosne i Hercegovine, da se razgovaralo i o kantonizaciji kao mogućem rješenju i da na tome trojnome sastanku nije postignut nikakav dogovor.

Činjenica je da su mediji i političke elite tadašnje Jugoslavije i tadašnjih republika zauzimali različita i oprečna stajališta o mogućem kantonalnom uređenju Bosne i Hercegovine.

Činjenica je da su Muslimani/Bošnjaci, zagovornici unitarističkog koncepta Bosne i Hercegovine, kantonizaciju, kao i svaku ideju ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine kao federacije, ili konfederacije, smatrali i nazivali “podjelom Bosne”.

Činjenica je da se tek nakon trojnog sastanka u Splitu počeo stvarati mit o “podjeli Bosne” u Karađorđevu. Tvorci i zagovornici toga mita ne spominju sastanak u Splitu, jer znaju da bi tada mit o “podjeli Bosne” u Karađorđevu bio neodrživ. Tada ne bi bilo moguće tvrditi da su vođeni “povjerljivi razgovori o podjeli Bosne i Hercegovine” bez Muslimana, niti bi Muslimani/Bošnjaci mogli optuživati zagovornike federalnog ili konfederalnog uređenja BiH za “podjelu Bosne”.

Činjenica je da je trojni sastanak 12. lipnja 1991. u Splitu potisnut u zaborav i prešućen od krunskoga svjedoka Stjepana Mesića, na Sudu u Haagu; da to nije učinjeno ne bi se mogla pripisati “težnja za podjelom u povjerljivim razgovorima” u Karađorđevu.

Činjenica je da su neposredni sudionici susreta u Karađorđevu, predsjednici Tuđman i Milošević, u nekoliko navrata izjavili da nisu “dijelili Bosnu”; da su u Ženevi potpisali i zajedničku izjavu, 17. 7. 1993. u kojoj stoji: “U potpunosti su neutemeljene spekulacije o podjeli Bosne i Hercegovine između Hrvatske i Srbije”.

Činjenica je da su “posredni” sudionici (članovi ekpsertnih skupina, koji su se susreli tri puta nakon Karađorđeva) akademik Dušan Bilandžić i dr. Smilja Avramov kao haaški svjedoci odbacili bilo kakvo sudjelovanje u izradi zemljovida ili elaborata za “podjelu Bosne”.

Činjenica je da je i Borisav Jović, najbliži suradnik Slobodana Miloševića, predsjednik Predsjedništva SFRJ u vrijeme sastanka u Karađorđevu, također i haaški svjedok, potpisao izjavu Haaškome sudu u kojoj tvrdi: “da je takav dogovor o podeli Bosne Mesićeva izmišljotina putem kojim je nameravao da diskredituje Tuđmana s kojim se bio sukobio”.

Činjenica je također da je prva verzija priče o “podjeli Bosne”, sredinom 1991. godine, od glasine o tome kako je Milošević nudio Tuđmanu “podjelu Jugoslavije”, ali se nisu dogovorili, prerasla tijekom godina, u novim verzijama i interpretacijama, u “dogovor o podjeli Bosne”, zatim u “vojni savez” o “podjeli Bosne”, da bi finale bio u “dogovorenom ratu”. I sve to bez novih dokaza i argumenata.

Činjenica je da su Dobroslav Paraga, već 1992., a potom sinkronizirano i Dobroslav Paraga i Ivan Zvonimir Čičak, 1997., jedini tvrdili kako raspolažu  materijalnim dokazom “o podjeli Bosne” u Karađorđevu, tj. uvidom u “snimke iz Karađorđeva”, te da su te snimke na putu za Haag.

Činjenica je također da je za većinu  zagovornika teorije o “podjeli Bosne” u Karađorđevu Stjepan Mesić krunski svjedok dogovora o “podjeli Bosne” u Karađorđevu, jer on tu priču ponavlja od 1994. godine.

Činjenica je da je Stjepan Mesić 1998., pred Haaškim sudom, potvrdio sve ono što je Haaško tužiteljstvo najavilo da će reći o “podjeli Bosne” u Karađorđevu.

Međutim, činjenica je također da je Stjepan Mesić, zaprisegnuti svjedok, svjedok Haaškoga tužiteljstva, izjavio na tome istome procesu da ni u siječnju 1994. još nije postignut dogovor između predsjednika Tuđmana i Miloševića, jer je on, Stjepan Mesić, kao predsjednik Sabora RH, bio zapreka postizanju toga dogovora pa je zato tražena njegova ostavka.

Među svim tim “činjenicama” prva je stradala Istina, jer se ona izgubila onoga trenutka kada je potisnut u zaborav trojni susret u Splitu, u kojem se razgovaralo, iako se nije pregovaralo ni dogovaralo, o ustavnom ustrojstvu Bosne i Hercegovine.

Splitski susret bosanskohercegovački unitaristi žele zaboraviti kako bi sa sebe otklonili svoj dio odgovornosti za rat u Bosni i Hercegovini. Jedina opcija na koju su oni pristajali bila je unitarna BiH i za takvu su BiH bili spremni ratovati. U Splitu su propustili prvu priliku postizanja ustavnog ustrojstva BiH bez rata, ustrojstva koje bi zadovoljilo sva tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini. Druga je prilika propuštena kada su zagovornici unitarnog ustroja BiH odbili realizirati Cutileirov plan što su ga potpisali predstavnici svih triju naroda u BiH.

Danas je samo teorijsko pitanje kakva bi bila povijest Bosne i Hercegovine i kako bi protekao raspad Jugoslavije da je u Splitu postignut kakav-takav dogovor; vjerojatno bi svi dobili više, i to bez žrtava i međunarodne intervencije, nego nakon Washingtonskih i Daytonskih sporazuma.

[1] Predmet Blaškić IT-95-14-A, Stavak iz Presude. 3. ožujka 2000., u kojemu suci citiraju Mesićevo svjedočenje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Analiza političkih preferencija za EU izbore (2. dio)

Objavljeno

na

Objavio

Nastavljamo s analizom političkih preferencija u dvije nove županije i to Koprivničko križevačku i Sisačko moslavačku, koja je jedna od ključnih županija za dobivanje izbora, ponajprije parlamentarnih pa može poslužiti i kao usporedba za nadolazeće parlamentarne izbore. Ispitivanje je napravljeno u razdoblju od 14. do 17. travnja 2019 godine.

Piše: Ante Rašić

Ono što se primjećuje je evidentan pad HDZ-a i iznenađujući rast SDP-a, kao i pojedinih političkih opcija kojih nije bilo na izborima 2014., što se prije svega odnosi na Živi zid i listu Marijane Petir.

Dok je na izborima 2014. Narodna koalicija predvođena SDP-om u Koprivničkoj–križevačkoj županiji uz izlaznost od 20,93 % osvojila 5.845 glasova ili 27,92 %, da su danas izbori, SDP bi samostalno osvojio čak 11.211 glasova ili vrtoglavih 53,57 %, odnosno 5.366 glasova više nego 2014. godine.

HDZ je 2014. godine osvojio 9149 glasova ili 43,71 % u sklopu Domoljubne koalicije, dok bi sada samostalno osvojio tek 14,29 % ili skromnih 2.990 glasova, čak 6.159 manje nego 2014.

Po HDZ još više poražavajući rezultati stižu iz Sisačko-moslavačke županije, gdje po trenutnim podacima HDZ doživljava pravu kataklizmu, bez obzira na to što ni SDP ne ostvaruje rezultat bolji od 2014. godine, no događa se velika disperzija glasova pa veliki broj stranaka ili lista osvaja glasove iznad ili neznatno ispod izbornog praga.

Tako je HDZ 2014. godine u sklopu Domoljubne koalicije, osvojio 16.651 glas ili 45,37 % uz izlaznost od 23,31 % dok bi danas osvojio tek 3.490 glasova ili za tu stranku skromnih 9,51.

SDP 2014. godine imao je rezultat od 9.790 glasova ili 26.68 % dok bi danas osvojio 9.584 glasa ili u postocima 26,19. Tako u ovoj županiji HDZ ima ogromni pad osvojenih glasova od čak 13.161, dok je pad SDP-a, zanemarivih 206 glasova.

U ukupnom zbroju, nakon 19 županija i prvog od tri kruga ispitivanja, HDZ ima 19,13 % , a SDP 17,87 %. Iako će se ovi rezultati mijenjati nakon svakog kruga, te ne pokrivaju cijelu Hrvatsku, pošto u analizu nisu uključeni Grad Zagreb i Istarska županija, evidentan je trend pada HDZ-a i trend rasta SDP-a.

Analizu takvih rezultata, prepuštamo političkim analitičarima i analitičkim odijelima tih stranaka. Naš jedini cilj je nepristrano prikazati trenutni odabir građana i usporediti ga s rezultatima iz 2014 godine.

Analizu za Grad Zagreb i Istarsku županiju, koji bi mogli poremetiti odnos snaga između HDZ-a i SDP-a, kao i kod nekih koalicija, objavit ćemo u sljedećoj analizi.

Napomena: Analiza je rađena nepristrano i objektivno, te se radi sukladno svim standardima u tri navrata ispitivanja po županijama plus Grad Zagreb. Naziv agencije koja vrši ispitivanje, sukladno dogovoru s njom, nećemo objaviti do zadnje analize neposredno pred izbore, kako bi se izbjegli pritisci bilo kakve vrste.

Analiza političkih preferencija za EU izbore (1. dio): Mrtva utrka SDP-a i HDZ-a, dramatičan pad HDZ-a u Slavoniji, kazna za nebrigu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

SDSS ima izuzetno realne šanse osvojiti jedno mjesto u EP

Objavljeno

na

Objavio

Jedina ispravna i važeća anketa su Izbori!

Svjedoci smo svakodnevnih izvještaja kojekakvih anketa, „anketica“, anketara, analitičara, sveznalica, …. ali svi redom (ne)namjerno zanemaruju, prešućuju  potencijalno najveće iznenađenje izbora za EP, a to je Lista SDSS-a g. Milorada Pupovca.
Zašto se to uporno prešućuje i/ili zanemaruje od strane „anketnih kuća“ ostaje nepoznanica, ali da Lista SDSS-a može mnogima pomrsiti račune, to je nedvojbeno.

Komu nije jasno, pogledajmo zadnje prijevremene Izbore za skupštinu Ličko-senjske županije. Lista SDSS-a osvojila je dva mandata, a SDP nije čak ni prošao tzv. Izborni prag, tj. „osvojili su „ogromnih 3,95 %! Pametnomu dosta!

Već objavom Izbornih rezultata postalo je kristalno jasno da je SDSS pokrenuo „opću mobilizaciju“ i to s punim pravom.  Sjetimo se i TV nastupa g. Zorana Milanovića kad je tvrdio da od 10 Srba za SDP glasuju njih 8!

Sad je dosta toga već jasnije.

No, to su bili samo prijevremeni Izbori za skupštinu Ličko-senjske županije kao „test“  i po rezultatima vidljiva „mobilizacija“ srpskog biračkog tijela u RH.

Danas se to radi na puno većoj razini i na potencijalnom povijesnom događaju da iz RH na Izborima za EP osvoji jedno mjesto Srbin iz RH.

Zašto ne? RH je demokratska država i svatko ima pravo upustiti se u „političku borbu“ pa tako i SDSS i g. Milorad Pupovac.
Uopće ne sumnjam da je „na krilima“ rezultata na prijevremenim Izborima za skupštinu Ličko-senjske županije SDSS izvršio uspješno „probno lansiranje“ za političku utakmicu za EP.

Kako se radi o mogućem povijesnom uspjehu Srba u RH tj. da osvoje jedno mjesto u EP na Listi SDSS-a g. Milorada Pupovca uopće me ne bi iznenadilo i da to uspiju. Brojke su na strani SDSS-a!
Sigurno je isto tako da to samostalno sve ne može „odraditi“ g. Pupovac već ima široku potporu u svom biračkom tijelu, ali i u kandidatima koji su na Listi SDSS-a kao i da u slučaju osvajanja jednog mandata u EP, g. Milorad Pupovac ostaje u Saboru, a u EP odlazi g, Dejan Jović!

Po dostupnim informacijama, „mobilizacija“ Srba ne provodi se samo u RH već i u BiH i susjednoj Srbiji i uopće nije niti bi bilo iznenađenje da i uspije osvojiti jedno mjesto u EP.
Normalno je da g. Pupovac i stožer SDSS-a računa na nisku stopu izlaznosti hrvatskog biračkog tijela na Izbore za EP i da na tom gradi svoj „tihi“, ali realni i opravdani optimizam za uspjehom.

Podsjetimo se da je i na posljednjim Izborima za EP na posljednjem 12. mjestu na listi SDP-a osvojio respektabilnih 25.811 glasova, odnosno  9,36%!

Zamislimo samo kako bi to u RH, ali i u susjedstvu i cijeloj EU odjeknula vijest:

Srbi imaju svog predstavnika u EP iz RH!

Kako bi se tad mnogi „propeli na stražnje noge“ u redovima „velikih Hrvata“ „ultra-Hrvata“ i ostale „desnice“ i kakvi bi to bili komentari …..

Već znam da bi se vikalo da je to sve dogovor SDSS-a i HDZ-a, tj. g. Milorada Pupovca i g. Andreja Plenkovića,  …. bla…bla…bla….

No, je li tako? NIJE!

Hrvatska je dokazana demokratska država i svatko ima pravo upustiti se u „političku bitku“ i nitko nema pravo nikom to osporavati na bilo koji način, a poglavito oni koji „nemaju za koga glasovati“ i ostati u domovima ili na izletima na dan Izbora za EP!

Sad dolazimo do još „potresnijih“ podataka. Većina glasova za SDSS je „manjak“ glasova za SDP! ( TV, Z.M., skupština Ličko-senjske županije)

SDSS ima samo nekoliko malenih „problema“. Jedan od njih je da su „politički rastrzani“ na nekoliko strana, tj. oni koji vole g. Milorada Pupovca, oni koji ne vole g. Milorada Pupovca i svoj glas će pokloniti nekom drugom jer postoji i još jedna Lista Srba u RH ( DSS ) kao i SDP, ali i pojedini Srbi koji su na drugim listama nekih drugih stranaka.
Unatoč tomu, slijedi nam jedno veliko iznenađenje jer svi „problemi“ SDSS-a su ipak „maleni“ da bi utjecali na konačan rezultat.

Realno je očekivati da će po glasovima biti najbliži, po osobnoj projekciji na današnji dan, SDSS, „Hrvatski suverenisti“ i „NHR-HSP“, NL Marijana Petir).

Jako vidljiva „netrpeljivost“ između „Hrvatskih suverenista“ i „NHR-HSP“ svakim danom je još vidljivija, a najviše na društvenim mrežama, navijanjima, vrijeđanjima….. što je suludo i demokratski i ljudski neprihvatljivo.

Točno je da je gospođa Ruža Tomašić osvojila na prošlim Izborima za EP 107 206 glasova, ali na Listi HDZ-a, te da su za nju glasovali u najvećem broju i sami članovi i simpatizeri HDZ-a i to više nije njezina „politička vrijednost“.

Ta, „politička vrijednost“  gospođe Ruže Tomašić pokazala se na Parlamentarnim izborima u RH 2015. kad je kao nositeljica Liste osvojila „svih“ 1 424 glasa u 10. IJ.


I da to pomnožimo i x 10 ili x 20….opet je MALO…pa i da pomnožimo x 40….opet je MALOOOOO…….

Ruža Tomašić će kao nositeljica Liste biti samo “uteg” i nema šansi da se “Hrvatski suverenisti” i približe Izbornom pragu” koji će i za ove EP izbore iznositi puno više od 5,0 % a najvjerojatnije i preko 7,0 %!
Podsjetimo se i da na posljednjim Izborima za EP NIJE ušla Lista grupe stranaka koja je osvojila 6,88 %.

Još jedna “opaska” koja će dodatno potvrditi napisano: Onog trenutka kad je gospođa Marijana Petir predala svoju NL u DIP, već je tada nastao prvi ŠOK jer će njezina Lista oduzeti pozamašan broj glasova i “Hrvatskim suverenistima”, ali i “NHR-HSP”, poneki HDZ-u i najveći broj HSS-u!

Kad je u pitanju Lista „NHR-HSP“ nemam što dodati osim razočarenja. Od onog trenutka kad je gospođa Bruna Esih izjavila da nastupaju samostalno na EP izborima, pohvalio sam to i podržavao jer sam očekivao da će to i ispuniti i „testirati“ stranku koliko „vrijedi“ na hrvatskoj političkoj sceni. Onog trenutka kad su sklopili savez s HSP-om g. Karla Starčevića i predali Listu „NHR-HSP“ sve je „palo u vodu“!

Kako „testirati“ stranku ako su u koaliciji dvije ili više stranaka? NIKAKO!
To se može samo nazvati neuspješnim pokušajem prodavanja magle.(ili piva)

S druge strane, toliko puta smo čuli riječ: IZDAJA! IZDAJA! …..birača, a danas?
Sjetimo se i prošlih Izbora za EP kad je već unaprijed bilo znano da g. Neven Mimica (kao nositelj liste) ide na već unaprijed dobivenu funkciju u EU, a danas imamo situaciju da je gospođa Bruna Esih nositeljica liste, ali ne misli ići u EP i u slučaju da ta Lista i osvoji mjesto. Isto se odnosi i na g. Hasanbegovića koji je kao posljednji na listi „NHR-HSP“. (Činjenica je da se i želi ne smije maknuti iz Sabora jer tada na njezino – njihovo mjesto dolazi zamjena iz HDZ-a.)

Da kojim slučajem, a neće, „NHR-HSP“ osvoji taj jedan mandat, bi li to bila izdaja biračkog tijela?
No, kako se to neće ni dogoditi, o tom i ne trebamo brinuti.
Zanimljivo je istaknuti da na sam spomen HDZ-a „i „Hrvatski suverenisti“ i „NHR-HSP“ reagiraju izrazito negativno kao da je HDZ jedini i najveći neprijatelj RH! STRAŠNO!

Malo spomena na HDZ: Činjenica je da je HDZ dva puta za redom na Izborima za EP bio i relativni i apsolutni pobjednik i imao 5 i 6 mandata u EP, ali je isto tako još veća činjenica da je HDZ i prvi i drugi put imao samo 4 mandata u EP!

Drugim riječima, HDZ je bio „šlep služba“ drugima i najbolja odluka Predsjedništva najveće i stožerne stranke u Hrvata jeste to da na ove Izbore za EP izlaze samostalno! Manje od 4 mandata sigurno neće osvojiti, ali sve više je čista pobjeda, ma tko što mislio ili rekao! Već sam jednom rekao da mi uopće ne bi bilo iznenađenje ako HDZ osvoji 4-7 mandata u EP!
Dočim je Lista HDZ-a za EP izišla u javnost, odmah je bila „napadnuta“! Razlog je jednostavan, Lista HDZ-a je najbolja i to je neosporno. Neki pak kažu da nema „poznatih imena, dokazanog kadra, itd., što nikako odgovara činjenicama….. pa što reći onda za npr. g. Gorana Pauka?

Gospodin Goran Pauk će dobiti možda i najviše preferencijalnih glasova i povući cijelu listu, ne zbog toga što je župan Šibensko-kninske županije, ne zbog toga što je hrvatski vojnik i VITEZ, pa čak ne ni zbog toga što je trocjevcem skinuo onaj drugi zrakoplov iz one legendarne” Oba su pala”, već zbog toga što je znalac i genijalac!

O ostalim sudionicima u ovom procesu ne želim ovog trenutka ni pisati ni spominjati ih jer je glavna tema ovog članka – analize SDSS i g. Milorad Pupovac ( g. Dejan Jović) .

Neki će se sigurno upitati …..kako ga spriječiti?

Pa zašto ga sprječavati?

Hrvatska je država zrele demokracije i svatko gleda sebe i g. Milorad Pupovac ima puno demokratsko pravo sudjelovati u „političkoj utakmici“ kao i svi ostali!

 To se zove demokracija!

Ako postoji mogućnost „sprječavanja“ SDSS-a da ne osvoji to jedno mjesto u EP, onda je to samo i isključivo masovni izlazak na Izbore i nikako drugačije!

Izbor je na svima nama što napraviti na dan Izbora za EP, ostati kući i izmisliti razlog zbog čega ne idemo na Izbore da bi poslije mogli „arlaukati“ i „lajati na mjesec“, ….. ili izići na Izbore i zaokružiti neku Listu, a istovremeno ne baciti glas „u bunar“!

Bilo kako bilo, SDSS ima izuzetno realne šanse osvojiti jedno mjesto u EP, ma koliko to ostali mediji (ne)namjerno šutjeli o tom!

Pitanje za sve: Hoće li Srbi u RH izabrati SDSS i g. Milorada Pupovca (g. Dejana Jovića) svojim izlaskom na Izbore za EP ili će ih izabrati Hrvati svojim ne izlaskom na Izbore?

Milivoj Lokas/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari