Pratite nas

Religija i Vjera

Sveti Marko – autor najstarijeg evanđelja

Objavljeno

na

Danas 25. travnja slavimo blagdan svetog Marka, autora najkraćeg i najstarijeg evanđelja u Bibliji. Dvije katedralne crkve, u Makarskoj i Korčuli, posvećene su ovom evanđelistu, kao i starodrevna crkva svetog Marka u Zagrebu ispred Hrvatskog sabora koja je postala zbog položaja i krova jednim od simbola hrvatske državnosti.

[ad id=”93788″]

Osobito ga časte kršćani Egipta kojima je on donio evanđelje, pa je jedna od najstarijih kršćanskih i mučeničkih biskupija na svijetu – Aleksandrija – posvećena baš ovom svecu.

Sveti Marko po svemu je bio Židov koji je slijedio Isusa i prihvatio kršćanstvo. Bio je sin Marije u čijoj se kući okupljala prva kršćanska jeruzalemska zajednica. Prema nekim izvorima, Isus je blagovao svoju Posljednju večeru upravo u kući Markove majke Marije. Marko je promatrao sve što Isus čini i kako apostolima pere noge te slavi Pashalnu žrtvu Novoga saveza.

Sv. Marko bio je nećak Barnabe, s kojim je pratio apostola Pavla na prvom putovanju, a nakon toga je s Barnabom djelovao na Cipru. Posebno je vezan uz svetog Petra, koji ga naziva „moj sin Marko“. Prema tradiciji, boravio je s Petrom u Rimu, gdje je prema njegovim propovijedima napisao svoje evanđelje.

Marko je pučki pripovjedač koji zbori jasno, jednostavno i nesporedno. Zaustavlja se na dragocjenim pojedinostima kojih kod ostalih evanđelista ne nalazimo, poput opisivanja Isusove čovječje strane (samo Marko donosi zgodu o Isusovu gnjevu, gorčini, zgražanju; samo on donosi Isusovu molbu za učenike, uzdiše i vapi Ocu; ljubi djecu…). U svoje nas Evanđelje Marko postupno uvodi otkrivajući mesijansku tajnu što se posvema očituje u smrti i u uskrsnuću Isusovu, da je Isus iz Nazareta pravi čovjek i pravi Bog.

Prema predaji, Marko je djelovao na jadranskoj obali, u Libiji i Aleksandriji, kamo je došao oko 65.godine i gdje je osnovao kršćansku zajednicu. Kao biskupa Aleksandrije napadaju ga na oltaru neprijateljski raspoloženi stanovnici, vežu ga oko vrata i tako vuku dok nije umro. To je bilo 25. travnja 68. Nevrijeme je spriječilo ubojice da ga spale, njegovo je tijelo ostalo netaknuto, a kršćani ga zakapaju.

Njegove kosti pronašli su 828. mletački trgovci i prenijeli ih u Veneciju. Sveti Marko postao je zaštitnikom grada i Mletačke Republike, a Mlečani su mu izgradili veličanstvenu baziliku, odnosno katedralu sv. Marka. Prema legendi, jedan je zidar pri gradnji pao sa skele, ali je molitvom sv. Marku ostao nepovrijeđen. Zbog toga je sv. Marko zaštitnik zidara.

U našim krajevima posvećene su sv. Marku dvije katedrale: u Korčuli i u Makarskoj, a u Zagrebu na Griču starodrevna crkva sv. Marka postaje simbol Gornjega grada, te crkva koja je možda najviše ušla u razna povijesna zbivanja hrvatskoga naroda.

Sv. Marka se na slikama obično prikazuje s krilatim lavom kako piše, jer on naglašava snagu uskrsnuća i savladavanja smrti.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Papa Franjo: Nemojte maknuti Isusa od Božića, Isus je središte Božića, Isus je pravi Božić!

Objavljeno

na

Objavio

Prošlih nedjelja liturgija je naglašavala što znači bdjeti i što stvarno znači pripraviti put Gospodinu – rekao je danas papa Franjo, tijekom podnevnog nagovora na Trgu svetog Petra u Vatikanu, i nastavio – na treću nedjelju došašća koju zovemo “nedjelja radosti”, liturgija nas poziva da primimo duh zahvaljujući kojem se sve to događa, a to je upravo radost.

Sveti nas Pavao poziva da se pripremimo za dolazak Gospodinov zauzimajući tri stava: stalnu radost, ustrajnu molitvu i neprestanu zahvalnost.

Prvi je stav neprestana radost – istaknuo je Papa i dodao – „Uvijek budite radosni“, kaže sveti Pavao, a to znači da trebamo biti radosni i kada stvari ne idu prema našim željama. Nevolje, teškoće i patnje prolaze kroz život svakoga, svi smo ih iskusili; i stvarnost oko nas često izgleda negostoljubiva i neplodna, slična pustinji u kojoj je odjekivao glas Ivana Krstitelja, kako podsjeća današnje evanđelje. Upravo riječi Ivana Krstitelja otkrivaju da naša radost počiva na sigurnosti da je ta pustinja nastanjena: “Među vama – kaže Ivan Krstitelj – stoji onaj kojega ne poznajete”.

To je Isus kojega je Otac poslao i koji dolazi, kako je istaknuo Izaija, „donijeti radosnu vijest ubogima, iscijeliti srca slomljena, zarobljenima navijestiti slobodu i oslobođenje sužnjima, da navijesti godinu milosti Gospodnje” – istaknuo je Sveti Otac i rekao – te riječi koje će Isus izgovoriti u svojem govoru u sinagogi u Nazaretu, pojašnjavaju da je njegovo poslanje u svijetu oslobađati od osobnog i društvenog grijeha i ropstva koje oni izazivaju. Došao je na svijet da ljudima dade dostojanstvo i slobodu djece Božje, što samo On može dati.

Radost koja obilježava iščekivanje Mesije temelji se na ustrajnoj molitvi, to je drugi stav – rekao je papa Franjo i nastavio tumačiti – „Molite neprestano“, kaže sveti Pavao. Po molitvi možemo ući u čvrst odnos s Bogom, koji je izvor istinske radosti. Kršćanska se radost ne kupuje, ne može se kupiti, dolazi iz vjere i iz susreta s Isusom Kristom koji je razlog naše sreće. Što smo više ukorjenjeni u Kristu, to smo bliži Isusu, više nalazimo unutarnji spokoj, čak i usred svakodnevnih proturječja – naglasio je Papa i primijetio – zbog toga kršćanin, nakon što je susreo Isusa, ne može biti prorok nesreće, nego svjedok i glasnik radosti, radosti koju treba dijeliti s drugima, radosti koja je zarazna i koja životni put čini manje napornim.

Treći stav koji je Pavao naznačio je neprestano zahvaljivanje, to jest zahvalna ljubav prema Bogu – rekao je Sveti Otac i objasnio – On je u stvari vrlo velikodušan prema nama i mi smo pozvani uvijek prepoznavati Njegove darove, Njegovu milosrdnu ljubav, strpljenje i dobrotu, živeći tako u neprestanom zahvaljivanju.

Radost, molitva i zahvalnost – ponovio je papa Franjo – tri su stava koji nas pripremaju kako bismo Božić živjeli istinski. U ovom posljednjem dijelu došašća, povjeravamo se majčinom zagovoru Djevice Marije. Ona je “uzrok naše radosti”, ne samo zato što je rodila Isusa, već zato što nas stalno šalje Njemu.

Iz sveg se srca pridružujem apelu nigerijskih biskupa za oslobađanje šest časnih sestara Euharistijskog Srca Kristova koje su prije mjesec dana otete iz svojeg samostana u Iguoriakhiju – rekao je Papa nakon svojeg podnevnog nagovora i dodao – snažno molim za njih i za sve druge ljude koji se nalaze u tom bolnom stanju kako bi se konačno za Božić mogli vratiti svojim domovima.

Pozdravljam sve vas, obitelji, župne zajednice i udruge, koji ste došli u Rim iz čitavoga svijeta – rekao je na kraju Sveti Otac i obratio se djeci – srdačno pozdravljam djecu koja su došla na blagoslov kipića Djeteta Isusa u organizaciji Centra rimskih oratorija. Lijepo je da na jednom od vaših plakata mogu pročitati – primijetio je Papa – Oratorij je upravo za svakoga od nas, uvijek ima jedno mjesto za tebe… Kada molite kod kuće, pred jaslicama, sa svojom obitelji, dopustite da vas svojom nježnošću privuče Dijete Isus koji je rođen među nama siromašan i slab da bi nam dao svoju ljubav. To je pravi Božić. Ako maknemo Isusa, što ostaje od Božića? Prazna zabava. Nemojte maknuti Isusa od Božića, Isus je središte Božića, Isus je pravi Božić – zaključio je papa Franjo.

RV

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Treća Nedjelja Došašća

Objavljeno

na

Objavio

Treća nedjelja došašća podsjeća nas da je radost temeljna značajka cijelog došašća, a osobito ove treće adventske nedjelje koja se od davnine zove ‹nedjelja Gaudete – Radujte se›.

U završnom odlomku iz prve poslanice Solunjanima Pavao piše: “Uvijek se radujte! Bez prestanka molite! U svemu zahvaljujte!” (r. 16-18)

Radost je mjesto iskustva Božje blizine. U svakidašnjemu vjerničkomu životu vidljiv je nedostatak osjećaja za to da se Bog susretne u radosti. Najčešće vežemo Boga uz ono što je teško, bolno i ozbiljno, a ne prepoznajemo ga ondje gdje nam srce zaigra od radosti.

Današnja nedjelja podsjeća na važnost radosti u kršćanskom životu. Kako do radosti? Dobro se prisjetiti dva jednostavna pravila: Radost ne možemo stvoriti, ali se ona može izabrati! 

U prvi mah, izjava nam se čini proturječna. Međutim, ona želi reći da se može učiti radosti! Ne možemo kontrolirati sve što nam se događa u životu, ali možemo izabrati kako ćemo se postaviti prema onome što nam se događa.

Ljudima se događaju slične stvari (npr. gubitak posla, bolest, smrt), ali je reakcija drukčija. Pesimist će reći: ‘Čaša je napola prazna!’ Optimist kaže: ‘Čaša je napola puna!’ O nama ovisi što ćemo vidjeti. Može se proklinjati tamu ili upaliti svjetlo!

Došašće je vrijeme nade. To nije vrijeme jeftinih obećanja kojih se nitko ne može držati. Nada je jednostavno optimizam. S obzirom na  privredni razvoj, klimatske krize, neznatan  broj rođenja nema najave  optimizma.

Dobro ali nada. U čemu je razlika? Optimizam misli: To već nije tako loše! Mi ćemo već uspjeti! Nada je naprotiv realistična. Ona ne bježi od onoga što je teško,  niti se bavi uljepšavanjem. Vjeruje u to da Bog također i u najvećoj nevolji daje oslonac.

Duboka je bila nevolja pred dvije i pol tisuće godina u kojoj je prorok govorio riječi nade svome  siromašnom, potlačenom narodu, a koje danas na treću nedjelju Došašća čitamo u svetoj misi. Moglo bi se kazati da su ove riječi dvije i pol tisuće godina mlade. One pristaju nepromijenjene i danas.

Što čini prorok da ne bi potonuo u jednom vremenu koje je bilo puno nevolje kao i naše? On gleda u Boga i nalazi utjehu u nevolji. Nada znači pouzdati se u Boga protiv svake nade. Tako prorok postaje glasnik nade. On zna da je ovlašten donositi nadu. Bog mu u tome daje snagu: “Duh Gospodnji na meni je!”

On tako može siromasima svoga naroda – a tada je to bila velika većina – “donijeti radosnu poruku”. Koju? On nema novca za dijeljenje, nikakvu moć, ni dobra zemlje da bi ih dijelio. Ono što može saopćiti je radost u Bogu: “Radujem se u Gospodinu, radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu.” Kao što je to sa zaručnikom i zaručnicom, kao što je to kod jedne radosne svadbe, tako je to za onoga koji svoje povjerenje stavlja u Boga.

Ali što se to već mijenja u nevolji siromaha? Upravo ovdje je poruka i za naše vrijeme, a vrijedi za sva vremena. Sve se zemaljske sigurnosti mogu “rastopiti”: zdravlje i novac, uspjeh i ugled, vlast i čast. Sve to od danas na sutra može nestati. To nam pokazuju i izbori u Hrvatskoj. “Sve prolazi, samo je Bog dovoljan”, kaže sv. Terezija Avilska. I sada odlučujuće: To povjerenje u Boga mijenja svijet.

To ohrabruje čovjeka da ne postane beznadan, očajan. To motivira da usprkos svakoj nevolji počne nanovo. Bez povjerenja u Boga svijet tone u kaos, mi se rušimo u panični egoizam, sve više vidimo samo naše vlastite teškoće. Nada daje novi zamah, ona budi snage solidarnosti, ljubav prema bližnjemu, i ne dopušta da siromasi vise obeshrabreni.

Isus je riječi proroka pročitao u sinagogi svoga zavičajnog grada Nazareta, kad je on, u međuvremenu postao poznat i ponovno je došao kući. Zaključio je čitanje riječima: “Danas se ovo pismo ispunilo među vama.” Isus se dakle odvažio riječi proroka Izaije primijeniti na sebe. On je osvjedočen, da ga je Bog poslao ljudima, da im donese nadu, osobito siromasima, ljudima “čija su srca slomljena”, zatvorenicima i sužnjima.

I Isus je držao riječ. Otkad je on donio poruku nade u svijet, ljudi nisu prestali ostvarivati njegov “program”. Nesebično pomažu tamo gdje nailaze na nevolju. Njeguju neizlječive, prate umiruće, posjećuju zatvorenike, kratko, posvuda donose “svjetlo u tamu”. Bez njihova povjerenja u Boga, oni ne bi imali snage za to. Jednostavno nada je jača.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari