Pratite nas

Povijesnice

26. studenog 1991. – ‘JNA’ napustila ‘Maršalku’ (VIDEO)

Objavljeno

na

Snage jugovojske počele su 26. studenoga 1991. napuštati najveću zagrebačku vojarnu “Maršal Tito”. U konvoju su se našli oklopni transporteri, sanitetska vozila, kamioni natovareni oružjem i labudice s tenkovima.

Kolona je u pratnji hrvatske policije i promatrača Europske zajednice krenula prema autocesti Zagreb-Karlovac gdje su ih čekale postrojbe evakuirane iz vojarne u Dugom Selu.

Ispred vojarne okupili su se mnogi građani iščekujući toliko priželjkivan odlazak omražene vojske koja je tijekom Domovinskoga rata svakodnevno prijetila Zagrebu i Zagrepčanima.

Iz te vojarne jugoslavenska je vojska prije pola godine krenula u obračun sa Slovenijom, ali je naišla na žestoke prosvjede Zagrepčana, piše HRT

Tada su pale i prve civilne žrtve u Zagrebu. Iz “Maršalke” je prethodnih mjeseci armija, zbog navodne ugroženosti, nebrojeno puta otvarala puščanu i topovsku vatru po Zagrebu.

Stanari okolnih zgrada danima su spavali u skloništima dok je u svom bijesu vojska pucala po zgradama, uništavala imovinu i palila stanove. Moguć udar iz “Maršalke” uspješno je spriječen njezinom blokadom.

Odlasku jugovojske iz Zagreba, prethodio je sporazum o povlačenju JNA iz Hrvatske. Naime, blokirane vojarne bile su jedan od glavnih izgovora kojima je jugoslavenska strana opravdavala agresiju na Hrvatsku.

Zato je međunarodna zajednica na mirovnim pregovorima u Haagu i Ženevi inzistirala na dogovoru o mirnom odlasku vojske s hrvatskoga teritorija. Prema sporazumu, Jugoslavenska se armija nije smjela koristiti iznesenim oružjem u borbi protiv Republike Hrvatske.

U međuvremenu hrvatske su zastave već bile izvješene na vojarnama u Dugom Selu i na objektima raketnog puka u Kerestincu. Time je glavni hrvatski grad konačno oslobođen stalne prijeteće opasnosti.

Preko Karlovca jugovojska se povukla u Bihać i Banja Luku, gdje se već nazirao novi krvavi rat.

 

2. srpnja 1991. – Sukob kod Maršalke (VIDEO)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

26. svibnja 1992. – Nakon osmomjesečne opsade deblokiran grad Dubrovnik

Objavljeno

na

Objavio

Nakon osmomjesečne opsade i bombaških napada 26. svibnja 1992. deblokiran je grad Dubrovnik.

Poslije oslobađanja Slanog, pod silovitim udarom Hrvatske vojske predvođene 1. gardijskom brigadom Tigrovima, jugo-vojska se povukla iz dubrovačkog predgrađa Mokošice.

Odmah nakon toga podignuta je hrvatska zastava na zgradi Opskrbnog centra u kojem je bilo sjedište štaba Civilne zaštite. Spontana trubačka izvedba Lijepe naše postala je jednom od antologijskih scena iz Domovinskoga rata.

Još u rujnu 1991. Dubrovnik i jug Hrvatske napadnuti su iz smjera Crne Gore i Hercegovine. U brzom naletu nadmoćnija jugovojska je okupirala prostor od Prevlake do Stona, a blokirani Dubrovnik našao se pod divljačkim topovskim udarima. Sarajevsko primirje početkom 1992. donijelo je zatišje, ali se rat prenio u susjednu Bosnu i Hercegovinu.

Ondje su jugoslavenska armija i srpski teroristi željeli izbiti na Neretvu čime bi jug Hrvatske ostao potpuno odsječen. U takvim okolnostima u travnju 1992. ustrojeno je zapovjedništvo Južnog bojišta, s generalom Jankom Bobetkom na čelu, koji je odmah učvrstio obranu i poveo dvije usporedne napadne operacije.

Operacijom „Čagalj“ usmjerenom prema Mostaru, neprijatelj je odbačen od doline Neretve, a operacijom „Tigar“ deblokiran je grad Dubrovnik. Ipak, nevolje njegovih stanovnika prestale su tek u listopadu 1992. poslije oslobađanja Cavtata i Konavala. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan 1946 – Ubijeno petero nevine Kuljića djece

Objavljeno

na

Objavio

Jedan od najstravičnijih komunističkih zločina u širokobriješkom kraju dogodio se 23.svibnja 1946.godine na Kuljića brigu, gdje je ubijeno petero nevine djece Sliškovića-Kuljića.

Pod optužbom da su surađivali sa škriparima komunistički zlikovci predvođeni Mirkom Praljkom, Antom Primorcem i Markom Knezovićem, strijeljali su četiri djevojke i dječaka. Sve se to dogodilo pred njihovim kućnim pragom na očigled uplakanih roditelja i rodbine.

Na oči majke na kućnom pragu partizani prosuše krv nevine djece, pet malih nevinih duša u krvi skončaše, o kakva bol majke zaurla ka nebu, toliko jaka bi da još odzvanja tim krajem.

U jednom, samo jednom trenutku majčina topla duša kamenom postade, sve je umrlo u njoj, nema više ničeg.

1. Ana Slišković ( 20 god.)
2. Iva Slišković ( 20god. )
3. Mila Slišković ( 19 god. )
4. Zora Slišković ( 17 god. )
5. Ivan Slišković ( 17 god. )

Njihova sestra i rodica Ruža, koja je također bila određena za strijeljanje uspjela je pobjeći. Obitelj je bila izložena maltretiranju i mučenju, iako su i sami zlikovci znali da oni ne znaju gdje je Ruža. Nakon nekog vremena i ona je uhvaćena i osuđena na višegodišnju robiju.

Danas, 73 godina iza ubojstva Kuljića djece, za taj zločin nitko nije odgovarao iako se znaju njegovi nalogodavci i počinitelji. Roditelji, braća i sestre podigli su im 1972. nadgrobni spomenik.

Spomen ploča za 50-tu obljetnicu podignuta je na mjestu ubojstva tek 1996.

U jesen 1947.god pripadnici UDBE počinili su stravičan zločin u selu Oklaji pokraj Širokog Brijega. Optuživši ih da surađuju sa neprijateljima narodne vlasti, škriparima, strijeljali su djevojke Ivu Soldo iz Dobrkovića i Šimu Topić iz Oklaja.

Rodbini su zabranili da ih zakopaju u groblje, te su zakopane ispod jednog drijena. Ovaj zločin počinili su udbaši Lovre Kovačević i Marko Primorac, a pod izravnim zapovjedništvom šefa OZNE, Mirka Praljka.

(komunistickizlocini.net)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari