Pratite nas

Reagiranja

27.obljetnica ATJ -LUČKO – Svi mediji redom cenzurirali domoljubni govor Vlade Marića…

Objavljeno

na

Pozdravivši sve nazočne i uzvanike Vlado Marić započeo je svoj britak domoljuban govor koji su svi mediji namjerno ignorirali i potpuno cenzurirali, svodeći Marićev govor samo na jednu rečenicu  jer su po svemu sudeći tako morali uz blagonaklonost svojih urednika i onih koji im odobravaju što će, a što ne smiju objaviti, upravo s toga što je Marić u svom govoru rekao sve ono što velika većina u Hrvatskoj misli, ali se boji to javno izreći.

Prava je katastrofa što se u cijeloj priči našla i Hina kao hrvatska izvještajna agencija koja je u svom tekstu sa 27. obljetnice ATJ-LUČKO isključivo favorizirala političare, a ne one koji su dali najveći obol i osigurali današnju neovisnu Hrvatsku u obrani od srbočetničkog agresora, te je Hina u svom tekstu Mariću “velikodušno” ustupila jednu jedinu rečenicu.

SIMBOL ATJ-LUČKO

Upravo zbog toga tog što je u Hrvatskim medijima vrlo primjetna i sveprisutna užasavajuća cenzura kada je istina o Domovinskom ratu i hrvatskim braniteljima u pitanju, Braniteljski portal prenosi cijeli govor Vlade Marića bez cenzure. Istina o obrambenom Domovinskom ratu kao i ratnom putu ATJ Lučko se mora znati bilo to nekom pravo ili krivo!

VLADO MARIĆ

U nastavku pročitajte cijeli govor sa 27. obljetnice ATJ-LUČKO Vlade Marića na kojem su mu nakon što je završio svoj govor svi redom čestitali…

-Poštovani članovi obitelji poginulih, stradalih i umrlih ratnih pripadnika ATJ Lučko, izaslaniče predsjednika hrvatskog Sabora, poštovani ministre policije g. Božinović, izaslaniče ministra hrvatskih branitelja,državni tajnici, članovi Udruge ratnih pripadnika Atj Lučko 90.ratni prijatelji, aktivni pripadnici, zapovjednici, generali, uvaženi biskupe i predstavnici katoličke crkve, predstavnici braniteljskih Udruga, dragi gosti…

Velika mi je čast pozdraviti Vas u ime Udruge ratnih pripadnika Atj Lučko 90. i svoje osobno.

-Mi ratni pripadnici iznimno smo ponosni što svaku našu obljetnicu kao i ovu danas već 27.po redu od osnutka naše Atj Lučko uz Prvi hrvatski redarstvenik prvi obilježavamo u Republici Hrvatskoj. Danas se također prisjećamo i presudne uloge hrvatske policije u stvaranju suvremene hrvatske države. Navedeno potvrđuje činjenica, da je tada mlada Hrvatska država u svom procesu osamostaljenja i otporu veliko srpskoj agresiji imala samo policiju, kao organiziranu oružanu silu koja je stala na branik Domovine, što je posebnost i u svijetu. Dakle, nakon prvih demokratskih izbora prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman Republiku Hrvatsku započeo je stvarati s oko 1700 prvih hrvatskih redarstvenika. Na njegov poziv Prvi hrvatski redarstvenici su 05.kolovoza 1990.g, napustili svoje mirne obiteljske domove i odazvali se zovu Domovine iz cijele Republike Hrvatske i BiH, došavši dragovoljno u policijsku akademiju u Zagreb.

Ratna generacija ATJ-LUČKO

-Ova prva generacija iz 1990. godine popularno zvana „Jake snage Mup-a“bila je u to vrijeme jedina organizirana oružana sila na koju se hrvatska mogla osloniti u borbi protiv srpskih terorista. Ta jezgra uz jedan dio bivših pripadnika iz prošlog sustava pretvorila se već 07.09.1990.g u respektabilnu postrojbu pod nazivom Atj Lučko . Atj Lučko tijekom Domovinskog rata bila je i udarna igla elitnih postrojbi koje su iznijele najveći teret pobjede u Domovinskom ratu i najbolji dokaz kako junačko srce i mirna glava mogu biti jači i od Jugoslavenske sile i srpskih terorista. Atj Lučko dala je svoj neizmjeran doprinos u borbi i težnji hrvatskog naroda za ostvarenje njegova stoljetnog sna, da bude nezavisan, svoj na svome i da ima svoju državu.

Ratna

-Ovu činjenicu najbolje potvrđuje prvih osamdesetak,a potom i svih 350 pripadnika, a posebno 19 poginulih i 52 teže ranjenih koji su tijekom rata pristupili u našu Atj Lučko. Ratni pripadnici Atj Lučko svojom hrabrošću ,borbenom spremnošću, visokom- psiho fizičkom sposobnošću, neizmjernim i zanosnim domoljubljem, koje su iskazali u akcijama i operacijama tijekom Domovinskog rata, trajni su plamen naše istine o prošlosti i sadašnjosti, ali i zalog budućnosti. Oni su najzaslužniji što je Atj Lučko i danas s pravom zadržala epitet najelitnije hrvatske postrojbe. Kao simbol viteštva, zajedništva i hrvatske pobjede Atj Lučko jedina je bila i ostala postrojba Specijalne policije s nadležnošću djelovanja na području cijele RH.

Mirnodopska ATJ-LUČKO

-Naravno tu zaslugu dijelimo i s generacijama poslije nas kao i današnjim pripadnicima Atj Lučko i sadašnjim zapovjednikom Krunoslavom Jozićem na koje smo iznimno ponosni. Hvala vam što čuvate našu tradiciju, naše vrednote, a time i vrijednosti Domovinskog rata. Ratni put Atj Lučko je teško sažeti u nekoliko rečenica, zato kronološkim redom navodim najvažnije akcije i ratne operacije tijekom Domovinskog rata u kojima je nositelj ili na glavnom pravcu bila Atj Lučko:

*Jasenovac-već sredinom rujna 1990.g

*Petrinja,Glina, Dvor na Uni – 28.rujna 1990.g

*Pakrac-2. ožujka 1991.g

*Krvavi plitvički Uskrs-31.ožujka 1991.g *Glina 26.lipnja 1991.g

*Petrinja 26.srpnja 1991.g

*Dragotinci 14.kolovoza 1991.g

*Viduševac- Topusko 29.kolovoza 1991.g *Zračna luka Pleso-31.kolovoza 1991.g

*Hrvatska Dubica- 13.rujna 1991.g

*Marinci-13.listopada 1991.g

*Dubrovnik-20.lipnja.1992.g

*Cavtat-Dubrovnik-17.listopad 1992.g

*Maslenica -19.siječnja 1993.g

*Medački džep-09.rujna.1993.g

*Daruvar-12.svibnja.1994.g *Požega- Bučje 07.srpnja.1994.g *Požega-27.studenog 1994.g

*Travnik-27.ožujka 1995.g

*Operacija „Bljesak“-29.travnja 1995.g

*Operacija „Oluja“-31.srpnja 1995.g

*Oluja-obruč kolovoz 1995.g

Uz sve navedeno dok su neki u Hrvatskoj kalkulirali, već 1990.godine pripadnici ove postrojbe čuvali su ključne i najvažnije točke i institucije u Republici Hrvatskoj. Čuvali su Prvog hrvatskog predsjednika dr.Franju Tuđmana, Sabor,Vladu,HRT i druge najviše institucije i predstavnike vlasti. Izravno su sudjelovali u naoružavanju Republike Hrvatske koja je podsjećam zahvaljujući tada slijepom hrvatskom vodstvu na čelu sa Ivicom Račanom razoružana izašla na prve demokratske izbore.

-Sudjelovali su u oslobađanju vojarne Samobor,Delnice, Prečko,Duboki jarak,Varaždin breg,HRZ u maksimirskoj, repetitor na Sljemenu i uz sve navedeno izvršavali i druge policijske zadaće. Pripadnici ove postrojbe odlikovani su najvišim vojnim odlikovanjima, a predsjednik RH 27.ožujka 2001.odlikovao je postrojbu odličjem „Reda kneza Domagoja sa ogrlicom“. Ovo je povjesnica i sažetak ratnog puta Atj Lučko koji je bio jedinstven, besprijekoran i na koji ćemo vječno biti ponosni.

-Međutim, iako danas slavimo svoj 27.rođendan ne možemo biti ravnodušni i reći da smo ponosni i zadovoljni i onim što se događa danas u miru. Kolone mladih ljudi odlazi iz Hrvatske u zapadne zemlje, a političke opcije šute i nisu u stanju niti popisati koliko je ljudi otišlo ,a kamoli zaustaviti ih ponudivši im posao u Hrvatskoj. To su i naša djeca za to se sigurno nismo borili!
-Ne tako davno gledamo TV kalendar s nevjericom, gdje se kaže kako su hrvatske snage 1991.g.zarobile generala „JNA“Aksentijevića kod Slunja. Gospodo general Aksentijević je zarobljen ovdje kod naplatnih kućica u Lučkom, a zarobili su ga pripadnici ove ratne postrojbe. Puno je sličnih primjera krivotvorenja povijesti.

Kome služe razne povijesne neistine?

Zašto pisci „povijesnih istina“ ne dođu ovdje tražiti informacije? Trebali bi znati da se prvo ovdje pisala ratna povijest 90-tih u Republici Hrvatskoj. Kada se i danas događaju ovakve stvari nije čudo što se sve događalo našoj prvoj generaciji ratnih pripadnika iz 1990.g. Zašto se o tome šuti? Jednostavno su nestali i gotovo da ih nema u sustavu i javnom životu Republike Hrvatske. Ratni pripadnici iz prve generacije trebali su biti nositelji sustava, a ne umirovljenici. Nema ih u državnim institucijama, Ministarstvu hrvatskih branitelja,MORH-u,javnim poduzećima,a u matičnoj ustanovi u MUP-u možemo ih izbrojiti na prste.

RATNA ATJ-LUČKO

-Pita li se netko, gdje su završili ti mnogi naši pripadnici sve od reda časnici, koji su u ratna vremena s krunicom oko vrata i puškom u ruci bili čuvari hrvatskih vrednota. Koliko se god neki trudili to se izbrisati iz memorije ove generacije to se izbrisati ne može. Ne mogu ne citirati uvaženog mons.Egidija Živkovića koji je nedavno na misi u Ludbregu između ostalog rekao ponajprije političarima :

-“Sjetite se prošlih vremena u kojima se lagalo,ubijalo i montiralo procese, kao blaženom kardinalu Alojziju Stepincu i drugima. Radujem se danu kada će biti proglašen svetim“. Nastavio je…“ ne bavite se pločama i krvnim zrncima pokrenite lustraciju„. Blaženi Alojzije Stepinac zaštitnik je naše postrojbe,zato smo njegovim imenom nazvali našu kapelicu i mi se radujemo danu proglašenja njegove svetosti . Radujemo se i početku procesa prave lustracije. Vjerujemo da će do nje doći, jer ova tiha sve ove godine usmjerena je i prema jednim od najboljih sinova ovoga naroda ratnim pripadnicima Atj Lučko.

-Umjesto da se lustriraju krvnici hrvatskog naroda iz onog sustava, oni lustriraju hrvatski narod. Tko je tu lud? Zato pozivam sve odgovorne od političara do medija, da promjene politiku i odnos prema ratnim pripadnicima Atj Lučko, kao i drugim istinskim hrvatskim braniteljima.

-Stavljam akcenat i na današnju generaciju ovih mladih pripadnika Atj Lučko koji su postrojeni danas nama u čast. Ako treba mjenjajte i zakone jer ovi mladići zaslužuju bolje plaće ,bolje uvjete rada,bolju opremu, a kad odlaze iz Atj Lučko i adekvatnija radna mjesta. Zar je teško shvatiti da su i oni budućnost Republike Hrvatske. Iskoristimo svi zajedno taj silni potencijal hrvatskog branitelja, hrvatskog čovjeka, ali ne samo za sebe, već za opće dobro. Mi želimo da i naša djeca imaju istu šansu kod obrazovanja i zapošljavanja. Previše je GAZDA u Republici Hrvatskoj i ratnih profitera .

-Uspostavimo kriterije, sustav vrijednosti, pravedno društvo i pokažimo da smo uistinu pravedna država sa svim svojim atributima. Na kraju…unatoč svemu, Mi članovi Udruge ratnih pripadnika Atj Lučko 90. kao i prije 27 godina i dalje bez rezervno vjerujemo u dragog Boga,naš narod i Republiku Hrvatsku.

INVICTI,VICTORES, VICTURIS Nepobijeđeni, pobjednici ,onima koji će pobjeđivati . Čestitam svima 27.obljetnicu od osnutka Atj Lučko. Hvala na pozornosti!Završio je Marić sa svojim obraćanjem svim sudionicima proslave obljetnice ATJ-LUČKO.

T.Horvat/ Braniteljski portal

Obilježeno 27 godina ATJ Lučko – najelitnije postrojbe policije

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Povjesničar opasnih namjera – Klasić po zadatku degradira zrinske žrtve izjednačavanjem balkanskog političara i hrvatskog biskupa

Objavljeno

na

Objavio

hrvoje klasić

Iako sam o Zrinu, kao gradu duhova, zločinu bez kazne i žrtvama bez zadovoljštine pisala još u rujnu 2016., na tužnu obljetnicu zvjerskog partizanskog zločina koji se dogodio u Zrinu 9. rujna 1943., a za koji nitko nije odgovarao, danas se moram ponovo osvrnuti na ovo sveto područje; ovaj put svrhu općeg demantija svojega kolege povjesničara Hrvoja Klasića, koji pokušava relativizirati događaje na ovom području, po principu „cilj opravdava sredstvo“.

Malo krivi „jedne“, malo „druge“ i smatra kako to pridonosi njegovoj znanstvenoj objektivnosti koja je na kraju ipak ostala bez znanstvene argumentacije jer svoje „teze“ nije potkrijepio niti jednim arhivskim dokumentom niti jednim fondom, a tehnički znanstvene „izjave“ stavlja u historiografski kontekst samo na temelju titule koju ima, kao i činjenice da je sveučilišni profesor. Upravo je s time i potvrdio da „se prema prošlosti odnosimo kao prema samoposluzi, u koju pojedinci i dalje ulaze po potrebi i iz nje uzimaju samo što im u tom trenutku treba“.

Navodi potom kako je Crkvu u Hrvata zasmetalo spominjanje malog sela Zrin iz usta Aleksandra Vučića „za koje sam siguran da većina Srba, ali ni Hrvata nije nikad ni čula“. Ovdje se vidi kako prof. Klasić ne razumije da je Crkva u Hrvata ne samo institucija, nego i puls naroda. Nejasno je i na temelju čega prof. Klasić tvrdi da Hrvati nisu čuli za Zrin. Sramotno je da se kao znanstvenik tako paušalno koristi ovakvim tvrdnjama.

Kaže i kako Crkva „na tendenciozan, selektivan i populističko-patetičan način“ reagira na laži. A kako bi drugačije i trebala reagirati, pogotovo kada je u pitanju više od pola stoljeća zločina bez kazne? U toj pak tvrdnji ne objašnjava što je točno „selektivno“ u reakciji Crkve. Tu je i banaliziranje atentata na Stjepana Radića koji je, kako se prema Klasićevom navodu može iščitati, valjda umro od posljedica gripe, a ne atentata.

No, potom čini zaista nedopustivo, a to je komparacija izjave jednog balkanskog političara s tvrdnjama kolege, doktora znanosti, mons. Vlade Košića. On ne samo da izjave komparira, već ih i poistovjećuje, nakon čega govori o dosupnim dokumentima na temelju kojih će on „pojasniti istinu“, ne navodeći koji su to dokumenti.

Na samome početku čini i skandaloznu grešku smještajući to „malo banijsko selo“ u potpuno krivi teritorijalni ustroj jer Zrin je selo na Banovini. Prikazuje potom život u tim krajevima romantično jednostavnim, iako bi trebao znati kakav je sustav represije tu vladao uspostavom Kraljevine SHS i svim daljnjim procesima nakon 1918. O tomu svjedoče mnogi žandarmerijski izvještaji koji explicite navode, kako je hrvatsko pučanstvo redovito završavalo u zatvoru i na sam „neprimjeren“ spomen ikojeg člana obitelji Karađorđević.

Dakle, nije istina kako je od uspostave NDH na ovim prostorima „krenulo s različitim oblicima zabrana“; to je bila surova stvarnost za civilno stanovništvo desetljećima prije.

Kada govori o „zrinskim ustašama“ i njihovoj reputaciji, nejasni su izvori iz kojih temelji te tvrdnje jer dokumenti koje prilažem govore upravo suprotno. Govore kako su civili Zrina tražili zaštitu države s barem jednim odredom domobrana, a ne smijemo smetnuti s uma kako su domobrani legitimna i međunarodno priznata vojska NDH. Dokumentacija svjedoči i da je stanovništvo opetovano napadano od strane četničkih garnizona, što se sigurno ne bi događalo da su na tome području bili „zrinske ustaše“. Upravo je nepostojanje istih i omogućilo osvajanje Zrina 1943. Tada prof. Klasić donosi i jedini citat u svojem priopćenju, u kojem donosi pregled kako je štab Unske operativne grupe u svojoj zapovijedi od 8. rujna ovako obrazložio napad: „Zrin je najkrvavije razbojničko gnijezdo na Baniji. Zlotvori iz Zrina poubijali su, uz grozno mučenje, stotine i stotine ljudi, žena i djece, popalili su mnogo kuća i više puta pljačkali i susjedna svoja sela oko Zrina. Likvidiranjem ovog uporišta bit će uklonjen neprekidni teror nad okolnim stanovništvom”.

Nije mi jasno, kao kolegici iz struke, kako ovakvu izjavu Klasić nije okarakterizirao kao „selektivnu, tendencioznu i patetičnu“?

Priopćenje Sisačke biskupije temeljem ovog citata naziva očitim primjerom povijesnog revizionizma koji je ideološki obojen, iako i dalje nije jasno temeljem čega ističe ovu klevetu.

Tekst završava klasičnom floskulom o mladima, okretu ka budućnosti i sličnim tvorenicama koje trebaju predstaviti njegov objektivitet koji, nažalost, na znanstvenoj razini i opet uopće nismo vidjeli.

Doc.dr.sc. Vlatka Vukelić, povjesničarka

9. rujna 1943. – Partizanski zločin u Zrinu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Caritas: Sredstva ne dobivamo zahvaljujući ratifikaciji tzv. Istanbulske konvencije

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Caritas Zagrebačke nadbiskupije reagirao je u utorak na medijske tvrdnje glede novca kojeg dobiva, naglasivši da je još prije deset godina potpisan Ugovor s Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi, pa nije točno kako sredstva dobivaju zbog nedavno ratificirane konvenciji Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, tzv. Istanbulskoj konvenciji.

Caritas u priopćenju podsjeća kako uslugu privremenog smještaja djece i odraslih osoba žrtava obiteljskog nasilja. pruža temeljem Ugovora o međusobnim odnosima, sklopljenim 18. veljače 2007. s tadašnjim Ministarstvom.

Temeljem navedenog Ugovora Caritas korisnicima osigurava privremeni boravak, prehranu, održavanje osobne higijene, brigu o zdravlju i pružanje psihosocijalne potpore, ističe se.

Osim toga za korisnike Sigurne kuće Caritas organizira edukativne i kreativne radionice, radno-okupacijske aktivnosti, te aktivnosti sportskog, kulturnog i duhovnog sadržaja, izlete, ljetovanja, zimovanja te mogućnost dodatnog obrazovanja.

Iz Caritasa Zagrebačke nadbiskupije naglašavaju kako sredstvima koja primaju temeljem navedenog Ugovora, od Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku kroz takozvani sustav „glavarina“ (3.200,00 kuna po korisniku mjesečno), financiraju stručni rad s korisnicima, hranu i higijenu, režijske troškove te plaće stručnog tima.

Podsjećaju da s korisnicima radi stručni tim sastavljen od socijalne radnice, psihologice i obiteljske savjetnice, koji svakodnevno surađuju s nadležnim centrima za socijalnu skrb, policijskim službama, zdravstvenim službama, zavodom za zapošljavanje, ustanovama za obrazovanje djece i odraslih te ostalim srodnim institucijama.

Rad s korisnicama provodi se u skladu s propisima Republike Hrvatske i stručnim standardima, napominje Caritas.
U proteklih 10 godina rada kroz Sigurnu kuću, ističe Caritas, prošle su 404 žrtve obiteljskog nasilja.

Nakon napuštanja Caritasove Sigurne kuće, većina korisnica nastavlja samostalan život (31,68 posto) ili se vraća u primarnu obitelj – roditeljsku kuću (18,63 posto), njih 22,36 pronađe neko treće rješenje, dok ih se 27,33 posto vraća suprugu/partneru.

Prije napuštanja Sigurne kuće za svaku se korisnicu radi procjena potreba i mogućnosti nastavka pružanja pomoći od strane Caritasa.

Sukladno tomu, iako to nije obvezan, Caritas pomaže korisnice i nakon napuštanja Sigurne kuće i to kroz savjetodavnu pomoć, novčanu i materijalnu pomoć, pomoć u opremanju i uređenju stana/ kuće, pomoć u opremanju školske djece i traženju stipendija za njihovo školovanje, dodaje se.

Caritas je priopćenjem reagirao na napise u pojedinim medijima kako je Caritas Zagrebačke nadbiskupije, odnosno Caritasova Sigurna kuća za žrtve nasilja, među onim ustanovama koje će imati najviše koristi od ratifikacije Istanbulske konvencije.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati