Pratite nas

Povijesnice

27. siječnja Međunarodni dan sjećanja na holokaust – oslobođen logor Auschwitz

Objavljeno

na

Diljem svijeta 27. siječnja obilježava se kao ‘Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta’ u spomen na dan kada su postrojbe Crvene armije 1945. oslobodile zloglasni nacistički koncentracijski logor Auschwitz smješten u istočnoj Poljskoj.

Auschwitz je jedan od mnogih nacističkih stratišta, ali slovi kao najveći i najstrašniji. Osnovan je u veljači 1940., a u ljeti 1942., kada su proradile plinske komore i krematoriji, započelo je masovno ubijanje. Bila je to posljedica zločinačke odluke nacističkog vrha o takozvanom ‘Konačnom rješenju’, koje je uključivalo potpunu likvidaciju svih europskih Židova.
Tu akciju vodili su pripadnici nacističke organizacije SS (ESES) Heinricha Himmlera prema izričitom nalogu  Adolfa Hitlera.

Nakon što bi teretnim vlakovima pristigli u logor, mlade i zdrave odvajali su za rad, a starce, trudnice i djecu izravno slali u plinske komore. U krematoriju bi na kraju završili i oni koji, iscrpljeni glađu i naporima, više nisu mogli raditi. Nacistički su liječnici u logoru nad ljudima obavljali i različite medicinske eksperimente.

Smatra se da je u Auschwitzu život izgubilo oko milijun i pol ljudi.
Poput svojih prethodnika sv. Ivana Pavla II i Benedikta XVI., papa Franjo pohodio je sabirni logor Auschwitz-Birkenau. Bilo je to prilikom Svjetskog susreta mladih u Krakowu 2016. godine. Tiho je obilazio mjesta smaknuća i na trenutke se zaustavljao na molitvu. Pohodio je i ćeliju mučeništva svetog Maksimilijana Kolbe koji je žrtvovao svoj život kako bi spasio jednog oca koji je s njim boravio u Auschwitzu.

Osvrnuvši se na svoj pohod logoru, Papa je istaknuo kako, dok nas pogađa okrutnost onoga što se dogodilo prije 70 godina, ne treba zaboraviti da ni danas, u mnogim dijelovima svijeta gdje vlada rat, situacija nije drukčija.

Uz 27. siječnja, Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, donosimo razmišljanje dr. Ružice Ćavar

Toga datuma, 1945. godine, sovjetske trupe ušle su u nacistički logor Auschwitz u Poljskoj, a Generalna skupština Ujedinjenih naroda je 2005. godine usvojila Rezoluciju o obilježavanju toga dana kao Međunarodnoga dana sjećanja na žrtve holokausta.
Program obilježavanja donose vlasti pojedinih zemalja, pa tako i Republike Hrvatske. Židovske općine se pridružuju vlastima zemalja u kojima žive.

dr.Ružica Ćavar

Ove godine, 2017, Koordinacija židovskih općina u Republici Hrvatskoj, na poticaj Židovske općine Zagreb, na čijem je čelu dr. Ognjen Kraus, odlučila je bojkotirati obilježavanje toga dana sjećanja zajedno sa vlastima Republike Hrvatske, a Koordinaciji se pridružila i vjerska židovska zajednica Beth Israel, koju vode Slavko i Ivo Goldstein.
Razlog njihovu bojkotu je taj što predsjednik Vlade Republike Hrvatske, Andrej Plenković, nije odmah naredio skidanje spomen ploče poginulim hrvatskim braniteljima, dragovoljcima HOS-a, nedavno postavljene u Jasenovcu, gdje su ti branitelji poginuli, a neki bili zarobljeni i masakrirani od strane velikosrpskog agresora i okupatora hrvatskoga grada Jasenovca.

Ognjenu Krausu, državljaninu Republike Hrvatske, ne smeta i ne govori o tome što je Jasenovac bio okupiran i što su mnogi hrvatski civili zločinački ubijeni, a svo hrvatsko stanovništvo bilo protjerano, nego mu smeta spomen ploča i pijetet poginulim osloboditeljima Jasenovca i na ploči legalan i registriran znak postrojbe HOS-a, na kojem piše: “Za dom – Spremni!”. Njemu, rođenom 1945. godine u Zagrebu, sinu zamjenika javnoga tužitelja SR Hrvatske Ive Krausa i majke Herme, SKOJ-evke i liječnice, članice Vlade Socijalističke Republike Hrvatske u ta najgora totalitarna zločinačka komunistička vremena, kada se Hrvate masovno ubijalo bez ikakva suda ili sustavno montirano presuđivalo na smrt, smeta, kao i Slavku Goldsteinu i čelniku Centra “Simon Wiesenthal”, srpskom plaćeniku Efraimu Zuroffu, što uopće netko kani osnovati povjerenstvo i, po njima, dovesti u pitanje sve oznake totalitarnoga sustava, pa naravno i zvijezdu petokraku.

Odmah su taj svoj prosvjed, optužbe i bojkot javili u Izrael, i to baš u vrijeme kada je hrvatsko izaslanstvo, na čelu sa Andrejem Plenkovićem, 23. siječnja, odlazilo u posjet Izraelu.

Iako svi znamo kakvi su užasni zločini počinjeni pod znakom petokrake i u Drugom svjetskom ratu, posebno u poraću, i kako su gažena sva ljudska prava kroz 45 godina komunističke tiranije i strahovlade i tako nam svježe velikosrpske agresije od 1991. do 1995. godine, Ognjen Kraus ipak ima obraza reći: “Ako su ‘Za dom – Spremni!’ i petokraka isto, o čemu onda uopće razgovaramo?”. Tu se, naravno i jedino, slažemo da nisu i nikad ne mogu biti isto. Prirodna je razlika između tih znakova kao između neba i pakla.

No, nakon što se hrvatsko izaslanstvo vratilo iz Izraela, gdje je boravilo 2 dana, i gdje su potvrđeni dobri odnosi između Izraela i Republike Hrvatske, bijes se sručio od istih spodoba i mrzitelja hrvatskoga naroda i hrvatske države i na premijera Izraela Benjamina Netanyahua, jer nije uvažio njihove sotonske optužbe i zbog spomen ploča učinio pritisak na hrvatsko izaslanstvo. I njega će vjerojatno proglasiti ustašom.
Nije im dosta što sramote Izrael i ruše dostojanstvo istine, dostojanstvo hrvatskoga naroda i dostojanstvo Memorijalnog muzeja “Yad Vashem” u Jeruzalemu, jer su i tamo nametnuli svoje i velikosrpske laži da, pored panoa o Jasenovcu, još uvijek pišu zločinačke laži o nekoliko stotina tisuća ubijenih Srba u tome radnome logoru za vrijeme Drugoga svjetskoga rata.

Žalosno je što ni hrvatske vlasti ne pokrenu diplomatske aktivnosti sa prijateljskom zemljom Izrael, da se uklone te monstruozne laži koje beskrupulozno mogu samo utabati temelje za, ne daj Bože, nove tobože opravdane osvetničke zločine prema nedužnim i miroljubivim ljudima.

Stoga naša izaslanstva i pojedini vodeći predstavnici hrvatske države Republike Hrvatske ne bi smjeli mirno posjećivati Yad Vashem i odavati počast istinskim nedužnim žrtvama židovskoga naroda, mirno čitajući i ništa ne poduzimajući da se uklone te strašne laži protiv vlastitoga naroda.

Trebali bi konačno svi shvatiti ono što je svojevremeno izrekao Honoré de Balzac: “Kad bismo znali strahote laži, prognali bismo je ognjem prije nego druge zločine.”
Hrvatski narod to dobro zna, a znaju li to oni koji su na vlasti, posebno od 2000. godine na dalje? (Ružica Ćavar)

 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Tuđmanov najveći proročki govor: Prije 21 godina shvatio je tko su ‘JUGOKOMUNISTIČKI OSTACI’ i ‘DILETANTI’

Objavljeno

na

Objavio

Od brojnih govora prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana, teško je izdvojiti jedan koji bi kao malo koji oslikao situaciju koja je i danas u Hrvatskoj aktualna, međutim, moguće je iako baš taj govor neće mnogima ostati u sjećanju kao pozitivan, s obzirom da su ga mediji u ono vrijeme pokopali te je medijski godinama tretiran kao ‘buncanje’ čovjeka koji je ‘ishlapio’ i koji ne zna što govori.

Nažalost, rijetko kada je predsjednik Tuđman bio u pravu kao te 1996., u vrijeme vlastitog suočavanja s teškom bolešću.

Povod govora Franje Tuđmana u Zračnoj luci Pleso tog 23. studenoga 1996. godine možda je bio prosvjed u Zagrebu za takozvani spas Radija 101, međutim, stvarni uzroci nešto su dublje prirode, iako su Tuđmanove emocije izbile na površinu svakako saznanjem da mu je dijagnosticiran rak u Americi, odakle, se vratio u Hrvatsku, piše kamenjar.com

– Nećemo dopustiti ostacima jugokomunističkog sustava, niti jugosrpskog, stanje kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije.
Nećemo dopustiti da nam sve to dovedu u pitanje.

Nećemo to dopustiti tim jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima…

Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima…

Nećemo dopustiti onim koji se povezuju sa svima protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju nego im se nude, ne samo da im se nude nego im se prodaju za Judine škude, kao što se i sami hvale da dobivaju dotacije iz svih centara svijeta, a povezuju se od fundamentalističkih ekstremista, do kojekakvih lažnih propovjednika, pseudodemokratskih obmanjivača koji nam danas propovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija.

Da! Mi smo stvarali svoju Hrvatsku za ljudska prava i za slobodu medija, ali za ljudska prava prije svega većine hrvatskoga naroda.

Ali ćemo, razumije se, mi sa tom hrvatskom slobodom i demokracijom osigurati i manjini ta ljudska prava i slobodu medija.

Ali nećemo dopustiti da nam ti sa strane rješavaju, odnosno nameću rješenja. Hrvatska neće biti ničija kolonija. Hrvatska je dosta bila i pod Mlečanima i pod Stambolom, i pod Bečom i pod Peštom, i pod Beogradom.

Hrvatska je izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost, svoje pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini – rekao je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman.

Da je Tuđman bio u pravu danas je jasnije no ikad.

Zamislite što bi Tuđmanu hrvatski novinari rekli i da li bi ga proglasili neuračunljivim da je 1996. godine rekao kako će u budućnosti, i to vrlo skoroj, jedan intendant HNK govoriti o Hrvatima kao o izmišljenoj naciji, Hrvatskoj kao fašističkoj državi i Jugoslaviji kao budućnosti?

Dakle, nema dvojbe, Franjo Tuđman je apsolutno bio u pravu s obzirom da je shvatio kamo Hrvatska ide i gdje bi mogla stići. Bilo je to vrijeme kada se u Hrvatskoj pojavio zloglasni George Soros, samozvani borac za demokraciju, mešetar i tajkun koji je svojim novcem upropastio hrvatsko novinarstvo, zapravo, koji je financirajući ekstremiste i ulične štemere stvorio medijsku rulju koja je uglavnom dobivala novce iz njegove sumnjive blagajne kako bi linčovali Tuđmana.

Dakle, to je činjenica koja je zapravo danas lako dokaziva, neki koji su bili Sorosevi plaćenici zapravo su notorni ratni profiteri.

Tuđman, naravno, kao državnik, kao povjesničar, nikada nije govorio o Jugoslaviji kao neposrednoj ponovnoj opasnosti, ali jeste o jugoslavenskom ekstremizmu kao o potencijalnoj opasnosti u budućnosti?

Međutim, danas, iz ove perspektive, Tuđman je bio vizionar. Budimir Lončar, koji je 1991. bio praktički veleizdajnik, s obzirom da je bio jedan od najzaslužnijih za nametanja embarga na oružje Hrvatskoj, a onda i za pad Vukovara, godinama je u neposrednoj blizini Tuđmanovih nasljednika, Stjepana Mesića i Ive Josipovića.

Što bi tek rekli na priču o Dejanu Joviću ili na tvrdnje nekih srpskih ekstremista u Hrvatskoj koji tvrde da je Oluja bila etničko čišćenje? Danas neki komunisti i novokomponirani fašisti čak razmatraju promjenu imena Domovinskom ratu, takve čak i Hrvatska kroz državnu blagajnu financiraju, a sve to zato što Domovinski rat, pazite sada, ‘iritira Srbe.’

Ukratko, i ovako površno sve je jasno, uz dodatak, a to nažalost medijski ratni profiteri namjerno zaboravljaju, da Franjo Tuđman nikada hrvatski narod nije nazvao ‘stokom sitnog zuba’, on je isključivo govorio o onima koje je i spomenuo u svom govoru 1996. prije točno 21 godinu, nikako i nikada o narodu.

Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Povijesnice

Jean Michel Nicolier – simbol hrabrosti i mučeništva Vukovara

Objavljeno

na

Objavio

Autor: Damir Kukavica (Ulje na platnu)

Jean Michel Nicolier, francuski dragovoljac Domovinskog rata, vukovarski borac i mučenik sa Ovčare.

Pogubljen je od srpske vojske u noći s 20. na 21. studenoga 1991. na Ovčari zajedno sa ostalim ranjenicima, civilima i zarobljenicima vukovarske bolnice.

Jean-Michel Nicolier rodio se u Vesoulu u Francuskoj, 1966. godine. Bio je jedan od 481 stranih dragovoljaca domovinskog rata (od kojih je 72 poginulo a 88 ih je ranjeno) iz 35 zemalja koji su branili Hrvatsku.

Iako Francuz po nacionalnosti, krajem kolovoza 1991. godine, pristupio je redovima HOS-a u Mejaškom Selu, općina Barilović kod Duge Rese, s kojima je kasnije dragovoljno otišao braniti Hrvatsku u Vukovaru, potaknut televizijskim snimkama i nepravdom prema braniteljima.

Bio je mlad i neiskusan u ratovanju, ali se pokazao vrlo dobrim i hrabrim bojovnikom koji nije odstupao u borbi te je ostao do kraja u Vukovaru. Jean-Michel ratovao je na vukovarskom Sajmištu, a ranjen je 9. studenoga te je morao ostati u bolnici.

Nakon pada Vukovara i ulaska JNA u Opću bolnicu Vukovar (iako je JNA potpisala sporazum s hrvatskom stranom da neće ulaziti u bolnicu) odveden je zajedno s ostalim ranjenicima, bolesnicima, medicinskim osobljem i civilima i pogubljen na Ovčari u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine.

Dragutin Berghofer-Beli, jedan od sedmorice preživjelih, svjedoči kako su četnici Francuza tukli, kao i Sinišu Glavaševića, a polumrtvoga Jean-Michela izvukao je iz mučionice logora na Ovčari Spasoje Petković zvani “Štuka” i ubio metkom. U podrumu vukovarske bolnice, nekoliko sati pred smrt, u kratkome intervjuu francuskim reporterima rekao je:

“Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. Zašto kao dragovoljac? Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu. Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.”

Još uvijek se ne zna gdje su pokopani njegovi posmrtni ostatci jer su tijela iz skupne grobnice prijeko puta hangara na Ovčari odvezena na nepoznato mjesto

Kamenjar.com

Dragutin Berghofer: Gledao sam kako tuku Sinišu Glavaševića i onog Francuza

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari