Pratite nas

BiH

Jugoslavenčine koriste poplavljene srpske mine za povezivanje „regiona“

Objavljeno

na

Portal istinto.com 23. svibnja 2014. u tekstu objavljenom pod naslovom „Osnovan tim za mine, opasnost i u Savi“ javlja sa stajališta hrvatskoga jezika nepismenu informaciju: „Tim iz Hrvatske, Srbije i BiH djelovaće zajedno na neutralisanju neeksplodiranih ubojnih sredstava koja su pokrenuta iz minskih polja usljed poplava. Ovo je dogovoreno na sastanku regionalnog tima za mine, sastavljenog od stručnjaka iz tri zemlje, koji su razgovarali o potencijalnim opasnostima od pomeranja minskih polja poslije poplava koje su pogodile region. Regionalni ekspertski tim čine predstavnici Centra za uklanjanje mina u BiH, Centra za razminiranje Republike Srbije i Hrvatskog centra za razminiranje, a sastali su se u Spačvi, u Hrvatskoj, kako bi utvrditi plan aktivnosti na otklanjanju opasnosti od mina prouzrokovanih poplavama u regiji“.

mine

Srpski interes u toj priči je isključivo preventivnoga karaktera. Iako bi bilo logično da Srbija preda Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini planove minskih polja koja je njezina agresorska vojska posijala tijekom velikosrpske agresije. Da stvar bude jasna isti portal prenosi strahove direktora srpskoga Centra za razminiranje, Branislava Jovanovića. Rekao je da u Srbiji nema minama zagađenih površina, ali postoji velika opasnost od toga da mine iz Hrvatske i BiH Savom doplutaju u Srbiju. Odnosno, da se vrate tamo odakle su i došle u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

Cilj je Srbije spriječiti dolazak srpskih mina u Srbiju. Drugim riječima, poručuju nam, njihove mine naš su trošak i briga. Preveniranje Srbije jedini je logičan razlog regionalnoga skupa. Žrtve spašavaju agresora! Zašto je na to pristala hrvatska strana potpuno je nejasno, posebice zato jer minama zagađenih područja imamo od hrvatskoga juga do istoka pa se na tom planu ima što raditi, a strahovi Srbije potpuno su irelevantni za naše neprilike. Plutajući Savom mine bi mogle doći i u Dunav, netko je u Spačvi dalekosežno primijetio, ali se nitko nije zapitao zašto organizator trilateralnoga sastanka nije onda pozvao i Rumunjsku u koju Dunav ulazi iz Srbije. Bi li s Rumunjskom u Spačvi bio narušen jugoslavenski duh?

Pitanje je koliko Hrvatskoj koriste i podatci iz Bosne i Hercegovine kakve je u Spačvi iznio Esad Aletić, šef za razminiranje daytonske BiH. On je, naime, kako se navodi u vijesti iz Spačve, među ostalim „informacijama“ kazao da je u Prijedoru, poslije povlačenja vode, „u dvorištu porodične kuće pronađen frižider pun bombi“. Čemu služe takve informacije? Razminiranju?

Hrvatski se predstavnik, Dražen Jakopec, spominje samo u jednoj rečenici koja govori da „sve dok se situacija na poplavljenim područjima ne smiri, dogovorena (je) svakodnevna razmjena informacija između tri države“. Svakodnevna! Što će nam svakodnevno dolaziti iz Srbije? Samo to da ona nema površina zasijanih minama. A to znamo i bez spačvanskoga jugoderneka.

Mine se i u mirnodopsko vrijeme zlorabeći poplave koriste u razorne svrhe. Ovaj put za demonstraciju „regionalne suradnje“. Ista ta „saradnja“ nije bila u stanju formirati učinkovitu obranu od poplave, niti očistiti minska polja. Zato je Srbija uspjela značajan dio nabujalih voda usmjeriti na „drugu stranu“, to jest Hrvatsku o čemu sve znaju npr. mještani Strošinaca. Također nije politički korektno otvoreno pitanje o tome je li Dodik s Vučićem dogovorio plavljenje desne obale Save kako bi olakšao posao Srbiji.

Odakle onda ideja o regionalnom summitu? Iz jugoslavenske jame! Na nju odnarođene hrvatske politelite hrle poput muha na septičku jamu. Ta zaraza nikako da nas mine. Zaudara od 1918.

Tražeći potvrdu naišao sam i na portal vijesti.ba koji potvrđuje obnovu regionalne neojugoslavenske politike na području razminiranja. Ovdje je Jakopec nešto razgovorljiviji: „Elementarna nepogoda nema granica i mine ne poznaju granice“. Zvuči poznato. Već prije su nas uvjeravali da, primjerice, kultura, šport, estrada, tržište… nemaju granice. U kulturi je mantra kultimirala do gušenja domaćih i uzdizanja Šerbedžijina kazališta. Na estradi time da je glavna zvijezda na HRT-u postala četnička pevaljka Fahreta Jahić, udana Živojinović. Uskoro ćemo takvom bezgraničnom regionalnom politikom plaćati Srbiji minarinu, ako koja njihova mina s našega teritorija Savom dopliva do Beograda, jer je u „županjskoj Posavini pod vodom oko 2,5 četvornih kilometara minsko-sumnjivog područja“.

Dijana Pleština na regionalnom je sastanku procvjetala i dokazala da joj funkcija nije samo unosna sinekurčina. Vijesti.ba prenose njezinu važnu izjavu: „Istaknula je kako je trenutna situacija s poplavama ponovno pokazala koju opasnost i prepreku normalnom životu i djelovanju stanovništva i gospodarstva predstavljaju zaostale mine“. Znali smo to i prije „trenutne situacije“. Svakako je za istaknuti i njezin apel da građani dojave policiji ako uoče mine poslije povlačenja voda.

Treba li se zbog takvih izjava sazivati regionalni „summit“ šefova na vrhu razminiranja? Pogotovo stoga što je Pleština dodatno izjavila da će „centri, svaki u skladu sa svojim mogućnostima, upozoriti na nedostatak sredstava za razminiranje”. Zar se ne može upozoravati na nedostatak sredstava i bez regionalnog šeprtljanja? Izgleda da nam poručuju kako bismo se brže i efikasnije riješili mina da se odmah sklepa neka nova eurojuga.

Ovakvi regionalni skupovi trebaju domaćim jugoslavenčinama kako bi se poslala poruka koju je u Spačvi imao čast izreći Esad Aletić. “Ova nesreća nas je ujedinila“.

Informaciju iz Spačve potvrdio je i portal Glasa Slavonije 24. svibnja („Sada će trebati još više novca za razminiranje“), davši naglasak na izjavu D. Pleštine: „Problem koji imamo je zajednički i tako ga treba rješavati. Problem mina nadilazi granice, administrativne prepreke i snage jedne zemlje. Radit ćemo zajednički na njegovu uklanjanju“. Ništa tu nije zajedničkoga! Baš ništa, osim zajedničkoga agresora na BiH i Hrvatsku. Nijednu minu Hrvatska nije posijala u Srbiji. Nijednu odštetu hrvatskim žrtvama srbijanskih mina Srbija nije platila.

Naravno. Jugoslavenski skup koji zlorabi mine za krpanje regionalne politike unutar britanske „jugosfere“, nigdje demokratski verificiran, dignut je i na vladinu razinu. Kompletna je ekipa održala „radni sastanak s potpredsjednikom Vlade RH i ministrom unutarnjih poslova Rankom Ostojićem“. Prema tome i Milanovićeva je vlada uključena u zidanje više puta propalih jugoslavenskih kula od pijeska.

Krajnje je podlo koristiti kontekst nesreće katastrofalnih razmjera za razvitak jugoslavenskoga mulja. Uvjeren sam da od „regionalnog tima za mine“ nema niti će biti ikakve koristi na području razminiranja. Najveći je paradoks spačvanske spačke da je u njoj sudjelovao potpuno besmisleni Centar za razminiranje Republike Srbije. Od Milanovićeve vlade za očekivati je da za šeficu „Regionalnog tima za mine“ predloži pirotehničarku D. Pleštinu i to ne „reda radi“ (Z. Milanović), onako kako je najavio da će vlada zatražiti pomoć od EU.

Sve se to događa u trenutku kad hrvatski branitelji, među kojima su i pirotehničari, javno kažu: „Stavljamo vam na raspolaganje sebe, svoje stečeno znanje i iskustvo i zahtijevamo od vas da nas kao organiziranu skupinu upotrijebite u pružanju pomoći na područjima koja su stradala od katastrofalne poplave u Posavini“. Europska namjenska lova i hrvatski branitelji odnarođenima predstavljaju nešto što spada u kategoriju „reda radi“. Nasuprot tomu regionalni skupovi su, drugovi, važni jer revitaliziraju jugoslavensku ideju.

* Autor je novinar i urednik rubrike religijske kulture, hrvatskoga izvandomovinstva i unutarnje politike, radio je i u rubrikama gospodarstvo i kultura, te je bio pet godina glavni urednik tjednika za kulturu Hrvatsko slovo. Autor je 16 knjiga iz područja književnosti i povijesne publicistike i član je Društva hrvatskih književnika.

Nenad Piskač/narod.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Na Jaklićkoj planini snimani kadrovi filma o ”Duvandžijama”

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ramski vjesnik

Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale teški život duvandžija i borbu za preživljavanje stanovništa.

Na Jaklićkoj planini i Makljenu u Rami, proteklog su vikenda snimani kadrovi dokumentarnog filma o duhanskim putovima koji su vodili iz Hercegovine prema Bosni i obrnuto, kada se iz Bosne išlo u Hercegovinu po duhan.

Već ranije, snimani su dijelovi filma u Grudama tijekom sadnje duhana, zatim misa za ”Duvandžije” na Blidinju, obavljeno je niz razgovora sa još uvijek živućim  Duvandžijama.

U subotu su snimljene zanimljive scene na Blidinju.  Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale taj teški život i borbu za preživljavanje. U tim scenama  širem gledateljstvu bit će vidljive ne samo teškoće duvandžijskog puta, nego i života stanovništva Rame i drugih mjesta kuda su se kretale duvandžijske družine na svojoj ruti.

U Jaklićkoj planini snimane su scene u autohtonoj obiteljskoj kući Tadića i njezinu okruženju.  Ta ambijentalnost dat će sigurno posebnost igranim scenama ovog dokumentarnog filma.

Projekt snimanja filma o Duvandžijama ideja je Ivice Perića Maradone iz Ždrimaca, Uskoplje. Perić je dobio zanimljiv nadimak Maradona ne zato što svojim izgledom podsjeća na njega, nego zato što je baratao nogometnom loptom kao Maradona. Nažalost, u ratu je ranjen u nogu te se morao oprostiti od nogometa.

Za Ramski vjesnik Perić je o svojoj produkciji za film kazao: ”Ideja za film je došla od mojih djedova i oca, jer su i oni išli u Hercegovinu po duhan kako bi ga dalje preprodavali i tako zarađivali za život. Zanimljivo je da su do sada uglavnom snimani filmovi o švercu duhanom u Hercegovini. Ovo je prvi slučaj da je Bosna vezana za taj duhan. Ljudi su odavde iz Bosne išli u Hercegovinu i vraćali se sa duhanom. Zamolio sam Josipa Mlakića da napiše scenarij i projekt je dobro podržan od Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i HAVC-a iz Republike Hrvatske.

Ljudi su ovdje preživljavali od šverca duhanom, a mlađi to ne znaju. U filmu ćemo vidjeti kroz koja su sve područja ljudi prolazili i što su sve doživljavali. Započeli smo snimanje u Grudama gdje se najviše duhana i sadilo te smo obavili niz razgovora sa živućim švercerima duhana iz Hercegovine, ali i iz Bosne.

Snimali smo upravo taj put kuda se nosilo duhan. Najviše materijala za film dobili smo upravo od samih sudionika šverca duhanom i pokušavamo praviti rekonstrukciju njihova putovanja i svega što su na tim putovima proživjeli.” Scenarij za film je napravio naš poznati književnik i scenarista Josip Mlakić, također iz Uskoplja.

O svom radu na scenariju Mlakić je za Ramski vjesnik rekao: ”Što se tiče ove teme dosta sam je istraživao. Ali to nije trebalo puno istraživati jer mit o švercu duhanom živi u svim ovim krajevima, od Hercegovine, pa preko Rame i sve do Srednje Bosne odakle su ljudi odlazili u Hercegovinu po duhan i krijumčarili ga, jer je to jedno vrijeme bio jedini način opstanka za pojedine ljude. U tim istraživanjima naišao sam na dosta zanimljivih podataka. Jedan od takvih je da je tog hercegovačkog duhana koji se švercao bio ljubitelj i Staljin.

Nedavno sam čuo i da je ministar vanjskih poslova Rusije Lavrov ljubitelj hercegovačkog duhana”. Za pripremu scenarija Mlakić je istraživao povijest sadnje duhana na ovim prostorima, dolazak duhana u Europu i ove krajeve u 17. stoljeću kada se pojavio. Zanimljivo je da je u tim prvim danima pojave duhana u nekim europskim zemljama bila propisana smrtna kazna za uživanje u njemu.   ”Do sada je snimljeno sve od samog početak, od sadnje, branja i sušenja duhana i razgovaralo se sa jako puno sudionika tih događanja.

To su mahom ljudi u kasnoj životnoj dobi i čini mi se da smo se za ovaj film odlučili u posljednji čas. Sniman je također i dio razgovora u Uskoplju s ljudima koji su se time bavili. Završne scene su ovdje, jer su putovi išli preko Vrana, Draševa, Raduše i Vranice, a odatle dalje”, kazao je Josip Mlakić o dosadašnjem snimanju filma. Projekt snimanja filma duhanskih putova dobio je podršku iz Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i dio sredstava stigao je iz Hrvatskog audio-vizualnog centra.

Na taj način financijska konstrukcija za ovaj film je zatvorena. Snimatelj filma je većim dijelom Mirko Pivčević, poznati hrvatski snimatelj koji radi sa Kristijanom Milićem, Arsenom Oremovićem i nizom drugih hrvatskih i svjetskih redatelja. Određene scene je snimao i Zdenko Jurilj koji je do sada snimio cijeli niz dokumentarnih filmova među kojima se izdvaja Bijeli put. Ovaj film je nedavno premijerno prikazan. Tu je i njegov film Dom koji je na ovogodišnjem Sarajevo film festivalu dobio specijalno  priznanje žirija. Statisti za film su uglavnom iz Uskoplja.

Drugi dio ekipe je iz producentske kuće Kadar iz Širokog Brijega gdje će se film, najvjerojatnije i montirati sa kompletnom postprodukcijom. Budući da je riječ tek o snimanju još se ne može govoriti o tome gdje će biti i kada prikazan ovaj film. Ovo snimanje na Jaklićkoj planini još jednom je pokazalo da ovakve lokacije u Rami mogu ponuditi originalnu scenografiju bez bilo kakvih kulisa. Dodajmo ovome da je na Draševu snimljen jedan od najvećih filmskih kadrova u duljini od pet kilometara koji je napravi Veljko Bulajić u filmu ”Neretva”.

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Da nije bilo Herceg Bosne Hrvati ne bi opstali u BiH

Objavljeno

na

Objavio

FENA

Predsjedavajući BiH Predsjedništva Dragan Čović, koji je i hrvatski član državnoga vrha, izjavio je u subotu u Mostaru da su utemeljenjem Hrvatske zajednice Herceg Bosne na današnji dan 1991. Hrvati osigurali opstanak u BiH te je poručio kako će se razočarati oni koji očekuju da će Haaški tribunal pravomoćnom presudom šestorici dužnosnika Herceg Bosne kriminalizirati sve Hrvate.

“Da nije bilo toga (Herceg Bosne) teško da bi bilo hrvatskog naroda. Hrvati sigurno ne bi bili politički narod niti bi mogli zagovarati jednakopravnost. S te strane, velika zahvala onima koji su imali snage i mudrosti da donesu ključne odluke kako bi se zaštitio hrvatski narod”, rekao je Čović u izjavi za medije.

On je sa čelnicima Hrvatskog narodnog sabora BiH koji okuplja najveće hrvatske stranke u BiH, te predstavnicima Hrvatske zajednice Herceg Bosne položio vijence i zapalio svijeće ispred središnjeg spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima na Trgu hrvatskih velikana u Mostaru.

“Diljem BiH i Hrvatske danas se pale svijeće i prisjećamo se teških vremena, vremena za povijest. Hrvatska zajednica Herceg Bosne je vrijeme ponosa, ona ima prevelik značaj”, rekao je Čović.

Upitan što očekuje od drugostupanjske presude šestorici dužnosnika Herceg Bosne, Čović je kazao kako se radi o časnim ljudima koji osobno nisu počinili nijedan zločin ili udruženi zločinački pothvat.

Izrazio je očekivanje kako će u sudskom pravorijeku biti uklonjeni navodi o kolektivnoj krivnji bh. Hrvata. “Mnogi očekuju da se kriminalizira sve što ima veze sa hrvatskim narodom, no bit će razočarani”, istaknuo je hrvatski član Predsjedništva BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari