Pratite nas

BiH

Jugoslavenčine koriste poplavljene srpske mine za povezivanje „regiona“

Objavljeno

na

Portal istinto.com 23. svibnja 2014. u tekstu objavljenom pod naslovom „Osnovan tim za mine, opasnost i u Savi“ javlja sa stajališta hrvatskoga jezika nepismenu informaciju: „Tim iz Hrvatske, Srbije i BiH djelovaće zajedno na neutralisanju neeksplodiranih ubojnih sredstava koja su pokrenuta iz minskih polja usljed poplava. Ovo je dogovoreno na sastanku regionalnog tima za mine, sastavljenog od stručnjaka iz tri zemlje, koji su razgovarali o potencijalnim opasnostima od pomeranja minskih polja poslije poplava koje su pogodile region. Regionalni ekspertski tim čine predstavnici Centra za uklanjanje mina u BiH, Centra za razminiranje Republike Srbije i Hrvatskog centra za razminiranje, a sastali su se u Spačvi, u Hrvatskoj, kako bi utvrditi plan aktivnosti na otklanjanju opasnosti od mina prouzrokovanih poplavama u regiji“.

mine

Srpski interes u toj priči je isključivo preventivnoga karaktera. Iako bi bilo logično da Srbija preda Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini planove minskih polja koja je njezina agresorska vojska posijala tijekom velikosrpske agresije. Da stvar bude jasna isti portal prenosi strahove direktora srpskoga Centra za razminiranje, Branislava Jovanovića. Rekao je da u Srbiji nema minama zagađenih površina, ali postoji velika opasnost od toga da mine iz Hrvatske i BiH Savom doplutaju u Srbiju. Odnosno, da se vrate tamo odakle su i došle u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

Cilj je Srbije spriječiti dolazak srpskih mina u Srbiju. Drugim riječima, poručuju nam, njihove mine naš su trošak i briga. Preveniranje Srbije jedini je logičan razlog regionalnoga skupa. Žrtve spašavaju agresora! Zašto je na to pristala hrvatska strana potpuno je nejasno, posebice zato jer minama zagađenih područja imamo od hrvatskoga juga do istoka pa se na tom planu ima što raditi, a strahovi Srbije potpuno su irelevantni za naše neprilike. Plutajući Savom mine bi mogle doći i u Dunav, netko je u Spačvi dalekosežno primijetio, ali se nitko nije zapitao zašto organizator trilateralnoga sastanka nije onda pozvao i Rumunjsku u koju Dunav ulazi iz Srbije. Bi li s Rumunjskom u Spačvi bio narušen jugoslavenski duh?

Pitanje je koliko Hrvatskoj koriste i podatci iz Bosne i Hercegovine kakve je u Spačvi iznio Esad Aletić, šef za razminiranje daytonske BiH. On je, naime, kako se navodi u vijesti iz Spačve, među ostalim „informacijama“ kazao da je u Prijedoru, poslije povlačenja vode, „u dvorištu porodične kuće pronađen frižider pun bombi“. Čemu služe takve informacije? Razminiranju?

Hrvatski se predstavnik, Dražen Jakopec, spominje samo u jednoj rečenici koja govori da „sve dok se situacija na poplavljenim područjima ne smiri, dogovorena (je) svakodnevna razmjena informacija između tri države“. Svakodnevna! Što će nam svakodnevno dolaziti iz Srbije? Samo to da ona nema površina zasijanih minama. A to znamo i bez spačvanskoga jugoderneka.

Mine se i u mirnodopsko vrijeme zlorabeći poplave koriste u razorne svrhe. Ovaj put za demonstraciju „regionalne suradnje“. Ista ta „saradnja“ nije bila u stanju formirati učinkovitu obranu od poplave, niti očistiti minska polja. Zato je Srbija uspjela značajan dio nabujalih voda usmjeriti na „drugu stranu“, to jest Hrvatsku o čemu sve znaju npr. mještani Strošinaca. Također nije politički korektno otvoreno pitanje o tome je li Dodik s Vučićem dogovorio plavljenje desne obale Save kako bi olakšao posao Srbiji.

Odakle onda ideja o regionalnom summitu? Iz jugoslavenske jame! Na nju odnarođene hrvatske politelite hrle poput muha na septičku jamu. Ta zaraza nikako da nas mine. Zaudara od 1918.

Tražeći potvrdu naišao sam i na portal vijesti.ba koji potvrđuje obnovu regionalne neojugoslavenske politike na području razminiranja. Ovdje je Jakopec nešto razgovorljiviji: „Elementarna nepogoda nema granica i mine ne poznaju granice“. Zvuči poznato. Već prije su nas uvjeravali da, primjerice, kultura, šport, estrada, tržište… nemaju granice. U kulturi je mantra kultimirala do gušenja domaćih i uzdizanja Šerbedžijina kazališta. Na estradi time da je glavna zvijezda na HRT-u postala četnička pevaljka Fahreta Jahić, udana Živojinović. Uskoro ćemo takvom bezgraničnom regionalnom politikom plaćati Srbiji minarinu, ako koja njihova mina s našega teritorija Savom dopliva do Beograda, jer je u „županjskoj Posavini pod vodom oko 2,5 četvornih kilometara minsko-sumnjivog područja“.

Dijana Pleština na regionalnom je sastanku procvjetala i dokazala da joj funkcija nije samo unosna sinekurčina. Vijesti.ba prenose njezinu važnu izjavu: „Istaknula je kako je trenutna situacija s poplavama ponovno pokazala koju opasnost i prepreku normalnom životu i djelovanju stanovništva i gospodarstva predstavljaju zaostale mine“. Znali smo to i prije „trenutne situacije“. Svakako je za istaknuti i njezin apel da građani dojave policiji ako uoče mine poslije povlačenja voda.

Treba li se zbog takvih izjava sazivati regionalni „summit“ šefova na vrhu razminiranja? Pogotovo stoga što je Pleština dodatno izjavila da će „centri, svaki u skladu sa svojim mogućnostima, upozoriti na nedostatak sredstava za razminiranje”. Zar se ne može upozoravati na nedostatak sredstava i bez regionalnog šeprtljanja? Izgleda da nam poručuju kako bismo se brže i efikasnije riješili mina da se odmah sklepa neka nova eurojuga.

Ovakvi regionalni skupovi trebaju domaćim jugoslavenčinama kako bi se poslala poruka koju je u Spačvi imao čast izreći Esad Aletić. “Ova nesreća nas je ujedinila“.

Informaciju iz Spačve potvrdio je i portal Glasa Slavonije 24. svibnja („Sada će trebati još više novca za razminiranje“), davši naglasak na izjavu D. Pleštine: „Problem koji imamo je zajednički i tako ga treba rješavati. Problem mina nadilazi granice, administrativne prepreke i snage jedne zemlje. Radit ćemo zajednički na njegovu uklanjanju“. Ništa tu nije zajedničkoga! Baš ništa, osim zajedničkoga agresora na BiH i Hrvatsku. Nijednu minu Hrvatska nije posijala u Srbiji. Nijednu odštetu hrvatskim žrtvama srbijanskih mina Srbija nije platila.

Naravno. Jugoslavenski skup koji zlorabi mine za krpanje regionalne politike unutar britanske „jugosfere“, nigdje demokratski verificiran, dignut je i na vladinu razinu. Kompletna je ekipa održala „radni sastanak s potpredsjednikom Vlade RH i ministrom unutarnjih poslova Rankom Ostojićem“. Prema tome i Milanovićeva je vlada uključena u zidanje više puta propalih jugoslavenskih kula od pijeska.

Krajnje je podlo koristiti kontekst nesreće katastrofalnih razmjera za razvitak jugoslavenskoga mulja. Uvjeren sam da od „regionalnog tima za mine“ nema niti će biti ikakve koristi na području razminiranja. Najveći je paradoks spačvanske spačke da je u njoj sudjelovao potpuno besmisleni Centar za razminiranje Republike Srbije. Od Milanovićeve vlade za očekivati je da za šeficu „Regionalnog tima za mine“ predloži pirotehničarku D. Pleštinu i to ne „reda radi“ (Z. Milanović), onako kako je najavio da će vlada zatražiti pomoć od EU.

Sve se to događa u trenutku kad hrvatski branitelji, među kojima su i pirotehničari, javno kažu: „Stavljamo vam na raspolaganje sebe, svoje stečeno znanje i iskustvo i zahtijevamo od vas da nas kao organiziranu skupinu upotrijebite u pružanju pomoći na područjima koja su stradala od katastrofalne poplave u Posavini“. Europska namjenska lova i hrvatski branitelji odnarođenima predstavljaju nešto što spada u kategoriju „reda radi“. Nasuprot tomu regionalni skupovi su, drugovi, važni jer revitaliziraju jugoslavensku ideju.

* Autor je novinar i urednik rubrike religijske kulture, hrvatskoga izvandomovinstva i unutarnje politike, radio je i u rubrikama gospodarstvo i kultura, te je bio pet godina glavni urednik tjednika za kulturu Hrvatsko slovo. Autor je 16 knjiga iz područja književnosti i povijesne publicistike i član je Društva hrvatskih književnika.

Nenad Piskač/narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Sergej Lavrov u Sarajevu: Daytonskom sporazumu nema alternative

Objavljeno

na

Objavio

Foto: EPA

Ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov rekao je u petak u Sarajevu da Moskva neupitno podržava Daytonski mirovni sporazum, suverenitet i teritorijalni integritet BiH te je odbacio navode da podupire bilo koju političku stranku na skorašnjim izborima.

“Rusija polazi od bezalternativnosti Daytonskog sporazuma. Podržavamo suverenitet, teritorijalni integritet i ustavne ovlasti dva entiteta i tri naroda u Bosni i Hercegovini. Mi smo zainteresirani da se rezultati izbora zasnivaju na tim načelima”, rekao je Lavrov nakon sastanka sa svojim bosanskohercegovačkim kolegom Igorom Crnatkom u Sarajevu.

Vlast treba uključiti predstavnike svih naroda i doprinijeti konsolidaciji, rekao je Lavrov na konferenciji za novinare.

Prethodno je ruski šef diplomacije razgovarao sa sva tri člana BiH Predsjedništva, bošnjačkim Bakirom Izetbegovićem, srpskim članom državnog vrha Mladenom Ivanićem i hrvatskim članom Draganom Čovićem.

Upitan o tome ima li Moskva favorita na izborima zakazanima za 7. listopada u BiH, Lavrov je rekao da su ruski favoriti građani i da nemaju nijednu stranku ili političara kojega izravno podržavaju.

“Mi imamo svoje favorite. Ti favoriti su ljudi koji će glasovati za političare. Nikada nikome ne preporučujemo za koga će glasovati”, rekao je Lavrov čime je odbacio navode čelnika Republike Srpske Milorada Dodika da svojim posjetom podržava baš njega.

Lavrov je pozdravio razgovore između Kosova i Srbije izrazivši očekivanje da će se dogovor postići bez pritiska Sjedinjenih Država ili Europske unije.

“Mi pozdravljamo izravan dijalog Beograd – Priština, ali najvažnije je da se ono o čemu se razgovara zaista i realizira”, rekao je.

Ustvrdio je da Rusija zajedno s EU i SAD podupire Daytonski sporazum.

“I mi smo se suglasili da vanjski igrači na Balkanu ne trebaju stvarati konfrontaciju. Naša zemlja uvijek je lijepo surađivala s EU i SAD ovdje i u usuglašavanju Daytonskog sporazuma, ne vidim razlog da se ta suradnja mijenja”, rekao je ruski šef diplomacije.

Crnadak je ocijenio da Rusija ima principijelan stav kada je riječ o unutarnjim odnosima, posebice zbog potpore Daytonskom mirovnom sporazumu.

“Daytonski sporazum je dao dobru osnovu za mir i suživot. Zato nam je potpora Rusije važna. Rusija je bila jedan od kreatora ovog sporazuma”, rekao je Crnadak.

Ruski šef diplomacije posjet BiH nastavlja u Banjoj Luci gdje će obići mjesto rusko-srpskog centra koji se ondje gradi i razgovorom s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom okončati posjet BiH.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Ne može se Bosna i Hercegovina uređivati politikom jednog naroda, bez obzira koliko ga danas ima

Objavljeno

na

Objavio

Bosna i Hercegovina je politički mrtvac oko kojeg se okupljaju najviše oni koji očekuju što veču ostavštinu. Drži se na vještačkom životu samo kako bi svi uspjeli pročitati pismo oporuke i vidjeli koliko tko i šta dobiva. Svi se tobože bore za njeno zdravlje, a u isto vrijeme svi sa svoje strane udaraju ćavle u lijes, i poslije pilatovski peru ruke.

Još nitko od tih interesnih aktera u smrtnoj joj povorci nema hrabrosti otvoreno reći “car je gol”, pacijent je mrtav. Nitko ne smije preuzeti odgovornost za njenu smrt, a svi je eutanaziraju.

Rijedak, zapravo nema povijesnog primjera takve smrtne igre sa pacijentom, i toliki nedozvoljeni eksperimenata. No ono što je također beha politički specijalitet je činjenica da zemlju najviše, i najbrutalnije, mrtvari i ubija onaj njen narod koji se, navodno, najjače zauzima za njeno izliječenje i oživljavanje. A upravo taj narod kao danas najbrojniji u toj slojevitoj zajednici, liječi je lijekovima koji su u civiliziranim demokratskim i slobodnim zemljama davno zabranjeni.

Liječe je lijekom koji je podmuklo ubija. Politički lijek unitarizma i centralizma koji se u prošlosti pokazao smrtonosnim za slojevite zajednice, a danas jedna od najslojevitiji je upravo Bosna i Hercegovina, Bošnjaci koriste, ćime se na pacijentu politički iživljavaju. Iako je lijek unitarizma i centralizma zauvijek razorio čak i puno lakše, bolesno politički homogenija društva, Bošnjaci ga uz veliku političku laž koriste i pred svijetom skrivaju. I ako sve teže uspjevaju sakriti ga umotanog u multi kulti pakovanju, zbog ćega je i političkim slijepcima vidljiv, ne odustaju od njegove primjene.

A to nije ništa drugo negoli bošnjačka demomstracija apsolutnog prava na beha pacijenta, kao svoju djedovinu, kao svoj grunt i feud. Već ćetvrt stoljeća šerifski se ponašaju ne obazirući se na prava i drugi koji, jednakim pravom, mogu i moraju sudjelovati u liječenju beha pacijenta, i zajednički tražiti lijek.

Koji zapravo u svijetu već postoji-Konfederalna Švicarska. Liječenje BiH na taj način, lijekovima konfederalizma i demokratizma, jednakosti i ravnopravnosti, Bošnjaci nisu priznavali i primjenjivali nikada, a napose taj lijek ne prihvaćaju otkada je Bosna i Hercegovina vehabizirana, mudžahedizirana i islamizirana kao najveća opasnost Europi i europskoj budućnosti. O dubini islamiziranosti Bosne i Hercegovine, njene nekadašnje vjersko nacionalne šarolikosti, uz porast vehabijskih entiteta, islamskog vjerskog terorizma, povratka stari i dolaska novi islamista, govori i činjenica bošnjačke isključivosti prema nebošnjacima, i tijekovima koji se događaju u beha društvu, a da nisu prošli kroz bošnjački politički katalizator.

Naime, glavni zagovornici objave rezultata popisa stanovništva, koji je trebao rezultirati Cerićevom fetvom da svaka muslimanka mora roditi najmanje petero djece, dvoje za sebe a troje za Bosnu i Hercegovinu, znači za rat, cijelo vrijeme trogodišnjeg čekanja upravo su bili Bošnjaci. Taj rezultat koji su očekivali, i za koji tvrde da su ostvarili, preko 50% beha pučanstva, sa velikom, gotovo ratno pobjedničkom euforijom su objavili. I ne samo objavili već danas njime prijete nebošnjacima, i uzimaju si ga kao neprikosnoveno, apsolutističko pravo na cjelovito unitarizirano centraliziranu Bosnu i Hercegovinu.

S tom procentualnošću, koja malo začuđuje otkud ih toliki procenat nakon Izetbegovićevi lažni govora po svijetu da je više od milijun Muslimana žrtva građansko vjerskog beha rata za teritorij, zabranili su u svim gradovima gdje politikom vjerskog radikalizma vladaju, prodaju alkohola, svinjetine, obilježavanje Djeda Mraza, prekid predavanja i ispita na fakultetima petkom kako bi muslimanski studenti mogli obavljati klanjanja. I sve im je do samog kraja 2016, ta obznana rezultata popisa stanovništva odgovarala dok nisu uvidjeli da ti rezultati popisa odgovaraju i idu na ruku i Republici Srpskoj.

Jer u tom genocidnom entitetu, po kojem se, na mirnodopski način, klonira i beha Federacija, po bošnjačkoj politici unitarizma, centralizma i apsolutizma koji imaju temelj u preko pedesetnom procentu Srba, i vlast u tom beha dijelu može vladati istim načinima kakvima Bošnjaci nastoje vladati cijelom Bosnom i Hercegovinom.

Potpredsjedniku RS Ramizu Salkiću smeta “objavljivanje entitetskih popisnih rezultata” , jer je to bilo “sa ciljem da bude Bošnjaka i Hrvata što je moguće manje na prostoru ovog entiteta” . U kom cilju je bilo objavljivanje popisa na razini Bosne i Hercegovine već jedino da se pokaže kako je Bošnjaka najviše i da je time Bosna i Hercegovina muslimansko bošnjačka zemlja. Takvom bošnjačkom politikom diskriminacije i dominacije ne liječi se beha bolesnik. Ne nikako cjelovit, a mavodno je Bošnjacima do beha cjelovitosti.

Naravno do cjelovitosti u unitarizmu, centralizmu, i što je za beha budućnost, za njene nebošnjake najopasnije, u islamizmu. U islamizmu onih isilovskih povratnika i dolaznika koji su dobili sigurno utočište u vehabijskim entitetima Bosne i Hercegovine. Stoga ne može se Bosna i Hercegovina uređivati politikom jednog naroda bez obzira na procenat koliko ga danas ima. Zna li Salkič koliko je Hrvata bilo prije muslimanske agresije u Travniku, Zenici, Sarajevu, Bugojnu, Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i svim drugim gradovima i prostorima kroz koje je prošla zločinačka Izetbegovićeva takozvana Armija Bosne i Hercegovine.

Zasigurno da zna ali mu njihov današnji mali, gotovo zanemarivi procenat ne smeta, i ne smeta mu što je, po tim objavljenim rezultatima Lašvanska dolina danas muslimansko bošnjačka. Na prostorima sa koji su Muslimani protjerali i poubijali Hrvate, na kojima ubitstvom hrvatskih povratnika brane realizaciju Aneksa VII Daytonskog sporazuma, rezultati popisa su i njemu, i čelništvu SDA, i bivšem reisu Ceriću prihvatljivi.

A to nije ništa drugo već bošnjački nastavak muslimanskog etničkog čiščenja i berlinsko zidovske diobe Bosne i Hercegovine. Zar treba ikakav drugi dokaz o tome da je bošnjačka politika o mogućoj održivosti multi kulti Bosne i Hercegovine lažna, pa čak i s dimenzijama genocida budući da i četvrt stoljeće poslije beha sukoba brani povratak prognani Hrvata, da one koji se vrate ubijaju, da na jedan podal način nastavljaju sa etničkim čiščenjem hrvatskih prostora, ne vraćaju imovinu Katoličkoj crkvi, da štite ratne zločince iz reda svog naroda i da skrivaju masovne grobnice poubijanih i masakriranih Hrvata.

Entitetski rezultati popisa im smetaju, ali ne i bosanskohercegovački koji su nategli procenat Bošnjaka na više od 50% , kao pravo ma BiH. Zbog svega toga ovakva Bosna i Hercegovina nema nikakvu budućnost i ostaje trajno „bure baruta“, koje je moguće ugasiti jedino federaliziranjem ili konfederaliziranjem prostora i društva od tri nacionalna i vjerska entiteta.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari