Pratite nas

Povijesnice

28. lipnja 1914. – Atentat u Sarajevu

Objavljeno

na

Na današnji dan 1914. godine hici iz pištolja pripadnika organizacije Mlada Bosna Gavrila Principa, zaključili su jedno razdoblje svjetske povijesti. U Sarajevu su u dobro organiziranom atentatu ubijeni austrijski prestolonasljednik Franz Ferdinand i njegova supruga.

Bio je to izravan povod Prvom svjetskom ratu jer je Austro-Ugarska zatražila zadovoljštinu od Srbije, i kad je nije dobila, počela je ratne operacije na Balkanu koje su u rat uvukle i druge suprotstavljene europske velesile.

Tih godina, dva moćna saveza – Antanta i Centralne sile – težile su novoj podjeli svijeta pa je na mnogim neuralgičnim točkama prijetila opasnost od izbijanja rata. 1908. Austrija je aneksijom Bosne i Hercegovine izazvala svjetsku krizu, a kasnije, u balkanskim ratovima, ojačale su i velikosrpske pretenzije na južnoslavenska pokrajine Austro-Ugarske.

Čekala se samo prigoda za obračun. Vojni krugovi Srbije, koji su potajno pripremali i oružjem opskrbili buduće atentatore, izabrali su za metu austrijskog prestolonasljednika Franza Ferdinanda, političara koji je dugogodišnju krizu crno-žute monarhije želio riješiti preuređenjem zemlje.

Njegova je ideja bila da centralističku državu pretvori u savez nacionalnih demokracija u kojem bi, uz Nijemce i Mađare i Južni Slaveni imali svoju državu u sklopu habsburškog carstva. Talijanski ministar grof Sforza svjedoči kako mu je srpski vođa Nikola Pašić izjavio da se samo jednom preplašio za sudbinu svoje zemlje, a to je bilo onda kada su mu postale jasne namjere Franza Ferdinanda.

Nazočnost Ferdinanda na velikim manevrima u Bosni shvaćena je u Beogradu kao izazov pa je odmah pokrenut skriveni mehanizam odmazde u kojem je glavna uloga namijenjena jugoslavenski orijentiranim omladincima Mlade Bosne. Za posjeta Sarajevu na Ferdinanda je najprije Čabrinović bacio bombu. Tridesetak minuta kasnije Gavrilo Princip iz pištolja je smrtno ranio austrijskog prestolonasljednika i njegovu suprugu.

Ubojstvo u Sarajevu pokrenulo je Austro-Ugarsku u rat protiv Srbije. Stari kontinent tako se našao na kraju mučnog puta: zahvaćene obvezama vojnih saveza europske sile jedna za drugom ulazile su u svjetski sukob. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1997. – Alojzije Stepinac proglašen kršćanskim mučenikom vjere

Objavljeno

na

Objavio

Dana 11. studenoga 1997. Kongregacija za proglašenje svetaca proglasila je zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca mučenikom kršćanske vjere.

Nakon saslušanja 86 svjedoka, katolika i nekatolika, prikazanih ozdravljenja i uslišanja zagovornih molitava, uvezani su dokumenti u 114 svezaka na 38.000 stranica.

Ti prerađeni i pročišćeni dokumenti su proslijeđeni Kongregaciji za proglašenje svetaca na 6000 stranica temeljem kojega su teolozi konzultori 11. studenog 1997. donijeli jednoglasnu odluku kako se život i smrt kardinala Stepinca na temelju patnji zadobivenih i proživljenih u zatvoru proglašuju mučeništvom.

Njegov progonitelj bio je komunistički režim koji je htio iskorijeniti Crkvu i kršćanstvo. Na tom putu, upravo u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj naišao je na snažan otpor, a posebice u njezinom pastiru nadbiskupu Stepincu.

Budući da nije htio Katoličku Crkvu odvojiti od sveopće crkve i stvoriti nacionalnu hrvatsku crkvu, doživio je progone, blaćenja i nepravednu osudu komunističkog režima, a na kraju i trovanje i fizičko ubojstvo. Svojim držanjem i vjerom nasljedovao je Kristov put do smrti.

Lik kršćanskog mučenika sadrži u sebi spremnost na mučeništvo, zatim prihvaćanje mučeništva iz ljubavi prema vjeri, Crkvi i Kristu, te napokon opraštanje i ljubav prema svojim neprijateljima, u ovom slučaju komunistima. Alojzije Stepinac je uistinu sve te sastavnice posjedovao i stoga je mučenik vjere i Katoličke Crkve.

Papa Ivan Pavao II., proglašujući ga blaženikom u Mariji Bistrici 3. listopada 1998., istaknuo je kako se u njemu spaja „cjelokupna tragedija koja je pogodila hrvatsko pučanstvo i Europu tijekom ovoga stoljeća obilježena trima velikim zlima: fašizmom, nacizmom i komunizmom.

On (Stepinac) sada je u nebeskoj slavi okružen svima onima koji su, kao i on, dobar boj bili, kaleći svoju vjeru u kušnjama i nevoljama. Zato u njega danas s pouzdanjem upiremo svoj pogled ištući njegov zagovor.“

 

Alojzije Stepinac-pravednik među narodima

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

10. studenoga 1991. Bogdanovci – pad štita Vukovara značio je početak kraja

Objavljeno

na

Objavio

Bogdanovci su svakako jedno od mjesta u Hrvatskoj koje je najviše dalo za stvaranje neovisne i slobodne Hrvatske. Bili su štit grada Vukovara. Dovoljno je reći da je iz ovoga sela ubijeno ili se i danas vode kao nestali 89 mještana. 

Dana 10. studenoga 1991. u ruke JNA potpomognutim fašističkim četničkim milicijama pada herojsko selo pored Vukovara – Bogdanovci.

Bogdanovci su bili selo-simbol otpora neprijatelju. Zbog izuzetne hrabrosti branitelja i junačke obrane Bogdanovci su postali poznati širom Hrvatske kao zadnji štit obrane Vukovara.

Tuga i plač su tih dana bili u mnogim domovima Hrvata jer se predosjećala velika katastrofa u Vukovaru. Prethodni događaji, razaranja i ubojstva civila širom Hrvatske nagoviještala su tragediju u hrvatskom gradu na Dunavu.
U Domovinskom ratu tijekom opsade Vukovara, jedina veza Vukovara sa svijetom bio je “kukuruzni put” prema Vinkovcima ,  preko Bogdanovaca, Marinaca i Nuštra.

Padom Marinaca u listopadu 1991., Bogdanovci su ostali jedina oaza u vukovarskoj općini koja je (uz Vukovar) pružala otpor osvajaču.

Od 19. listopada 1991. bila je posve presječena veza između Bogdanovaca i Vukovara. Satnija 204. brigade Zbora narodne garde, koja se nalazila u opkoljenim Bogdanovcima, potom sasvim samostalno uz pomoć lokalnih domoljuba odolijeva napadima srpske vojske.

Unatoč višemjesečnoj hrabroj obrani u kojoj su sudjelovali mještani, pripadnici policije, Zbora narodne garde, te HOS-a, Bogdanovci, mjesto od nekoliko stotina stanovnika, bilo je prisiljeno predati se pred agresorskom vojskom i četničkim parapostrojbama koji su iz više smjerova s više od tisuću i pol ljudi ušli u ovo gotovo 100-postotno hrvatsko mjesto.

Bogdanovci su svakako jedno od mjesta u Hrvatskoj koje je najviše dalo za stvaranje neovisne i slobodne Hrvatske.  Dovoljno je reći da je iz ovoga sela ubijeno ili se i danas vode kao nestali 89 mještana. Uz 89 stradalih Bogdanovčana ovdje je život izgubilo i 40 junaka iz cijele Hrvatske koji su im tih najtežih dana došli pomoći u obrani.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari