Pratite nas

Kronika

28. srpnja 1993. Doljani – Nekažnjeni i zaboravljeni zločin tzv. Armije BiH nad Hrvatima

Objavljeno

na

Danas na Rivi u Splitu neće biti solidarnosti sa žrtvama nekažnjenog zločina u Doljanima, u more nitko ne će bacati cvijeće za stradale. Nije bilo dana solidarnosti ni jučer sa žrtvama zločina u Bugojnu, ne će biti dana solidarnosti ni sa žrtvama zločina u Grabovici, Uzdolu, Križančevu selu, Buhinim kućama i još na desetke stratišta nad Hrvatima BiH.

Danas se ne će oglasiti Zoran Pušić, Ante Tomić, Drago Pilsel ne će se oglasiti ni opskurne antifa i NVO udruge, danas na mail adresu portala Hrvatsko nebo ne će doći ni reagiranja “desnih “stranaka iz Hrvatske, takva su reagiranja rezervirana samo za “prirodne saveznike” Bošnjake /muslimane no ne i za Hrvate BiH oni su ipak svi pripadnici UZP-a -udruženog zločinačkog pothvata.

Danas se ne će oglasiti ni mnogi hrvatski političari koji se redovito solidariziraju sa žrtvama Ahmića, Srebrenice….

Danas će (ako i to) samo  par minuta vremena još jednom nekažnjenom zločinu posvetiti i hrvatska dalekovidnica tzv. HRT.

Muslimanska takozvana Armija BiH je 28. srpnja 1993. tijekom upada u Doljane likvidirala, ponajviše koristeći hladno oružje, 17 Hrvata u Doljanima, a zatim i 22 osobe na Stipića livadi. Tada je zaklano ili ustrijeljeno 39 civila i vojnika u jednome od najtežih zločina počinjenih nad Hrvatima u BiH. Osim što je podignuta jedna optužnica pred Županijskim sudom u Mostaru, koja je odbačena, nitko nije odgovarao za taj stravični zločin.

Hrvatski narod uvijek će se sjećati muka svojih sunarodnjaka u jablaničkom logoru Muzej i stravičnog zločina koji su počinili pripadnici Armije BiH nad žiteljima Doljana, a u tijeku ratnog sukoba između HVO-a i muslimanskih oružanih snaga od 1992. do 1994. godine. U općini Jablanica je bilo 11.800 stanovnika na popisu stanovništva iz 1948. godine, a od toga je bilo 57,1 posto Muslimana-Bošnjaka, 34,8 posto Hrvata i 7,0 posto Srba. Kada se ti podaci usporede s onima iz 1991. godine, onda se uočava da su Muslimani-Bošnjaci postali dominantan faktor, a da su se Hrvati i Srbi iseljavali. Tada je općina brojila 12.664 stanovnika, a od toga je 71,7 posto Muslimana-Bošnjaka, 18,1 posto Hrvata i 4 posto Srba.

Od napetosti do sukoba

Na prvim demokratskim izborima 1990. godine većinu glasova su dobili SDA i HDZ BiH. Kao vodeća politička snaga SDA odmah provodi diskriminaciju prema nemuslimanskom stanovništvu. Srbi su isključeni iz svih institucija vlasti, a bolje nisu prošli ni Hrvati pa zbog toga dolazi do nesuglasica i napetosti. Sa srpskom agresijom Hrvati se organiziraju u HVO i brane svoje domove. Krajem 1992. godine postrojbe Armije BiH posežu za nasiljem, presreću konvoje humanitarne pomoći koji idu “Putem spasa”, pljačkaju kamione, a ljude maltretiraju. Ekstremisti na kontrolnom punktu u selu Ostrožac ubili su jednoga vojnika HVO-a, a jednoga ranili. Nepoznata eksplozivna naprava eksplodirala je 12. prosinca 1992. godine uz vanjski zid katoličke župne crkve u Jablanici, a od toga su popucala stakla triju prozora i manje su oštećeni oluci i fasada crkve.

Od tada napetosti između Armije BiH i HVO-a prerastaju u otvoreni ratni sukob. U gradu je nesnosan život za Hrvate, oni gladuju, gube radna mjesta, otimaju im stanove, pljačkaju ih i stalno ponižavaju. HVO se povlači u hrvatska sela, a stanovništvo bježi. U ratnom sukobu između HVO-a i Armije BiH bilo je 69 ratnih žrtava Hrvata, a od toga su bila 54 zarobljena i ubijena vojnika HVO-a, četvero djece i 11 odraslih civila.

Najteži zločin u jablaničkoj općini nad Hrvatima počinili su vojnici Armije BiH u selu Doljanima 28. srpnja 1993. godine. Doljani su po popisu stanovništva 1981. godine imali 1049 stanovnika, a od toga je bio 731 Hrvat ili 69,68 posto, Muslimana-Bošnjaka je bilo 316 ili 30,12 posto, a osim njih u selu je bio jedan Srbin i jedan “ostali”. Doljani su udaljeni 12 kilometara od Jablanice, a u njima je sjedište župe sv. Ilije proroka, koja pripada vrhbosanskoj nadbiskupiji i nju opslužuju bosanski franjevci

Tog jutra Doljane su opkolili i združeno napali pripadnici 44. brdske brigade IV. korpusa Armije BiH, ojačani pripadnicima MUP-a i postrojbe za posebne namjene Zulfikar. Do popodnevnih sati napadači su ovladali većim dijelom sela te lokalitetima Stropa, Stipića livade i komunikacijskim pravcem koji je vodio prema Gračacu.

Milosti nije bilo te su seljani pokušali spasiti život bijegom, no neki od njih sačekani su u zasjedi kod izvora vode na Stipića livadi. Zločin u Doljanima otkriven je četiri dana poslije, 1. kolovoza 1993. godine kada su selo oslobodile postrojbe HVO-a. Očevici su zatekli tijela masakriranih vojnika, nad kojima su se vojnici Armije BiH iživljavali, većina lubanja bila je razmrskana, vađene su im oči, rezane genitalije, sječeni udovi, a neka tijela bila su nagorjela. Osim toga leševi su bili minirani kako bi nastradali oni koji ih budu sakupljali i pokapali.

Nakon oslobođenja sela, kamerom su zabilježene snimke nemilosrdnih egzekucija pa i ritualnog iživljavanja nad tijelima. Za razliku od zločina koje su u muslimansko-hrvatskom sukobu počinili pripadnici HVO-a, zločin u Doljanima, kao i neki drugi koje je počinila bošnjačka strana, nikad nije dobio medijsku pozornost ni pažnju međunarodnih humanitarnih organizacija.

Logor u jablaničkome muzeju

U logoru Muzej u Jablanici bilo je zatočeno 69-ero djece, broj zatočenih civila bio je 623, osam je Hrvata umrlo, dvije žene su silovane. Anica Jurina Šitum (1913.) u logoru Muzej je umrla od gladi, jer su joj čuvari sustavno uskraćivali hranu.

 

 

U domovinskom ratu od 1992-1995.g. na području općine Jablanica poginulo je procentualno puno ljudi, što vojnika što civila. Svi su poginuli od tzv.Armije BiH muslimansko –bošnjačkih postrojbi. Poznato je da na području općine nije bilo sukoba od strane JNA i srpsko crnogorskog agresora jer ta Armija nikad nije ušla u Jablanicu zahvaljujući HVO. U tom periodu poginuli su:

1. BILOŠ,MATO sin TADIJE i majke MARE rođene Pranjić rođen 10.studenog 1950.g. u Huduskom, općina Prozor-Rama, nastanjen u Jablanici, oženjen Šteficom Biloš rođena Lucević iz Doljana. Poginuo 28.srpnja 1993,g, od strane Armije BiH u Doljanima na Stipića livadi. Pokopan u groblju Risovac.

2. BOŽIĆ,LJUBOMIR sin KAZIMIRA i majke SLAVKE rođene Azinović, rođen 24.studenog 1966.g. u Glogošnici, općina Jablanica gdje je i stalno nastanjen, oženjen Zorom Božić rođena Džalto, otac jednog djeteta, poginuo 28.srpnja 1993.g.  od strane Armije BiH u Doljanima na Stipića livadi, pokopan u groblju Risovac,

3. BOŽIĆ,MARINKO sin KAZIMIRA i SLAVKE rođene Azinović, rođen 06.rujna 1960.g. u Glogošnici, općina Jablanica, gdje je i stalno nastanjen, oženjen Janjom Božić rođ Azinović, otac dvoje djece, poginuo 28.srpnja 1993.g. od strane Armije BiH u Doljanima na Stipića livadi, pokopan u groblju Risovac,

4. BOŽIĆ,ŽELJKO sin SLAVKA i LUCE rođene Rajič, rođen 02.12.1960.g. u Glogošnici, općina Jablanica, gdje je i stalno nastanjen, neoženjen, poginuo 28.srpnja 1993.g. od strane Armije BiH u Doljanima, pokopan u groblju Risovac,

5. BRADARIĆ,STIPO, sin MARIJANA i RUŽE rođene Bradarić, rođen 01.01.1958.g. u Doljanima. Općina Jablanica, gdje je i stalno nastanjen, oženjen Ružom Bradarić, rođenom Lončar, otac četvero djece, poginuo 28.srpnja1993.g. u Doljanima od strane Armije BiH, pokopan u groblju u Doljanima.

6. BREKALO,JOSIP sin IVANA i IVE rođene BUCONJIĆ, rođen 29.06.1939.g. u mjestu Kremenac, Grabovica općina Mostar, stalno nastanjen u Jablanici, ubijen od strane pripadnika Armije BiH u Grabovici 8/9 rujna 1993.g., bačen u Neretvu od istih, nesahranjen, još mu nije nađeno tijelo. Otac jednog djeteta,

7. LUCA,BREKALO kći PERE i MATIJE rođene Zadro, rođena 14.09.1939.g. u Donjoj Drežnici, Ćopi, općina Mostar, stalno nastanjena u Jablanici , ubijena od strane pripadnika Armije BiH u Grabovici 8/9 rujna 1993.g., bačena u Neretvu od istih, nesahranjena, još joj nije nađeno tijelo. Majka jednog djeteta,

8. CVITKOVIĆ,IVAN sin MIRKA i IVUŠE rođene Papak, rođen 28.02.1973.g. u Sovićima općina Jablanica gdje je i stalno nastanjen, neoženjen, poginuo 20.srpnja 1994.g. nesretnim slučajem, sahranjen u groblju u Sovićima,

9. CVITKOVIĆ,MARKO sin JURE i KATE rođene Žarić, rođen 03.11.1954.g. u Sovićima, općina Jablanica, nastanjen u Jablanici u gradu, oženjen Ružom Cvitković rođena Groznica, otac troje djece, poginuo 28.srpnja 1993.g. na Štropu u Doljanima od strane Armije BiH, pokopan u groblju Sovići.

10. ČOLIĆ,RUŽA kći PERE i JELE rođene Mijić, rođena 20.05.1921.g. u Sovićima, općina Jablanica, nastanjena u Doljanima, općina Jablanica, udata za Peru Čolića, poginula 28.srpnja 1993,g, od strane Armije BiH u Doljanima, pokopana u groblju Risovac.

11. DOGAN,MATO sin IVANA I KATE, rođen 07.03.1961.g. u Deževicama u Kreševu, nastanjen u Donjoj Jablanici, općina Jablanica, oženjen Jelom Dogan rođena Krajinović, otac jednog djeteta, poginuo 28.srpnja 1993.g. u Doljanima na Stipića livadi, općina Jablanica od strane Armije BiH, pokopan u groblju Risovac.

12. DRINOVAC,NIKOLA sin VIDANA i JELE rođene Antunović,rođen 03.12.1971.g. na Slatini općina Jablanica, neoženjen poginuo 25.06.1994.g. u Uskoplju nesretnim slučajem u akciji, sahranjen na Slatini,

13. GAGRO,MILENKO sin PERE i ILKE rođene Ramić, rođen 27.07.1955.g. u Risovcu općina Jablanica gdje je i stalno nastanjen, oženjen Mirjanom Gagro rođena Zelenika, otac četvero djece, poginuo 28.srpnja 1993.g. na Štropu, Doljani, općina Jablanica od strane Armije BiH, sahranjen na groblju Risovac.

14. GROZNICA,ANDRIJA sin JURE i RUŽE rođene Mikulić, rođen 22.09.1972.g. u Sovićima općina jablanica gdje je i stalno nastanjen, neoženjen, poginuo 28.srpnja 1993.g. u Doljanima općina Jablanica, pokopan u groblju u Sovićima.

15. JOZIPOVIĆ,TOMISLAV sin IVANA i MARE rođene Šitum, rođen 03.09.1974.g. u Doljanima općina Jablanica gdje je i stalno nastanjen, neoženjen,poginuo 08.listopada 1993,g, u Doljanima od strane Armije BiH, pokopan u groblju Risovac.

16. JOZIPOVIĆ,ANDRIJA sin MARKA i ANICE rođene Novak, rođen 29.05.1961.g. u Doljanima, općina Jablanica gdje je i stalno nastanjen, neoženjen, poginuo 17.kolovoza 1996.g. nesretnim slučajem na Gračacu, općina Prozor-Rama. Pokopan u groblju u Doljanima.

17. LEBO,IGOR sin NEDILJKA i RUŽE rođene Mijić, rođen 27.08.1977.g. u Mostaru, općina Mostar, stalno nastanjen u Mostaru, Dubrovačka 118. neoženjen, poginuo 28.srpnja1993.g. od strane Armije BiH, pokopan u groblju u Mostaru.

18. MARIĆ,ANĐELKO sin PETRA i JANJE rođene Stojanović, rođen 08.01.1964.g. u Dubrovniku, stalno nastanjen u Jablanici u ul.Proleterskih brigada, neoženjen, poginuo 28.srpnja 1993.g. u Doljanima na Stipića livadi, općina Jablanica od strane Armije BiH, pokopan u groblju Risovac.

19. MARIĆ,DAVOR sin PERE i IVE rođene Lovrić, rođen 07.09.1974.g. u Doljanima općina Jablanica, gdje je i stalno nastanjen, neoženjen, poginuo 28.srpnja 1993.g. u Doljanima na Stipića livadi, općina Jablanica od strane Armije BiH, pokopan u groblju Risovac.

20. MILIČEVIĆ,ANDRIJA sin IVANA i KATE rođene Pole, rođen 14.02.1948.g. Doljanima općina Jablanica gdje je i stalno nastanjen, oženjen Ružom Miličević rođena Stipanović, otac devetero djece, poginuo 28.srpnja 1993.g. u Doljanima od strane Armije BiH, pokopan u groblju Risovac.

21. MILIČEVIĆ,SLAVKO sin JURE i Kate ROĐENE Ćavar, rođen 25.07.1955.g. u Doljanima općina Jablanica gdje je i stalno nastanjen, oženjen Vesnom Miličević rođenom Lucević, otac dvoje djece, poginuo 28.srpnja 1993.g. u Doljanima od strane Armije BiH, pokopan u groblju Doljani.

22. JOZO,MILIČEVIĆ sin LUKE i MARE, rođen 01.05.1929.g. u Doljanima općina Jablanica, oženjen Anicom rođena Šitum, umro na Muzeju u Jablanici dana 19.02.1994.g. sahranjen najprije u Jablanici pa premješten u Doljane.

23. MIŠKIĆ,ŽELJKO sin IVANA i KLARE rođene Martinić, rođen 23.03.1968.g. u Jablanici, nastanjen u Jablanici u ul. Pere Bilića 49, neoženjen, poginuo 28.srpnja 1993.g. u Doljanima na Stipića livadi, općina Jablanica od strane Armije BiH, pokopan na Braču Republika Hrvatska.

24. NIŽIĆ,ZDRAVKO sin VLADE i MARIJE rođena Falak, rođen 15.07.1940.g. u Šurmancima, općina Čitluk, stalno nastanjen u Jablanici, neoženjen, poginuo 16. listopada 1993.g. na prisilnom radu kopajući rovove, po prisilnoj mobilizaciji vlasti u Jablanici sklone Sarajevu, pokopan u groblju u Jablanici,

25. DRAŽEN,PAVKOVIĆ sin TADIJE poginuo na Stropu 28.srpnja 1993.g.

26. PAVLOVIĆ,IVA kći SREĆKA i ANICE rođene Šimunović, rođen 27.09.1929.g. u Meopotočju, općina Prozor-Rama, nastanjena u Doljanima, općina Jablanica, neudata, ubijena kao civil od strane Armije Bih 28.srpnja 1993.g. u Doljanima, općina Jablanica, pokopana u groblju Risovac.

27. PERKOVIĆ,ANDRIJA sin JOZE i JELE rođene Drinovac, rođen 06.05.1967.g. u Slatina općina Jablanica gdje je i stalno nastanjen, oženjen Marijom Perković rođena Matić, poginuo 04.srpnja 1993.g. na Slatine od strane Armije BiH, pokopan u groblju Slatina.

28. PINJUŠIĆ,ZVONKO sin BOSILJKA I DRAGICE rođene Rako, rođen 28.05.1967.g. u Goranima općina Konjic, stalno nastanjen u Glogošnici općina Jablanica, neoženjen, poginuo 28.srpnja 1993.g. u Doljanima općina Jablanica od strane Armije BiH, pokopan u groblju Risovac.

29. POLE,MILAN sin JURE i ANICE rođene Rogić, rođen 23.03.1972.g. u Sovićima općina Jablanica, stalno nastanjen u Vojnu općina Mostar,neoženjen,  poginuo 28.srpnja 1993.g. u Doljanima općina Jablanica, pokopan u groblju Sovići.

30. RIPIĆ,ANICA kći IVANA i MARE rođene Marijanović, rođena 27.03.1934.g. u Doljanima općina Jablanica gdje je i stalno nastanjena, udata za Martina Ripića, poginula 28.srpnja 1993,g,kao civil, u Doljanima na Stipića livadi, općina Jablanica od strane Armije BiH, pokopana u groblju Risovac.

31. RIPIĆ,MARTIN sin IVE i KATE rođene Kolak, rođen 04.12.1933.g. u Sovićima općina Jablanica, stalno nastanjen u Doljanima, općina Jablanica, oženjen Anicom Ripić rođena Kolak, poginuo 28.srpnja 1993.g.kao civil, u Doljanima na Stipića livadi, općina Jablanica od strane Armije BiH, sahranjen u groblju Risovac.

32. ROGIĆ,ANDRIJA sin IVANA i IVKE rođene Kolak, rođen 26.05.1943.g. u Šarengradu općina Vukovar, stalno nastanjen u Donjoj Jablanici općina Jablanica, poginuo 26.veljače 1994.g. u Donjoj Jablanici, nađen u Grabovičkom jezeru ispod kuće, predpostavlja se da je pod pritiskom pripadnika Armije BiH skočio u jezero ili je čak bačen u jezero, pokopan u groblje u Glogošnici kasnije premješten u groblje Soviće.

33. SAKS,IVICA sin MATIJE i LUCE rođene Vrankić, rođen 28.01.1955.g. u Jablanici gdje je i stalno nastanjen, oženjen otac dvoje djece, poginuo 15.09.1995.g. u mjesto Šegrti, Bosansko Grahovo, sahranjen na groblju Masline u Mostaru.

34. SOLDO,JURE sin ILIJE I KATE rođene Stipanović, rođen 25.10.1970.g. u Doljanima općina Jablanica nastanjen u Kosnim lukama općina Jablanica, neoženjen, poginuo 28.srpnja 1993.g. u Doljanima na Stipića livadi, općina Jablanica od strane Armije BiH, pokopan u groblju Risovac.

35. SOLDO,IVAN sin ILIJE i KATE rođene Stipanović, rođen 11.09.1969.g. u Doljanima općina Jablanica, stalno nastanjen u Kosnim lukama općina Jablanica, oženjen Milicom Soldo rođena Vladić, poginuo 28.srpnja 1993.g. u Doljanima na Stipića livadi, općina Jablanica,od strane Armije BiH, pokopan u groblju Risovac.

36. SOLDO,PERO sin ILIJE I KATE rođene Stipanović, rođen 24.03.1967.g. u Doljanima općina Jablanica, stalno nastanjen u Kosnim lukama općina Jablanica, neoženjen, poginuo 28.srpnja 1993.g. u Doljanima na Stipića livadi, općina Jablanica od strane Armije BiH, pokopan u groblju Risovac.

37. SOLDO,NEDELJKO sin JOZIPA I KATE rođene Nuić, rođen 08.10.1933.g. u Doljanima općina Jablanica gdje je i stalno nastanjen, oženjen Jelenom Soldo rođena Novak, poginuo 28.srpnja 1993,g,kao civil, u Doljanima od strane Armije BiH, pokopan u groblju u Doljanima.

38. STIPANOVIĆ,ANDRIJA sin STIPE I JANJE, rođen 28.03.1931.g. u Doljanima, općina Jablanica gdje je i stalno nastanjen, oženjen sa Zorkom Stipanović rođena Marijanović, otac šestero djece, poginuo 28.srpnja1993.g. u Stuparima, Doljani općina Jablanica od strane Armije BiH, sahranjen u groblju Doljani.

39. STIPANOVIĆ,PAVKA kći PERE I ANICE rođene Čolić, rođena 30.05.1942.g. u Doljanima općina Jablanica, gdje je i stalno nastanjena, neudata, poginula 28.srpnja 1993.g. od strane Armije BiH,kao civil,u Doljanimaopćina Jablanica, pokopana u groblju u Doljanima.

40. STOJANOVIĆ, JELA kći STIPE i RUŽE rođena Drinovac, rođena 26.02.1961.g.na Slatini općina Jablanica gdje je stalno i nastanjena, neudata, poginula 05.lipnja 1993.g.kao civil, od strane Armije BiH, u Doljanima općina Jablanica, pokopana na groblju na Slatini.

41. ŠIMUNOVIĆ,ANTONIO sin PERE rođen 19.08.1972.g. u Mostaru, stalno nastanjen u Jablanici poginuo 1991.g. u Sloveniji za vrijeme rata dok bio u služni JNA.

42. ŠITUM,ANICA kći JURE i MARE, rođena 19.04.1913.g. u Doljanima, općina Jablanica gdje je i stalno nastanjena, udovica, umrla 28.siječnja 1994.g. na Muzeju-logoru u Jablanici u zarobljeništvu od iscrljenosti.sahranjena u groblju Jablanica. Muzej-logor je napravljen za Hrvate od strane vlasti u Jablanici koje su sklone Sarajevu.

43. TOMIĆ,IVICA sin STJEPANA i LJUBICE rođene Šunjić, rođen 01.06.1954.g. u Ostrošcu općina Jablanica gdje je i stalno nastanjen, oženjen Mirjanom Tomić rođena Šimunović, otac jednog djeteta, poginuo 28.srpnja 1993.g. od strane Armije BiH, u Doljanima općina Jablanica, pokopan u groblju u Mostaru.

44. TOPIĆ, IVAN sin TADE i IVKE rođene Jurić, rođen 12.03.1969.g. u bukovici općina Konjic, stalno nastanjen u Jablanici Gornja Kolonija SP 100, neoženjen, poginuo 28.srpnja1993.g. u Doljanima općina Jablanica od strane Armije BiH, pokopan u groblju Risovac.

45. VRLJIĆ,SLAVKO sin STJEPANA i MARE rođene Jozić, rođen 28.06.1968.g. u Jablanici nastanjen u Jablanici Željeznička bb, oženjen sa Brankom Vrljić rođena Stipanović, otac jednog djeteta, poginuo 28.srpnja 1993.g. u Doljanima,općina Jablanica, od strane Armije BiH, pokopan u groblju Risovac.

46. ZELENIKA,ILIJA sin ANTE i KATE, rođen 12.05.1960.g. u Doljanima općina Jablanica gdje je stalno i nastanjen, neoženjen, poginuo 13.travanj 1993.g. od strane Armije BiH, u Doljanima općina Jablanica, pokopan u groblju u Doljanima.

47. ZELENIKA,JURE sin STIPE i ANICE, rođen 22.travnja 1948.g. u Doljanima općina Jablanica, nastanjen u Jablanici Betonsko naselje bb, oženjen Mirom Zelenika rođena Ćorić, otac četvero djece, umro 23.studenog 1994.g. na radnom zadatku, pokopan na groblju u Doljanima.

48. ZELENIKA,MARINKO sin IVANA i KATE rođena Stipanović, rođen 19.08.1959.g. u Doljanima općina Jablanica gdje je i stalno nastanjen, oženjen sa Dragicom Zelenika rođena Ergo. Otac jednog djeteta, poginuo 28.srpnja1993.g.u Doljanima općina Jablanica, od strane Armoje BiH, pokopan na groblju u Doljanima.

49. ZOVKO,IVAN,sin MIRKA i IVE rođene Rozić, rođen 10.02.1973.g.u Pologu općina Mostar, nastanjen na Risovcu općina Jablanica, neoženjen, poginuo 28.07.1993.g. na Stropu u Doljanima općina Jablanica, od strane Armije BiH, sahranjen na groblju u Pologu.

50. ŽARIĆ,ANTE sin IVANA i AGATE rođena Marić, rođen 01.04.1965.g. u Doljanima općina Jablanica gdje je i stalno nastanjen, neoženjen, poginuo 28.srpnja1993.g.u Doljanima općina Jablanica, od strane Armije BiH, pokopan u groblju u Doljanima.

51. ŽARIĆ,IVAN sin ANDRIJE i ANĐE rođene Marijanović, rođen 03.09.1935.g. u Doljanima općina Jablanica, stalno nastanjen u Mostaru u ulici Proleterskih brigada br 5, udovac, otac dvoje djece,  poginuo 31. Srpnja 1993.g. kada je prilikom napada i  zarobljavanja u Doljanima 28.srpnja1993.g. ranjen od strane Armije BiH, te je nakon toga smješten u Dom zdravlja u Jablanica, ali mu je prisilno skinuta infuzija i aparati te je nakon toga preminuo, pokopan u groblju u Jablanici, kasnije premješten u groblje u Doljanima.

Popis preuzet sa stranice Doljani.info http://www.doljani.info  

Priredio Daran Bašić/Hrvatsko nebo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Na današnji dan 2005. godine umro je Ivan Pavao II.

Objavljeno

na

Objavio

U povodu 15. obljetnice smrti Ivana Pavla II. na zajedničku molitvu na nakanu za prestanak epidemije koronavirusa, poziva umirovljeni krakovski nadbiskup kardinal Stanisław Dziwisz. Pridružite se večeras u 21.37.(vrijeme kada je Papa Ivan Pavao umro).

Posljednje riječi voljenog pape Ivana Pavla II. bile su na poljskom jeziku i glasile su: “Pozwólcie mi odejść do domu Ojca”. (Dozvolite mi otići u Očev dom)

Na današnji dan 2005. godine u 21 sat i 37 minuta umro je papa Ivan Pavao II. u svom stanu u Vatikanu. Uzrok smrti bio je zastoj srca usred hipotenzije i nedovoljne cirkulacije izazvane septičkim šokom. Sepsa je, pak, bila uzrokovana ranijom urinarnom infekcijom. Posljednje papine riječi bile su na poljskom jeziku i glasile su: “Pozwólcie mi odejść do domu Ojca”. (Dozvolite mi otići u Očev dom).

Nekoliko dana prije papa je primio bolesničko pomazanje od svog prijatelja i tajnika Poljaka Stanisława Dziwisza. Dok je papa umirao, deseci tisuća ljudi okupili su se na Trgu sv. Petra u Rimu. Papa je ostavio pisanu oporuku u kojoj je izričito tražio da ne bude pokopan u sarkofagu, nego jednostavno u zemlju. Želja mu je ispunjena i pokopan je ispod crkve sv. Petra.

Na papinom sprovodu okupio se najveći broj stranih državnika u povijesti . Ivan Pavao II. proglašen je blaženim 1. svibnja 2011, a svetim 27. travnja 2014. na Nedjelju Božanskog milosrđa koje je toliko štovao.

Bio je veliki prijatelj i zagovornik hrvatskog naroda, kako za zemaljskog života, tako i danas u vječnom životu s Bogom.

Karol Jozef Wojtyla rođen je 1920. u Wadowicama, gradu smještenom na jugu Poljske. Ime je dobio po svetom Karlu Boromejskom čijoj zaštiti su svog sina preporučili roditelji Karol i Emilia.

Karolova majka umrla je devet godina kasnije, a kada je imao dvanaest Karolu je preminuo i stariji brat. Ivan Pavao II. često je govorio kako je njegova majka željela imati dva sina: liječnika i svećenika; njegov brat bio je liječnik, a on je postao svećenik. Papa će kazati da su njegove pripreme za svećenički poziv počele još u roditeljskom domu i da je na njih znatno utjecao njegov otac.

Iz mladosti svetog Ivana Pavla II. svakako treba istaknuti 1938. kada se Lolek, kako su zvali Woytilu, seli u Krakow. Tu započinje studij poljske filologije. Nakon prve godine studija nacistička Njemačka okupira Poljsku, a nacisti zatvaraju Sveučilište.

Prema Papinim riječima izbijanje rata “na izrazit je način promijenilo tijek njegova života”. Da bi izbjegao deportaciju, Wojtyla počinje raditi u kamenolomu, a potom prelazi u tvornicu sode. Sam će kasnije reći kako su te godine bile odlučne za konačno sazrijevanje njegove odluke o odlasku u bogosloviju. Iz tog vremena seže i njegov duboki osjećaj ljubavi i prijateljstva za radnike.

Budući papa i svetac u tajnosti od 1942. pohađa Teološki fakultet u Krakowu. Krakovski nadbiskup kardinal Adam Stefan Sapiehe, koga je papa iznimno cijenio i nazivao ga «nezaboravnim», zaredio je Karola Wojtylu 1946.

U studenom te iste godine Wojtyla odlazi na studij u Rim gdje postiže doktorat iz teologije. Iste godine vraća se u Poljsku i dobiva svoju prvu pastoralnu službu – postaje kapelan u jednoj seoskoj župi. U 38-oj godini, Wojtyla je zaređen za biskupa. 1963. papa Pavao VI. imenuje Wojtylu za krakowskog nadbiskupa, a četiri godine kasnije imenuje ga i kardinalom.

1978. umire papa Pavao VI. Za sljedećeg papu izabran je kardinal Albino Luciani iz Venecije, koji uzima ime Ivan Pavao I. Ali, samo 33 dana nakon toga, iznenada umire. Tako se 1978. godine, 14. listopada, otvara nova konklava, a dva dana potom, izabran je 264. papa u povijesti Crkve Karol Wojtyla. Nakon 455 godina za papu je izabran ne-Talijan, prvi papa Slaven.

Ivanu Pavlu II. tada je njegov sunarodnjak i primas Poljske kardinal Stefan Wyszynski (Stefan Višinski) rekao: «Izaberu li te, molim te, ne odbij.» Poslije izbora kardinal Wyszynski je uputio proročke riječi novom Papi: «Sada trebaš uvesti Crkvu u treće tisućljeće.» On je to i učinio.

Još u prvim danima svog pontifikata zacrtao je smjer kojim će ploviti njegova lađa. ‘Ne bojte se. Otvorite vrata Kristu.’, riječi s početka njegove službe dale su pečat cijelom njegovom pontifikatu. Bog ne traži nikada od čovjeka više nego što može učiniti. Bog nam uvijek daje snage da učinimo ono što od nas traži, izjavio je početkom jubilejske godine.

Papa putnik, kako su ga često oslovljavali novinari, na svoje je prvo putovanje krenuo u siječnju 1979. u Srednju Ameriku i Meksiko. Ukupno je na putovanja kretao 104 puta, od toga tri puta je posjetio Hrvatsku.

Još je jedan važan trenutak pontifikata svetog Ivana Pavla II. 13. svibnja 1981. godine, na Trgu sv. Petra, Mehmet Ali Agca izvršio je atentat na Papu. Operacija teško ranjenog Pape trajala je šest sati, a Papa je na liječenju proveo 77 dana.

Ivan Pavao II. uvijek je bio blizak s mladima. 1986. godine ustanovio je Svjetski dan mladih. Već je na dan svog pontifikalnog ustoličenja, sveti Ivan Pavao II. kazao mladima: »Vi ste nada Crkve i svijeta – vi ste moja nada.»

Prvi je Papa koji je ušao u jednu sinagogu i džamiju. Njegov pontifikat bio je najduži pontifikat u XX. stoljeću i treći po duljini u povijesti Crkve. Obilježen je, među ostalim, brigom za dobro i dostojanstvo svakog čovjeka, zalaganjem za ekumenizam, kulturu života nasuprot kulturi smrti, mir, ekologiju, dijalog i toleranciju među narodima, religijama i kulturama.

Sveti Ivan Pavao II. objavio je 14 enciklika, 15 apostolskih pobudnica, 11 apostolskih konstitucija i 45 apostolskih pisama. Osim toga, na svojim je apostolskim putovanjima održao više od tri tisuće govora.

Tijekom papinske službe proglasio je svetima 482, a blaženim tisuću i 338 kršćana. Imenovao je 231 kardinala. Zaredio je 321 biskupa. Niti jedan Papa u povijesti nije se susreo s tolikim brojem ljudi. Na više od tisuću općih audijencija srijedom u Rimu susreo je više od 17 milijuna hodočasnika.

Procjenjuje se da je ovaj Papa na svojim putovanjima prešao udaljenost koja je gotovo jednaka trostrukoj udaljenosti između Zemlje i Mjeseca. Na tim putovanjima susreo se s više od 300 milijuna ljudi.

Sveti Ivan Pavao II. beatificirao je i bl. Alojzija Stepinca i Mariju od Propetog Petković te je blaženim proglasio časnog slugu Božjeg Ivana Merza. Tijekom pontifikata kanonizirao je dvojicu Hrvata: sv. Leopolda Bogdana Mandića i Marka Križevčanina.

Vapaj svetog Ivana Pavla II. na početku pontifikata: “Otvorite širom vrata Kristu!” ostaje poticaj svima nama. S druge strane, taj isti Krist kojemu je Karol Wojtyla, povjerio svoj život, otvorio mu je vrata i pozvao ga u svoj dom na današnji dan 2005. u 21 sat i 37 minuta.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Tomislav Karamarko: Dragi Josipe hvala ti na žrtvi. Ima nas još i tu smo

Objavljeno

na

Objavio

Povodom obljetnice stradavanja prvog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića koji je 31. ožujka 1991. poginuo na Plitvičkim Jezerima, na Facebooku posebnu posvetu napisao je Tomislav Karamarko:

Dragi Josipe, vrijeme prolazi i sjetimo te se na dan pogibije – kako si, zaljubljen u hrvatsku neovisnost i hrvatsku državu, bio spreman dati sebe za domovinu. To si i učinio, prvi!

Hrvatska ti je bila vrelo emocija. I u maglovitu zoru na Plitvicama, tom Oltaru Domovine, dao si sve. Snove i život Josipa Jovića, otaca, djedova i pradjedova. Tvoja Hrvatska, Josipe, bila je jednostavna. Nezavisna, samosvjesna, slobodna, ugodna za život i ponosna. Nije li takvo i stijenje iz kojeg si ponikao?

Hvala ti na žrtvi. Ima nas još i tu smo. I još uvijek sanjamo Hrvatsku. I spremni smo. Dragi Josipe, zauvijek si s nama, napisao je Tomislav Karamarko na facebooku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari