Pratite nas

Povijesnice

28. svibnja 1991. stadion NK Zagreb – prva smotra hrvatskih oružanih snaga

Objavljeno

na

Na današnji dan 28. svibnja 1991. na stadionu NK Zagreb u Kranjčevićevoj ulici održana je prva smotra brigada Zbora narodne garde uz svečani mimohod i polaganje prisege. Bilo je to prvo javno postrojavanje hrvatskih oružanih snaga kao dokaz da će se Hrvatska oduprijeti zajedničkoj agresiji Titove komunističke JNA i udruženih četničkih hordi.

[ad id=”93788″]

Tako su u agresiji sudjelovale vojske samo deklarativno suprotstavljenih totalitarizama – crvena petokraka i četnička kokarda!

To je još jedan razlog više zabrani tih znakova dijaboličnih režima.

Danas se na taj dan slavi Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske i Dan hrvatske kopnene vojske, a Hrvatska vojska još tada nije postojala. Sve oružane jednice nalazile su se još uvijek pod Ministarstvom unutarnjih poslova i pripadale su MUP-u Hrvatske.

Hrvatska se u proljeće 1991. našla pod velikim političkim i terorističkim pritiskom JNA, komunističkih vlasti u Beogradu i paravojnih formacija sastavljenih od hrvatskih Srba i uvezenih četnika.

Već je diljem Hrvatske (Plitvice, Pakrac, Borovo Selo) dolazilo do većih oružanih sukoba pobunjenika i separatista protiv legalnih policijskih snaga RH. Brojno hrvatsko stanovništvo već je bilo protjerano iz svojih domova, osobito u kninskom, benkovačkom i obrovačkom kraju.

Hrvatski je narod zahvatila velika zabrinutost zbog nastale situacije jer je do zuba naoružana JNA prijetila vojnim udarom i smjenom demokratski izabrane vlasti na čelu sa predsjednikom Tuđmanom i uvođenjem vojne diktature. Istovremeno, srpske paravojne milicije već su bile zauzele brojne policijske postaje i gradove u Hrvatskoj (Knin, Obrovac, Benkovac, Donji Lapac, Gračac, Vrgimost, Vojnić i dr.) bez ikakve želje za pregovorima i mirom.

Smotra u Kranjčevićevoj – Hrvati ne pristaju na okupaciju!

Smotra Zbora narodne garde na stadionu NK Zagreb pred oko 15.000 ljudi dala je nadu hrvatskom narodu da se može obraniti od postojećih prijetnji. Izravnim prijenosom na (tada) Hrvatskoj televiziji smotra je dala nadu Hrvatima u gotovo bezizlaznoj situaciji u kojoj se hrvatski narod našao. Bio je to veliki motiv, osobito ugroženom hrvatskom pučanstvu Slavonije, Dalmacije, Banovine i Like, da će se hrvatski narod boriti za svoju slobodu do posljednjeg čovjeka!

Slavni Zbor narodne garde, koji je podnio prve i najteže ratne nalete 1991. bio je nukleus buduće Hrvatske vojske. Bio je sastavljen od djelatnog i pričuvnog sastava, a koji su u početku rata, do provođenja mobilizacije na jesen, činili hrvatski mladići dragovoljci iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine, kao i hrvatske dijaspore.

Okupatori pod zajedničkim znakovljem – crvena petokraka i četnička kokarda

U Zbor narodne garde mahom su se javljali mladići izuzetnog domoljublja i ljubavi prema svom hrvatskom narodu. Bili su vrlo slabo naoružani, uglavnom lakim oružjem, te bili višestruko brojčano i naoružanjem slabiji od ujedinjenih srbijanskih, komunističkih i četničkih snaga. Kretali su u rat čiji je ishod bio više nego neizvjestan, kao i njihova sudbina, jer podsjetimo se da se sve to događalo još uvijek u okviru komunističke Jugoslavije.

Dok su hrvatski mladići s ponosom na kapama nosili u komunizmu zabranjeni hrvatski grb, na drugoj strani bilo je udruženo znakovlje komunističkih i fašističkih režima: zvijezda petokraka, četnička kokarda i drugo znakovlje paravojnih jedinica Srba.

To je dokaz nužnosti zabrane svih znakova totalitarnih režima, jer je osim strašnih zločina koji su pod komunizmom učinjeni nad Hrvatima nakon II. svjetskog rata i svih zločina komunizma u svijetu, zvijezda petokraka bila je na čelu većine agresora tijekom ratne 1991.

Ne zaboravimo, Hrvatsku nisu napadale samo četničke kokarde, već prije svega i – crvene petokrake!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

BiH kao unija triju republika – 25 godina od ‘Owen-Stoltenbergovog plana’

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan prije točno 25 godina međunarodna zajednica predložila je mapu podjele BiH na tri republike u procesu koji se naziva “Owen-Stoltenbergov plan” a koji je predvidio BiH kao uniju triju republika s hrvatskom, muslimanskom i srpskom većinom.

Iako je ovaj plan bio dubuko nepravedan prema Hrvatima, jer je u odnosu na onaj raniji “Vance-Owen plan” davao Hrvatima puno manje teritorija i praktički priznao sva muslimanska ratna osvajanja i etničko čišćenje Hrvata s područja Konjica, Jablanice, Fojnice, Bugojna, Kaknja itd. vodstvo Hrvatske Zajednice Herceg-Bosna je, kao i uvijek, s ciljem prestanka rata i postizanja mira, prihvatilo i ovaj prijedlog, i osam dana kasnije, 28. kolovoza (zapamtite dobro taj datum), počelo i provoditi ovaj plan, zamjenivši pojam “zajednica” pojmom “republika” (jer je , ponavljam, Owen-Stoltenberg plan zamišljao).

U tim i takvim okolnostima 28. kolovoza 1993. godine proglašena je Hrvatska Republika Herceg-Bosna, što su kasnije pojedinci, prije svih udbaški ‘ubojica Kardinala Stepinca’, Josip Manolić, prikazivali totalno izvan ovog konteksta, kao “ključni dokaz separatizma, jer republika znači država”, a potpuno zanemarivši kontekst i činjenicu da je britanski lord David Owen bio opunomoćeni mirovni izaslanik Europske unije, a Thorvald Stoltenberg opunomoćeni mirovni izaslanik UN-a.

Shodno tome, vodstvo Herceg-Bosne nije poduzelo nikakav jednostrani akt separatizma i secesionizma kako to tvrde razni mesići, pusići, manolići, banci i slična tevabija, nego je samo, kao uostalom i u svezi svih ostalih sličnih mirovnih prijedloga, djelovalo sukladno onome što je predlagala međunarodna zajednica!

Predrag Nebihi

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Napad na Pakrac 19. kolovoza 1991.

Objavljeno

na

Objavio

19. kolovoza 1991. godine uslijedio je kombinirani, dugo pripremani, pješačko-artiljerijski napad Srba na Pakrac.

U Pakracu je stanje sredinom kolovoza bila vrlo napeto. Prva intervencija specijalnih postrojbi u Pakracu dogodila se još u noći s 28. na 29. studenog 1990. godine kada je pucano na policijsku postaju.

Dana 1. ožujka 1991. dogodio se puč u policijskoj postaji od strane srpskih policajca. Postaja je sljedećeg dana stavljena pod kontrolu hrvatskih snaga, a taj događaj mnogi smatraju početkom Domovinskog rata. Kada je 9. lipnja pala prva žrtva, znalo se da je otvoreni sukob neizbježan. Već 17. i 18. kolovoza 1991. godine većina srpskih obitelji napustila je Pakrac i zaputila se na okupirano područje, a 18. kolovoza na barikadi u Kukunjevcu zarobljen je i odveden u nepoznato dr. Ivan Šreter, predsjednik pakračkog HDZ-a, ravnatelj lipičke bolnice i istaknuti mirotvorac koji se zalagao za mirno rješavanje postojećih napetosti.

Napad je počeo 19. kolovoza 1991. u 5,00 sati ujutro jakom minobacačkom paljbom po Krndiji, Prekopakri, Dobrovcu i ciglani u Filipovcu. Svi policajci su s punktova bili povučeni u postaju jer je Daruvar napadnut oko 3,00 sata pa se procijenilo da se to sprema i Pakracu. U 7,00 sati počinje pješački napad na Policijsku postaju u kojem se koristi pješačko naoružanje od automatskih pušaka do protuoklopnog oružja.

Unatoč silini napada, srpski pobunjenici nisu uspjeli zauzeti policijsku postaju. Ipak, nažalost, osvojili su bolnicu iz koje su odveli ravnatelja dr. Vladimira Solara. Opkoljenim policajcima pomažu neki civili, pretežno iz Prekopakre, naoružani lovačkim i trofejnim oružjem. Iako im je paljbena moć bila slaba ipak su uspjeli usporiti napredovanje pobunjenika tako što su oružje prenosili s punkta na punkt stvarajući tako privid sile koju treba respektirati.

Policajci u opkoljenoj postaji također uspijevaju zavarati napadače tako što javljaju da iz smjera Daruvara i iz smjera Kutine dolaze nekoliko stotina naoružanih „specijalaca“. Nekoliko naoružanih civila iz Prekopakre pokušalo se probiti do Policijske postaje. Nakon teških borbi, tek su oko 17,00 sati ušli u Pakrac, nakon čega su se povukli jer je stigla obavijest da dolaze „specijalci“. Specijalne postrojbe iz Kutine, Zagreba i Bjelovara dolaze u Pakrac u 18,30 sati. SJP „Ris“ iz Kutine čistila je južni i jugozapadni dio grada te oslobodila bolnicu, dok su ATJ „Lučko“ iz Zagreba i SJP „Omega“ iz Bjelovara zajedno iz Prekopakre ušli u Pakrac.

Petokolonaši su pucali iz raznih objekata u gradu, a glavni napad išao je iz Pakračkih vinograda i Gavrinice. „Specijalci“ u teškim uličnim borbama uspijevaju odbaciti pobunjenike iz grada prema njihovim početnim položajima. Jedan dio „specijalaca“ napada i Policijsku postaju zbog dojave da se u njoj nalaze „martićevci“. Napad je zaustavljen bez žrtava kada je na postaju obješena hrvatska zastava.

Sljedeći dan specijalci su svoje djelovanje nastavili prema Pakračkim vinogradima i Gavrinici. Očistili su šumu Kalvariju, Gavrinicu i Pakračke vinograde te stigli do kraja današnje Ulice 105. brigade. Kada su planirali odande izvesti napad na selo Kraguj, preletjela su ih u niskom letu dva zrakoplova JNA te je stigla zapovijed o povlačenju ili će u suprotnom zrakoplovi JNA srušiti helikopter s ranjenicima. Osim što su istjerali pobunjenike iz grada, specijalne postrojbe uspostavile su i novi sustav obrane koji će funkcionirati u kasnijim borbama.

Autor teksta – Ivan Zvonimir Ivančić/dogodilose.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari