Pratite nas

Povijesnice

28. svibnja 1991. stadion NK Zagreb – prva smotra hrvatskih oružanih snaga

Objavljeno

na

Na današnji dan 28. svibnja 1991. na stadionu NK Zagreb u Kranjčevićevoj ulici održana je prva smotra brigada Zbora narodne garde uz svečani mimohod i polaganje prisege. Bilo je to prvo javno postrojavanje hrvatskih oružanih snaga kao dokaz da će se Hrvatska oduprijeti zajedničkoj agresiji Titove komunističke JNA i udruženih četničkih hordi.

[ad id=”93788″]

Tako su u agresiji sudjelovale vojske samo deklarativno suprotstavljenih totalitarizama – crvena petokraka i četnička kokarda!

To je još jedan razlog više zabrani tih znakova dijaboličnih režima.

Danas se na taj dan slavi Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske i Dan hrvatske kopnene vojske, a Hrvatska vojska još tada nije postojala. Sve oružane jednice nalazile su se još uvijek pod Ministarstvom unutarnjih poslova i pripadale su MUP-u Hrvatske.

Hrvatska se u proljeće 1991. našla pod velikim političkim i terorističkim pritiskom JNA, komunističkih vlasti u Beogradu i paravojnih formacija sastavljenih od hrvatskih Srba i uvezenih četnika.

Već je diljem Hrvatske (Plitvice, Pakrac, Borovo Selo) dolazilo do većih oružanih sukoba pobunjenika i separatista protiv legalnih policijskih snaga RH. Brojno hrvatsko stanovništvo već je bilo protjerano iz svojih domova, osobito u kninskom, benkovačkom i obrovačkom kraju.

Hrvatski je narod zahvatila velika zabrinutost zbog nastale situacije jer je do zuba naoružana JNA prijetila vojnim udarom i smjenom demokratski izabrane vlasti na čelu sa predsjednikom Tuđmanom i uvođenjem vojne diktature. Istovremeno, srpske paravojne milicije već su bile zauzele brojne policijske postaje i gradove u Hrvatskoj (Knin, Obrovac, Benkovac, Donji Lapac, Gračac, Vrgimost, Vojnić i dr.) bez ikakve želje za pregovorima i mirom.

Smotra u Kranjčevićevoj – Hrvati ne pristaju na okupaciju!

Smotra Zbora narodne garde na stadionu NK Zagreb pred oko 15.000 ljudi dala je nadu hrvatskom narodu da se može obraniti od postojećih prijetnji. Izravnim prijenosom na (tada) Hrvatskoj televiziji smotra je dala nadu Hrvatima u gotovo bezizlaznoj situaciji u kojoj se hrvatski narod našao. Bio je to veliki motiv, osobito ugroženom hrvatskom pučanstvu Slavonije, Dalmacije, Banovine i Like, da će se hrvatski narod boriti za svoju slobodu do posljednjeg čovjeka!

Slavni Zbor narodne garde, koji je podnio prve i najteže ratne nalete 1991. bio je nukleus buduće Hrvatske vojske. Bio je sastavljen od djelatnog i pričuvnog sastava, a koji su u početku rata, do provođenja mobilizacije na jesen, činili hrvatski mladići dragovoljci iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine, kao i hrvatske dijaspore.

Okupatori pod zajedničkim znakovljem – crvena petokraka i četnička kokarda

U Zbor narodne garde mahom su se javljali mladići izuzetnog domoljublja i ljubavi prema svom hrvatskom narodu. Bili su vrlo slabo naoružani, uglavnom lakim oružjem, te bili višestruko brojčano i naoružanjem slabiji od ujedinjenih srbijanskih, komunističkih i četničkih snaga. Kretali su u rat čiji je ishod bio više nego neizvjestan, kao i njihova sudbina, jer podsjetimo se da se sve to događalo još uvijek u okviru komunističke Jugoslavije.

Dok su hrvatski mladići s ponosom na kapama nosili u komunizmu zabranjeni hrvatski grb, na drugoj strani bilo je udruženo znakovlje komunističkih i fašističkih režima: zvijezda petokraka, četnička kokarda i drugo znakovlje paravojnih jedinica Srba.

To je dokaz nužnosti zabrane svih znakova totalitarnih režima, jer je osim strašnih zločina koji su pod komunizmom učinjeni nad Hrvatima nakon II. svjetskog rata i svih zločina komunizma u svijetu, zvijezda petokraka bila je na čelu većine agresora tijekom ratne 1991.

Ne zaboravimo, Hrvatsku nisu napadale samo četničke kokarde, već prije svega i – crvene petokrake!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

20. svibnja 1945. Varaždin – Tito u govoru obećao konačni obračun s ‘hrvatskim smradom’

Objavljeno

na

Objavio

Titov prijeteći govor u Varaždinu, u koji je došao iz Beograda, održan je u prisutnosti dvojice zločinaca iz Srbije: Aleksandra Rankovića i Koste Nađa. U govoru je Tito, zajedno s ova dva zlikovca, obećao obračun s ‘hrvatskim smradom’.

A to je značilo – genocid nad Hrvatima.

O čemu svjedoče stotine jama s desetinama tisuća kostura. Na drugoj strani, još nije pronađena nijedna jama gdje su kosti ubijenih partizana.

Novi šef jugoslavenske države i šef Komunističke partije, Josip Broz Tito, održao je 20. svibnja 1945. u Varaždinu, na Kapucinskom trgu, pred hrvatskim građanima natjeranim od tajne policije OZNA-e na trg, genocidni govor u nazočnosti svojih partizanskih generala iz Srbije, Aleksandra Rankovića, šefa tajne policije i Koste Nađa, ratnog zločinca za kojim je bila raspisana tjeralica u Njemačkoj.

U tom govoru je poručio Hrvatima, ali i budućim hrvatskim naraštajima sljedeće: ‘U Varaždin nisam došao službeno, niti da govorim o politici, već da obiđem jedinice Jugoslavenske armije, koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom.’

Za Tita su zarobljeni vojnici, civili, žena i djeca u bijegu bili – ‘hrvatski smrad’.

Na tom ‘smradu’ taj patološki ubojica i njegovi sljedbenici izgradili su svoju državu. Da, pjevalo se tada: “Slovenija ne treba kiše, Hrvati je svojom krvlju natopiše”.

Nadalje, svim protivnicima svojega režima najavio je ‘da će u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo koliko traje put do najbliže jame’. Vjesnik od 25. svibnja 1945. piše da je Tito rekao ovo: “Nikada više nećemo dozvoliti da se pojedinci koriste plodovima džinovske borbe naroda. Mi ćemo našu kuću provjetriti tako da zauvijek nestane onog smrada koji ne smije kužiti našu zajedničku kuću – slobodnu federativnu Jugoslaviju’.”

U okolici Varaždina postoje mnoga otkrivena, ali i mnoga još prikrivena grobišta koja su nastajala u svibnju 1945. godine, nakon posjeta Tita Varaždinu. U tom dijelu Hrvatske počinjeni su brojni pokolji nad civilima, ženama i djecom, te zarobljenim vojnicima.

Jadan je narod koji zaboravlja i ne štuje svoje žrtve, a osobito svoje mučenike koji su završili poput ovih hrvatskih po jamama od Vardara do Klagenfurta. Ne dozvolimo više nikada da nam zabrane govoriti, moliti se ili zaboraviti, ne daj Bože, one koji su svojom krvlju natopili ovu našu rodnu grudu. Titovi mentalni i duhovni sljedbenici baš to imaju kao neugasiv poriv svoje trule i tamne duhovne baštine izgrađene na krvi nevinih i opetovanim lažima koje ponavljaju do današnjeg dana.

Ne zaboravimo one koje je Veliki diktator i jedan od najvećih zločinaca 20. stoljeća, Josip Broz, tako jednostavno nepodnošljivom lakoćom nazvao – ‘hrvatskim smradom’. Mi znamo da oni mirišu najljepšim mirisom, poput prvih kršćanskih mučenika, mirisom tamjana koji se prinosi kao žrtva do samoga Boga.

Izvor: narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

19. svibnja 1991. – Referendum o samostalnosti

Objavljeno

na

Objavio

U povijesti moderne, neovisne hrvatske države 19. svibnja 1991. jedan je od najvažnijih datuma. Toga dana Hrvatska je izašla na referendum na kojemu je odlučivala o svojoj budućnosti.

Glasačkim listićima trebalo je odgovoriti na dva pitanja:
– jesu li građani za to da Republika Hrvatska kao suverena država može stupiti u Savez suverenih država s drugim republikama
– ili pak da ostane u sastavu Jugoslavije koja bi bila federativna država.

Glasovanju je pristupilo 83,56 posto građana od kojih je više od 94 posto prihvatilo prvo rješenje, što je zapravo značilo opredjeljenje za samostalnu Hrvatsku. Protiv je glasovalo 4,18 posto, a 1,2 posto listića proglašeno je nevaljanima!

Referendum je održan u dramatičnim okolnostima četničke pobune koju su pomagali velikosrpski Miloševićev režim i JNA, kao posljednji zagovornik preživjele komunističke Jugoslavije.

Bila je javna tajna da Milošević pristaje na samostalnost Slovenije riječima – Idite, bre što pre! – kako bi što lakše prigrabio hrvatske krajeve istočno od crte Karlobag – Karlovac – Virovitica. U tome je tijekom vremena dobio punu potporu jugovojske kojoj je bila draža bilokakva nego nikakva Jugoslavija.

U međuvremenu je vojni vrh ustrojio i svoju stranku – “Savez komunista, pokret za Jugoslaviju” koji je demokraciju u Hrvatskoj i Sloveniji ocjenjivao “privremenom pobjedom kontrarevolucije”. I Milošević i jugovojska Hrvatskoj su namijenili sudbinu državice koja se vidi sa Sljemena i to pod vodstvom njihovih istomišljenika!

Na te prijetnje moglo se odgovoriti samo pripremama za oružanu obranu i plebiscitarnom voljom naroda za samostalnom državom.

Pozivajući se na hrvatski Ustav Sabor je već 21. veljače 1991. prihvatio Rezoluciju o “postupku razdruživanja od SFRJ” i mogućem udruživanju u savez suverenih republika. Tu namjeru na plebiscitu je potvrdila slobodno izražena volja naroda, koju nije mogla zanemariti ni međunarodna zajednica, inače nesklona hrvatskoj samostalnosti.

Ishod plebiscita hrvatski je Sabor 25. lipnja 1991. oblikovao u Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. No do međunarodnog će priznanja doći tek sljedeće godine poslije uspješnog otpora velikosrpskoj agresiji. (HRT)

 

 

Da netko nije olako zaboravio što se događalo u svibnju 1991. danas ne bismo imali takvih problema

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati