Pratite nas

Religija i Vjera

29. KOLOVOZA – GLAVOSJEK SVETOG IVANA KRSTITELJA

Objavljeno

na

Herod je zapovijedio da uhvate Ivana i da ga, svezana u lance, bace u tamnicu, zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, koju bijaše uzeo za ženu, jer mu je Ivan govorio: “Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata”.

Zato ga je Herodijada zamrzila i htjela ubiti, ali nije mogla. A Herod se bojao Ivana. Znao je da je pravedan i Bogu posvećen čovjek i zato ga je štitio. Kad bi ga slušao, odmah bi se zbunio, ali bi ga ipak rado slušao.

“No, dođe zgodan dan, kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, visokim časnicima i galilejskim prvacima. Uđe Herodijadina kći te je tako plesala da se svidjela Herodu i gostima. Kralj reče djevojci: ‘Išti od mene što god hoćeš, i dat ću ti’. I zakle joj se: ‘Dat ću ti što god zatražiš od mene, pa bilo to i pola moga kraljevstva.’ Ona iziđe te reče svojoj majci: ‘Što ću tražiti? – ‘Glavu Ivana Krstitelja’, odgovori ona. Vrati se njena kći žurno kralju i zatraži: ‘Hoću da mi odmah daš na pladnju glavu Ivana Krstitelja’. To ražalosti kralja, ali zbog zakletve dane pred gostima ne htjede je odbiti. Kralj odmah pošalje krvnika i naredi mu da donesu Ivanovu glavu. Ovaj ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka svojoj majci. Kad to čuše Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo te ga položiše u grob” (Mk 6,17-29).

Ivan nije živio za samoga sebe i nije umro za samoga sebe. Koliko je ljudi, obremenjenih grijehom, njegov tvrdi i strogi život doveo do obraćenja? Koliko je ljudi njegova nezaslužena smrt ohrabrila u podnošenju kušnji? A mi, odakle nama danas dolazi prilika da vjerno zahvalimo Bogu, ako ne od uspomene sv. Ivana, koji je bio ubijen za pravdu, za Krista.

Prema Rimskom martirologiju današnji je datum izabran za proslavu mučeništva ili glavosjeka Sv. Ivana Krstitelja, jer je na danasnji dan po drugi puta pronađena časna njegova glava. Ta je glava kasnije bila prenesena u Rim, gdje se s velikim poštovanjem čuva u crkvi Sv. Silvestra ad Campum Martium. Osim Sv. Marka, mučeništvo sv. Ivana opisuje Sv. Matej i Sv. Luka. Ti opisi idu u red najdramatičnijih scena Novoga zavjeta.

Veliki je Augustin riječima komentirao taj događaj: “Tek što sam pročitao Evanđelje, pred našim se očima ukazao okrutan prizor: Glava sv. Ivana na pladnju, prokleti nalog pun okrutnosti, jer se nije mogla podnositi istina. Jedna djevojka pleše, a jedna se mati odmara; usred bestidnosti i uživanja jedne gozbe drsko se stvara i izvodi bezbožna zavjera. I tako se na Ivanu ispunila riječ, koju je sam unaprijed kazao: ‘On mora rasti, a ja se umanjivati’. On je, uistinu, bio umanjen kad mu je bila odrubljena glava; a Krist je porastao na Križu.”

Zanimljivo je da je i židovski povjesničar Josip Flavije oko god. 90., dao o Ivanu Krstitelju ovako divno svjedočanstvo: “Herod je, naime, dao pogubiti toga Ivana, zvanoga Krstitelj, jer je bio dobar čovjek i Židove poticao na nastojanje oko kreposti, zapovijedajući im da se među sobom vladaju pravedno, a prema Bogu pobožno, i tako se očiste.”

Osim toga, on točno navodi kako je Ivan bio zatvoren u tvrđavi Mekeront, s istoccne strane Mrtvoga mora, a razlog je uhićenja ležao u “strahu da toliki ugled toga čovjeka ne bi njegove podanike naveo na otpad”. U takvom su postupku svi tirani jednaki, i stari i novi. Njima uvijek smetaju oni koji se boje više Boga nego ljudi koji ljube pravdu, a mrze bezakonje, pogotovo ako jos hrabrošću Ivana Krstitelja otvoreno označuju zločin i nepravdu.

Arheološke iskopine svjedoče o postojanju tvrđave s palačom i dva trinklinija, što odgovara evanđeoskom opisu prema kojem su Herod i muškarci bili u jednoj prostoriji, a Herodijada i Saloma u drugoj.

ZAŠTITNIK je: PJEVAČA, KROJAČA, GLAZBENIKA, KOŽARA, KRZNARA, REMENARA, GOSTIONIČARA, BRUSACA, ZATVORENIKA, OSUĐENIH NA SMRT, UZGAJIVAČA PTICA, OBOLJELIH OD EPILEPSIJE, KRŠTENIKA, kao što je i ZAŠTITNIK: MALTE, JORDANA i velikog broja gradova širom svijeta.

U Hrvatskoj po njemu su nazvana mjesta: Ivanić Grad, Ivanec, Kloštar Ivanić, Sveti Ivan Zelina, Sveti Ivan Žabno, Ivanska, Ivankovo i mnoga druga mjesta.

U Mariji Bistrici, nedavno je postavljen njegov kip na otvorenom prostoru.
U Bosni i Hercegovini, u Podmlačju kraj Jajca postoji veliko svetište sv. Ivana Krstitelja.

Zorica Gregurić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Poruka vrhbosanskih nadbiskupa u vrijeme kušnje

Objavljeno

na

Objavio

KTA

Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić i nadbiskup koadjutor mons. Tomo Vukšić uputili su u subotu, 28. ožujka 2020. poruku svećenicima koju KTA prenosi u cijelosti:

“Draga braćo Misnici!

Zajedno Božjim narodom svi kroz ovo vrijeme proživljavamo veliku neizvjesnost i kušnju koju je corona-virus prouzročio. U novim okolnostima, koje su nam do sada bile posvema nepoznate, i nama svećenicima nametnut je novi način života i pastorala. No pri tomu, iako smo ograničeni i kretanjem i sobnim kontaktima, i u ovim okolnostima trebamo ostati dušobrižnici svojih vjernika i istinski zauzeti za spas duša i zdravlje tijela.

Posebice mi svećenici vrlo ćemo bolno proživljavati svete dane Velikoga tjedna i slavlje obreda bez prisutnosti naroda. Ali naš narod nije nestao, on je s nama i mi za njih. Iako nisu prisutni fizički u našim crkvama, povežimo se duhovno i „veslajmo zajedno“, kako papa Franjo poručuje u svojoj meditaciji. Svi smo u istoj lađi života.

Ovim pismom želim s vama, poštovana braćo Misnici, biti duhovno povezan i, zajedno s nadbiskupom koadjutorom, uputiti vam riječi ohrabrenja i zajedništva u Gospodinu.

Poštujmo upute koje smo dali za življenje i ponašanje u ovom vremenu opasne bolesti, kao i upute stručnjaka i stožera obrane od virusa. Poštivanjem tih uputa čuvamo sebe i svoje vjernike i pomažemo da se ovo zlo što prije zaustavi.

Kada nam je Bog dao tolika sredstva komunikacije, koja većina posjeduje i umije se njima služiti, iskoristimo ih za uspostavljanje veza sa svojim vjernicima. Neka vas i po tomu dožive kao pastire koji ih hrabre u vjeri, nadi i ljubavi. Neka ta povezanost sa župljanima bude i prilika za vaše ohrabrenje i utjehe, ali i za upućivanje Riječi Božje kojom se vjera hrani.

Tim sredstvima komunikacije prenesimo vjernicima i poruku kako i na takav način mogu pratiti Misna slavlja i druge pobožnosti. Budite otvoreni i lokalnim medijima, koji se često vrlo mnogo gledaju i slušaju, da glas pastira ne umukne nego neka odjekuje kao glas mira.

Uz sve potrebne mjere opreza, budite na raspolaganju svima koji zatraže sakrament pomirenja, a pogotovo sakramente umirućih i sprovodne molitve.

U novonastaloj situaciji mnogo toga je zabranjeno: okupljanje i održavanje javnih skupova, izlasci vani mladim i starijim osobama, a posebno oboljelima od raznih kroničnih bolesti. No time nije zabranjeno elektronski se povezivati i na taj način iskazati blizinu, solidarnost i osjećati jedni s drugima. Župnik će se stoga zanimati za svoje vjernike, nazvati ih telefonom i upitati ih kako su, a pri tomu i uputiti koju pastirsku riječ. Pogotovo ako postoji mogućnost povezivanja volontera, koji su voljni pomoći bolesnima, starima i osamljenima.

Ovo su ozbiljna vremena i teška kušnja za sve nas. Svjesni toga, molimo Isusa Krista, Pastira svih pastira, da naša pastirska skrb, po zagovoru Njegove Majke koju častimo kao zdravlje bolesnih, bude jača od ove neizvjesnosti. Neka naše poslanje živi iz pouzdanja u Uskrsloga Gospodina, pobjednika nad svakim zlom, koji ustrašenima opet poručuje: „Ne bojte se! (…) Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta“ (Mt 28,10.20)”, stoji u poruci koju potpisuju vrhbosanski nadbiskup Kardinal Vinko Puljić i nadbiskup koadjutor mons. Tomo Vukšić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Riječ u vremenu neriječi

Riječ u vremenu neriječi

Objavljeno

na

Objavio

Samo smo prolaznici

5. korizmena, nedjelja, 29. ožujka

Misna čitanja
Ez 37, 12-14
Ps 130 (129)
Rim 8, 8-11
Iv 11, 1-45 ili 11, 3-7.17.20-27.33b-45

Ovu 5. korizmenu nedjelju nazivamo još i Gluhom ili Nedjeljom prve muke. U Crkvi se, ne toliko u našim krajevima, ovoga dana pokrivaju sve oltarne slike, križevi i kipovi, prestaje se pjevati. Na taj način iskazujemo poštovanje svome Spasitelju Isusu Kristu koji je za nas otišao u smrt.

Ima već neko vrijeme da su nam dani na jedan način gluhi. Ne samo nama kršćanima. Crkve su ili zatvorene ili samo pojedini mogu nazočiti sv. misi, nema pružanja mira, jedni smo od drugih razmaknuti oko 2 metra, ne dijeli se uvijek pričest, ne možemo nekome otići u posjet, nema dokolice, sve kao da je stalo. Nad našim glavama nadvila se neka pošast. Čak nije niti živa, tek je samo bjelančevina. Ali prijeti čitavom čovječanstvu.

Ovako bi mogla ukratko izgledati slika našega sadašnjega života. Ali gledana Božjim očima, ta slika je jamačno drukčija. Konačno imamo priliku doživjeti korizmu kao korizmu, doživjeti svijet oko sebe kao taj svijet. U vremenu prije ovoga nismo imali vremena ni za što. Žurili smo, morali smo ovo i ono. Sada odjedanput imamo vremena za sve. Kako kršćani tako i oni koji ne vjeruju. Otkrili smo da postoji život i mimo onoga što smo si pod raznoraznim utjecajima zacrtali da moramo postići. Ne moramo. Kao kršćani shvaćamo da smo samo prolaznici na ovoj zemlji, kao nevjernici manje smo uvjereni da sve završava ovdje gdje jesmo; ma moramo nešto biti i iza ovoga svega, ta nije moguće da ova ljepota koju osjećamo u našoj nutrini odjedanput bude pretvorena u ništa.

Isus Krist nam to govori oživljujući u današnjem evanđelju prijatelja Lazara. No, nije Lazar njegov jedini prijatelj. Proteže se Isusova ruka na svakoga od nas. Pokazao nam je to nebrojeno puta, samo mi nismo uvijek shvaćali. Znalo se dogoditi da je mrtvac počeo živjeti u nama. Dopustili smo grijehu da nas obuzme, da nas prevari, da ubija onaj vječni životni plam duboko u našoj nutrini. Počeli smo se nerazumno brinuti za ovo vidljivo koje ima svoj ograničeni vijek trajanja. Zbog toga Krist dolazi, pruža nam ruku i želi proći s nama naš dio puta na ovoj zemlji. Kad on stigne svome kraju, s njim ćemo opet proći onaj most koji nas vodi u vječni život. Kako lijepo, kakva sigurnost u ovoj nemiloj nesigurnosti!

Tu su i odgovarajući lijekovi koji mogu izbrisati sve životne pošasti. Još prije 3.000 godina Bog Otac nam je dao 10 zapovijedi, prije 2.000 godina Isus Krist nam je upravio svoju Riječ u duhu tih zapovijedi, nakon toga došao je Duh Sveti koji do dana današnjega djeluje u Katoličkoj Crkvi. Samo trebamo uzeti ponuđeno te se razumski brinuti za ovo vidljivo, a žarkom zauzetošću za ono duhovno. I tada smo zacijelo pobjednici.

Dok se ovih dana budemo molili za sebe i svoje bližnje, pomolimo se i za katekumene, one koji se namjeravaju krstiti u predstojeće uskrsno vrijeme. Svaki katolik naš je brat, svi smo mi jedna Crkva. Rekao nam je to jučer i Papa dok se molio pred čudotvornim križem da nas mine ova pošast. Kad se to zbude, pitat ćemo se zacijelo gdje smo bili u ta vremena.

fra Miljenko Stojić,
vicepostulator postupka mučeništva hercegovačkih franjevaca

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari