Pratite nas

Religija i Vjera

29. KOLOVOZA – GLAVOSJEK SVETOG IVANA KRSTITELJA

Objavljeno

na

Herod je zapovijedio da uhvate Ivana i da ga, svezana u lance, bace u tamnicu, zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, koju bijaše uzeo za ženu, jer mu je Ivan govorio: “Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata”.

Zato ga je Herodijada zamrzila i htjela ubiti, ali nije mogla. A Herod se bojao Ivana. Znao je da je pravedan i Bogu posvećen čovjek i zato ga je štitio. Kad bi ga slušao, odmah bi se zbunio, ali bi ga ipak rado slušao.

“No, dođe zgodan dan, kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, visokim časnicima i galilejskim prvacima. Uđe Herodijadina kći te je tako plesala da se svidjela Herodu i gostima. Kralj reče djevojci: ‘Išti od mene što god hoćeš, i dat ću ti’. I zakle joj se: ‘Dat ću ti što god zatražiš od mene, pa bilo to i pola moga kraljevstva.’ Ona iziđe te reče svojoj majci: ‘Što ću tražiti? – ‘Glavu Ivana Krstitelja’, odgovori ona. Vrati se njena kći žurno kralju i zatraži: ‘Hoću da mi odmah daš na pladnju glavu Ivana Krstitelja’. To ražalosti kralja, ali zbog zakletve dane pred gostima ne htjede je odbiti. Kralj odmah pošalje krvnika i naredi mu da donesu Ivanovu glavu. Ovaj ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka svojoj majci. Kad to čuše Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo te ga položiše u grob” (Mk 6,17-29).

Ivan nije živio za samoga sebe i nije umro za samoga sebe. Koliko je ljudi, obremenjenih grijehom, njegov tvrdi i strogi život doveo do obraćenja? Koliko je ljudi njegova nezaslužena smrt ohrabrila u podnošenju kušnji? A mi, odakle nama danas dolazi prilika da vjerno zahvalimo Bogu, ako ne od uspomene sv. Ivana, koji je bio ubijen za pravdu, za Krista.

Prema Rimskom martirologiju današnji je datum izabran za proslavu mučeništva ili glavosjeka Sv. Ivana Krstitelja, jer je na danasnji dan po drugi puta pronađena časna njegova glava. Ta je glava kasnije bila prenesena u Rim, gdje se s velikim poštovanjem čuva u crkvi Sv. Silvestra ad Campum Martium. Osim Sv. Marka, mučeništvo sv. Ivana opisuje Sv. Matej i Sv. Luka. Ti opisi idu u red najdramatičnijih scena Novoga zavjeta.

Veliki je Augustin riječima komentirao taj događaj: “Tek što sam pročitao Evanđelje, pred našim se očima ukazao okrutan prizor: Glava sv. Ivana na pladnju, prokleti nalog pun okrutnosti, jer se nije mogla podnositi istina. Jedna djevojka pleše, a jedna se mati odmara; usred bestidnosti i uživanja jedne gozbe drsko se stvara i izvodi bezbožna zavjera. I tako se na Ivanu ispunila riječ, koju je sam unaprijed kazao: ‘On mora rasti, a ja se umanjivati’. On je, uistinu, bio umanjen kad mu je bila odrubljena glava; a Krist je porastao na Križu.”

Zanimljivo je da je i židovski povjesničar Josip Flavije oko god. 90., dao o Ivanu Krstitelju ovako divno svjedočanstvo: “Herod je, naime, dao pogubiti toga Ivana, zvanoga Krstitelj, jer je bio dobar čovjek i Židove poticao na nastojanje oko kreposti, zapovijedajući im da se među sobom vladaju pravedno, a prema Bogu pobožno, i tako se očiste.”

Osim toga, on točno navodi kako je Ivan bio zatvoren u tvrđavi Mekeront, s istoccne strane Mrtvoga mora, a razlog je uhićenja ležao u “strahu da toliki ugled toga čovjeka ne bi njegove podanike naveo na otpad”. U takvom su postupku svi tirani jednaki, i stari i novi. Njima uvijek smetaju oni koji se boje više Boga nego ljudi koji ljube pravdu, a mrze bezakonje, pogotovo ako jos hrabrošću Ivana Krstitelja otvoreno označuju zločin i nepravdu.

Arheološke iskopine svjedoče o postojanju tvrđave s palačom i dva trinklinija, što odgovara evanđeoskom opisu prema kojem su Herod i muškarci bili u jednoj prostoriji, a Herodijada i Saloma u drugoj.

ZAŠTITNIK je: PJEVAČA, KROJAČA, GLAZBENIKA, KOŽARA, KRZNARA, REMENARA, GOSTIONIČARA, BRUSACA, ZATVORENIKA, OSUĐENIH NA SMRT, UZGAJIVAČA PTICA, OBOLJELIH OD EPILEPSIJE, KRŠTENIKA, kao što je i ZAŠTITNIK: MALTE, JORDANA i velikog broja gradova širom svijeta.

U Hrvatskoj po njemu su nazvana mjesta: Ivanić Grad, Ivanec, Kloštar Ivanić, Sveti Ivan Zelina, Sveti Ivan Žabno, Ivanska, Ivankovo i mnoga druga mjesta.

U Mariji Bistrici, nedavno je postavljen njegov kip na otvorenom prostoru.
U Bosni i Hercegovini, u Podmlačju kraj Jajca postoji veliko svetište sv. Ivana Krstitelja.

Zorica Gregurić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Treća nedjelja Došašća – Radosna nedjelja

Objavljeno

na

Objavio

Treća nedjelja došašća podsjeća nas da je radost temeljna značajka cijelog došašća, a osobito ove treće adventske nedjelje koja se od davnine zove ‹nedjelja Gaudete – Radujte se›.

Vrijeme Došašća jest pokorničko, ali i slavljeničko, vrijeme radosti i priprema za Božić.

Treća nedjelja Došašća od davnine se naziva i „Dominica gaudete”, Radosna nedjelja, prema riječima iz Pavlove Poslanice Filipljanima: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu! (Fil 4, 4-5).

Dobro znamo da se radost ne može kupiti; ne može se ni zapovjediti, ali mogu se stvoriti preduvjeti koji vode u radost u Gospodinu. Kršćanska radost je unutarnja radost: ona je u srcu koje je pohodio Gospodin, koje je izliječio Gospodin, u srcu koje je, uz Božju pomoću, upoznalo pravi put kojim mu je ići.

Vrijeme Došašća jest pokorničko, ali i slavljeničko, vrijeme radosti i priprema za Božić. S vremenom je Došašće postalo spoj pokorničkih sadržaja i vrijeme radosti i iščekivanja. Tako i ova nedjelja navješćuje radost koja je pred nama – Bog je pohodio svijet u Isusu Kristu.

U Bibliji se o radosti govori na više od 300 mjesta. Mnogi vjernici podcjenjuju značaj radosti, često ne razumijevajući što ona točno jest. Radost ne znači da se uvijek smiješimo i da smo uvijek sretni. Ona ne ovisi o okolnostima svakodnevnice i zapravo je najuočljivija kad nam je najteže. Za kršćanina radost ima temelj u životu, smrti i uskrsnuću Isusa Krista. U Došašću radosno iščekujemo Isusovo rođenje upravo zato što znamo tko je to djetešce i što će ono učiniti za nas. To je dijete naše spasenje.

U Došašću se na poseban način izmjenjuju povijesnost naše vjere i njezina usmjerenost na budućnost. Naš je Bog uvijek istovremeno i onaj koji je došao i koji tek dolazi. On je zapravo, na neki način, uvijek tu a mi ga neprestano iščekujemo. Zato što znamo koga i što iščekujemo, jer nam je to On sam objavio – moramo biti radosni. Pa Bog je došao među nas! I opet će doći! Doista, približilo se naše spasenje.  (Laudato)

 

Materice – stari narodni običaj 3. nedjelje došašća

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Materice – stari narodni običaj 3. nedjelje došašća

Objavljeno

na

Objavio

FALJEN ISUS GAZDARICE, SRETNE TI MATERICE

Materice su stari narodni običaj koji se obilježava 3. nedjelje došašća, a sačuvan je u nekim krajevima, kao npr. među bunjevačkim Hrvatima, u Posavini i srednjoj Bosni, u Dalmatinskoj Zagori, te u nekim hercegovačkim krajevima.

Tako npr. mladići, muškarci i djeca čestitaju taj dan djevojkama, ženamamamama, punicama, bakama, tetkama, susjedama…, a onda one nagrađuju čestitare sitnim darovima, poput naranči, orasa, lješnjaka, jabuka, suhih smokava ili slatkiša, a ponekad i nešto vrjednijima, poput vunenih čarapa ili rakije.

Ponegdje se djeca ustaju vrlo rano u zoru, svakako prije no što se ustane majka, a onda ju iznenade i svežu, te traže “otkupninu“. Da bi povratila “slobodu”, majka im mora nešto darovati, a sve prolazi u radosti i smijehu.

Kod bunjevačkih Hrvata sačuvan je običaj da nakon čestitanja majke djecu i ostale čestitare daruju posebno ukrašenom jabukom u koju se zabadaju kovanice, orasi, rupčići i slične sitnice.

Također, toga bi dana muškarci obvezno odlazili svojim punicama u čestitare, te bi također od njih izmamili kakav poklončić.

Čestitari bi najčešće pozdravili domaćicu ovim ili sličnim pozdravom:

Hvaljen Isus, gazdarice, čestitam ti Materice!
Ja sam doša’, znaš, da mi nešto daš!
Ja sam stig’o priko mora da mi dadeš koji ora’!
Snašla me je vel’ka muka, ‘ajde daj mi i jabuka!
Ja sam doša’ priko strane, da mi dadeš malo ‘rane!
Vidio sam i ovaca, daj ti meni i novaca!
Na polju je zdravo zima, molim jednu čašu vina!
Ja sam doša’ priko polja, da mi bude bolja volja!

Materice su lijepi stari običaji koji pokazuju ljepotu nekadašnje povezanosti i prisnosti ne samo među članovima obitelji, nego i među rodbinom, susjedima i znancima, pa je dobro barem sačuvati spomen na ta bogata vremena.

Također, valja spomenuti uz Materice i slične običaje na Djetinjce (na 2. nedjelju došašća), kada se vežu djeca i kada se, zbog tobožnje prijetnje starijih, moraju otkupiti darujući roditelje, te Očiće (na 4. nedjelju došašća), kada otkupninu moraju platiti očevi.

mr. Snježana Majdandžić-Gladić/Vjeraidjela

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari