Pratite nas

Povijesnice

29. listopada 1991. – Operacija Orkan 91

Objavljeno

na

Na današnji dan 1991. godine započela je napadna vojna operacija kodnog imena Orkan ’91, koja se smatra prvom značajnijom pobjedom Hrvatske vojske u tako teškoj godini velikosrpske agresije na Hrvatsku.

Zapadnoslavonsko bojište bilo je posebno aktivno tijekom druge polovice 1991.godine i obuhvaćalo je područje Nove Gradiške (pri OZ Osijek), područje Pakraca i Lipika (pri OZ Bjelovar), područje Novske (pri OZ Zagreb), preko „slavonskih planina” Psunja, dijela Papuka, Ravne Gore pa sve do Virovitice i jugoistočne Bilogore (koje ćemo ovom prilikom ostaviti za akciju Otkos 10).

Na ovom bojištu hrvatska se vojska borila (većinom u obrambenom karakteru) protiv 5. (banjalučkog) korpusa JNA uz sveobuhvatnu potporu pobunjenih lokalnih Srba s područja Okučana i Stare Gradiške, priključile su se i dvije partizanske brigade TO SRBiH.

Cilj njihovog djelovanja bio je osvojiti Viroviticu, izbiti na granicu s Madarskom te time presjeći sve komunikacije izmedu istočne i zapadne Slavonije.

Ovime bi se ostvario plan Velike Srbije do pravca Virovitica-Karlovac-Karlobag, ali bi se omogućilo i djelovanje prema Zagrebu. Kako u isto vrijeme traju žestoke borbe za opkoljeni grad heroj Vukovar, a Osijek, Vinkovci i ostala slavonska naselja su na nišanu velikosrpskog neprijatelja, operacija Orkan-91 bila je test sposobnosti i volje hrvatske vojske i policije.

Operacija je osmišljena u tajnosti te predstavljena načelniku Glavnog stožera HV-a generalu Antonu Tusu. Generalu je planove operacije iznio zapovjednik postrojbi Operativne grupe Posavina (organizirana zbog čak tri OZ) pukovnik Rudi Stipčić koji je i zapovijedao akcijom. General Tus je odobrio akciju 25.listopada 1991.godine.

Operativni prostor djelovanja bile su bivše općine Kutina, Novska i Nova Gradiška, a cilj djelovanja je bio jednovremenim napadnim djelovanjem glavnih snaga OG Posavina na pravcima Novska — Okučani i Nova Gradiška — Okučani te primjenom obuhvatnih djelovanja uz snažnu topničku potporu razbiti snage neprijatelja u prostoru Okučani — G.Rajič — Stara Gradiška te posjesti državnu granicu na Savi i biti u spremnosti za odbijanje protuudara.

Uspješnom realizacijom napadne operacije Orkan-91, olakšalo bi se bojno djelovanje snagama 2. OZ Bjelovar u realizaciji svojih napadnih djelovanja za oslobadanje Bilogore i Papuka u akciji Otkos 10. Orkan-91 je proveden u dvije etape, prva od 29.10. do 22.12., a druga od 22.12. do 3.01.1992. kada je potpisano Sarajevsko primirje.

Napad je trebao teći iz triju pravaca s time da je pravac Novska — Gomji Rajič — Okučani označen kao glavni dok su pravci Lipovljani — Bair — Donji Čaglić te Krapje — Jasenovac označeni kao pomoćni.

U napadu sudjeluju vrhunski vojnici 1.brigade ZNG „Tigrovi”, dijelovi 125., 151., 117., 105., 121., 108. brigade HV-a, samostalna satnija 100. br HV “Štraseri”.

Operacija je počela u 6h ujutro 29. listopada 1991. napadom na svim planiranim pravcima napada žestokom topničkom pripremom.

U napadu se izdvajaju dva važna uporišta, selo Bair i motel Trokut koji se nalazi na komunikaciji Lipik — Novska i strateški je važan za obje strane. Oko ova dva mjesta odigrat će se izuzetne, nadljudske borbe

Komemoracija u Trokutu za poginule branitelje na zapadno-slavonskom ratištu

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

14. Prosinca 1939. SSSR izbačen iz Lige naroda zbog agresije na Finsku

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što je potpisao sporazume s Hitlerom o nenapadanju, suradnji, prijateljstvu i demarkaciji u Europi (kolovoza/rujna), Staljin je 30. studenoga 1939. godine započeo invaziju na Finsku.

Kako bi se pribavio kakav-takav alibi za očitu agresiju, Sovjeti su 26. studenoga inscenirali incident otkuda su topništvom tukli vlastiti teritorij (selo Mainilu) prikazujući to kao “agresiju Finske”. Ispaljeno je ukupno 7 projektila u dubinu od 800 metara unutar državnog područja SSSR-a, a te su aktivnosti pratili i finski graničari. Poslije toga, sovjetski je državni vrh tražio ispriku od Finske i zahtijevao povlačenje njihovih vojnih snaga 20-25 kilometara od granice – unutar finskog teritorija.

Ipak, nisu uspjeli zavarati svijet, pa je SSSR 14. prosinca iste (1939.) godine isključen iz Lige naroda (preteča UN-a).

Godinama poslije, sovjetski predsjednik Nikita Hruščov otkrio je detalje vezano za režirani incident kod Mainile i ustvrdio kako ga je isplanirao i zapovjedio Grigory Kulik, načelnik topništva Crvene Armije (kasnije maršal SSSR-a).

Prije nego su započeli agresiju na Finsku, Sovjeti su natjerali Baltičke države (Litvu, Latviju i Estoniju) da im ustupe svoje zračne i mornaričke baze.

SSSR je napao ovu zemlju iako je s njome imao potpisan sporazum o nenapadanju od 1932. godine, a 1934. je on produljen za sljedećih 10 godina, što je Staljin prekršio već 1937. blokirajući finsko trgovačko brodovlje na prostoru između jezera Ladoge i Finskog zaljeva.

Mada su bili neusporedivo jači (imali su 3-4 puta brojniju vojsku, 200-tinjak puta više tenkova i 30-ak puta više zrakoplova), Sovjeti su poraženi u “Zimskom ratu”, ali su okupirali dio finskog teritorija (neka manja područja na sjeveru i teritorij oko jezera Ladoga).

Rat je završen potpisivanjem Moskovskog mirovnog sporazuma, 12. ožujka 1940- godine.

Iako su Finci pobijedili i stekli simpatije cijelog svijeta požrtvovnom obranom svoje zemlje, iz tog su rata izašli kao gubitnici jer su dio svoga državnog područja morali prepustiti Hitlerovom savezniku Staljinu.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

12. prosinca 1519. Papa Leon X. – ‘Antemurale Christianitatis – Hrvatska je predziđe kršćanstva’

Objavljeno

na

Objavio

Bilo je to doba snažnog pritiska Turaka na Dalmaciju, kad se činilo da bi cijela ta hrvatska pokrajina mogla pasti pod tursku vlast, kao što se to ranije dogodilo s Bosnom

Sintagma „Predziđe kršćanstva“ ili „latinski „Antemurale christinaitis“ prati Hrvate još od 1519., i ako se neslužbeno koristila i 30-ak godina ranije u raznim neformalnim i formalnim prepiskama.

Taj naslov je papa Leon X. dao na današnji dan našoj Hrvatskoj u pismu hrvatskom banu i junaku u borbama protiv Turaka nepobjedivom banu Petru Berislaviću. To nije bio jedini takav naslov koji je dobila neka zemlja i narod, istu titulu dobili su Mađari i Poljaci.

Naime, bilo je to doba snažnog pritiska Turaka na Dalmaciju, kad se činilo da bi cijela ta hrvatska pokrajina mogla pasti pod tursku vlast, kao što se to ranije dogodilo s Bosnom.

Protiv višestruko brojčano jačih turskih osvajača, Hrvati su vodili najžešće ratove u 16. i 17. stoljeću koja su nazvana “duo plorantes saecula Croatiae” (“dva plačuća stoljeća Hrvatske”).

Većinu obrane financirali su austrijski unutarnji staleži (otprilike iznad 95%), a u obrani granice nije sudjelovao isključivo hrvatski etnički element, već i njemački, mađarski, te etnicitet kojeg se obično u povijesnim dokumentima naziva “vlaški”, a čiji su pripadnici uglavnom (ne isključivo) bili pravoslavne vjeroispovijesti.

U skoro 400 godina dugom ratovanju protiv osmanlijskih osvajača proslavili su se mnogi imenima znani i neznani hrvatski ratnici i junaci.

Najpoznatiji među njima bili su: branitelj Zemuna Marko Skoblić kojeg su Turci svezanog bacili pod bijesnog slona jer se nije htio odreći Krista i poturčiti, ban Petar Berislavić (1475.-1520.) koji je zbog sjajne pobjede kod Dubice na Uni god. 1513. dobio na dar blagoslovljeni mač i klobuk od pape Leona X., senjski kapetan Petar Kružić (1491.-1537.) koji je punih 15 godina branio okruženi Klis, vrhovni kapetan Nikola Jurišić ( 1490.-1545.) koji je god. 1532. sa samo 700 Hrvata zaustavio 140.000 Sulejmanovih vojnika na njihovom vojnom pohodu za Beč te obranio tvrdi grad Kiseg, ban Nikola Šubić Zrinski (1508.-1566.) koji je god. 1542. s 400 Hrvata spasio Peštu od sigurne propasti.

Godine 1566. Sulejmana II. koji je krenuo s preko 100.000 vojnika osvojiti Beč i potom čitavu Europu, zaustavio je pod Sigetom Nikola Šubić Zrinski s 2 500 uglavnom hrvatskih junaka, pri čemu je stradalo preko 30.000 Turaka, a sami branitelji su zbog hrabrosti i junačke smrti “ušli u legendu” svjetske ratne i vojne povijesti.

Da ne spominjemo iz prebogate herojske hrvatske povijesti pobjednika kod Siska Tomu Erdödya, bana Ivana III. Draškovića („defensor Croatie“), bana Nikolu Zrinskog, bana Petra Zrinskog, Krstu Frankopana, bana Petra Keglevića, generala Ivana Lenkovića i mnoge druge junake Hrvate koji su zaustavili Turke na prodoru u Europu.

Svi oni su svojom hrabrošću i vjerom zaslužili spomen kod hrvatskog čovjeka danas i uvijek. Svojim djelovanjem potpuno su opravdali časni naziv Hrvatske i Hrvata „predziđe kršćanstva“.

Tako su branitelji Europe, od kojih su najveći teret iznijeli Mađari i Hrvati, ušli u povijest kao oni koji su „stari kontinent“ obranili od imperijalnih Turaka i omogućili da Europi ostane u kršćanska i u krilu kršćanske kulture i okružja doživi svoj procvat.

(narod.hr)

 

VIKTOR ORBAN: Mađarska, uz Hrvatsku i Poljsku, nosi častan naziv „predziđe kršćanstva“

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari