Pratite nas

Religija i Vjera

3. listopada 1226. – Umro Sveti Franjo Asiški

Objavljeno

na

Na današnji dan 1226. umro je Franjo Asiški (tal. Francesco d’Assisi), pravim imenom Giovanni Francesco Bernardone, utemeljitelj franjevačkog reda ili Reda manje braće, suutemeljitelj reda klarisa ili Reda siromašnih gospođa.

Njime je nadahnut i Treći franjevački red, koji se danas dijeli na Samostanski treći red i Franjevački svjetovni red.

Franjo Asiški rođen je 1181. u Asizu. Bio je sin trgovca i francuske plemkinje. U mladosti je vodio veseo, bonvivanski život. Za vrijeme rata s Perugiom 1202.-1203. pada u zarobljeništvo, da bi nakon oslobođenja iz zarobljeništva, prilikom razmjene zarobljenika, teško obolio.

Nakon ozdravljenja, nastoji se priključiti križarima, no ponovno se razbolio i vratio kući. Nakon toga iskustva, potaknut i noćnim viđenjem, povlači se u prirodu i samoću, a druži se sa siromasima, te odjeven u vreću poslužuje gubavce.

Nakon viđenja u crkvici svetog Damjana u Asizu, u kojem mu Krist s križa kaže: Franjo, idi i obnovi moju Crkvu, počinje popravljati tu ruševnu crkvu.

Sugrađani su ga ispočetka smatrali čudakom, ali njegovo propovijedanje o apsolutnom evanđeoskom siromaštvu u doba oštro naglašenih klasno-ekonomskih razlika u feudalnom društvu nalazi pristalice među narodom i siromašnim slojevima građanstva.

Broj Franjine pokorničke braće s vremenom je sve više rastao te se pokret svetog siromaštva širi velikom brzinom i postaje prijetnja za privilegirani položaj klera. Kako bi suzbio tu opasnost, papa Inocent III. poziva Franju pred sebe i nakon što dobiva garancije da će pokret poštivati sva svjetovna prava Crkve i podlagati se papinu autoritetu odobrava njegovo djelovanje, odnosno potvrđuje 1209. osnivanje novog – franjevačkog reda, čiji službeni naziv glasi Ordo fratrum minorum (Red manje braće).

Godine 1212. Franjo Asiški i Klara Skifi osnivaju i žensku granu reda – klarise.

Od neznatne Družbe male braće, koja je živjela bez određenih pravila, povodeći se uglavnom samo za osobnim Franjinim primjerom razvio se još za Franjina života jak red koji djeluje po čitavoj Europi.

Međutim, udaljavanje od prvotnih ideala doskora dovodi u franjevačkom redu do nesuglasica i Franjo, koji nema sposobnosti vođe i organizatora, prepušta upravu reda drugome 1220. godine.

U svojim spisima Franjo se podjednako služi latinskim i narodnim, talijanskim jezikom, te ga se drži i začetnikom talijanske književnosti na narodnom jeziku.

Franjo se obraća narodnim jezikom i u svojoj sveobuhvatnoj ljubavi prema čitavoj prirodi priprema put oslobođenju umjetnosti od ukočenosti srednjovjekovnih formi.

Franjo kao putujući misionar-siromašak (tal. poverello) i lirik-vizionar kršćansku mistiku obogaćuje novim motivima (stigmatizacija, evanđeoska vjera, božićne jaslice itd.). Ujedno je i nastavljač učenja heretika Albigenza i Valdenza o apsolutnom siromaštvu, ali pritom, za razliku od njih, u potpunosti prihvaća crkvenu vlast, želeći Crkvu obnoviti iznutra.

Protivnik je bogatstva među redovnicima i samostanskih zidina, što je dovelo do sasvim novog shvaćanja redovničkog života u Crkvi i nove koncepcije izgradnje samostana.

Samo dvije godine (1228.) nakon svoje smrti Franjo Asiški proglašen je svecem i pokopan u bazilici svetog Franje u Asizu.

Zbog zaljubljenosti u prirodu ekolozi su ga izabrali za svog zaštitnika, a u svijetu se prepoznaje kao svetac mira. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

VIDEO – Propovijed koja je uznemirila zle duhove u Zagrebu

Objavljeno

na

Objavio

Dr. fra Mario Knezović: U Zagrebu se stravičnim ubojstvima nevinih donosila „sloboda“?

U spomen na stravične komunističke zločine u Gračanima i Podsljemenu u Zagrebu je u nedjelju 19. svibnja bila komemoracija i slavljena Sveta misa za nevine žrtve. Misno slavlje je u nazočnosti mnoštva vjernika, članova braniteljskih udruga, predstavnika vlade i grada Zagreba održao dr. fra Mario Knezović, hercegovački franjevac.

Svoju propovijed koja je izazvala po završetku buran pljesak je započeo pjesmom „Mojsije“ S.S. Kranjčevića „”Izvedi narod moj, o Gospode, izvedi ga iz ropstva zlopatna i skini mu sa vjeđa pospanih još onu mrenu tvrdu, zlokobnu, što zastire sad oči njegove!“ Donoseći sliku trenutka kad Isus s križa govori da je žedan, a zločinci mu daju žuči da pije, fra Mario je naglasio da su ove nevine žrtve, među kojima je i 30 učenika na pragu punoljetnosti, žedne istine.

Kako bi argumentirano potkrijepio teze o strašnim partizanskim zločinima nakon 1945. fra Mario je citirao dopis tadašnjega šefa Ozne Aleksandra Rankovića u kojem piše: „Vaš rad u Zagrebu je nezadovoljavajući. Za 10 dana u oslobođenom Zagrebu streljano je samo 200 bandita. Iznenađuje nas ova neodlučnost za čišćenje Zagreba od zlikovaca. Radite suprotno od naših naređenja jer smo rekli da radite brzo i energično i da sve svršite u prvim danima.“ Potpis zločina ponada Zagreba i u Zagrebu isti je onom potpisu ubojica koji su pod znakom petokrake ubijali nevine na Ovčari.

Stanjem zločina bio je zatečen i osvjedočeni antifašist Bogdana Radica koji je dolazeći nakon svršetka rata u Zagreb zapisao: „Zakon je bio strojnica, i tko je imao više streljiva o pojasu, taj je bio i jači u odnosu prema nezaštićenu pojedincu. Biti Srbin u to vrijeme značilo je biti vlast.“ Ističući tu tvrdnju Bogdana Radice propovjednik se zapitao kako je moguće da i danas potomci ovakvih ideja likuju nad ubojstvima bez suda i presude? Kako je moguće da bivši predsjednik Josipovih smatra da je ubojstvo svećenika i fratra legitimni cilj?

Govoreći o kontekstu sadašnjega stanja u društvu fra Mario je citirao Svetoga Pavla koji piše: „Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati.“ Tražeći od odgovornih da čuvaju vrednote na kojima je stvorena stvarna sloboda i neovisna Domovina fra Mario je kazao: „Vrijeme za svjedoke i izdajnike. Vrijeme za zatajenje i posvjedočenje, vrijeme za priklanjanje moćnicima i vrijeme otklanjanja od moćnika. Vrijeme velikih ljudi  i sitnih duša. Vrijeme je lažnoga predstavljanja i nedovoljne odlučnost u borbi za vrednote naroda. Vlast se često ponaša kao stečajni upravitelj duhovnih, moralnih i nacionalnih vrednota.

Državom se, s jedne i druge strane granice (Hrvatska i BiH), vlada kao „of short“ kompanijom za vlastite interese i probitke.“ Ističući medijsku propagandu, važno je, kaže fra Mario da budemo na tragu onoga što je kazao blaženi Stepinac kako mogu imati sve medije i radiopostaje, ali neće ovladati našim srcima. „Rat smo dobili, ali Domovinu ideološki nismo oslobodili… Mentalni komunizam je postao punoljetan i prijatelji ovih zločina u Gračanima su se razmahali. Hrvatsku se proziva za klerofašizam i radikalno desničarstvo, a zapravo jedini proces koji se događa na hrvatskoj sceni je afarimacija komunističkoga mentaliteta – proces komunizacija.“, istaknuo je fra Mario.

Zaključujući svoju propovijed pozvao je na međusobnu ljubav, praštanje jedni drugima, otrežnjenje od povijesnih laži i hrabru odluku ostanka na ovim prostorima koje smo žrtvom i molitvom stvarali.

Cijelu propovijed, koja je izazvala burne reakcije i uznemirila zle duhove u Zagrebu, poslušajte ovdje https://www.youtube.com/watch?v=jYOa2QVKcBo&feature=youtu.be

Izvor: fratar.net

 

Pogledajte film ‘Križni put – zločin bez kazne’, za ”osloboditeljima” je ostalo gotovo 2000 masovnih grobnica

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

120 g. od dolaska u Hercegovinu – Preživjele su ratne strahote i progon i nastavile svoje poslanje

Objavljeno

na

Objavio

Družba školskih sestara franjevki Krista Kralja

Zahvalne smo Bogu za sačuvane živote svih sestara u Domovinskom ratu i svima onima koji su nam omogućili povratak. Već tradicionalno, nakon Domovinskog rata, sastajemo se u svibnju na Dan zahvalnosti, molitvom i susretima zahvaljujemo dragome Bogu koji nas je štitio sve ovo vrijeme, kazala je za Večernji list BiH jučer provincijska predstojnica s. M. Zdenka Kozina u prigodi svibanjskoga okupljanja svih sestara Provincije i zajedničke duhovne obnove u Bijelom Polju i Mostaru. Sve se to događalo u duhu velikih jubileja, 150. obljetnice utemeljenja Družbe školskih sestara franjevki Krista Kralja i 120 godina prisutnosti i djelovanja sestara u Hercegovini.

– U svojim duhovnim obnovama dublje smo ponirale u našu povijest i duhovnu baštinu, sve to uz usklik iz Psalma 48 “Spominjemo se, Bože, dobrote tvoje!”. Naša je prva nakana zastati i iz dna duše zahvaliti Gospodinu za sva primljena dobročinstva u povijesti Družbe i naše Provincije povjeravajući Mu i svoju budućnost – dodala je s. M. Zdenka Kozina. Obilježavanje 150. obljetnice Družbe počelo je 13. rujna prošle godine, a završit će u rujnu ove. Inače, svake godine školske sestre franjevke u svibnju Danom zahvalnosti obilježavaju izlazak posljednjih sestara iz samostana u Bijelom Polju koji se zbio 17. svibnja 1992. Iako su morale otići, i tamo gdje su se privremeno nastanile, nisu zaboravile svoje poslanje.

– Tijekom Domovinskog rata otišle smo u našu kuću u Baškoj Vodi u Hrvatskoj. No, kako nas je bilo više od 70, nismo se mogle sve smjestiti. Primili su nas dobri ljudi, vjernici laici. Nakon povratka u Hercegovinu smještamo se u Međugorje. Godine 1997. uspjele smo dobiti u posjed svoje povijesno središte u Bijelom Polju, gdje je bilo sirotište, zahvaljujući tadašnjem gradonačelniku Mostara Miji Brajkoviću i pravobraniteljici Grada Marici Ljubić. Potom se radilo, gradilo, obnavljalo… Danas imamo internat, bolesnički odjel… Godine 2005. vraćamo se u Bijelo Polje, a 2012. vraćena je i Uprava Provincije – prisjeća se s. M. Zdenka Kozina. Stoga je jučerašnji dan u 2019. – godini dvostrukih jubileja – bio uistinu poseban. Slavlje je na razini Provincije ujedinjeno u zborovanju sestara u Bijelom Polju i provincijskom sjedištu u Mostaru.

– Jubilarna je godina za svaku od nas veliki događaj radosti i zahvaljivanja za milosni nastanak naše Družbe, za sve sestre, žive i pokojne, kao i za sve naše suputnike koji su pratili hod Družbe i pojedinačnih provincija otvoreni našim brigama i pomažući bilo materijalnom potporom, bilo molitvom i blagoslovom – kazali su nam iz Mostarske provincije. U slavlju su im se pridružile i predstavnice sestrinskih provincija iz Maribora, Splita, Sarajeva, Rimske regije, među kojima je bila i članica Vrhovne uprave i Provincije s. Lidija Glavaš.

Govoreći o zanimanju djevojaka za ovaj poziv, s. M. Zdenka Kozina kazala nam je kako se mladi danas suočavaju s potrošačkim svijetom, relativizmom u kojemu je sve dopušteno, gdje vladaju kaotična moralna situacija i nametnuti prividi sreće, gdje duhovni poziv nije privlačan. Dodala je kako svi oni mole Boga za sadašnjost, ali i budućnost svih djevojaka koje se odluče biti časne sestre.

Naglasila je i važnost pamćenja te kako budućnosti bez sjećanja nema. Jučerašnji program počeo je uvodnom meditacijom. Uslijedili su predavanje “Sjećanje – bitna odrednica identiteta osobe i zajednice”, izložba “Sjećanje u riječi i slici” s. Natalije Palac te film “120 godina milosti” s. Matije Pačar uz pomoć s. Petre Bagarić. Sestre su pohodile i groblje sestara Gruban. U provincijskom središtu u Mostaru misno slavlje predvodio je mons. dr. Ratko Perić, mjesni biskup, po riječima provincijske predstojnice, četvrti nasljednik biskupa Paškala Buconjića, zahvaljujući kojemu su prve sestre još 1. kolovoza 1899. godine stigle u Hercegovinu. I dok god ih bude, brinut će se za potrebite, djelovati u internatima, vrtićima, pomagati bolesnima… Jer, to je njihovo poslanje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari