Pratite nas

Povijesnice

3. prosinaca 1996. Vukovar – Predsjednik RH Franjo Tuđman stupio na sveto mučeničko tlo

Objavljeno

na

3. prosinca 1996. dogodio se jedinstven događaj novije hrvatske povijesti – na sveto tlo Vukovara, gdje su prije pet godina pogubljene brojne nevine žrtve i jednako brojni mučenici dali život za slobodu svog naroda, stupio je prvi puta predsjednik Republike Hrvatske, „otac domovine“ Franjo Tuđman.

Nakon petogodišnje okupacije, mučenja, ubijanja i progona svih nesrba iz Vukovara i okolice i nakon brojnih neprospavanih noći, tjeskoba i izgubljenih nadanja, ovaj događaj vratio je vjeru Vukovarcima i čitavom hrvatskom puku: žrtva nije bila uzaludna i Vukovar će ponovno biti dio Hrvatske.

Proročki navješćujući skoru (re)integraciju Vukovara i povratak okupiranog teritorija, posjet hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana imao je sa više aspekata povijesno značenje. On je dokazao da se umjetna srpska paradržavna tvorevina SAO Krajina ruši pred očima onih koji su je stvarali.

Ono što je Hrvatima donedavno izgledalo kao san ili možda daleka budućnost, pred očima istog naraštaja postaje stvarnost: Hrvatska vojska veličanstvenom i jedinstvenom vojnom operacijom Oluja 95′ pomela je sva četnička uporišta u Hrvatskoj osim istočne Slavonije, Srijema i Baranje.

Preplašeni snagom, ustrojenošću i odlučnošću Hrvatske vojske, do jučer bahati i okrutni okupatori postaju „mekši“ i pristaju na razgovore i pregovore o preostalom teritoriju.

Franjo Tuđman, predsjednik u povijesnim i prekretnim vremenima, mudrom politikom odlučuje sačuvati živote brojnih hrvatskih (i srpskih) mladića koji bi izginuli na slavonskim ravnicama u pokušaju frontalnog napada i pokušaja povratka „svetog hrvatskog grada“.

Diplomatskim, pregovaračkim i vojnim pritiscima pokušava i uspijeva na miran način (re)integritati Vukovar. Prvi i hrabri korak predsjednika Tuđmana bio je upravo osobni odlazak u četničko leglo – etnički čisti Vukovar pun još uvijek sablasnih ruševina i ćirilićnih oznaka.

Izgledalo je kao da Hrvati nikada nisu ovdje živjeli, svaki spomen na njih je zatrt – od samostana, crkava, ulica, kuća, života. Predsjednik, kao uzor i smbol, na čelu svog naroda predvodi svoj narod i jasno govori: „gdje je stupila moja noga, uskoro će moći stupiti i svaki hrvatski čovjek“.

Nepune dvije godine kasnije, vizonar, vođa i predvodnik hrvatskog naroda Franjo Tuđman mogao je radosno i svečano objaviti: Vukovar je ponovno hrvatski i zauvijek će ostati!

narod.hr

 

 

Tuđmanov najveći proročki govor: Prije 22 godine shvatio je tko su ‘JUGOKOMUNISTIČKI OSTACI’ i ‘DILETANTI’

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

18. ožujka 1990. Benkovac – Atentat na dr. Franju Tuđmana (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Ovaj pokušaj atentata dogodio se uoči prvih parlamentarnih izbora kada je dr. Franjo Tuđman već prepoznat kao vođa hrvatskog naroda protiv pristalica komunističke Jugoslavije i velikosrpskog imperijalizma.

Nakon Stjepana Radića i dr. Andrije Hebranga Starijeg ne bi bilo prvi puta da Srbi ubijaju onoga koji je stao na čelo borbe hrvatskog naroda.

Na današnji dan 18. ožujka 1990. u Benkovcu je došlo do incidenta tijekom govora dr. Franje Tuđmana na osnivačkom skupu lokalnog ogranka HDZ-a.

Skup su ometali srpski nacionalisti upadicama, bacanjem kamenja i rafalima iz automatskog oružja. U jednom trenutku iskočio je iz gomile Srbin Boško Čubrilović s pištoljem u namjeri da puca na Tuđmana.

Srećom, Čubrilović je savladan od strane Željka Kučića, a pištolj mu je oduzet. Svi koji su imali priliku držati pištolj toga dana tvrdili su da je pravi, no komunistička milicija je kasnije tvrdila da je bila riječ o plinskom pištolju.

Prema tvrdnjama Željka Kučića pištolj je bio je pravi:“ Prvo sam instinktivno čučnuo na pod, no u času kad je taj stari prolazio kraj mene, podigao sam se i skočio na njega, oborio ga na pod i zabio mu koljeno u leđa.

Prilikom pada uhvatio sam ga za desnu ruku u kojoj je držao pištolj i to tako čvrsto da sam mu ga jedva uspio istrgnuti iz ruke…svi su gledali i jasno utvrdili da nije riječ o plinskom pištolju, nakon čega je Petar Šale izašao na pozornicu i pred okupljenima, visoko u ruci držeći pištolj uzviknuo:’Evo tog pištolja kojim je trebao biti ubijen dr. Franjo Tuđman’“.

Zanimljivo je da je pištolj kao dokazni materijal kasnije nestao iz policije. HDZ je u svibnju te godine pobijedio na izborima u Hrvatskoj što je značilo početak agresije na Hrvatsku.

 

Srpski atentat na dr. Franju Tuđmana, ili atentat na – Hrvatsku!?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Srpski atentat na dr. Franju Tuđmana, ili atentat na – Hrvatsku!?

Objavljeno

na

Srbi su željeli ubiti dr. Franju Tuđmana još 1990. godine, ali srećom u tome nisu uspjeli.

Te godine, 18. ožujka, za vrijeme održavanja osnivačke skupštine Hrvatske demokratske zajednice, za koju je prije toga Ivica Račan javno govorio da je „stranka opasnih namjera“, pred hotelom „Asseria“ u Benkovcu jedan je Srbin za kojeg se kasnije utvrdilo da je umirovljenik Boško Ćubrilović, a koji je živio u tom kraju, (selu Ceranji), pokušao se s pištoljem u ruci probiti do tribine s namjerom da iz neposredne blizine puca u dr. Franju Tuđmana, ali je u tom spriječen.

Na tom skupu okupilo se oko 7.000 članova i simpatizera stranke i to dva sata prije njenog održavanja. Osim iz Benkovca, došli su ljudi gotovo iz cijele Hrvatske, a poglavito Zadra, Šibenika, Biograda i drugih gradova i mjesta.
Ali, nedaleko njih, okupio se i relativno veliki broj nezadovoljnih Srba, noseći fotografije balkanskog krvnika Slobodana Miloševića i srpske zastave.

Vikali su: „Nećete klati kao 1941.“, „Ustaše, ustaše“, „Ovo je Srbija“, „Dolje Tuđman i Artuković“, „Slobo, slobodo“,“Ustali ste da nas koljete“, „Ubit ćemo Tuđmana“, „Jača Srbija, jača Jugoslavija“, „Benkovac je Srbija“ te pjevali: „Ko to kaže, ko to laže, Srbija je mala“, „Oj, vojvodo Sinđeliću“ i druge četničke pjesme.

Kad je krenuo prema bini, nazočni su atentatora savladali, uzeli mu pištolj, i predali ga dr. Tuđmanu. Utvrđeno je da je bio plinski.

Tamošnji Srbi su poludjeli kad je Tuđman govorio. Počeli su prema njemu i gostima bacati sve i sva, od upaljača, boca, jaja do kamenja.
– „Mi pričamo o suradnji i ljubavi među narodima i ljudima, a evo vidite što nam se događa. Mi u svom programu jamčimo punu ravnopravnost svim narodima, pa i Srbima u Hrvatskoj, jednako onakvu kakvu mi imamo, ali nećemo dopustiti da se od Hrvatske stvori velika Srbija“ te nastavio: „Hrvatski narod želi, a to je želja iz dalje prošlosti, da dobije svoju suverenu državu, u kojoj će ravnopravno živjeti s ostalim narodima, jamčeći im onolika prava koja ne idu na štetu hrvatskog naroda. Hrvatski se narod opredijelio za partizanski pokret, ne zato što je želio komunizam, nego zato što je kroz taj pokret nazirao obrise svoje slobode…“.

Kad su nakon tih riječi okupljeni Srbi ponovno počeli sa svim i svačim gađati Tuđmana, on im je odgovorio: „Ne bojte se braćo., ako hoće neka nas i ubiju. Tužan sam što se ovo događa. Mi Srbima jamčimo sva prava kao i sebi, ali nećemo dopustiti da nama vladaju.“
Na kraju ovog skupa, koji ga je mogao doći i glave, tadašnji predsjednik HDZ-a je istaknuo:

– „Još ranije su me upozoravali da ne idem u Benkovac, jer mi prijete smrću, prijetili su mi smrću i na Petrovoj gori“. Nisam poslušao savjet, jer je nenormalno da se u jednoj civiliziranoj i suverenoj zemlji čovjek mora sklanjati i ne ići tamo kamo ga zovu. Došao sam u Benkovac, odazvao se inicijatorima za osnivanje ogranka HDZ-a i izbjegao ono najgore.“
I kasnije je Tuđman Srbima upućivao riječi prijateljstva i ljubavi, kao primjerice da je u Hrvatsku „svatko dobro došao ako su mu namjere časne i ako domovinu Hrvatsku- njenu povijest, sadašnjost i demokratsku budućnost – osjeća kao svoju“.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari