Pratite nas

Događaji

4. kolovoza 1995. Oluja – početak veličanstvene pobjede!

Objavljeno

na

U završnoj oslobodilačkoj vojno-redarstvenoj akciji Domovinskog rata, koja je pod nazivom “Oluja” kao najveća vojna operacija u povijesti moderne hrvatske države počela 4. kolovoza 1995. oslobođeno je preko 10.000 četvornih kilometara područja u sjevernoj Dalmaciji, Lici, Banovini i Kordunu koja su četiri godine bila pod okupacijom pobunjenih Srba, a omogućene su i oslobodilačke akcije u susjednoj Bosni i Hercegovini.

Prema podacima Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Hrvatska vojska i specijalne policijske jedinice krenule su 4. kolovoza 1995. u 5 sati u napad duž crte od Bosanskog Grahova na jugu do Jasenovca na istoku, na bojišnici dugoj više od 630 kilometara. Hrvatske snage u istočnoj Slavoniji i južnoj Dalmaciji stavljene su u stanje pripravnosti radi mogućeg napada Vojske Jugoslavije i Vojske Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine.

Najveći uspjeh u operaciji postignut je u prijepodnevnim satima 5. kolovoza, kad su pripadnici 4. i 7. gardijske brigade Hrvatske vojske (HV) oslobodili Knin. Zbog njegova strateškog i simboličkog značaja, dan oslobođenja Knina u Hrvatskoj je proglašen Danom pobjede i domovinske zahvalnosti, a potom i Danom hrvatskih branitelja. U sljedećim danima hrvatske snage zaposjele su državnu granicu, osigurale je i krenule u pretres oslobođenog prostora sjeverne Dalmacije, Like, Banovine i Korduna.

Istodobno, operacijom “Oluja” hrvatske snage omogućile su Armiji Bosne i Hercegovine da razbije srpsku opsadu Bihaća, čime je spriječena nova humanitarna katastrofa u Bosni i Hercegovini i zločin poput genocida u Srebrenici, gdje su u srpnju 1995. pripadnici srpskih postrojbi, pod zapovjedništvom generala Ratka Mladića, ubili više od 7.000 Bošnjaka.

Uz državni vrh pod vodstvom predsjednika Republike Franje Tuđmana operacijom je upravljao načelnik Glavnog stožera HV-a general Zvonimir Červenko. Zbornim područjima zahvaćenima akcijom zapovijedali su generali Ante Gotovina, Petar Stipetić, Miljenko Crnjac, Luka Džanko i Mirko Norac, dok je specijalnu policiju vodio general Mladen Markač. U hrvatskim snagama bilo je ukupno oko 200 tisuća ljudi.

U dokumentu Kronologija Domovinskog rata koju je Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata objavio na svojoj internetskoj stranici stoji da su svjetski državnici, posebice dužnosnici SAD-a, uglavnom pokazali razumijevanje za provedenu operaciju.

“Između ostalog, rekli su da je ‘Hrvatska ostavila dovoljno vremena međunarodnoj zajednici da sukob razriješi pregovorima, a da su oni propali zbog beskompromisnoga stajališta krajinskih Srba’. Uoči napada, hrvatskim vojnicima izdana je stroga zapovijed o zaštiti civila i civilnih te osobito vjerskih (pravoslavnih) objekata, a tijekom akcije u javnim medijima neprestano je ponavljan poziv predsjednika RH hrvatskim građanima srpske nacionalnosti da ostanu u Hrvatskoj, jer su im na temelju Ustava i Ustavnog zakona o manjinama zajamčena sva građanska prava. Ipak, najveći dio Srba iz samoproglašene ‘Krajine’ u Hrvatskoj, na zahtjev svog političkog i vojnog vodstva, napustio je Hrvatsku. Zapovijed o evakuaciji Srba iz tzv. Krajine potpisao je srpski general Mile Mrkšić; isto je potpisao i Milan Martić, predsjednik ‘Krajine’. Predstavnici UN-a i američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith potvrdili su da su srpski civili napustili područje tzv. Krajine prije dolaska HV-a”, stoji u Kronologiji.

Kronologija akcije prema podacima Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata

4. kolovoza (petak) 1995.

U 5 sati ujutro započela je vojno-redarstvena operacija “Oluja”.

Na početku operacije Hrvatsko ratno zrakoplovstvo uništilo je neprijateljsko radio-relejno čvorište Ćelavac te središta veze na Petrovoj i Zrinskoj gori. Istoga dana oslobođeni su Sveti Rok, Čista Mala, Čista Velika, Uništa, Gornji Baljci, Dabar, Novoselija, Sibić, Gora, Strašnik, Graberje, Višnjica, Predore, Uštica, Tanac te prijevoj Mali Alan i područje Dulibe – Tulove grede na Velebitu.

Srpske snage u jutarnjim satima toga dana granatirale su Dubrovnik, Biograd na moru, Gospić, Otočac, Sisak i Sunju (potom su granatirani Karlovac, Nuštar i druga naselja u Hrvatskoj); u tim napadima stradali su civili i civilni objekti.

oluja hr5. kolovoza (subota) 1995.

Oslobođeni su: Knin s okolicom, Ljubovo, Žitnić, Lovinac, Gračac, Novi Lički Osik, Ostrovica, Primišlje, Plaški, Dubica, Vrlika, Kijevo, Drniš s okolicom, Obrovac, Benkovac, Zemunik Gornji, Biljane Gornje, Biljane Donje, Škabrnja, Nadin, Smilčić, Karin, Saborsko, Lička Jesenica, Vaganac, Ličko Petrovo Selo, Rakovica, Drežnik Grad, Željava, Medak, Petrinić Polje, Trnavec, Lički Ribnik, Gornji Poloj, Glinsko Novo Selo, Župić i Župić brdo, Šanja, Vilusi, Pecki, Luščani, Križ, Cepeliš, Strmen i druga naselja.

6. kolovoza (nedjelja) 1995.

Oslobođeni su: Petrinja, Kistanje, Muškovac, Kaštel Žegarski, Vrhovine, Kostajnica, Udbina, Krbava, Korenica, Bunić, Slunj, Broćanac, Plitvice, Glina, Otrić, Bruvno, Malovan, Rudopolje, Stražbenica, Blinja, Umetić, Slabinje, Čaire, Utolica, Rausovac, Gornja i Donja Bačuga, Jabukovac, Banski Grabovac, Šaš, Veliki Šušnjar, Majski Trtnik, Barlete, Vrebac, Mogorić, Ploča i druga naselja. Istoga dana kod Tržačkih Raštela, na samoj granici na Korani, susrele su se postrojbe Hrvatske vojske (general bojnik Marijan Mareković) i 5. korpusa Armije Bosne i Hercegovine (general Atif Dudaković).

7. kolovoza (ponedjeljak) 1995.

Oslobođeni su: Gornji i Donji Lapac, Mazin, Dobroselo, Boričevac, Kulen Vakuf, Cetingrad, Veljun, Krnjak, Vojnić, Gornje Mekušje, Kamensko, Tušilović, Turanj, Šanac, Jelaši i druga naselja. Izjava ministra obrane RH Gojka Šuška da je operacija završena u 18 sati toga dana, potvrdila je da konačna pobjeda hrvatskih snaga nije upitna, no ostalo je još nekoliko “džepova” otpora protivnika.

8. kolovoza (utorak) 1995.

Predaja pukovnika Čedomira Bulata, zapovjednika 21. korpusa “Srpske vojske Krajine”, u Topuskom oko 14 sati, značila je kraj operativnoga dijela operacije “Oluja”, ali i prestanak rata na teritoriju Republike Hrvatske, iako su nastavljene vojne aktivnosti radi slamanja ostataka neprijateljske vojske i pretresa terena. Primjerice, 8. kolovoza hrvatske snage ušle su u Srb, a 9. kolovoza u Vrginmost i Dvor na Uni. Porazivši neprijatelja, Hrvatska vojska stala je na međunarodno priznatu granicu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Večer prijatelja tuzlanskih Hrvata

Objavljeno

na

Objavio

10. srpnja upriličena je Večer prijatelja kao zahvala svima onima koji su pomagali izgradnju velikog i vrlo značajnog projekta za tuzlanske Hrvate. Nije se krila posebna zahvalnost Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, čija je potpora uistinu mnogo pomogla realizaciji projekta. Ovom je prigodom Žana Ćorić izaslanica državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonka Milasa, inače vrlo draga gošća ovdašnjih Hrvata, kazala kako će Ured i u budućnosti nastaviti podupirati kulturne projekte na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine. U riječi gospođe Ćorić ne može se posumnjati, jer toliki već implementirani projekti služe kao činjenica velike potpore Vlade RH svojim sunarodnjacima u BiH.

Povijest bilježi kako su se franjevci Vrhbosanske Nadbiskupije na području sadašnje Bosne najprije doselili u Srebrenicu i tamo izgradili svoj samostan. Širili su se polako i sigurno, a kako su se širili oni, tako se širilo i kršćanstvo. Brzo su naselili i područje Soli ili danas Tuzle, gdje su kasnije također izgradili svoj samostan.

Danas u Tuzli egzistira Franjevački samostan svetih Petra i Pavla, a čiji je prostor, pored održavanja vjerskih sadržaja, i mjesto kulturnih i svih drugih za Hrvate značajnih događanja. Tako su tuzlanski franjevci uz svoj puk pokrenuli i Hrvatski kulturni centar “Sveti Franjo”. A svaka organizacija, pogotovo ona tipa kao što je ova tuzlanska, ima i svoje prijatelje, koji pomažu kad je potrebno. Čine to uvijek kad god zatreba.

Tim povodom 10. srpnja upriličena je Večer prijatelja kao zahvala svima onima koji su pomagali izgradnju velikog i vrlo značajnog projekta za tuzlanske Hrvate. Nije se krila posebna zahvalnost Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, čija je potpora uistinu mnogo pomogla realizaciji projekta.

Ovom je prigodom Žana Ćorić izaslanica državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonka Milasa, inače vrlo draga gošća ovdašnjih Hrvata, kazala kako će Ured i u budućnosti nastaviti podupirati kulturne projekte na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine. U riječi gospođe Ćorić ne može se posumnjati, jer toliki već implementirani projekti služe kao činjenica velike potpore Vlade RH svojim sunarodnjacima u BiH.

Bila je ovo prigoda da se nazočnima obrati i donedavni gvardijan Franjevačkog samostana u Tuzli, svugdje rado viđeni, fra Mario Divković, koji je započeo izgradnju i cijeli projekt predao u ruke novom gvardijanu fra Željku Nikoliću.

Cijelom događaju bio je nazočan i vidno radostan predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BIH dr. Dragan Čović s najbližim suradnicima te novoizabrani predsjednik Hrvatskog kulturnog društva “Napredak” dr. Nikola Čiča, inače rođeni Tuzlak. Među gostima smo mogli vdiejti i Gradonačelnika Tuzle Jasmina Imamovića i premijera Županije Posavske Đuru Topića.

Piše: Anto PRANJKIĆ

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Na Plehanu postavljen kamen temeljac za novi samostan

Objavljeno

na

Objavio

Kardinal Puljić je posebno istaknuo potrebu zajedničkog djelovanja Crkve i vlasti na zauzimanju za izgradnju  i obnovu svih porušenih krajeva, a prigodom postavljanja kamena temeljca bili su nazočni predstavnici najviših organa vlasti hrvatskog naroda predvođeni predsjednikom Hrvatskog narodnog sabora BiH dr. Draganom Čovićem. Među nazočnima našli su se i predstavnici Vlade RH predvođeni izaslanikom premijera Andreja Plenkovića državnim tajnikom Središnjeg državnog ureda za obnovu  i stambeno zbrinjavanje Nikolom Mažarom. Ovom događaju bili su nazočni i predstavnici Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, koji ulažu velike napore kako bi Hrvatima u bIh život učinili lakšim i ljepšim

Piše: Anto PRANJKIĆ/Kamenjar.com

Cijela bosanska Posavina svojevrsni je simbol patnji i stradanja hrvatskoga naroda kroz, kako onu stariju, tako i noviju, burnu povijest ovog naroda.  Katoličanstvo na ovo područje donijeli su franjevci u srednjem vijeku, a čuvali su ga zajedno sa svojim pukom u svim vremenima života u svojoj Posavini. Istina, uz velike žrtve pogotovo one u Drugom svjetskom i posljednjem Domovinskome ratu, u kojem su kuće razorene a vjernici raseljeni diljem svijeta. Prvi franjevački samostan na ovom području izgrađen je 1874. godine. Samostan, crkva svetoga Marka i cijeli kraj  bili su mjesta okupljanja i zajedništva ovdašnjih posavskih Hrvata-katolika. U onim teškim vremenima Drugoga svjetskoga rata kada su mnogobrojni muškarci završavali svoje ovozemne živote kod Burića štale i na Bleiburgu, ali i tijekom i poslije Domovinskoga rata, plehanski vjernici okupljali su se oko svojih fratara i pouzdavali se  u Božju Providnost. Tu vjeru nisu izgubili niti 2. srpnja 1992. godine kada je neprijateljska vojska s dvije tone eksploziva porušila ljepoticu ovoga kraja- crkvu Svetoga Marka. Prigodom miniranja stradao je i samostan izgrađen 1932. godine. Ljudi su teškom mukom i gorčinom u srcu napuštali ognjišta, ali svoj Plehan nisu zaboravili. Prvi se vratio fra Ivan Ćurić i kao njegovi predčasnici, fratri u srednjem vijeku, na Plehanu počeo graditi novi vjernički život. Danas tamo živi oko 90 Hrvata, a prije rata bilo ih je preko osam tisuća.

Počinje gradnja samostana na Plehanu, srušenog 1992.

U ponedjeljak 8. srpnja ove godine bilo je posebno svečano na Plehanu. Uzoriti Vinko kardinal Puljić, Nadbiskup Vrhbosanski blagoslovio je gradilište i kamen temeljac  i time simbolično započeo gradnju novog samostana. U prigodnoj homiliji kardinal Puljić nije zaboravio podsjetiti svoje vjernike kako kamen temeljac označava našega Gospodina Isusa Krista kao čvrstu stijenu na kojoj gradimo život vjere. Osvrnuo se i na žrtvu koju su podnijeli branitelji i poručio svima da iz posebnog pijeteta prema njima moramo voljeti i cijeniti ono zašto su branitelji dali svoje živote.

Kardinal Puljić je posebno istaknuo potrebu zajedničkog djelovanja Crkve i vlasti na zauzimanju za izgradnju  i obnovu svih porušenih krajeva, a prigodom postavljanja kamena temeljca bili su nazočni predstavnici najviših organa vlasti hrvatskog naroda predvođeni predsjednikom Hrvatskog narodnog sabora BiH dr. Draganom Čovićem. Među nazočnima našli su se i predstavnici Vlade RH predvođeni izaslanikom premijera Andreja Plenkovića državnim tajnikom Središnjeg državnog ureda za obnovu  i stambeno zbrinjavanje Nikolom Mažarom. Ovom događaju bili su nazočni i predstavnici Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, koji ulažu velike napore kako bi Hrvatima u bIh život učinili lakšim i ljepšim.

Kamen temeljac koji je ugrađen u temelj novog samostana izradio je povratnik Marko Princip a u njega je autor  ugradio i povelju o gradnji samostana. Uz veliki broj vjernika događaj su uveličali i članovi zbora župe  Rođenja BDM iz Ulica pored Brčkog, gdje je sadašnji plehanski gvardijan fra Anto Tomas službovao kao župnik i župni vikar.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari