Pratite nas

Religija i Vjera

4. listopada – Sveti Franjo Asiški

Objavljeno

na

Sv. Franjo Asiški rodio se početkom god. 1182. u Asizu kao sin trgovca Pietra di Bernardonea i Ivane.

U odsutnosti oca krstila ga je majka davši mu ime Ivan. Otac je tome imenu kasnije dodao Franjo, s kojim je taj svetac ušao u ljudsku povijest.

Mališan je u župnoj školi Sv. Jurja naučio čitati i pisati. Kao dječak i mladić bavio se prodajom sukna, što je bilo zanimanje i njegova oca. Uz posao živahni je mladić u sebi osjećao vatrenu želju da bude prvi, da prednjači, da se na neki način odlikuje.

Volio je svečanosti, raskoš, bio prilično lakomislen. Uz te manje savršene prirodne kvalitete imao je i boljih: tankoćutnu osjećajnost, samilost prema siromasima, kojima bi dijelio obilnu milostinju, a bio je i ćudoredno neporočan.

Bio je tako upadan i osebujan da je bio voda vesele mladenačke asiške družbe, “kralj gozba i zabava”, u kojima je znao potrošiti dosta očeva novca. Zanesen avanturizmom i slavom, sudjelovao je aktivno i u oružanim razmiricama između Asiza i Peruggije, između naroda i feudalaca. Već je u tom razdoblju njegova života nazrijevati neke klice Božjega poziva.

Kad je Franjo došao iz zarobljeništva iz Peruggie te se oporavio od podulje bolesti, iako se nešto u duši bijaše već promijenio, pokušao je ipak poći za slavom novim putovima i to onom slavom koja dolazi od oružja, od junaštva u oružanoj viteškoj borbi.

Uputio se stoga prema pokrajini Pugli, a zaustavio u Spoletu. Uzrok tome bijaše tajanstveni glas u snu, koji ga je pozivao da slijedi radije gospodara nego slugu.
Franjo se tada vratio natrag u svoj Asiz, ondje raskrstio s veselim društvom te započeo život revnog razmišljanja i pobožnosti.

Da svlada ono što mu po naravi bijaše odvratno, dao se na djela herojske ljubavi prema siromasima i gubavcima. U to je doba poduzeo i hodočašće u Rim, u baziliku Sv. Petra, na grob apostolskog prvaka. U jesen god. 1205. bijaše opet u rodnom Asizu.

Tada je u crkvici San Damiano triput čuo zov Raspetoga: “Franjo, pođi i popravi mi crkvu jer, kako vidiš, sva je u ruševinama!” Obnovio je crkvicu Sv. Damjana te ondje povučen provodio vrijeme u razmatranju, u molitvi, pomalo ipak zabrinut kako će izbjeći očevu gnjevu koji je bio nad njim razočaran.

Razočaranje je dolazilo iz zemaljskih pobuda, planova i ambicija, koje je imao sa sinom. Sve je to njemu neshvatljivim sinovljevim ponašanjem palo u vodu.
Potpuno u srcu obraćen i posve opredijeljen za Krista, Franjo se javno pred pobožnim asiškim biskupom Gvidom II. odrekao svih dobara i prava na očinsku baštinu.

Time se kao pokornik i Bogu posvećena osoba podložio posve crkvenoj vlasti.

Tada je izjavio: “Čujte me i shvatite dobro! Do ovog sam časa svojim ocem nazivao Petra Bernaridonea, odsad s većim pouzdanjem mogu reći: Oče naš, koji jesi na nebesima, u tebe stavljam sve svoje blago i nadu i zalog svog ufanja.”
Nalazeći se jednog dana u crkvi Sv. Marije anđeoske, čuo je kod mise ove evanđeoske riječi: “Ne pribavljajte sebi u pojase ni zlatna, ni srebrna, ni bakrena novca; ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa, jer radnik zaslužuje uzdržavanje!” (Mt 10,9-10)… Čuvši te riječi, bio je tako snažno zahvaćen ljubavlju prema siromaštvu da je uskliknuo: “To je što tražim, to je što svim srcem želim!” Kasnije mu je svećenik protumačio sav smisao tih riječi, a i onih koje iza njih u Evanđelju sv. Mateja slijede.

Iz njih proizlazi apsolutno siromaštvo, ponizno predanje i pouzdanje u Boga, obilaženje i propovijedanje Radosne vijesti Božjemu puku.

Tako poučen i zahvaćen Božjom riječju iz 10. glave Matejeva evanđelja, Franjo je svoju pustinjačku odjeću zamijenio “minoritskom” – manje braće, kako će kasnije nazvati svoj red i njegove sljedbenike. Odložio je remen, sandale i štap, a svoju je grubu tuniku opasao bijelim konopom.

Na glavu je stavio kapucu ili kukuljicu, kakvu su tada običavali nositi umbrijski seljaci. I tada je u svojoj župnoj crkvi Sv. Jurja u Asizu s velikim duhovnim žarom izrekao svoju prvu pokorničku i moralnu propovijed: “jednostavnom riječju ali velikodušnim srcem, pobuđujući i izgrađujući svoje slušatelje”.

Za svoju je zaručnicu izabrao sestricu siromaštinu, a te će neobične zaruke genijalni Dante, koji će i sam postati franjevački trećoredac, opjevati u stihovima svojim nenadmašivim pjesničkim perom.
Franjino je propovijedanje palilo, a još više primjer. Potreseni njima, samo nekoliko dana kasnije pridružiše mu se prvi sudrugovi novoga načina života: bogati trgovac Bernardo da Quintavalle, pravnik Pietro Cattani, zatim ponizni brat Egidije iz Asiza i neki drugi, njih 12 skupa s Franjom na broju.

Franjo ih je godinu dana poučavao, a onda počeo slati na propovijedanje. Sakupivši neke evanđeoske tekstove, sastavio je prvu kratku Formulu života ili Prvotno pravilo života manje braće. To je pravilo usmeno potvrdio papa Inocent III. Bilo je to negdje u travnju 1209. ili 1210. god. To je godina kanonskog utemeljenja Reda manje braće, kako ga je svetac nešto kasnije nazvao.

A to je ime dao svome redu iz posve evanđeoskih motiva i pobuda. Želio je da sljedbenici i članovi Reda manje braće budu evanđeoski ponizni, spremni na služenje i pokoravanje svima. Tako to tumače najbolji i najkompetentniji Franjini životopisci Celano i sveti Bonaventura. LT naše vrijeme Drugi vatikanski sabor pozvao je redove, družbe i kongregacije da idu na izvore, u prvom redu na izvor Evanđelja, a onda na spise, naputke, pravila, konstitucije, što im namriješe njihovi utemeljitelji.

Potvrdivši franjevačko Pravilo, sam Papa je svojim ugledom ovlastio prvu dvanaestoricu male braće da posvuda propovijedaju Evanđelje, a velikom tonzurom, kakvu su u još ne tako davna vremena franjevci nosili, uvrstio ih je u klerički red. Tad je vjerojatno i sv. Franjo bio zaređen za đakona, pri čemu je i ostao, jer se iz poniznosti i straha nije usudio pristupiti svećeničkom ređenju.
Serafski otac sv. Franjo gori sav vatrom za duše.

Zato želi postati misionar i mučenik. Nakon što je osnovao i drugi franjevački red – klarise – ili “Siromašne dame od sv. Damjana”, odjenuvši prije toga u redovničko odijelo sv. Klaru, Franjo putuje prema Palestini, zatim prema Španjolskoj i Maroku. Sa svih se tih putovanja zbog bolesti i oluja morao vratiti kući ne došavši do cilja.

No nije odustajao od svojih apostolskih namjera pa je god. 1219. uspio ipak doći u Svetu zemlju, u Siriju i Egipat, gdje je propovijedao u prisutnosti dobrohotnog i razboritog sultana Al-Malik al-Kamila. Na taj je način svojim sinovima otvorio prostrano polje misionarskoga rada na Bliskom istoku.

Vrativši se s Istoka u Asiz sredinom god. 1220. te prepustivši upravu reda u ruke svojih vikara Pietra Cattanija i famoznog brata Ilije, Franjo se bavio nadasve unutarnjom organizacijom svoga reda održavajući kapitule ili skupštine.

U to je vrijeme unutar franjevačke zajednice među Franjinim učenicima nastala rasprava koju su neki životopisci možda i uveličali. No prilično je povijesno utemeljeno da se mnogima savršeno, apsolutno siromaštvo činilo odviše strogim i neostvarivim. Papin je zastupnik tada bio u prilog jedne blaže linije, a Franjo se tome ponizno pokorio. Crkveni povjesničar Lortz piše o tome: “Nikada se u tijeku crkvene povijesti nije pokazala tako sjajno tajanstvena snaga najživotnije poslušnosti kao u Franji.”

Franjo je dvije godine prije smrti ušao u posljednji odsjek svoga duhovnoga puta, u mističnu suobličenost s Kristom, koja je po svetim ranama što ih je primio dobila i svoj vidljivi izraz.

Teško bolestan Franjo se dao prenijeti u crkvu Sv. Marije anđeoske, na mjesto gdje je jasno upoznao svoj životni poziv. Položen na golo tlo, umro je uz pjevanje 141. psalma u subotu 3. listopada 1226. u 7 sati uvečer. Toma Celano piše: “Smrt je pjevajući primio.”

U tome kao i u svemu drugome bio je dosljedan. U svojoj slavnoj “Pjesmi brata Sunca” smrt je nazvao “sestricom”, on ju je kao takvu radosno i dočekao. Papa Grgur IX. već dvije godine nakon Franjine smrti proglasio ga je svetim. Isti je Papa odredio da mu se pokraj Asiza ili bolje na rubu toga grada podigne u čast dvostruka veličanstvena bazilika.

U nju je god. 1230. bilo preneseno svečevo tijelo. Kasnije se dogodilo nešto pomalo neshvatljivo: da se više nije točno znalo za svečevo tijelo. Nakon mučnih radova tijelo je napokon god. 1818. opet pronađeno pod glavnim oltarom. Danas se čuva u donjoj bazilici na povišenom mjestu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Biskup Mrzljak: Vi koji ste na vlasti donosite zakone koji poštuju svetost života i obitelji

Objavljeno

na

Objavio

Svečano misno slavlje na Nedjelju Caritasa, koja se tradicionalno obilježava na treću nedjelju došašća, ove je godine 16. prosinca, u vukovarskoj župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova predvodio predsjednik Hrvatskog Caritasa, varaždinski biskup Josip Mrzljak.

Uz đakovačko-osječkog nadbiskupa Đuru Hranića misu su suslavili i ravnatelj Hrvatskog Caritasa mons. Fabijan Svalina, te domaći župnik i gvardijan fra Ivica Jagodić. Na početku mise okupljene je pozdravio nadbiskup Hranić koji je podsjetio da je po odluci hrvatskih biskupa ova adventska nedjelja postala posvećena djelotvornoj ljubavi – Caritasu.

Predsjedniku Hrvatskog Caritasa biskupu Mrzljaku zahvalio je što će iz Vukovara – koji je ne samo simbol ratnih stradanja nego i osiromašenih ljudi – pozvati na solidarnost koja proizlazi iz euharistijskog zajedništva te da zajedno s Ivanom Krstiteljem – „Podijeli s onim koji nema”. „Te Ivanove riječi su i naslov vaše ovogodišnje poruke koju ste nam svima kao predsjednik Hrvatskoga Caritasa uputili uz današnju Nedjelju Caritasa i u kojoj ste nam posvijestili da je Bog ljubav koja nas sve poziva na ponizno i skromno srce, otvoreno za naše bližnje”, rekao je nadbiskup Hranić.

Izrazio je pritom zadovoljstvo što je zajedno s biskupom došao i ravnatelj Hrvatskoga Caritasa mons. Fabijan Svalina te im je obojici čestitao nedavno obilježenu 25. obljetnicu od kako Caritas kao pastoralno tijelo Hrvatske biskupske konferencije svoj organiziran i sustavan dobrotvorni rad ostvaruje pod imenom Hrvatski Caritas.

U ime Vukovaraca, ali i stanovnika drugih hrvatskih biskupija i nadbiskupija, nadbiskup Hranić Hrvatskom je Caritasu zahvalio na solidarnosti kojom prati sve nepogode, krize, siromaštvo i potrebe naših hrvatskih građana, migranata, ali sve više i druge ljude po svijetu bez obzira na njihov vjerski ili nacionalni identitet.

Podsjećajući kako očekujemo blagdan Rođenja Gospodnjega, u propovijedi biskup Mrzljak pitao se kako ga to danas slavimo. „Je li to samo prisjećanje na onaj događaj od prije 2018 godina u Betlehemu kada se Božja riječ utjelovila u osobi Isusa Krista, kada je Marija rodila Isusa. Je li to samo sjećanje na taj događaj ili se to i danas događa?

Mi bismo rekli da je to i današnji događaj. Bog i danas ulazi u našu ljudsku povijest Bog se želi i danas roditi – u nama, u našem društvu, u ljudima. On želi danas biti s nama. I zato mi s vjerom očekujemo taj blagdan.

Ne samo uz neka prisjećanja, ne samo uz neke običaje, neku tradiciju – nego želimo upravo probuditi tu vjeru u sebi da vidimo na koji način mi to danas čekamo Onoga koji dolazi, Onoga koji želi biti s nama”.

Božja riječ je živa i upućuje nam se danas, istaknuo je biskup Mrzljak. „Bog će sigurno ispuniti ono što je obećao – on će doći. Treba biti strpljiv, treba čekati, ali treba ga i prepoznati. Vidjeli smo kako se upravo to dogodilo da ga mnogi nisu prepoznali.

Nisu ga prepoznali ni onda, a ne prepoznaju ga ni danas kao onoga koji dolazi k nama kao dar, koji želi biti s nama, koji nam želi pokazati put kako treba živjeti ovim zemaljskim životom. Zato On dolazi, zato ga valja prepoznati. Tu je uloga Ivana Krstitelja – onda, ali i u našem vremenu – kada si mi postavljamo pitanje ‘što nam je činiti?’.

Ono prvo što je Ivan rekao učenicima koji su dolazili pitati jest: ‘ako imaš dvije haljine a onaj pokraj tebe nema – podaj mu, ako imaš hrane a onaj kraj tebe nema – daj mu. Tu možemo vidjeti i početak Caritasa, karitativnog djelovanja”, istaknuo je biskup.

Podsjetio je kako je ulazak Boga u ljudsku povijest – zapravo ulazak na jedan vidljiviji način, način Božje ljubavi – caritasa:

„Caritas je ljubav. I tu je djelovanje Caritasa i u ovom našem vremenu. Bog upravo na taj način želi ući među nas, doći k nama pojedincima, u naše obitelji, u naše zajednice u kojima živimo. (…) I mi u Crkvi bismo danas trebali doći i pitati ‘Gospodine, a što je nama u Crkvi činiti da više upoznamo tebe, da možemo više biti svjedoci tvoje ljubavi ovdje u svijetu’?

Svjesni smo da nismo uvijek učinili dosta i da trebamo činiti više. Svjesni smo također i svoje nedostatnosti, svoje grešnosti, svoje slabosti – i zato molimo Boga da bude s nama, da nam pomogne u svemu tome”, rekao je biskup Mrzljak.

Podsjećajući kako sv. Ivanu po savjet dolaze i predstavnici civilnih vlasti, usporedivši to s prilikama u kojima živimo danas.
„U našoj domovini, u našoj takozvanoj kršćanskoj Europi, u ovome svijetu u kojem živimo – vidimo velike razdore među ljudima. Vidimo i veliki strah među ljudima, vidimo mržnju, vidimo ratove, vidimo zlo koje se događa i onda dolazimo i pitamo ‘a što nam je činiti da se svega toga oslobodimo?’.

Što trebamo učiniti, kakvi moramo biti. I upravo tu je tajna utjelovljene Božje riječ koju kada promatramo možemo naći upravo odgovor na ta prevažna pitanja. Što nam je činiti i kao pojedincima i u obitelji a isto tako i u društvu.

I u našoj domovini Hrvatskoj oni koje smo izabrali, koji su na vlasti, trebaju se pitati ‘a što je nama činiti?’. A mi bismo upravo, u svijetlu Božje riječi rekli – donosite zakone koji su u biti isti s onim zakonima koje Isus donosi. To su zakoni ljubavi i poštovanja prema svakom čovjeku, poštivanje svetosti života, poštivanje svetosti obitelji – donosite takve zakone. Nemojte biti pristrani onda kada trebate nekoga primati u službu, učinite nešto da mnogi naši ne odlaze iz ove naše domovine, da im se ovdje nađe posla da mogu ostati ovdje.

To činite. To je ono što vi trebate učiniti to su ti odgovori ali pitanja su neprestana. I sigurno da će biti uvijek takvih pitanja koja su postavili pred Ivanom Krstiteljem, ali i koje mi danas postavljamo pred Onim čije rođenje slavimo”, istaknuo je u propovijedi biskup Mrzljak.

Od prodaje božićnih drvaca u sklopu Caritasove akcije “Za 1000 radosti – Pomažemo zajedno” u subotu je u Zagrebu prikupljeno oko 30.000 kuna koje će biti darovane siromašnim obiteljima diljem Hrvatske, istaknuo je voditelj te akcije Boris Peterlin.

Ta sredstva, zajedno s drugima koja će se prikupiti u akciji “Za 1000 radosti – Pomažemo zajedno”, Hrvatski Caritas će poslati biskupijskim Caritasima, koji će ih darovati obiteljima u potrebi, izjavio je Hini Peterlin.

U sklopu 17. nacionalne humanitarne akcije “Za 1000 radosti – Pomažemo zajedno” Hrvatski Caritas je s “Hrvatskim šumama” i Gradom Zagrebom organizirao promotivno – humanitarni događaj na kojem su se građanima na Trgu bana Jelačića nudila božićna drvca s korijenom, ukupno je bilo ponuđeno 250 drvaca obične i srebrne smreke te Pančićeve omorike.

Peterlin je rekao kako je bilo i građana koji su platili drvce, ali ga nisu željeli uzeti. Neka od tih drvaca su odmah darovana drugim građanima, a neka od njih su ponovno prodavana.

Volonteri Hrvatskog Caritasa – članovi Franjevačkoga svjetovnog reda i Frame, studenti i studentice zagrebačkog Sveučilišta, pomagali su kupcima izabrati božićno drvce te im ga odnosili do automobila, a onima kojima je bilo nužno, omogućen je i besplatan prijevoz do kućnih vrata.

Hrvatski Caritas je na prigodnim štandovima nudio i svoje promotivne materijale: narukvice, privjeske, kartice, šalice i vrpce, a dobrovoljni prilozi također su bili namijenjeni siromašnim obiteljima.

Kao gosti-podupiratelji akcije sudjelovali su Tugomir Majdak, izaslanik predsjednika Vlade, Maja Vučinić Knežević, pomoćnica ministrice u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Damir Miškulin, voditelj Uprave šuma Podružnice Zagreb (UŠP) Hrvatskih šuma te Maja Gačić Nimac, iz PBZ-a.

U akciju se tradicionalno uključio i Grad Zagreb, kojeg su predstavljale zamjenice gradonačelnika Jelena Pavičić Vukičević i Olivera Majić, uz brojne predstavnike Gradske uprave i Zagrebačkog holdinga, i to kupnjom drvaca, promotivnih proizvoda i pozivom građanima na pomoć siromašnim obiteljima.

Za višesatnog programa, Zagrepčanke i Zagrepčane je animirala i s gostima razgovarala Tanja Popec, urednica i voditeljica na Hrvatskom katoličkom radiju.

Državni tajnik Ministarstva poljoprivrede Tugomir Majdak obukao se u Caritasov prsluk i volontirao. “U opisu je našeg posla pomagati poljoprivrednicima, a ovdje imamo mogućnost pomaganja najpotrebnijim građanima. Nije nikad na odmet odvojiti svoje vrijeme za one kojima je pomoć potrebna”, poručio je.

Tijekom akcije jedanaestero djece i mladih primilo od ravnatelja Hrvatskog Caritasa mons. Fabijana Svaline prigodne darove “za izvrsnost, darovitost i uspješnost” namijenjene mladim osobama nadarenima za sport i umjetnost.

Među darovima bila je jednokratna stipendija za izvrsnost, knjiga Zlatka Dalića “Rusija naših snova”, poklon-paket “Podravkinih” proizvoda i obiteljsko božićno drvce s korijenom Hrvatskih šuma.

“Pokušali smo među mladima koji se nalaze u Caritasovim kućama i udomiteljskim domovima pronaći najbolje kako bi im dali do znanja da su prepoznati te da se njihova izvrsnost cijeni”, poručio je mons. Svalina.

(Misija / IKA / Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Papa Franjo podupire Svjetski sporazum o migracijama

Objavljeno

na

Objavio

Foto: SIR/Marco Calvarese

Papa Franjo se nakon današnje molitve Anđeo Gospodnji na Trgu sv. Petra osvrnuo na usvajanje globalnog kompakta za “sigurnu, uređenu i regularnu migraciju”.

“Prošlog je tjedna u Marakešu u Maroku odobren Svjetski sporazum za sigurnu, uređenu i regularnu migraciju, koji želi biti referentni okvir za cijelu međunarodnu zajednicu.

Stoga se nadam da će, zahvaljujući ovom instrumentu, ona moći djelovati s odgovornošću, solidarnošću i suosjećanjem prema onima koji su iz raznih razloga napustili svoju zemlju i povjeravam tu nakanu vašim molitvama”, rekao je Papa u obraćanju vjernicima nakon molitve Anđeo Gospodnji na Trgu sv. Petra u Vatikanu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari