Connect with us

Kolumne

4 znakovite sličice s lokalnih izbora

Objavljeno

on

Fah

Pogledaju li se rezultati lokalnih izbora hladne glave, te, uvažavajući kontekst, usporedi doista usporedivo, poput djelića mozaika u kojima se zrcali šira i potpunija istina na površinu izranjaju neke zanimljive sličice.

One pozornom promatraču ne postavljaju samo dodatna pitanja, nego nude i jasne odgovore.

Kolinda ili Škoro?

Bez obzira što je riječ o različitim razinama, itekako ima smisla uspoređivati rezultat Miroslava Škore na zagrebačkim lokalnim izborima i Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkima početkom prošle godine. Dva su razloga tomu. Em je Škoro tada u Gradu Zagrebu u prvom krugu sličnim omjerom glasova nadvisio bivšu predsjednicu, kao što je sad ni približno tako etabliranog HDZ-ovog kandidata Davora Filipovića, em je opet došlo do snažne polarizacije glasača na ideološkoj potki.

No, unatoč silnom trudu popratne mu mašinerije, Škoro je u Zagrebu uspio postići slabiji rezultat od poprilično razočaravajućeg Kolinde Grabar Kitarović, zaostavši za njom preko 50 tisuća glasova. U konačnici nije dosegao niti 35% ukupnog broja glasova, dok je Grabar Kitarović ipak izborila povjerenje preko 40% zagrebačkih birača. K tome, ne treba smetnuti s uma kako je Grabar Kitarović imala i otegotnu okolnost u tome što je Škoro izrijekom pozvao svoje birače, svjetonazorski neprijeporno bliže njoj nego protukandidatu Milanoviću, da ponište listić zaokruživanjem broja 3, stekavši tako, i prije nego što će sâm zapljeskati Muzemo i Cosa Nostri, ogromne zasluge za pljesak onome, koji se ovih dana, potucajući se Hrvatskom, jer drugdje rijetko zalazi, napokon našao na pravome mjestu.

Odvažio se, naime, posjetiti ustanovu primjerenu svom mentalnom uzrastu i zdravstvenom stanju – polikliniku za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih. S druge strane, Škoro se sad nije suočio s preprekom, kakvu je ne tako davno postavio Kolindi.

Predsjednik HDZ-a Plenković suzdržao se od poziva na osvetu. Upravo suprotno, jasno je uputio HDZ-ove birače da ne poništavaju listić, sugeriravši im da glasuju sukladno političkoj poziciji i svjetonazoru stranke, vrlo bliskom onome kakvoga odnedavno javno deklarira i, dotad ni ‘vamo ni tamo, Miroslav Škoro. Ako to nije bila pružena ruka na prethodno inatljivo, čvrsto stisnutu šaku, ujedno i poguranac Škori u leđa, što je?

Izdaja u Vukovaru…

Kao ultimativni dokaz HDZ-ove izdaje, Škorini simpatizeri navode činjenicu kako su Srbi u Vukovarsko-srijemskoj županiji glasovali listom za HDZ-ovog kandidata nasuprot kandidatu otpalom od najveće hrvatske stranke, uz potporu Domovinskog pokreta, Mosta i Penave.

Ipak, čim se malo zagrebe ispod površine, vidljivo je kako u općinama, pretežito ili posve naseljenima srpskim pučanstvom (Borovo, Trpinja, Negoslavci, Markušica) u drugom krugu na izbore nije izašlo niti pola birača iz prvoga kruga, što je daleko ispod županijskog prosjeka (malo iznad 70%).

No, ostavi li se po strani da je većina tamošnjih Srba bojkotirala izbore, postavlja se pitanje u čemu je toliki problem što među njima danas ima i onih spremnih prihvatiti pruženu im ruku i dati glas stranci koja je obranila, stvorila i osigurala teritorijalnu cjelovitost hrvatske države. Pa nisu ni među Srbima baš svi huligani i ekstremisti koji tuku hrvatsku djecu.

Misliti tako bilo bi jednako kao u svim Hrvatima vidjeti one koji, koristeći streljivo namijenjeno što težem ranjavanju, puškaraju po hrvatskim policajcima ispred zgrade Vlade, ili u najmanju ruku one koji takve čine nadahnjuju, ohrabruju ili opravdavaju.

No, izbori u toj sredini pokazali su i jednu vrlo neugodnu činjenicu za sve koji vide samo Srbe sve i svuda, pa im štošta doista bitno lako promakne ispred nosa. Naime, u selu Ćelije u općini Trpinja, u sjećanju Hrvata upamćenom kao prvom spaljenom selu u Domovinskom ratu, vrijedi na to podsjetiti one koji se iz tog razdoblja nemaju čega sjećati, HDZ-ov je kandidat pobijedio otpadnika još i većim omjerom nego u ostatku te općine, naseljenom skoro 100% Srbima. Ha, čini se da nisu samo Srbi problem.

… ili ipak u Kninu?

I dok je činjenica da su Srbi na istoku Hrvatske mahom poduprli HDZ-ove kandidate izazvala sablazan, izborni događaji u Šibensko-kninskoj županiji iz nekog razloga nisu.

Naime, tamo je novoizabrani župan Marko Jelić u selima naseljenim pretežito srpskim pučanstvom dobio preko 80% glasova.

Ilustrativna je situacija u Kistanjama, gdje je u samom općinskom središtu, u kojem blagu prevagu imaju Hrvati doseljeni s Janjeva, pobijedio HDZ-ov kandidat Pauk, dok je u okolnim selima uvjerljivo trijumfirao Jelić.

To, međutim, baš kao i poziv SDP-ovog kandidata biračima da u drugom krugu glasuju za Jelića, nije spriječilo zajedničkog kandidata Mosta i Domovinskog pokreta da učini isto, tj. pozove svoje birače da se uhvate u kolo s navodno mrskim im Srbima i ex-komunistima.

E, sad, čime je Jelić pribavio simpatije potonjih, nije tako teško pogoditi, zna li se kako je upravo on, postavši kninskim gradonačelnikom, izgnao Marka Perkovića Thompsona iz Zvonimirova grada na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, o čemu je ostao i zabilježen trag https://dalmatinskiportal.hr/zivot/di-su-pare–zestok-odgovor-pjevacevog-menadzmenta-marko-jelic-se-jasno-svrstao-medu-thompsonove-progonitelje-/46448 .

No, što je to nagnalo ljute desničare da se Srbima i ex-komunistima u ovom pothvatu pridruže, ostaje enigma. Osim ako se, i kad je ne samo politički, nego i glazbeni ukus posrijedi, nisu prešaltali s domoljublja na kozmopolitizam.

Tko su najpouzdaniji žetončići?

Analiza, ma koliko sažeta, ne bi bila potpuna kad ne bi dodirnula i saveznike naših vrlih neo-kozmopolita, koji su im u toj transformaciji, zacijelo ne manje šik i dramatičnoj od promjene spola, odavno utrli put – one koji nisu skinuli samo rukavice, nego i zadnje maske, pa i gaće. Ako se netko na desnici zabrinuo tko će u splitskom gradskom vijeću pridržati ljestve Juri i Bob…, ovaj,… Ivici i Bojanu, Most mu je prekratio svaku brigu. Kažu, ma to je samo lokalna razina, ideologije tu ne igraju nikakvu ulogu, nema tu nikakve političke trgovine, ma koga briga za fotelje, bitan je samo interes lokalne zajednice i građana…

Na stranu sad što su Bandiću svojedobno spočitavali kojekakve opskurne bedževe s naglašenom ideološkom pozadinom, pa su sad i tamo dobili što su tražili, na stranu i što im nije prvi put da potpomažu ljevicu na lokalnoj razini, jer činili su to tijekom prethodne četveroljetke, primjerice, u Osijeku i Sisku, žrtvujući se pod parolom „da nismo mi, netko bi drugi“, pri čemu nije poznato da bi rušili tamošnje pročelnike onako sladostrasno kako su rušili ministre u svojoj vladi. No, kako to da i u Saboru, koji zasigurno nije lokalna razina, i gdje ideologija ipak nije na zadnjoj rupi svirala, u 90% slučajeva glasuju kao ljevica, i s njom, ruku pod ruku, koordinirano rušilački djeluju, i to u doba kad je Hrvatska izložena ne jednoj nacionalnoj ugrozi prvog reda?

Izbrušen u destrukciji, sad je posebno lukavo i iskusno nastupio predvodnik im Božo Petrov. Saborskim je pajdašima i kooptiranim „intelektualcima“ velikodušno prepustio da lupaju kao maksim po diviziji, a on se, znakovito, ušutio. U tišini je naporno radio i, evo, trud mu se isplatio. Čelnik Mosta napokon više nije ideološko strašilo za ljevičare, nego je, kao za inat, baš sad, nakon što je Most politički profiliran i očišćen od ljevičarskih zastranjenja, prihvaćen kao rod rođeni.

Naime, u utrci za fotelju Dubrovačko-neretvanskog župana (očito mu je nakon što je mijenjao fotelje kao na tekućoj vrpci dodijalo meškoljiti se u vazda jednoj te istoj, onoj saborskoj) Petrov je starog i novog župana Dobroslavića uvjerljivo nadmašio samo u sredinama gdje sa zamjetnim odmakom pobjeđuje SDP (Ploče i Vela Luka). S time da tamo, za razliku od sela pretežno nastanjenim Srbima u istočnoj Slavoniji, izlaznost u drugom krugu nije znatnije odstupala od one na razini županije.

Time je potvrđeno kako glavnina tradicionalnih SDP-ovih birača sraz između Dobroslavića i Petrova nije vidjela kao dvoboj dvojice njihovih, nego njihovog i našeg. Drugim riječima, Božo Petrov može biti neizmjerno ponosan što je stekao i zadnji certifikat, potreban da u kartoteku bude zaveden kao suradnik. Dite se dokoturalo materi, ako već ne kao sova, onda u najmanju ruku kao ptica kos. S druge strane, rezultati u Metkoviću pokazuju kako Petrov mirne duše može zapjevati onu staru „svi me znajuuu,… svi me znaju u mom zavičaju…“.

Dobro, ne baš svi, nego većina. Jer tamo, gdje su ga imali prilike dobro upoznati, Petrov je potučen, ni ne primirisavši pobjedi, kao, uostalom, i njegov pulen u borbi za fotelju tamošnjeg gradonačelnika s koje se svojedobno vinuo u orbitu.

Što naposljetku kazati, nego kako je pametnima i dosad bilo dosta. Ostalima ni ove četiri crtice zasigurno ne će biti dostatne da spoznaju koliki je bezdan između Hrvata srcem i političkog Hrvata. Da bi se postalo ovo drugo, ipak treba imati i nešto u glavi i, napose, biti sposoban i spreman iz povijesti štogod i naučiti.

Ponajprije to da iza gromkih, ali nerijetko ispraznih riječi u pravilu stoje tek puke lutke na koncu političkih sve samo ne Hrvata, ili slikovito rečeno – tikvani u službi lubeničara. Kao ukras za Noć vještica!

Grgur S./Kamenjar.com

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari