Pratite nas

Religija i Vjera

42. Novogodišnji Taizè susret u Wrocławu se održava na temu ‘Uvijek na putu, nikad iskorijenjeni’

Objavljeno

na

„Ne čekajte sutra kako biste svojom energičnošću, hrabrošću i kreativnošću surađivali na preobrazbi svijeta. Vi ste Božje ‘danas’ i On želi da budete plodonosni”, poručio je papa Franjo mladima uoči susreta na kojem se okupilo 15 tisuća mladih iz svih krajeva svijeta uključujući one iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine koji su došli na „Hodočašće povjerenja na Zemlji u Wrocławu”.

Susret je započeo 28. prosinca u domovini sv. Ivana Pavla II. i trajat će do 1. siječnja 2020., a tema ovogodišnjeg susreta je „Uvijek na putu, nikad iskorijenjeni“. Taizèov susret mladih u Wrocławu se, gradu sa 640 tisuća stanovnika, organizira treći put, nakon 1989. i 1995., a u organizaciji pomaže oko tisuću volontera. Nakon što su se mladi hodočasnici prijavili u centar za prijem, dobili upute i zaduženja te bili smješteni po obiteljima domaćinima, slijedila je zajednička večera i molitva u Hali Stulecia i u crkvama u središtu grada.

Na otvaranju susreta u Hali Stulecia poruku mladima uputio je brat Aloisa. „Danas je bio veliki dan dobrodošlice. Želim vam dobar početak susreta! Velika je radost biti zajedno u Wrocławu, u Poljskoj, zemlji koja je već ugostila četiri Europska susreta: dva ovdje, jedan u Varšavi i posljednji u Poznanju. Želio bih se zahvaliti svima koji nas dočekuju. Kakvo lijepo gostoprimstvo! Činjenica da su svi mladi primjer u obiteljima znak je Evanđelja.

U Poljskoj se često kaže: ‘Gošć wdom, Bőg w dom’ – ‘Gost u našemu domu je Bog u našem domu’. Danas, kada ste stigli, dobili ste prijedloge za 2020. Naslov je: ‘Uvijek na putu, nikad bez korijena’. Tim je riječima prvi put prije mnogo godina opisan život Poljakinje Urszule Ledochowske. Žena ispred svoga vremena, Ledochowske je bila državljanka Europe koja je posjetila mnoge zemlje u koje su prvi put došle sestre iz njezine zajednice uršulinki. Nekoliko sestara uršulinki živi danas u Taizèu i zajedno sa sestrama sv. Andrije pomažu nam da dočekamo i pratimo mlade koji dolaze”, rekao je brat Aloisa te nastavio:

„Ovdje u Poljskoj, vjera je mnogim ljudima dala duboke korijene i omogućila im da, čak i u nevolji, pokažu izuzetnu hrabrost i odvažnost. Mi također želimo produbiti korijene naše vjere, prihvaćajući Božju ljubav prema svakome od nas”.

„Ovdje smo okupljeni u raznolikosti naroda, podrijetla i mišljenja. Ta raznolikost nas ne sprječava da doživimo zajedništvo. Dapače, ona nas nedvojbeno vodi k Božjoj volji, prihvaćajući Božju ljubav prema svakome od nas. A to jedinstvo u raznolikosti svjedočanstvo je koje nadilazi granice Crkve. Usred izazova današnjeg svijeta i nemirnih vremena kroz koja prolazi europski kontinent, možemo diljem svijeta pokušati prenijeti ovu poruku zajedništva.

Bili smo ovdje u Wrocławu 1989., u ključnom trenutku povijesti Poljske. Puhao je vjetar entuzijazma i slobode koji je davao nadu. Danas se nova faza našega hodočašća povjerenja odvija u težem kontekstu. Naš je susret tako još važniji: želimo povećati jedinstvo i solidarnost kako bismo što bolje prihvatili svoju odgovornost u svijetu. Željeli bismo da i najsiromašniji imaju svoje mjesto u jedinstvu i solidarnosti u kojem želimo živjeti.

U svojim župama dobrodošlice susrete ćete se s ljudima koji pomažu onima koji su isključeni ili bolesni, koji poslužuju zatvorenike, strance i ostale. Ti ljudi su znakovi nade”, naveo je također brat Aloisa u obraćanju prisutnima te pozvao sve da se usude biti radikalni poput Abrahama i Sare kada su, s pouzdanjem u Božje obećanje, krenuli prema zemlji koju nisu poznavali.

Podsjetio je da povjerenje u Boga poziva na napuštanje osjećaja lažne sigurnosti, a pouzdanje u prisutnost Duha Svetoga daje hrabrost u iskušenjima. „Bog nas tjera da ostavimo strah kako bismo došli do povjerenja”, zaključio je.

Uoči susreta papa Franjo uputio je mladim sudionicima poruku te im je, među ostalim, poželio da zajedno otkriju u kojoj ih mjeri ukorijenjenost u vjeri poziva i priprema da idu ususret drugima. U poruci koju je potpisao Papin državni tajnik kardinal Pietro Parolin, navodi se primjer Poljske koja je u vjeri ukorijenjena te su ti korijeni omogućili poljskom narodu da izdrži pred velikim kušnjama kada se gubila svaka nada.

„Otkrit ćete da se mnogo može naučiti od onih koji su ostali vjerni Kristu pred iskušenjem da popuste najlakšem rješenju. Ti su se kršćani usudili vjerovati u drugačiju budućnost”, poručio je Papa u poruci te nastavio: „U zajedništvu s drugima, otkrit ćete obilje radosti koje se krije u odlascima, kada ponekad, poput Abrahama, ne znate unaprijed odredište. Budite uvijek spremni za nove odlaske i svjedočenje Evanđelja te potpuno prisutni s onima oko vas, posebice najsiromašnijima i najpotrebitijima.

Ne čekajte sutra kako biste svojom energičnošću, hrabrošću i kreativnošću surađivali na preobrazbi svijeta. Vi ste Božje ‘danas’ i On želi da budete plodonosni. Sveti Otac vas sve blagoslivlja: mlade, braću članove Zajednice iz Taizéa, obitelji i župe koje su vas primile.” Na kraju poruke Papa izražava želju da vjera Marije, koja je pohitila ususret rođakinji Elizabeti (usp. Lk 1,39), podrži kod tih mladih zanos povjerenja u njezinoga Sina.

Misija / IKA

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Treća godišnjica smrti prof. Ivančića: Bio je veoma uvjerljiv i proživljen svjedok vjere u Isusa Krista

Objavljeno

na

Objavio

Tri godine je prošlo od odlaska velikog čovjeka vlč. Tomislava Ivančića. svećenika, teologa, filozofa, kanonika, sveučilišnog profesora, utemeljitelja hagioterapije i još mnogo toga.

Donosimo 10 njegovih veoma poznatih i poticajnih misli.

1. Ništa ne raduje kao radost koju si dao drugome, jer to je ljubav!

2. Kad oprostiš svom neprijatelju, kad ga razumiješ, kad ga počneš poštovati, tada on počne i tebe i sebe poštovati. Ti si tada riješio problem. Zlo je nešto čega nema. Kad unosiš dobro, ti zapravo ispunjavaš praznine postojanjem, dobrotom, zdravljem i mirom.

3. Nauči misliti velike misli.Nauči govoriti velike riječi. Nauči biti svijetao. Donosi svjetlo svojim riječima. Donosi svjetlo svojim mislima. Donosi svjetlo svojim djelima. Budi svjetiljka koje ne osvjetljuje samo sebi put. Budi svjetiljka koja osvjetljuje put i drugima.

4. Boga se, dakle, može čuti i s njime razgovarati. Uvjerenost u to da Bog postoji daje upravo to komuniciranje s njime. Tko je jednom razgovarao s Bogom, taj više ne sumnja u njegovo postojanje. Još više, to ga komuniciranje mijenja tako da čovjek počne činiti i čudesna Božja djela. Ona tako potvrđuju Božju prisutnost. Vjernik je zapravo čovjek koji razgovara s Bogom. To je molitva.

5. Želiš li živjeti osmišljeno, a to znači sretno, trebao bi svaki dan oprati svoju dušu, kao što pereš i uređuješ svoje lice i tijelo. Trebao bi svojoj duši dati najljepše misli svjetla, obećanja i dobre vizije. Potrebno je dušu oprati od svih negativnih misli i vijesti. Potrebno je dušu osloboditi od negativnosti i osjećaja uzaludnosti i bezuspješnosti, a osobito od osjećaja depresije, samosažaljenja i optuživanja drugih.

6. Ljubav je jedino tlo na kojem se raste, koje se nikada ne može izgubiti i na kojem čovjek živi vječno. Iz dubokih korijena plodovi rastu polako, ali ostaju trajno. Svojoj duši treba dati najljepše misli svjetla, obećanja i nade.

7. Tko u čovjeku ne gleda zlo nego dobro, taj je na Božjoj strani, ima Božje oko. Tko gleda zlo, a ne dobrotu, taj je na strani zloga i ima njegov pogled. Ne suditi i ne osuđivati, gledati dobro – to znači biti na Božjoj strani i biti jak kao Bog – imati zdrave oči.

8.  Bit vjernik znači patiti, ali i dobiti snagu protiv patnje; plakati, ali i biti utješen; biti ranjen, ali i zaviti rane; biti u mraku, ali i dobiti svjetlo za izlazak iz mraka; umrijeti, ali i uskrsnuti.

9. Bit kršćanske poruke jest obraćenje. Znači da ne postoje nepromjenjive i tragične, katastrofalne životne situacije. Uvijek se može nanovo početi i uvijek treba podignuti glavu i ići naprijed.

10. Padovi dokazuju da si samo čovjek. A čovjek je ograničeno biće, ovisno o Bogu. Padovi ti dokazuju da je realnost života da možeš pasti. Važno je, međutim, ne ostati ležati nego se dignuti i ići naprijed. Padovi se tako popravljaju da im se nasmiješiš, oprostiš sebi i drugima i kreneš još odlučnije naprijed.

Tomislav Ivančić rođen je 30. studenog 1938. godine u Davoru u Župi Marije Kraljice i sv. Jurja mučenika, od oca Đure i majke Marije r. Gelemanović. Godine 1960. stupa u Bogoslovno sjemenište u Zagrebu, a nakon 6 semestara na Katoličkom bogoslovnom fakultetu odlazi na studij u Rim. Godine 1966. zaređen je za svećenika, a godinu dana kasnije postiže licencijat, da bi 1971. doktorirao u Rimu na Katedri fundamentalne teologije s disertacijom: „Nereligiozno  kršćanstvo kod Dietricha Bonhoeffera“.

Iste godine postaje asistent pri Katedri fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a 1998. imenovan je dekanom istog fakulteta. Godine 2001. izabran je za rektora Zagrebačkog sveučilišta, a od 2010. godine imenovan je profesorom emeritusom.

Zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić imenuje ga 1983. kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog, a Sveti Otac Benedikt XVI. imenuje ga monsinjorom 2010. godine.

Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 2004. godine članom Međunarodne teološke komisije, a na drugi mandat iste komisije, 2009. godine, potvrdio ga je papa Benedikt XVI.

Ivančić je poznat po tome što je osnovao Centar za duhovnu pomoć u kojem je razvio i primjenjivao terapijsku metodu duhovne medicine, hagioterapiju. Njegovi seminari duhovne obnove bili su vrlo popularni u Hrvatskoj, ali i izvan njenih granica.

Za cjelokupni istraživački teološki i filozofski rad, prvi hrvatski predsjednik, dr. Franjo Tuđman, odlikovao ga je najvišim priznanjem za znanstveni rad – redom Danice hrvatske, medaljom Ruđera Boškovića. Utemeljitelj je Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć.

Mons. dr. Tomislav Ivančić, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, preminuo je u 79. godini života i 51. godini svećeništva, u petak, 17. veljače 2017. godine.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Nakon desetljeća susret ministara vanjskih poslova Vatikana i Kine

Objavljeno

na

Objavio

Ministri vanjskih poslova Vatikana i Kine susreli su se u petak, objavio je Vatikan, a, po pisanju mnogih medija, vjeruje se da susreta na tako visokoj razini nije bilo desetljećima

Susret nadbiskupa Paula Gallaghera i Wanga Yia, koji je bio u prošlosti nezamisliv, dogodio se na marginama minkenske sigurnosne konferencije.

Razgovarali su o prijelomnom sporazumu Vatikana i Pekinga iz 2018. koji je daje riječ Svetoj Stolici pri imenovanju biskupa u Kini, što je bilo sporno pitanje dugo vremena, navodi se u priopćenju Vatikana koje je susret opisalo kao “srdačan”.

Prema tekstu dvije su se strane suglasile nastaviti “institucionalni, bilateralni dijalog” čiji je cilj dobrobit za Katoličku Crkvu i kineski narod.

Ocijenjeno je da su se odnosi Vatikana i Pekinga poboljšali od postizanja sporazuma.

Konzervativniji katolici prigovarali su dogovoru optužujući Vatikan da se prodao komunističkim vlastima.

Katolici u Kini, njih 12 milijuna, do postizanja sporazuma 50 godina bili su podijeljeni na ‘službenu’ Crkvu koja je imala potporu kineskih vlasti i ‘neslužbenu’ pritajenu Crkvu koja je ostala lojalna Vatikanu.

Obje strane sada priznaju Papu kao poglavara Katoličke Crkve.

Najglasniji kritičar sporazuma bio je bivši hongkonški nadbiskup kardinal Joseph Zen.

Vatkian je poručio da sporazum neće izazvati podjele u Crkvi.

Susret u petak bio je zadnji u nizu koji upućuju na poboljšavanje odnosa proteklih tjedana, ocjenjuje britanska agencija Reuters.

Prošlog je mjeseca Papa pohvalio veliku predanost Kine borbi protiv koronavirusa, a nakon toga humanitrna služba Vakitana poslala je stotine tisuća maski za lice u Kinu kao znak dobre vjere.

Mnogi vide sporazum iz 2018. o imenovanju biskupa kao prethodnicu ponovnoj uspostavi diplomatskih odnosa nakon prekida prije više od 70 godina, piše francuska agencija Afp.

Ako se obnove Vatikan će morati prekinuti diplomatske odnose s Tajvanom koji Peking smatra dijelom svoga teritorija. Diplomatski odnosi Kine i Vatikana raskinuti su 1951.

Vatikan jedini u Europi još priznaje Taipei.

Pekinški mediji prenose u subotu kako je prvi susret kineskog i vatikanskog ministra vanjskih poslova predstavljao “nastavak susreta Kine i Vatikana što traje već neko vrijeme”.

“To će otvoriti prostor za buduće susrete”, navodi kineski Narodni dnevni list. Ministar Wang je, prema listu, okarakterizirao sporazum iz 2018. kao “prekretnicu” koja je ostvarila “pozitivne rezultate”. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari