Pratite nas

Kronika

46 godina od svirepog udbaškog ubojstva obitelji Ševo

Objavljeno

na

Među opasnije vođe HRB-a u Europi Udba je ubrojila i Stjepana Ševu, rođenog 1936. godine u Hamzićima kod Čitluka. Ševo je emigrirao 1966. godine.

Vrlo brzo je postao politički aktivan i povjerljiva osoba u hrvatskim emigrantskim krugovima. Iz izvješća suradnika riječke Udbe Vinka Sindičića i suradnika splitske Udbe pod pseudonimom “Mosor”, bilo je poznato da je Ševo, bio jedan od glavnijih logističara HRB-a u Europi.

Ševo je – sa ženom Tatjanom, rođenom 1946. godine u Varaždinu, i pokćerkom Rosemarijom, rođenom 1963. godine u Stuttgartu – živio u Stuttgartu. Te 1972. godine obitelj je planirala godišnji odmor u Italiji.

Vinko Sindičić je znao za njihove planove i priključio im se. Prema izjavama svjedoka, s njima je 18. kolovoza 1972. doputovao u gradić San Dona di Piave kod Venecije, gdje su odsjeli u pansionu Bar Ristorante Centrale. Sindičić je u pansionu prespavao samo jednu noć, a sljedećeg dana je vlakom otputovao u Trst – navodno na sastanak s roditeljima.

Tjedan dana kasnije, 24. kolovoza 1972., Ševini su otišli na željezničku stanicu u San Dona di Piave, gdje su dočekali budućeg ubojicu koji je doputovao s vlakom Simplon Express. Na povratku s kolodvora, oko 21.30 sati, Ševo se zaustavio blizu tržnice.

Piljarica Antonia Mazaletto kasnije je izjavila policiji kako se u automobilu nalazio jedan muškarac sa crnim naočalima. Obitelj Ševo i ubojica odatle su, sporednom cestom, krenuli u pravcu Venecije. Ševo je vozio; do njega je sjedila Tatjana; a otraga ubojica i mala Rosemarija. U jednom zavoju, kad je Ševo usporio, ubojica mu je ispalio tri hica u zatiljak. Ševo je na mjestu bio mrtav. Automobil se zanio i sletio u jarak. Tatjana, premda vezana pojasom za sigurnost, zgrabila je ubojičin revolver i otrgla prigušivač zvuka.

Ubojica je ispalio više hitaca prema njoj i smrtno je ranio. Nakon toga je ispalio dva hica u glavu devetogodišnjoj Rosemariji i trenutačno je usmrtio. Prilikom napuštanja automobila ubojica je vidio da je Tatjana još živa, pa je stavio novi šaržer u revolver i čitavog ga ispucao u već polumrtvo Tatjanino tijelo. Nakon toga je, pod zaštitom gustog mraka, pretrčao vinogard i sjeo u automobil koji ga je tu čekao te nestao u pravcu Trsta.

U blizini zločina nalazila se talijanska vojarna. Dočasnik Francesco Lombardi i vojnik Salvatore di Garbo, koji su čuli pucnjavu i potrčali prema mjestu odakle se čula, kasnije su izjavili: “Iako smo vojnici, kad smo došli na mjesto zločina, bili smo potreseni i ostali smo bez riječi. Prizor je bio jeziv”.

Nakon ubojstva obitelji Ševo, Sindičić je pobjegao u Jugoslaviju. Nastavio je raditi za Udbu – pod novim pseudonimom “Pitagora”.

Brotnjo-online/Kamenjar.com

Likvidacija obitelji Ševo još dodatno ukazuje na činjenicu da je Jugoslavija bila zločinačka i teroristička država

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Na današnji dan u Švicarskoj je likvidiran Stanko Nižić

Objavljeno

na

Objavio

LICEMJERNA HRVATSKA: Obilježavamo Dan sjećanja na žrtve totalitarizma, a baš na današnji dan u Švicarskoj je likvidiran Stanko Nižić – ubojice nikada nisu odgovarali!

Danas cijela Europa obilježava Dan sjećanja na žrtve totalitarizma, a Hrvatska s jednim još uvijek nije obračunala – onim komunističkim. O tome govori jedan i više nego simboličan primjer; upravo na današnji dan, prije 38 godina, u Švicarskoj je ubijen hrvatski politički emigrant Stanko Nižić. Likvidirala ga je jugo-komunistička tajna policija UDBA. S obzirom da u Švicarskoj nakon 30 godina za ubojstvo nastupa zastara, ubojice Stanka Nižića nikada neće odgovarati za svirepi zločin. A tko je za to kriv? Hrvatska država u kojoj nije provedena LUSTRACIJA.

Da je lustracija kojim slučajem ipak provedena, ubojice Stanka Nižića i mnogih drugih Hrvata diljem Europe i svijeta – danas bi bili u zatvorima, a njihova stvarna i mentalna djeca ne bi bila u prilici voditi našu državu.

Nažalost, Stanko Nižić koji je imao samo 30 godina kada su ga ubili, danas počiva u rodnom Crvenom Grmu pored Ljubuškog, a njegovi progonitelji nastupaju u dokumentarcima na HTV-u i govore nam kako su sudjelovali u “ratu prije rata” i “stvarali” Hrvatsku, komentirao je Velimir Bujanec na Facebooku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Korićanske stijene – Obilježena 27. godišnjica od ubojstva 200 Bošnjaka i Hrvata

Objavljeno

na

Objavio

Dvije stotine ruža bačeno je s litice na lokalitetu Korićanskih stijena na Vlašiću, gdje je 21. kolovoza 1992. godine strijeljano najmanje 200 bošnjačkih i hrvatskih muškaraca.

Muškarce, prethodno zatvorene u prijedorskim logorima, pod izgovorom razmjene, na Korićanskim stijenama postrojili su pripadnici interventnog voda tadašnje policije Republike Srpske iz Prijedora. Naredivši im da kleknu, pucali su im u leđa nakon čega su njihova tijela padala u ponor dubok više od 300 metara. Na tom stratištu danas su obitelji ubijenih, preživjeli i članovi Saveza logoraša u BiH odali počast stradalim, prenosi Anadolija.

Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša BiH rekao je kako se radilo o organiziranom zločinu.

“Danas prije svega svjedočimo o jednom teškom zločinu koji je planiran, organiziran i izvršen od sistema, od politike, sistema institucija. Izvršitelji su bili pripadnici prijedorske policije koji su na svirep, poseban način strijeljali 200 nedužnih građana BiH, Prijedora, logoraša koji su dovedeni ovdje i strijeljani i ono što je otežavajuće je što za ovako težak, planiran zločin sve ovo vrijeme su činili i čine napore da se zločin prikrije, da ima što manje svjedočenja i što manje traga, a ono što je posebno teško je da obitelji žrtava prolaze tešku situaciju kada je u pitanju pronalaženje svojih najmilijih, njihova identifikacija, ukop posmrtnih ostataka koji se ukopavaju nekompletni“, rekao je Mešković.

Za zločin na Korićanskim stijenama pred MKSJ i Sudom BiH osuđeni su: Darko Mrđa na 17 godina zatvora, Damir Ivanković na 14, Gordan Đurić na osam, Ljubiša Četić na 13, Zoran Babić na 22, Milorad Škrbić na 21, Dušan Janković na 21, Željko Stojnić na 15, Saša Zečević na 23, Marinko Lepoja na 23 i Radoslav Knežević na 23 godine zatvora./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari