Pratite nas

Povijesnice

5. kolovoza 1990. – ‘Prvi hrvatski redarstvenik’ (VIDEO)

Objavljeno

na

Dana 5. kolovoza 1990. u policijskoj akademiji u Zagrebu obavljeno je svečano postrojavanje polaznika prvog „Tečaja za obuku policijskih službenika“, odnosno pripadnika „Prvog hrvatskog redarstvenika“.

Nakon što je oduzeta većina oružja republičkoj Teritorijalnoj obrani i u jeku stvaranja ratne psihoze u dijelovima Hrvatske naseljenim većinskim srpskim stanovništvom, valjalo je ustrojiti i razvijati oružanu silu spremnu odgovoriti na prijetnje nasiljem.

To je posebno bilo važno zbog neadekvatno popunjenog nacionalnog sastava u Ministarstvu unutarnjih poslova jer službeno je još u rujnu 1990. u MUP-u bilo zaposleno gotovo 50 posto milicajaca koji nisu bili Hrvati.

U postojećim okolnostima na njihovu odanost Hrvatskoj nije se moglo računati jer već 3. srpnja djelatnici milicijske ispostave Knin odbili su lojalnost vlastima Republike Hrvatske ne želeći nositi službene hrvatske oznake na odorama i kapama.

Njihov primjer slijedili su djelatnici drugih milicijskih ispostava u mjestima gdje su Srbi bili većinsko stanovništvo. Zbog toga se nametnula potreba za naoružavanjem i obukom većeg broja ljudi i usklađivanja sa zakonom.

Rješenje se pronašlo u članku 25 „Zakona o unutarnjim poslovima“ koji je ministru za unutarnje poslove Josipu Boljkovcu u ovakvim situacijama omogućio povećavanje jedinica policije za posebne namjene.

Na tečaj za „Prvog hrvatskog redarstvenika“ prijavilo se 1800 kandidata. Od najspremnijih osnovana je policijska brigada kao prva hrvatska oružana postrojba na koju je hrvatska vlast u potpunosti mogla računati.

Brigada je ustrojena u dvije bojne, a prvog zapovjednika „Tečaja“ Ivana Krmpotića na dužnosti je uskoro zamijenio Marko Lukić.

Polaznicima je ubrzo popunjena Antiteroristička jedinica Lučko, a potom i druge jedinice za specijalne namjene MUP-a i Zbora narodne garde. Iz tog razloga može se reći da su „Prvi hrvatski redarstvenici“ bili jezgra iz koje se razvila hrvatska oružana sila koja je pobijedila u Domovinskom ratu. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

18. kolovoza 1991. – Otet doktor Ivan Šreter

Objavljeno

na

Objavio

Dana 18. kolovoza 1991. pobunjeni Srbi oteli su na barikadama u selu Kukunjevac pokraj Lipika doktora Ivana Šretera, jednog od vođa Hrvata u zapadnoj Slavoniji.

Unatoč mnogim nastojanjima Šreterove obitelji i brojnih prijatelja, njegovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni, a pretpostavlja se da je mučen i ubijen u zloglasnom logoru Bučje, gdje je nađena njegova liječnička kuta.

Ivan Šreter rodio se 1951. u Pakracu. Srednju fizioterapeutsku školu završio je u Lipiku, a zatim Medicinski fakultet u Zagrebu.

Sredinom osamdesetih godina jedan bizaran događaj svrstao je Šretera u skupinu državnih neprijatelja. Naime, Šreter je pri upisu liječničkog nalaza, pacijentu Stevi Majstoroviću, u rubriku zanimanje upisao izraz “umirovljeni časnik” umjesto “penzionirani oficir” zbog čega je 10 dana proveo u zatvoru.

Tijekom demokratskih promjena devedesetih godina, domoljub doktor Šreter aktivno se uključio u politiku i postao čelnik pakračkog ogranka HDZ-a.

Upravo je u Pakracu srpska oružana pobuna početkom ožujka 1991. dobila još žešće razmjere, no unatoč svemu, dr. Šreter zastupao je politiku nenasilja i pomirenja. Zbog političke djelatnosti često je bio meta provokacija i tjelesnih napada pakračkih odmetnika.

Otet je dan prije općeg napada na Pakrac, a kao predsjednik kriznog štaba za zapadnu Slavoniju najviše je rangirani dužnosnik Republike Hrvatske koji je poginuo u Domovinskom ratu. (Hina)

 

H. Hitrec: Gdje se nalaze posmrtni ostatci dr. Šretera, je li Milorade?

 

 

MLADEN PAVKOVIĆ: Džakula, gdje je ubijen i zakopan dr. Ivan Šreter?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Pedeset godina od sovjetske invazije na Čehoslovačku

Objavljeno

na

Objavio

U kolovozu 1968. sovjetski tenkovi ušli su u komunističku Čehoslovačku kako bi ugušili pokret za demokratske reforme poznatiji kao Praško proljeće.

Ovo je sažetak te šokantne intervencije kojom je sovjetska vrhuška vratila zemlju pod svoju kontrolu, a njezine demokratske težnje odgodila za dvadeset godina.

Socijalizam s ljudskim licem

– U 23 sata su sovjetske, poljske, istočnonjemačke, bugarske i mađarske trupe prešle čehoslovačku granicu – objavila je agencija AFP rano 21. kolovoza preuzimajući vijest Radio Praga o invaziji.

Prethodno su do vrhunca narasle tenzije između tadašnjeg sovjetskog čelnika Leonida Brežnjeva i reformističke vlade koja je preuzela vlast u Čehoslovačkoj.

U siječnju je moskovskog poslušnika Antonina Novotnyja na mjestu čelnika čehoslovačke komunističke partije zamijenio Slovak Aleksander Dubček, a u ožujku na mjestu predsjednika republike Ludvik Svoboda.

Dubčekovom inicijativom uvedene su reforme kojima je cilj bio ‘socijalizam s ljudskim licem’. Uključivale su zabranu cenzure, slobodu okupljanja i udruživanja te oprezne ekonomske reforme.

Moskva je na to odgovorila upozorenjima i ultimatumom.

Tenkovi u gradovima

Radio Prag je u 4:59 ujutro objavio da su prijestolnica i ostatak države okupirani. Moskva i njezini komunistički saveznici prvi dan invazije u Čehoslovačku su poslali 200 tisuća vojnika, a broj je kasnije narastao na 600 tisuća.

Vlada u Pragu je pozvala građane da ‘ostanu mirni i ne koriste oružje protiv stranih trupa’.

Mnogi su o invaziji saznali putem svojih radio prijemnika.

Sovjetske snage u Pragu su bile koncentrirane u tri centra – u sjedištu Centralnog komiteta Komunističke partije, u Praškom dvorcu i sjedištu radija.

Stotine praških stanovnika okupljalo se od zore ispred radiostanice koja je bila okružena tenkovima. Vojnici su pucali iz strojnica na zgradu i obližnje kuće dok su ih Čehoslovaci zasipali uvredama poput ‘Gestapo’ ili ‘Živio Dubček’. U prvim danima invazije ubijeno je oko stotinu ljudi.

Čelnici uhićeni

Ruska novinska agencija Tass objavila je da je intervencija izvedena na zahtjev ‘čehoslovačkog državnika’. Povjesničari su kasnije ustvrdili da je to bio Vasil Bilak, član politbiroa partije.

Sovjetska Crvena armija je u ranim satima invazije uhitila Dubčeka, premijera Oldricha Černika i druge, odvevši ih 22. kolovoza u Kremlj, a dan kasnije im se pridružila druga skupina koja je uključivala i predsjednika Svobodu.

Svi su nakon četiri dana pregovora primorani potpisati Moskovski protokol kojim je sovjetska okupacija formalizirana. Dubček je ostavljen na vlasti, ali mu je utjecaj sustavno slabljen.

Narodni otpor

Česi i Slovaci u međuvremenu su počeli nenasilan otpor okupaciji. Kako bi zbunili Sovjete uklanjali su table s nazivima ulica, a u provinciji postavljeni su putokazi u smjeru Moskve.

Dvanaest slobodnih radiostanica nastavilo je emitirati usprkos pokušajima Moskve da ih ugasi. Automobilske trube, tvornička i crkvena zvona svakodnevno su zajedno zvonila u znak podrške Svobodi i Dubčeku čiji se povratak iz Moskve nestrpljivo čekao.

Ugušeno Praško proljeće

Ujutro 27. kolovoza radio je objavio da se Dubček i Svoboda vraćaju. Ushićene su mase preuzele prometnicu koja vodi od zračne luke do Praškog dvorca na koji je vraćena državna zastava. Ali zanos je bio kratka vijeka.

Svoboda je u obraćanju naciji istaknuo da je odlazak ‘okupatora’ uvjetovan ‘normalizacijom situacije’.

– Sloboda će neko vrijeme biti ograničena kako bi se omogućio povratak u normalno stanje – dodao je Dubček slomljenim glasom, pisao je tada AFP.

Dogovor o privremenom stacioniranju sovjetskih trupa potpisan je u travnju 1969. godine.

Dubček je istog mjeseca uklonjen s funkcije čelnika Komunističke partije te su uslijedile masovne čistke.

Demokracija se u zemlji nije vratila do Baršunaste revolucije 1989., a četiri godine kasnije država se podijelila na Češku i Slovačku.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari