Pratite nas

Povijesnice

5. lipnja 1604. – Hrvatski Sabor donio zakon kojim je katolička vjera postala jedina priznata vjera u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Foto: Hina

Na današnji dan 1604. Hrvatski sabor donio zakon kojim je katolička vjera postala jedina dopuštena vjera u Hrvatskoj.

Bilo je to na valu širenja reformacije, a osobito u Mađarskoj pod čijom je krunom tada bila hrvatska kraljevska kruna. Val reformacije koji je osobito zahvatio države srednje i sjeverne Europe imao je odjeka i u Hrvatskoj, a osobito u njenim dijelovima bliže Mađarskoj.

Stoga je Hrvatski Sabor, i na tradiciji privrženosti Hrvatske i Hrvata katoličkoj vjeri, donio ovu odluku. Naravno, ta odluka je imala i političko značenje jer je crkveni raskol pratila i politička borba velikaša za svoje dominirajuće pozicije u tadašnjem društvu.

Naime, Ugarski sabor je te 1604. zatražio vjerske slobode za protestante (koje su oni nijekali katolicima na svim područjima gdje su dominirali).

Tako je, primjerice, protestant Juraj Zrinski Stariji, vlasnik Međimurja, potjerao sve katoličke svećenike iz Međimurja osim pavlina i na njihova mjesta doveo protestantske.

Kralj Rudolf, uvjereni katolik koji je podupirao širenje reda isusovaca koji su bili nositelji katoličke protureformacije, je osobno dodao članak kojim se protestantima u Hrvatskoj niječe pravo slobode vjere, koje oni niječu i katolicima.

Zbog toga je i Hrvatski Sabor donio 1604. još oštriji zakon u kojem je u Hrvatskoj jedino dopuštena katolička vjera.

Protestantizam je na područje banske Hrvatske počeo prodirati 50 – tih godina 16. st. iz dva smjera i u dva oblika. Iz Njemačke, Koruške i Kranjske dolazio je luteransko – evangelički protestantizam dok je iz Ugarske dolazio kalvinistički oblik reformacije.

Najširu društvenu podlogu protestantizam je imao u Međimurju i turskoj Slavoniji, gdje je uspio izgraditi i svoju crkvenu organizaciju. Osim djela hrvatskog plemstva reformaciju su prihvatili i mnogi građani u Varaždinu i Koprivnici, kao i seljaci na vlastelinstvima čiji su gospodari pristali uz reformaciju.

Organizirano protureformacijsko djelovanje u Hrvatskoj započinje postavljanjem Jurja Draškovića za zagrebačkog biskupa. Kao sudionik Tridentskog koncila Drašković započinje provoditi mjere za suzbijanje reformacije i obnove u katoličkom duhu. Na gušenju reformacije u Hrvatskoj i obnovu u katoličkom duhu ponajviše su utjecali katolički crkveni redovi od kojih se najviše istaknuo isusovački red.

Otvaranjem škola i zavoda, u kojima se odgajao i obrazovao novi svećenički i intelektualni sloj u duhu katoličke obnove isusovački je red ostavio veliki i neizbrisivi trag na području sjeverne i sjeverozapadne Hrvatske u 17. i 18. st. Iz istog razloga pavlini u Lepoglavi obnavljaju rad svoga učilišta dok franjevci na cijelom hrvatskom prostoru razvijaju mrežu školskih ustanova različite namjene i različitih stupnjeva. Na području Dalmacije i Dubrovnika dominikanci nastavljaju s odgojno – obrazovnim radom koji su započeli po svom dolasku u naše krajeve.

Stoga možemo slobodno kazati kako je obrazovanje u procesu katoličke obnove u Hrvatskoj odigralo ključnu ulogu u provođenju zaključaka Tridentskog koncila, kao i to da su upravo te crkvene obrazovne ustanove postale rasadišta znanstvenog, umjetničkog i kulturnog rada koji će kulminirati u 18. stoljeću. (narod.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1991. Baćin – strašan zločin srpskog eskadrona smrti Kaline

Objavljeno

na

Objavio

POKOLJ U BAĆINU – ZLOČIN BEZ ODGOVORNOSTI

Nakon više od mjesec dana po okupaciji Pounja, 21.10. 1991., u Baćinu su srpski pobunjenici uz blagoslov JNA, izvršili u Hrvatskoj drugi po veličini, masovni pokolj civila.

Tada su nemilosrdno pobili minimalno 56 civila. Ostavili su ih tako ležati danima na obali rijeke Une. Svjedoci tvrde da su neki još živi, satima uzalud zapomagali.

Kada su raspadajuća tijela nakon nekoliko dana počela širiti nesnosan smrad, tadašnje okupatorske vlasti ih trpaju u plitki rov uz rijeku i zatrpavaju. Na prostoru Hrvatske Dubice, Baćina i Cerovljana pobijeno je ukupno 98 civila i 39 vojnika.

Ponajviše zahvaljujući trudu pukovnika HV, Ivice Pandže– Orkana, godinama prešućivani monstruozan zločin otrgnut je od zaborava.

Nažalost, pravosuđe nije postupalo sukladno težini počinjenih nedjela. Unatoč neoborivim dokazima da je hrvatska policija još od 1992., znala za lokaciju masovne grobnice, ozbiljna istraživanja su iz nepoznatih razloga, morala čekati 2 godine nakon VRO Oluja.

Potom je traljavo organizirano nekoliko suđenja a donesene presude bi ubrzo bile poništavane.

Zadnje suđenje održano je u ožujku 2013., u Rijeci, pod predsjedanjem sutkinje Ike Šarić. Od devet optuženih, njih dvoje (Marin Krivošić i Katica Pekić), optuženi su za oružanu pobunu i oslobođeni odredbama Zakona o oprostu.

Preostalih sedam, osuđeno je na ukupno 125 godina zatvora. Osuđeni su: Milinko Janjetović, Momčilo Kovačević, Stevo Radunović ,Veljko Radunović, Stevan Dodoš, Branko Dmitrović, i Slobodan Borojević.

Nitko od njih nije dostupan hrvatskom pravosuđu.

Ž.M.-Zenga

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

19. listopada 1991. – Bitka za Novi Farkašić jedna od najvažnijih pobjeda u Domovinskom ratu

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1991. godine odigrala se konačna bitka za Novi Farkašić, malo mjesto na desnoj obali Kupe.

Novi Farkašić, selo na lijevoj strani rijeke Kupe, potkraj listopada 1991. bilo je poprište velike bitke kombinirane tenkovsko-pješačke postrojbe agresorske JNA te pobunjenih Srba s malobrojnim gardistima Prve satnije 2. brigade ZNG-a, legendarnih Crnih mambi.

Sudeći prema zapovijedima JNA, konačni cilj napadača bio je prodor preko Kupe i spajanje s postrojbama JNA kod Velike Gorice, ne bi li u predviđenim deblokadama vojarni JNA bili izravna prijetnja gradu Zagrebu. No u Novi Farkašić samo nekoliko dana prije stiglo je 20-ak pripadnika Crnih mambi koji su brzo uočili njegovu stratešku važnost kao jedinog pravca kojim se agresorska vojska morala kretati, piše HRT

Uz pomoć nekoliko domaćih branitelja pripremili su kružnu obranu, iskopali rovove na rubovima sela koje su osigurali protutenkovskim minama. 18. listopada, nakon zračnog i topničkog bombardiranja, slijedio je kombinirani tenkovsko-pješački napad mnogo nadmoćnijeg neprijatelja iz dva smjera, Vratečkog i Donjih Mokrica. Trajao je cijeli dan, a završio je potpunim porazom agresora kojemu je onesposobljeno više tenkova i borbenih vozila te je iz stroja izbačen velik broj pješaka.

Nakon ostvarene pobjede, branitelji su izvidjeli rezervni položaj neprijatelja koji se pripremao za novi napad. Ustanovili su da unatoč tome što je dodatno ojačan ljudstvom i tehnikom, zbog velikih gubitaka u redovima protivnika vlada rasulo i zbunjenost.

Stoga su rano izjutra, 19. listopada 1991. izveli iznenađujući napad koji je nadmoćnog neprijatelja demoralizirao i natjerao u panično povlačenje. Ojačana satnija Crnih mambi krenula je u progon te nekoliko dana poslije doprla skroz do Glinske poljane gdje se neprijatelj napokon uspio reorganizirati.

Sam uspjeh motivirao je zapovjedništvo u Sisku za daljnje protunapade i oslobađanje niza okolnih sela. Pobjeda Davida nad Golijatom kod Novog Farkašića omogućila je prvo oslobađanje okupiranog teritorija Hrvatske 1991. godine i stoga se s pravom obilježava kao Dan branitelja Sisačko moslavačke županije.

 

Predsjednica u Novom Farkašiću: Obrana Sisačko-moslavačke županije bila je presudna za obranu Hrvatske

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari