Pratite nas

Povijesnice

5. rujna 1991. – Zarobljen prvi general JNA

Objavljeno

na

Početkom rujna 1991. Zagrebom se šaptalo da je još jedan grad pao u srpske ruke, da su branitelji Gospića razbijeni, a crta obrane pomaknuta prema Karlobagu.

Iz Zagreba je kao pojačanje malobrojnim i slabo naoružanim braniteljima poslano tridesetak pripadnika specijalne bojne Zrinski pod zapovjedništvom Miljenka Filipovića, te dragovoljci iz ATJ Lučko, među kojima su bili Mirko Norac, Miro Laco, Damir i Branko Škara na čelu s Borisom Prebegom.

Oni su se priključili borbenim grupama 117. brigade ZNG-a iz Gospića pod vodstvom Dane i Paje Šimića, Joze Šmuka, Marijana Rogića i Ivice Oreškovića, piše HRT

Njihova prva zajednička akcija bila je velik uspjeh. U koordiniranoj akciji 5. rujna 1991. zarobljen je prvi general jugovojske. Hrvatski vojnici presreli su i zarobili pet oklopnih vozila u kojima je general Trajče Krstevski s tridesetak vojnika išao u pomoć opkoljenoj vojarni u gradu.

General Krstevski bio je poznat hrvatskoj javnosti iz Krvavoga Uskrsa na Plitvicama, kada su njegove postrojbe uspostavile tampon-zonu između srpskih pobunjenika i hrvatskih snaga.

Nakon zarobljavanja prvog jugoslavenskog generala u Domovinskom ratu odmah je reagirala međunarodna zajednica, pa su dan kasnije u Gospiću počeli pregovori o razmjeni. Poslije potpisanog primirja oba su izaslanstva obišla Gospić, Lički Osik, Perušić i druga obližnja mjesta.

No, primirje je potrajalo manje od pola sata, upravo onoliko koliko je trebalo nizozemskom veleposlaniku i izaslaniku Europske zajednice Henryu Waynetsu i jugoslavenskom generalu Andriji Rašeti da helikopterima napuste grad.

Odmah nakon njihova odlaska počelo je ponovno granatiranje Gospića, na koji je u prosjeku padalo više od tisuću granata na dan. Siloviti napad bio je odgovor na zarobljavanje generala Krstevskog, kao i na činjenicu da hrvatske snage u Gospiću, unatoč zapovijedi iz Zagreba, nisu željele vratiti zarobljene transportere.

Dva tjedna poslije hrvatski su vojnici na području Karlovca zarobili još jednog jugo generala. Zarobljavanje zamjenika zapovjednika 5. armijske oblasti, generala Milana Aksentijevića, medijski je odjeknulo znatno jače, te je djelomice zasjenilo uspjeh u Gospiću.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

17. studenog 1991. – Vukovar Zlatnih dukata

Objavljeno

na

Objavio

Šture informacije koje su mjesecima stizale iz okupiranog Vukovara nisu dale ni naslutiti kakva sudbina čeka mučenike grada heroja.

Nije izostala potpora njegovim braniteljima koja je stizala iz svakog kutka Hrvatske, pa bar i pjesmom.

Tako je bilo i 17. studenog 1991. na kraju Dnevnika Hrvatske televizije kada je predstavljena pjesma Zlatnih dukata „Vukovar“ koje se i danas rado sjećamo.

facebook komentari

Nastavi čitati

Povijesnice

16. studenog 1991. Hrvatska ratna mornarica porazila jugomornaricu

Objavljeno

na

Objavio

Poslije dva dana silovitih borbi 16. studenog 1991. Hrvatska ratna mornarica izborila je svoju najveću pobjedu u Domovinskom ratu.

Njome je prekinuta blokada hrvatskih luka, a poražena jugo-mornarica morala se povući na otoke Vis i Lastovo, te u Boku Kotorsku.

Osim toga, bilo je to prvi put u povijesti ratovanja da je neki ratni brod napadao grad po kojem je dobio ime.

U borbi za hrvatski Jadran diverzanti su dva dana prije u uvali Bobovišća na Braču improviziranim vođenim torpedom potopili neprijateljski patrolni čamac “Mukos”.

Ubrzo su posade ostalih brodova i jugo-vojnici iz ratne luke Lore i drugih svojih uporišta otvorili žestoku vatru koja je potrajala cijelu noć. Sutradan ujutro zapucali su i ratni brodovi taktičke grupe “Kaštela” iz Splitskog kanala, ne mareći za cilj. Osim Splita, bombardirani su otoci Brač i Šolta, a u napadu je uz potporu taktičke grupe “Vis” sudjelovalo i šest bojnih zrakoplova.

U Splitu su pogođeni mnogi civilni objekti. Poginula su dva hrvatska pomorca, a šestero je građana ranjeno. Razaranja su pretrpjela i mjesta na zapadnoj obali otoka Brača, te Grohote na Šolti.

Kada od prosvjeda nije bilo ništa, zapovjednik Hrvatske ratne mornarice Sveto Letica izdao je jednostavnu zapovijed: “Raspali!” Hrvatske postrojbe, naoružane poluispravnim topovima na najnižoj granici uporabne vrijednosti, snažno su uzvratile.

Pogodile su i oštetile razarač “Split” i jednu topovnjaču, a iznad otoka Brača i Šolte srušile su dva zrakoplova. Agonija jugo-mornarice nastavila se i sljedeći dan. Oštećeni razarač dvije su topovnjače oteglile Bračkim i u Hvarskom kanalu spojile se s borbenom grupom “Ploče” dok ih je na izlazu čekala taktička skupina “Vis”. Uskoro je počeo novi sukob s hrvatskim obalnim bitnicama Lovište na Pelješcu i Blace na Korčuli.

U Hvarskom kanalu tada se našlo ukupno devet brodova, koji su i po broju i vatrenoj moći bili višestruko jači od hrvatskih snaga. U velikoj bitki neprijatelju su potopljena dva plovila, a više ih je oštećeno. U povlačenju prema otočiću Šćedru preostali brodovi naišli su na vatru topničkih bitnica iz Črne Luke i rta Privale, ali je magla spriječila njihove nove gubitke.

Naposljetku su se jugo-brodovi povukli u svoje baze da iz njih više nikada ne isplove, osim prema svom posljednjem uporištu – zaljevu Boki Kotorskoj. U siječnju 1992. jugomornarica je morala napustiti ratnu luku Loru, a u svibnju i otoke Vis i Lastovo.

 

Hrvatska ratna mornarica slavi 26. obljetnicu osnutka

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari