54. godišnjica upada skupine Tolić-Oblak u tadašnju Jugoslaviju

6

Skupina Tolić-Oblak je 7. srpnja 1963., radi pokretanja oružanog ustanka s ciljem stvaranja samostalne hrvatske države, ušla na teritorij Hrvatske. Predvodili su ju Ilija Tolić i Josip Oblak, po kojima je dobila ime.

Članovi skupine bili su pripadnici Hrvatskog revolucionarnog bratstva (HRB-a), organizacije koja je bila osnovana 1961. u Australiji i koja je djelovala i u Europi te u SAD-u. Osnovni cilj HRB-a bilo je oslobođenje Hrvatske od Jugoslavije.

Kako stoji u knjizi ‘Hrvatsko revolucionarno bratstvo’ Bože Vukušića, u noći sa 6. na 7. srpnja 1963. godine skupina je prešla talijansko-slovensku granicu pokraj slovenskoga grada Kozina i uputila se prema Lici. Nakon nekoliko dana pješačenja, 11. srpnja 1963., stigli su u blizinu sela Letinac blizu Brinja. Tu su se zadržali tri dana, da bi se s 14. na 15. srpnja 1963. konačno razišli u trojke, piše CroExpress

Međutim, treća trojka u sastavu Perković – Fumić – Zdrilić nakon prvih kontakata s ‘jatacima’ odustala je od zadataka i donijela odluku o povlačenju u inozemstvo. Kad su 19. srpnja 1963. godine stigli pred samu slovensko-talijansku granicu pokraj Sežane, bili su uhićeni. Druga trojka u sastavu Tapšanji – Podrug – Leko otkrivena je nakon izvršene diverzije na željezničkoj pruzi pokraj Delnica u trenutku kad je nailazio jedan teretni vlak te je, nakon višednevne potrage, uhićena 21. srpnja 1963. godine pokraj Nacionalnog parka Risnjak u Gorskom kotaru.

Glavna trojka u sastavu Tolić – Oblak – Stojić uhićena je 22. srpnja 1963. godine blizu Karlovca.

Okružni sud u Rijeci osudio je 18. travnja 1964. Iliju Tolića i Josipa Oblaka na po 14 godina zatvora, Dražena Tapšanija na 13 godina zatvora, Radu Stojića, Branka Podruga i Vladu Leku na po 12 godina zatvora, Stanka Zrilića na sedam godina zatvora te Miku Fumića i Krešimira Perkovića na po šest godina zatvora. Tijekom izdržavanja kazne u KPD-u Zenica Ilija Tolić optužen je naknadno još i zbog ‘širenja neprijateljske propagande među zatvorenicima’ te je osuđen na dodatnih osam godina zatvora, tako da je sveukupno odrobijao 22 godine.

Neuspjeh Tolić-Oblakove skupine 1963. godine predstavljao je težak udarac za vodstvo Hrvatskog revolucionarnog bratstva, posebice što su se u iseljeništvu pojavile spekulacije da je skupina izdana i da pojedinci zbog toga moraju odgovarati.

Iako su uspjeli izvršiti diverziju na željezničkoj pruzi pokraj Delnica, ova akcija nije uspjela, jer je većina sudionika uhićena i osuđena na duge zatvorske kazne. No, za Akciju skupine Oblak – Tolić s pravom se može kazati da je bila prethodnica jedne od najpoznatijih akcija koju su izveli pripadnici HRB-a – u bivšoj Jugoslaviji – akciju Feniks, koja se dogodila 1972. godine.

facebook komentari

  • Mišljenja sam da će ovo pismo Vjekoslava Maksa Luburića, generala Drinjanina biti prikladno staviti uz ovaj hvale vrijedan povijestni dokumenat hrvatske političke emigracije. Tim viš da je ovo pismo pisao general Luburić upravo ovoj PLEJADI HRVATSKE REVOLUCIONARNE DEVETORKE.

    PISMO OSNIVAČU HRVATSKOG REVOLUCIONARNOG BRATSTVA GEZI PAŠTI –
    piše general Drinjanin, 2 travnja 1963. Bratu Gezi Pašti, Australija.

    (Donosim ovo generala Drinjanina pismo Gezi Pašti kojeg je Srećko Rover stavio u novinu Hrvatski Tjednik iz Australije, za 10 Travnja 1979., strana 6. Ovo pismo se ne nalazi u knjigi “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA”, niti ja posjedujem kopiju pisma Geza Pašti kojeg je on pisao generalu. Za povijest bilo bi važno i to znati, ali nadati se je da će se jednog dana i to pismo pronaći. Otporaš.)

    Dragi Geza! Mene je Tvoje pismo jako obradovalo, a posebno zato, jer je pisano na stroju, pa nisam morao odgonetati hieroglife Tvojeg “švrakopisa”…(pisma starih Egipćana u vidu životinja, ljudi, predmeta itd., kako bi odgonetali smisao pisma, mo. Otporaš.) Cijenio sam bistrinu Tvojih misli, određeni revolucionarni stav, a pitanje, kada je netko upao ili ispao iz HOP-a, za mene je sasvim sporedna stvar. Ja već 32 godine upadam i ispadam, pa niti je HOP što dobio, niti ja što izgubio…Drago mi je i to, da govoriš određenim tonom u ime jedne organizacije, kojoj stojiš na čelu.

    Mladi ljudi koji imaju ideja i znadu postaviti ciljeve i sprovoditi ih, znače nešto za budućnost. Ja sam ovih dana navršio 50-tu godinu, (general Luburić je rođen 6 ožujka 1913. a ovo pismo je pisano 2 travnja 1963. dakle 50 godina i mjesec dana, mo. Otporaš.) a od tog 32-godišnjeg djelatnog ustašovanja. (Početkom ove godine javio mi se čovjek iz Hrvatske koji je kupio knjigu Pisma Vjekoslava Maksa Luburića, te me izročito pitao dali znam kada je i koje godine general Luburić došao u logor Janka Pusta. Nisam znao točno. Nagađao sam. Odgovorio sam mu: Možda 1932, a može biti i 1931. godine. Sada, ovdje u ovom pismu Geza Paštiju general piše “…a od tog 32-godišnjeg djelatnog ustašovanja”. Znači, uzmimo u obzir godinu kada je ovo pismo pisan 1963. te oduzmimo “32 godine djelatnog ustašovanja”, dolazimo do zaključka da je Vjekoslav Luburić, Maks, došao u logor Janka Pusta 1931. godine, dakle, kada mu je bilo 18 godina. Mo. MB Otporaš.) Jedna od najdražih uspomena mojeg života je čas, kada mi je pristupio naš legendarni Bego (Vjekoslav Servatzy, mo.) na Janka Pusti i čestitao mi na izvršenoj pobuni, kada sam sa šakom djece razbio jednu degeneriiranu grupu u tuđini, skoro bez vanjskih veza, preuzeli, kako sam rekao, komandu na Janki.

    Tvoja pobuna i drugih meni miriše po mojoj prošlosti, pa kako sam uvijek bio neka vrst buntovnika protiv nekoga i nečega, meni je to lakiše shvatiti, nego našim političkim “pticama”, koji su u svojoj mladosti bili neka vrst konzervativaca, jer su se borili , da sačuvaju samo život.

    Kada ja jednom odlučim pa napišem ono, što sam prošao kao dijete, “ima da padne na dupe” pola emigracije: malo je falilo da sam postao komunista. (Za ovu izreku da Maks umalo nije postako komunista, neki su me pitali dali znam gdje i kada je to general Luburić rekao ili nekome napisao. Jedan od tih je bio moj dobri i dragi prijatelj Miško Maslač (1940.2013). sada znamo da je to Maks pisao Gezi Paštiju u Australiju 2 travnja 1963. Mo. Otporaš.) Da nisam bio vjernik i da nisam vidio srpsku nepravdu, da mi Srbi nisu ubili oca, kada sam bio dijete, ne bi bilo teško gladnu hercegovačku žabu natjerati u socijalnu baru. (Po ovome bi se onda trebalo razmijeti i hercegovačku gladni djecu tog vremena, razumijeti i Juru Galića koji je još uvijek živ i sve one koji su prevarom socijalizma otišli se boriti protiv svoje vlastite Hrvatske Države, mo. Otporaš.)

    Ako Ti ovo pišem, to nije slučajno, nego zato, jer vjerujem, da si i Ti u traženju puteva u prošlosti, mislio ne samo na slobodu Hrvatske, nego i na socijalnu stvar. Mi oko “Drine” malo suza ronimo za hrvatskim kapitalistima, koji su poderali tabane, tražeći po hrvatskim stazama veći komad kruha. Ne smeta mene, da sebi i svom narodu daješ neku važnost. Malo će Hrvati imati koristi od onih, koji ne vjeruju u ono što rade, ili koji sami svoju oslobu ne znaju braniti. Ja se ne bojim riječi “ambicija”. Ako samo malo turimo nos u povjesnicu svijeta, svugdje ćemo naći tu čarobnu riječ, pa čak i kod sv. Franje i sv. Terezije – ambicija je sasvim točno definirana. Ja ću shvatiti ljude, koji promjene ideju i rađe prihvatiti takove, nego one, koji radi siromaštva duha uopće ideju nemaju, pa je i ne mogu promijeniti…jedva je bilo velikih ljudi, koji se nisu jednog dana našli napušteni, a posebno je to u hrvatskoj emigraciji bilo lako na svakom koraku. Htio sam tim reći, da si ne praviš previše iluzije u sigurnost onih koji s Tobom rade i kojima su povjereni razni zadatci…”

    Eto, tako je pisao pokojni Maks Luburić, general Drinjanin mladom Gezi Paštiju, te je svojom marljivošću pokojni Maks Luburić pridonio jačanju duha hrvatskih buntovnika.
    Otporaš.

  • EMINƎM

    To su istinski hrvatski heroji, primjer kako se spremno bori za hrvatski dom, iako su svi mogli naslućivati da učinak neće biti najbolji.

  • Dusko Besenic

    Gledam sliku, likove tih hrabrih, mladih, ljudi, čije je srce bilo veće od njih samih, toliko veliko da nisu mogli nego pokušati iz silne ljubavi prema svom narodu i Domovini, učiniti nešto da se sramotno stanje promijeni. Stegne me u grlu kada se sjećanjima vratim u to vrijeme, kada sam znao puno manje nego danas, a i danas znam nedovoljno, kada su nas sa svih strana komunjare zasipale najgorim riječima na račun te grupe…kako su to koljači najgore vrste i tome slično. A ono mladi lijepi ljudi, sinovi dobrih hrvatskih domoljuba, koji su se mogli posvetiti nekim lagodnijim temama u životu da nisu bili toliko dirnuti ljubavlju prema Domovini i ispunjeni časnim osjećajem domoljublja!

  • OD RAKOVICE DO SYDNEYA, piše general Drinjanin, vezano uz ovaj članak…
    http://otporas.com/rakovice-do-sydneya-pise-general…/

  • Lilith

    Hvala Milane na dopuni kako bi se bolje shvatio kontekst!

  • Bog! dragi Lilith, prilažem link jednog pisma generala Drinjanina Hrvatima Australije za Božić i Nov u 1964. godine. dsajke pismo je pisano još uvijek iste godine 1963. kada je hrvatska DEVETORKA doša u Domovinu boriti se za Hrvatsku Državu, što automatski znači BORITI SE PROTIV JUGOSLAVIJE.

    54 GODINE OD POZNATE AKCIJE “HRB” OBLAK-TOLIĆ-STOJIĆ IZ 1963.
    http://otporas.com/54-godine-psoznate-akcije-hrb-oblak…/