Pratite nas

Povijesnice

6. listopada 1991. – Bitka za Zadar

Objavljeno

na

Nakon što je linija obrane u zaleđu popustila JNA je poslije osvajanja Murvice i crnoga te dolaskom u Musapstan, brdo Križ i Bokanjac početkom listopada 1991. godine napala Zadar.

Neprijatelj je svom silinom iz svih uporišta i smjerova počeo razarati taj grad. Opkoljen i s morske strane Zadar je bio na udaru jugo brodova i zrakoplova te snajperista i pete kolone u samom gradu. Osim što je sa svih strana bio okružen s postrojbama JNA i paravojnih jedinica sastavljenih uglavnom od lokalnih Srba unutar grada bilo je najmanje desetak vojarni koje je držala JNA i iz kojih se nesmetano pucalo. Stanovništvo je bilo u podrumima i skloništima, a Zadar se našao potpuno izoliran od ostatka Hrvatske, bez ikakve prometne ili telefonske veze. Niti izana se nije mogla očekivati pomoć.

Vrhunac pakla dogodio se u nedjelju, 6. listopada 1991. godine kada je grad doslovce gorio. Poginulo je 23 civila, a kasetne bombe i tisuće granata padale su u samo srce grada u kojem je pogođeno više od 120 objekata. Opći napad na Zadar trajao je punih 5 dana.

Tenkovi kninskog, banjalučkog i mostarskog korpusa JNA pokušali su iz 9 pravaca ući u grad u kojem je bilo dosta ofiira JNA i njihovih obitelji te deblokirati vojarne. Zadar se teško branio jer je nedostajalo naoružanja. Ipak, hrvatske postrojbe uspjele su svojom odlučnošću i hrabrošću zaustaviti napredovanje znatno nadmoćnijeg neprijatelja i obraniti grad.

Jednu od ključih uloga odigrala je 3. imotska bojna 4. gardijske brigade koja je branila prvu crtu bojišnice na starim talijanskim bunkerima i u samom gradu.Ništa manje značajna bila je uloga postojba policije, dijelova 112. brigade HV na Bokanjcu te gradskih rajonskih štabova.

Nakon neuspjeha napadači su ponudili pregovore o prekidu vatre pa je nastupilo zatišje koje je potrajalo nekoliko tjedana. Potom su opet usljedili sustavni napadi na Zadar u kojima je poginulo još tridesetak civila. Ipak uspostavljena je crta bojišnice ostala nepromijenjena sve do operacije Maslenica 1993. godine.  /HRT/

Prilog: Pogled s one strane (razuma):

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Franjo Tuđman: Kažu mi da su iz Gruda, Širokog, Posušja, Duvna… a ja u čudu

Objavljeno

na

Objavio

Tijekom 1990. godine Hrvati porijeklom iz Bosne i Hercegovine značajno doprinose uspostavi demokracije i višestranačja u Hrvatskoj, djelovanjem najčešće u strankama državotvorne političke orijentacije.

Posebno je velik broj Hrvata iz BiH djelovao u okviru Hrvatske demokratske zajednice, stranke koja je dobila prve parlamentarne izbore u Hrvatskoj sredinom 1990. godine te je potom predvodila hrvatski narod na putu u samostalnost.

Popisi polaznika tečaja „Prvi hrvatski redarstvenik“, na kojima je oko 1800 momaka, kazuju da ih je porijeklom iz Bosne i Hercegovine bilo više stotina, odnosno izrazito nerazmjerno postotku bosanskohercegovačkih Hrvata u ukupnom broju hrvatskog naroda. Tako naprimjer u jedinici za posebne namjene MUP-a RH iz Kumrovca, odnosno trećoj generaciji tečaja, od 335 polaznika samo 30-ak nije bilo porijeklom iz Bosne i Hercegovine.

Ja se sjećam kada je Predsjednik išao u Rakitje (…) i kad se vratio u Ured pričao je kako je pitao dečke: Odakle si ti? Iz Posušja, odakle ti? Iz Širokog, odakle si ti? Iz Gruda, odakle si ti? Iz Tomislavgrada. Nakon toga je rekao: „Što je ovo, sami Hercegovci?” 90% ljudi je bilo iz BiH (…) Tako je to tada bilo, ja to ne želim potencirati zato što sam ja iz Hercegovine. Dragovoljci iz Hercegovine vidjeli su da stiže hrvatska država te su govorili idemo ginuti, pa što bude! Ja se sjećam, Predsjednik je bio u čudu, i to najozbiljnije.

On je znao da s Gojkom kao ministrom obrane može kontrolirati te ljude, što je užasno bitno, inače bi se konci pogubili, otišlo bi to Bog zna kud. Nitko nije slušao na ratištu (…) Gojka se slušalo, vojska je Gojka slušala i cijenili su ga, i kad je god trebalo nešto riješiti na ratištu, mislim da nijedan drugi ministar obrane ne bi uspio što je Gojko uspijevao (…) Na ratištu, neki bitni, oni koji su vodili vojsku, odnosno glavne brigade, slušali su Gojka. On je jednostavno bio ta čvrsta sigurna veza između vojske i Predsjednika.

Mislim da ne treba nikome posebno isticati da bez tih 1800 momaka, svojevrsnih „hrvatskih spartanaca“, i njihove spremnosti da se u presudnom povijesnom trenutku suprostave pobunjenim Srbima i Jugoslavenskoj narodnoj armiji, danas ne bi bilo slobodne Hrvatske, a posljedično ni samostalne Bosne i Hercegovine. Presudno je također da su hrvatski policajci u takvim okolnostima vjerovali političarima koji ih predvode.

Prema podacima koji dolaze iz relevantnih krugova, 64% poginulih branitelja iz Oružanih snaga RH porijeklom su iz Bosne i Hercegovine. Važno je napomenuti da bi navedene podatke trebalo svakako i znanstveno verificirati.

Ivana Njavro/Braniteljski.hr

 

Od 1800 prvih dobrovoljaca, 480 ih je došlo iz Širokog Brijega i okolice

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Najkrvavija bitka Domovinskog rata – Bitka za Vukovar (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Tri mjeseca trajala je bitka za Vukovar. Grad je od desetaka tisuća pripadnika srpskih paravojnih postrojbi i tzv. JNA branilo samo 1800 hrvatskih branitelja. Višestruko brojniji agresori – na grad su dnevno bacali i više od 10.000 granata, bombi i raketa.

Tijekom herojskog otpora stradalo je 2717 hrvatskih branitelja i civila, grad je praktički sravnjen sa zemljom. U koncentracijske logore u Srbiji odvedeno je oko 7 tisuća branitelja i civila, iz Vukovara je prognano oko 22.000 tisuće ljudi.

Krajem kolovoza 91. Vukovar dobiva prve udarce. Izložen je teškom bombardiranju sa zemlje i iz zraka.Grad je razoren i pust. Branitelji daju sve za slobodu. Samo na Trpinjskoj cesti uništeno je na desetke neprijateljskih tenkova. A bolnica, utočište ranjenicima i civilima – glavni je cilj napada i ubrzo ruševina.

Glas koji probija opsadu, glas hrabrosti i nade onaj je Siniše Glavaševića s Hrvatskog radija Vukovar. Među 2000 branitelja je i Jean Michel Nicolier – dao je život za obranu dotad mu nepoznate Hrvatske.

Agresor nije imao milosti. Stanovnici u koloni napuštaju rođeni grad, u nadi da će se jednoga dana vratiti. Drugi pak završavaju u masovnim grobnicama i logorima smrti. Vukovar je razrušen, ali nikada neće biti zaboravljen.

(HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari